Ziki i drveće

11.07.2009., subota

DA LI VAM JE DOSTA PLAĆANJA NJIHOVIH CEHOVA?

Uglavnom pišem postove o onome što najviše volim i na neki način to je moj bijeg iz ove naše crne stvarnosti. Domaće medije izbjegavam jer nas tretiraju kao bića s jednom moždanom vijugom više od kokoši .Ali poslije svega ovog što se događa kod nas i kada čujem poruke preko svih medija kako svi moramo snositi teret krize, moram progovoriti ili ću eksplodirati.

Tko je odgovoran za situaciju kojoj se nalazimo?

Znam, odgovor je svjetska recesija. U ovoj zemlji recesija traje već desetljećima.Samo smo je zvali drugim imenom kao npr. pljačka zvana privatizacija koja je bacila na ulicu tisuće i tisuće radnika, zatim pljačka Mirovinskog fonda koja je ušla u anale najdrskijih pljački svih vremena, sanacija privatnih firmi i banaka novcem iz proračuna, privredni kriminal u javnim poduzećima pod patronatom Vlade koja imenuje njihove direktore i upravne odbore i da ne nabrajam dalje, previše bi se to odužilo. Iz budžeta svake godine sve manje novca ide za zdravstvo i školstvo, kao što će to Hrvatima. Tko ima novaca ići će kod privatnih doktora ili u inozemstvo kao svojedobno bivši ministar zdravstva Hebrang , a obrazovanje, kaj god, pa to je skupo i nije za svakog. Valjda oni najbolje znaju koliko ih košta školovanje njihove djece na elitnim učilištima po Americi, Engleskoj i drugim dijelovima svijeta.

Image and video hosting by TinyPic

I tako dok naših pola milijuna nezaposlenih i penzići marljivo kopaju po kantama za smeće u svakodnevnoj borbi za preživljavanje, naša politička vrhuška kupuje luksuzne automobile, ručne satove u vrijednosti preko milijun kuna, jahte, vile, stanove od 400 kvadratnih metara, cijela sela i što ti ja znam što sve ne. Molim ću lijepo, i to sve od svoje skromne plaćice a tu i tamo uleti nekakvo nasljedstvo, kao svima su preci bili maltene bogatiji od Rockefellera i Onazisa zajedno.

Image and video hosting by TinyPic

Istovremeno dok nam pričaju priče o tome kako ćemo svi moramo snositi posljedice «recesije» i traže od penzića, nezaposlenih i ostalih jadnika-radnika ove zemlje da plate njihov ceh, premijer-dezerter nastavlja primati uredno svoju bijednu plaćicu koje se ne želi odreći i to iz čistog domoljublja, iz istog razloga se saborski zastupnici ne žele odreći svojih povlaštenih mirovina koje ne samo što su besramne, četiri puta veće od prosječne hrvatske mirovine, već i protuustavne. O ostalim privilegijama, kao korištenju službenih vozila, kartica i drugim čudima neću ni pričati. I dok se kunu u svoje domoljublje te se smješkaju i mašu nam s TV-ekrana, najveća im je briga , u ovom trenu, koju od toliko primamljivih destinacija odabrati za ljetovanje ili po potrebi za preseljenje na neodređeno vrijeme.

Čaša nam je već odavno puno ali ovo je kap koja ju je prelila.
Meni je DOSTA, a vama?


Fotke s posuđene s www.zamirzine.net i plovila.bloger.hr


- 17:32 - Komentari (18) - Isprintaj - #

05.07.2009., nedjelja

Donirajmo 3,66 kuna za neovisno novinarstvo

Jako rijetko gledam TV i danas igrom slučaja naletim na emisiju «Nedjeljom u 2» i odgledam je do kraja impresionirana novinarom Hrvojem Appeltom koji ima dovoljno hrabrosti da unatoč otkazu, prijetnjama i ušutkivanju, iznese u javnost sve ono što je saznao kao istraživački novinar o korupciji, kriminalu te sprezi medija i političara u Hrvatskoj.

Više možete saznati tu

index

I nakon ovog, pitam se, u što smo se svi mi pretvorili?
Zar je ovom zemljom zavladala mafija, kada iz straha za svoje jadne egzistencije toleriramo kriminal, korupciju , iskvarenost i lažljivost političara?
Zašto šutimo i ništa ne poduzimamo već preko TV-a mirno promatramo kako se premlaćuju novinari koji imaju toliko smjelosti da samo rade svoj posao, jasno i glasno kažu ISTINU i ČINJENICE?
Zar nas nije sram?

Trgnimo se iz apatije i učinimo nešto, podržimo Hrvoja Appelta koji pokreće projekt neovisnog novinarstva koji će financirati sami građani.
Za to nije potrebno puno, dovoljno je da pošaljemo SMS poruku tj. utipkamo riječ SLOBODA i pošaljemo je na broj 66478. I to košta 3,66 kuna sa uključenim PDV-om. Pod nazivom Glas Glasova nalazi se na facebooku osoba kojoj dugujemo puno više.



- 23:27 - Komentari (11) - Isprintaj - #

03.07.2009., petak

Oteti ga zaboravu



Svaki dan kada idem na posao, prolazim kraj stabla koje se kod nas sve rjeđe viđa iako je vrlo atraktivno i plodovi su mu jako fini. I tako dok prolazim ispod njegove bogate krošnje naviru mi uspomene iz djetinjstva kada smo jedva dočekali da mu sazriju plodovi pa da započne prava gozba s koje smo se vraćali doma zaprljanih lica i ruku sokom njegovih plodova. Koja uživancija! E, bila su to neka druga skromnija i radosnija vremena. Nije bilo novaca za slatkiše i razno-razne poslastice ali zato smo se veselili i uživali u onom što imamo. Često razmišljam o tim drugim vremenima ali o tome ću jednom drugom zgodom.

Sigurno ste već pogodili da pričam o dudu ili murvi. Ovaj iz mojeg djetinjstva je bio crni a postoji još bijeli (poznat po dudovom svilcu koji se hrani njegovim listovima) i manje znan crveni dud. Crni dolazi iz Perzije dok je bijeli iz Kine a crveni iz sjeverne Amerike. Osim ove tri vrste postoje i brojni križanci. Dudovi su drvenaste biljke koje sadrže mliječni sok a u tu porodicu spada i smokva.

Image and video hosting by TinyPic

Stablo crnog duda je visoko i dugovječno, kažu da živi oko 250 godina. Botaničko ime mu je Morus nigra. Bio je vrlo omiljen još u staroj Grčkoj i Rimu. Kod nas je znan od davnina, često se je sadio u dvorištima i uz putove da se pod njegovom krošnjom odmaraju putnici. Rođenje i ženidba nekada se obilježavala sadnjom duda. U Makarskoj su davno zasadili drvorede duda i njegovali ih tako da su postali zelena tenda i zaštitni znak grada. I velika je šteta što se više ne sadi kao hortikulturna vrsta jer je vrlo dekorativan, dobro podnosi obrezivanje
a prekrasan je i u jesen kada mu lišće požuti.

Kod tog stabla koristi se sve. Plodovi se koriste svježi kao sezonsko voće i prerađuju se u sirupe, sokove, džemove te čuvenu rakiju dudovaču. List i kora koriste se za ljekovite čajeve kod upale grla i šećerne bolesti te je prava je šteta što ga danas na tržnicama nema ili je prava rijetkost.

Čula sam svojedobno da se nešto pričalo kako bi država davala poljoprivrednicima poticaje za podizanje nasada duda. Kako se kod nas uvijek puno priča a malo radi, ne znam da li se išta od tih silnih priča uspjelo realizirati. Nadam se da ga ipak neće progutati zaborav i ova moderna vremena jer je uistinu izuzetno i kao voćka i kao ukrasno stablo i botaničarima jer im razvoj dudova nije dovoljno poznat, zapravo razvili su iz nekih nama nepoznatih predaka cvjetnjača.

Na svu sreću, još uvijek se mogu kod nas nabaviti sadnice i sigurna sam da ću posaditi barem jedan crni dud čim mi se ostvari san da imam voćnjak nešto poput ovog o kome Joanne Harris priča na početku svoje knjige Pet četvrtina naranče:

- U jednom smo trenutku imali više od stotinu stabala - jabuka, krušaka, šljiva, dudova, trešanja, dunja, da ne spominjem grmove malina, polja jagoda, ribiza i ogrozda čije smo plodove sušili, spremali, pretvarali u pekmez, likere i prekrasne okruge pite s pâte brisée, creme pâtissiere i kremom od lješnjaka. Moje su uspomene začinjene njihovim mirisima, bojama, imenima. Moja se majka brinula za njih kao da su joj najdraža djeca. Od mraza smo ih štitili toplinom ocrnjelih lonaca podloženih našom vlastitom zalihom ogrjeva. Svakog bismo proljeća pri dnu stabala istovarivali pune tačke stajskog gnojiva. A ljeti bismo, da zaustavmo ptice,vezivali na grane srebrni papir izrezan u različitim oblicima, koji bi treperio i lepršao na vjetru, kao i čegrtaljke načinjene od uzice čvrsto svezane preko praznih limenki koje su proizvodile sablasne zvukove kojih su se ptice bojale, pa onda vjetrenjače od obojenog papir koje su se divlje okretale, te je voćnjak tako bio pravi karneval tričarija, blistavih vrpci i kričećih žica, poput božićnog slavlja usred ljeta. -


- 23:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (1)
Kolovoz 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O čemu se ovdje radi? olti Kakvo je ovo piskaranje?
sve o velikim i malim biljkama, o cvijeću i drveću, travama i tajgama, šumama i planinama i još puno toga ...


A za koga je uopće ovo piskaranje?
Pozivam sve one koji odmor od buke i gužve nalaze u zelenom carstvu biljaka, da posjete ovaj blog kako bi izmjenili iskustva i možda nešto novo naučili o čudesnom i prekrasnom svijetu biljaka. Krenimo ..

Dud
Trave
Jorgovan
Tratinčica
Jela
Cedar
Višnja
Narcisa
Breza
Tužna vrba
Pinija
Divlji kesten
Hesse: Stabla
Ginko
Palme
Jablan
Lipa

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se