|
Ziki i drveće
16.03.2008., nedjelja
Narcisa
Danas je Cvjetnica i meni radna nedjelja. Dan je baš po mom ukusu, prekrasan, sunčan i vjetrovit s velikim bijelim oblacima koji jure nebom. Šteta je što danas moram raditi, ali čim završim s poslom odjurit ću negdje da barem par sati uživam u mirisu proljeća, zelenoj travi, rascvjetalim voćkama i posebno narcisama. Narcise su uskrsni cvijet i danas ću pisati o njima.
To su narcise iz mog naselja. Ovo je prvi puta u trideset godina da je u kamene žardinjere posađeno cvijeće i to se moralo ovjekovječiti.
Biljka je dobila ime po lijepom mladiću Narcisu iz starogrčke mitologije. Ima puno verzija tog mita pa ih neću ovdje spominjati jer svaka verzija govori o istom. Zapravo je to moralna priča u kojoj su ponosnog i bezosjećajnog Narcisa kaznili bogovi zbog neuzvraćene ljubavi a na mjestu pogibije niknuo je prekrasan cvijet koji je po njemu dobio ime.
Ovo je trubasta narcisa sa moga balkona.
Narcisa ili sunovrat (Narcissus) je lukovičasta bljaka i samoniklih u prirodi ih ima oko 50 vrsta koje potječu iz Europe, sjeverne Afrike i Japana. Samoniklo rastu u Engleskoj. Prvu nedjelju u mjesecu aprilu Englezi nazivaju narcisnom nedjeljom, Daffodil Sanday. Tog dana dolaze ljudi sa svih strana u malo mjesto Dymock u čijoj okolici narcise rastu tako gusto da prekrivaju sve obronke i livade. Običaj je da se tom prilikom nabere puno trubastih narcisa za sve londonske bolnice. U 16. stoljeću su stigle prve lukovice narcisa u Nizozemsku i tada započinje njihov uzgoj kao ukrasne biljke u vrtu. Uzgojem je još dobiveno preko dvadesetak tisuća sorti koje su onda podijeljene prema obliku cvijetova. Spomenut ću samo par.
Žuta narcisa -Narcisus pseudonarcissus
Samonikolo raste po srednjoj i sjevernoj Europi i to po vlažnim planinskim livadama i svijetlim šumama. Cvate od ožujka do travnja, na svakoj stabljici nosi po jedan cvijet čije trube su velike ili veće od latica. Boja latica je dosta svijetlija od boje trube. Žuta narcisa se danas sve rijeđe može pronaći samonikla u prirodi.
Bijela narcisa - Narcisus poeticus
Raširena je po južnoj Europi. Njeno prirodno stanište su visoravni, vrlo rijetko se može naći u nizinama.
Cvate kasnije od žute, od travnja do svibnja. Nosi jedan cvijet na stablici. Latice su bijele a truba žuta sa crvenim obrubom.
Narcise se danas koriste samo kao ukrasne biljke. Nekada su se koristile i u narodnoj medici. Lukovica sadrži vrlo otrovne spojeve, te se je nekada davno koristila kao sredstvo za povraćanje. Danas se zna koristiti samo kao oblog protiv opeklina. Cvjetovi se često koriste za snižavanje povišene temperature, protiv kašlja, bronhitisa, astme i upale pluća. Cvjetovi narcisa kao lijek koriste se u vrlo malim količinama, jer su u većoj količini otrovni i uzrokuju povraćanje.
|
15.03.2008., subota
Breza
Dvije breze iz mog susjedstva
Inače breza je nacionalno stablo Rusije, simbolizira proljeće i djevojku a evo što je o njoj rekao Sergej A. Jesenjin
Zelena frizura,
Djevičanske grudi,
Zašto ti tanka brezo
Pogled po jezeru bludi?
O čemu ti zvoni pjesak?
I što ti vjetar veli?
Ili ti granata kosa
Mjesečev češalj želi?
Otkrij mi, otkrij, što misli
Tvoj drveni um,
Ja volim taj tvoj tužni,
Predjesenji taj šum.
A ona reče: - Druže,
Radoznao tako,
Danas u zvjezdanoj noći
Pastir je ovdje plako.
Ljeskala se je trava
Mjesec je pružio sjene,
On grljaše koljena moja,
Bjelja no u žene.
Uzdahnuvši duboko
Pod zvonom grana ovih
Izustio je: - Zbogom!
Do ždralova novih!
Ovo je fotka sa mojeg zadnjeg posjeta botaničkom vrtu
Da pišem o brezama pobudilo me je sjećanje na jednu vitku i lepršavu djevojku moga djetinstva koja nažalost već dugo nije među nama, a ja je vidim u svakoj brezi, ista nježnost i elegancija, treperenje i onaj neki tajanstveni šum.
Breza je prekrasno bjelogorično drvo koje raste u Europi i Aziji.
Za nju se kaže da je pionirska vrsta jer među prvima zauzima površine na koje se šuma prirodno širi tako su česte brezove šume. Vrlo je otporna i prilagodljiva, samo ne podnosi močvarna tla. Izuzetno dobro podnosi štetne plinove, prašinu tako da se sadi u industrijkim i gradskim područjima.
Njezin život traje otprilike do 100 godina, naraste u visinu do 20 metara a u debljinu oko 60 cm. Deblo je vitko, kora bijela i glatka (kod starijih stabala ispucala), listovi trokutasto zaobljeni na rubovima blago nazubljeni.Muške se rese pojavljuju u jesen, a ženske u proljeće. Sjeme s krilcem vjetar raznosi na velike daljine a plod je oraščić.
Starim Slavenima i Keltima breza je bila jako važno drvo i uz nju je vezano mnoštvo običaja. U Siribu je bila čak i sveta jer je istjerivala zle duhove i zato su se od njezina drveta izrađivale kolijevke. Kažu da je breza sredstvo silaska nebeskog utjecaja, simbolizira put kojim nebeska energija silazi i kojim se ljudska težnja uspinje. Zaštitni je simbol vezan uz ljudski život.
Od davnina je poznata i ljekovitost njezinog soka koji okrepljuje i jača.U drvu se napravi otvor te se stavi cijev po kojem sok curi u posudu. Takav sok poznat je pod nazivom brezova voda. Koristi se još kao i dodatak šamponima i raznim sredstvima protiv ispadanja i mašćenja kose.
Evo jednog recepta za jačanje kose i protiv prhuti:
Pet žlica suhih listova breze prelijemoo s 3 deci vruće vode i ostavimo dvadesetak minuta. Zatim procijedimo i u hladnu tekućinu stavimo 1 deci 70% alkohola. Tako smo dobili vodicu od breze koju umasiramo u kosu poslije pranja.
I naravno priča o brezama ne može završiti bez najdražeg pjesnika
Breze na ulici
Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prođem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Između pjesnika i breza.)
Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?
Na ulicu, med svijet što viče,
Ko da ste izašle iz priče.
Nježne, treperave i čiste
Baš kao prva ljubav vi ste!
D.Cesarić
|
|
|