Da je bol druga riječ za ljubav
ne bi vezao mi život suze za oči,
ne bi podigao zidove, stavio okove.
Ne bi vodio me cestom kroz vatru i staklo,
obrisao stihove...
Napamet više neznam riječi,
bacili smo sidro, sada tone na dno
i vidim da sreća ima lice pakla,
tek sada vidim istinu u magli.
Udahni me i pusti u sebe
da ti se uvučem pod kožu i ostanem,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas.
I kako životu progledati kroz prste,
imam li razloga da mu oprostim?
Što mi ostaje na kraju kad me udari u lice,
kad me ispije u trenu,
kad me bez pitanja pretvori u mrak...
A da je barem bol druga riječ za ljubav,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas...
|