Ziki i drveće
02.10.2011., nedjelja
"Moj prijatelju, mene više nema"
|
Zagrebačko groblje Mirogoj je mjesto na koje odlazim često u zadnje vrijeme. Jedan od mnogih razloga tome je i moje neprihvaćanje činjenice smrti. Tako šetajući među spomenicima koji svojom veličinom, skupoćom i neukusom pričaju svoje priče, uvijek svratim do groba Dobriše Cesarića. Stari je to oronuli, u bršljan obrastao kameni spomenik koji ne posjećuju delegacije raznih državnih institucija i na kojem rijetko možeš vidjeti koji cvijet ili zapaljenu svijeću. I tu na grobu pjesnika čija me lirika nije prestala očaravati od našeg prvog susreta u djetinjstvu pa sve do današnjih dana, prvo što mi pada na pamet je zadnja kitica njegove "Pjesme mrtvog pjesnika" - Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba Sve moje stihom zadržane sate, Sve sačuvane sne iz davnog doba Pred vratima života ja sam prosjak. Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba! - a zatim stihovi jedne pjesme za koju je sam pjesnik jednom zgodom rekao da kada bi morao izabrati samo jednu pjesmu koja će predstavljati njegovo pjesništvo izabrao bi «Povratak». - U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi – I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. - Koliko mi je poznato unazad dvadesetak godina izdana je samo jedna knjiga njegove poezije pod naslovom "Povratak" s obrazloženjem u pogovoru kako je on to zaslužio jer je ipak bio rodoljubni pjesnik. Ali Cesarić je velik i njegovoj lirici nisu potrebne više knjige, ona svojom ljepotom, jednostavnošću i neponovljivošću živi već desetljećima u našim srcima ma koliko se iz razloga raznih šuti o tome. I za rastanak "Pjesma o tišini" - Ona se uvijek javi kad zanoća. U večernjici svako veče sija. U tami bdije, u lišću ćarlija, A njena sestra zove se Samoća- Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom. Blagoću ima stare mame. Ko dobar drug je; zagrli te rukom I punim smisla govori ti mukom, Ili ti ruku položi na rame. Ako ti srce sija od vedrine. Milinom svojom ona je uveća Ako je tamno, teret s njega skine, I otvara mu vidik u dubine. I katkad u njem zatreperi sreća. - |
- 18:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Kolovoz 2014 (1) Srpanj 2013 (1) Lipanj 2013 (1) Svibanj 2013 (2) Prosinac 2012 (1) Listopad 2011 (2) Rujan 2011 (1) Listopad 2009 (1) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (3) Lipanj 2009 (1) Svibanj 2009 (1) Travanj 2009 (1) Ožujak 2009 (2) Veljača 2009 (1) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (2) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (1) Rujan 2007 (1) Srpanj 2007 (3) Lipanj 2007 (1) Kolovoz 2006 (2) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O čemu se ovdje radi? olti Kakvo je ovo piskaranje?
sve o velikim i malim biljkama, o cvijeću i drveću, travama i tajgama, šumama i planinama i još puno toga ...
A za koga je uopće ovo piskaranje?
Pozivam sve one koji odmor od buke i gužve nalaze u zelenom carstvu biljaka, da posjete ovaj blog kako bi izmjenili iskustva i možda nešto novo naučili o čudesnom i prekrasnom svijetu biljaka. Krenimo .. Dud Trave Jorgovan Tratinčica Jela Cedar Višnja Narcisa Breza Tužna vrba Pinija Divlji kesten Hesse: Stabla Ginko Palme Jablan Lipa |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||