Ziki i drveće

19.01.2008., subota

PINIJA

Dugo me nije bilo jer stisle me neke teške brige. Evo konačno ugrabih malo vremena pa da barem nešto napišem. Htjela sam cijeli prošli mjesec pisati o borovima kojih ima oko 100 vrsta. Kako nisam ništa od toga stigla , a kolegica sa posla mi je za Božić darovala sadnicu Pinus pineae koju smo i okitili kao božićno drvce, pisati ću sada samo o toj vrsti bora. To je moja sadnica. Kao i ostalo drveće i borovi imaju svoju simboliku. Na Dalekom istoku bor je simbol besmrtnosti, a dva bora simbol bračne vjernosti. Prema tajnim kineskim društvima bor se zajedno sa čempresom nalazi na vratima Grada Vrba ili Kruga neba i zemlje, zapravo boravišta besmrtnosti. U Japanu se od bora i čempresa grade Šinto hramovi i izrađuje obredni pribor. Osim toga u Japanu je i simbol nepokolebljivosti u životu ispunjenom teškom borbom, simbol je i ljudi koji unatoč pritiscima postojano brane svoje mišljenje kao što bor odlijeva naletima vjetra i oluje.Po šintoističkom učenju božanstva, kami, žive u krošnjama drveća, pa Japanci za vrijeme novogodišnjih svečanosti postavljaju dva bora iste veličine uz kućna vrata da bi privukli kame i njihova dobročinstva. Bor ima trajno lišće i zato je za njih boljih od drugog drveća. Pinus pinea, pinj, pinija je zimzeleno drvo koje naraste do 25 metara visine, krošnja mu je zaobljena ili kišobranasta, kora sivo-smeđa ili crvenkastosmeđa. Spada u dvoigličaste borove jer se po dvije iglice nalaze u čuperku. Češeri su okrugli a sjeme koje se zove pinjol ima tvrdu ljudsku i jestivu jezgru. Pinjoli su plodovi borova roda Pinus čiji se krupniji primjerci upotrebljavaju kao hrana. Plodovi bora (uglavnom Pinus monophylia i Pinus edulis) sakupljali su se u Sjevernoj Americi još prije 10 000 godina, dok ih u mediteranskom području (Pinus pinea) upotrebljavaju već preko 2 000 godina. Pinija raste u područjima oko Sredozemnog mora a kod nas prirodno samo na otoku Mljetu i potrebno je oko 15 godina da bi davala veću količinu češera, ali je zato produktivna cijelo stoljeće. Berba se obavlja ručno, a češeri se suše na suncu kako bi se njihove ljuske otvorile. E sad nešto više o pinjolima: Pinjoli pripadaju skupini orašastih plodova sa posebnom aromom, visokim sadržajem ulja i bjelančevinama. Osobito su bogati vitaminima i mineralima. Od vitamina tu su vitaminim A, C, D, E, a od minerala željezo, magnezij, fosfor, cink i selen. Iz davnina su poznata i njihova afrodizijačka svojstva. Sadrže i velike količine masti ali su to uglavnom nezasićene koje su korisne u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i snižavanju lošeg kolesterola. Koriste se još kao ljekovito sredstvo protiv uznemirenosti, tuberkuloze, kod poremećaja rada bubrega, mokraćnog mjehura i probavnog sustava. Da bi se očuvala aroma i okus čuvamo ih u čvrsto zatvorenoj posudi u hladnjaku najviše do tjedan, a u zamrzivaču do mjesec dana. Iako se pinjoli katkad jedu sirovi, obično se prije upotrebe lagano ispeku u tavici ili u pećnici kako bi još više do izražaja došao njihov okus. U talijanskom umaku pesto pinjoli u kombinaciji s bosiljkom, češnjakom, maslinovim uljem i parmezanom daju potrebnu masnoću koja će povezati sve sastojke, kao i potrebnu blagost. U Francuskoj pinjoli se upotrebljavaju u pripremi preljeva za salate od svježeg povrća s maslinovim uljem. U Grčkoj i Turskoj pinjoli se dodaju kuhanom povrću i riži. Isto tako dodaju se i slasticama. Zaista imaju široku primjenu u kulinarstvu svih mediteranskih zemalja.

- 15:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.