SVID radio

Večeras u 20 sati na 98,4 MHz ide treća epizoda pankerskih trideset>


U drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća Britanija se našla u velikoj gospodarskoj krizi. Posljedica toga je bio sve veći jaz među klasama što je kod mnogih mladih ljudi ostavljalo dojam besperspektivnosti.
Popularna muzika je bila pompozna. U svom zenitu je bio virtuozni simfo rock koji je tekstovima bježao od surove realnosti, pa su se tako mlađe generacije sve teže identificirale sa simfo bendovima.
Kao rezultat pobune nastao je punk koji je tekstovima konačno dodirnuo stvarni svijet, a muzičkom jednostavnoišću je omogućio bilo kome da sastavi svoj bend.
Scena se razvila u dučanu robe imena «SEX» Malcolma McLarena i modne kreatorice Vivian Westwood, gdje su se okupljali članovi Pistolsa i Clasha te u klubovima The Roxy i 100 club.

Magazine - Shoot by Both Sides




Sex Pistols

Jesu li Sex Pistols samo kopija New York Dollsa, odnosno konačni rezultat onoga što je McLaren od Dollsa htio učiniti?
Vjerojatno bi bilo tako da nije bilo Johnny Rottena.
Iako bi on za veličanje njegove persone rekao «Nevermind the bollocks», osoba koja je napisala stih «I am an antichrist, I am an anarchyst» zaslužuje određenu hvalu, koliko gode se Glenn Matlock, autor većine muzike i prvi basista Psitolsa, protivio navedenom stihu.
Legenda kaže da je Rotten uletio u bend kada ga je McLaren vidio kako se šeće u majici Pink Floyda iznad čega je rukom bilo dopisano «I hate».
Takav antivirtuozni muzički stav definirao je punk kroz muziciranje Sex Pistolsa. Drugim riječima, povratak rock muzike njezinoj energiji kroz jednostavnost.
Osim toga, Rotten nije pisao tekstove o ljubavi poput New York dollsa, već je svom silinom tekstovima napadao tadašnje britansko društvo i do tada nedodirljivu kraljevsku obitelj. Tako su pistolsi na obljetnicu kraljičine krunidbe zaplovili Thamesom i sa svog brodića puštali njihov singl «God save the Queen».

God save the Queen



Pistolsi su dodatno šokirali britansku javnost nastupom na Bill Grundy showu, kamo su propisno ispičkarali voditelja. Zato im je niz nastupa bio otkazan, ali legenda o punkerskom buntu i antikonformizmu je stvorena.
Dovlačenjem Sid Viciousa u bend na bas gitaru, umjesto autora muzike Glen Matlocka, stvorena je još jedna legenda. Viciousa je bas gitari neuspješno pokušao naučiti Lemmy iz Motorheada. Neuspješno, jer naprosto Sid, prema Lemmyevim riječima, nije imao talenta. Ali imao je karizmu, no zato je većinu bass dionica na albumu «Never Mind the bollocks, here's the Sex Pistols» koji izlazi 28. listopada 1977. godine,odsvirao gitarista Steve Jones. Osim njega dio dionica je odsvirao i bivši basista Glenn Matlock.
Početkom 1978. godine Pistolsi odlaze na turneju po jugu SAD-a, gjde su šokirali tamošnju konzervativnu publiku.
Zadnji koncert su održali u San Franciscu, a koncert je Rotten zaključio riječima «Imate li osjećaj da su vas prevarili». Tri dana kasnije, 17. siječnja 1978. godine, Rotten napušta bend.
Oststak benda putuje u južnu ameriku u psjet odbjeglom britanskom kriminalcu Ronnie Biggsu i snimaju film i album «The great Rock and roll swindle».
Sid Vicious nakon utamničenja zbog optužbe za ubojstvo svoje djevojke Nancy umire od overdosea 2. veljače 1979. godine.
Pistolsi se raspadaju, a ponovno će se okupiti 1996. godine kada započinju sa turnejom.

Silly thing





THE CLASH

Sa djelovanjem počinju 1976. godine. Bend formiraju Joe Strumer, Mick Jones i Paul Simonon. Ime bendu je dao simonon jer se riječ Clash stalno ponavljala u novinama koje je čitao.
Uz Pistolse i Siouxie and the Banshees bili su sudionici koncerta 100 Club Punk festival nakon kojega je definiran punk kao muzički pravac.
Prvi nastup su imali 4. srpnja 1976. kao predgrupa Sex Pistolsima, a iduće godine izdaju prvi album The Clash. Na njemu su započeli sa mješanjem punk i regge elemenata. Njihovi tekstovi su bili obilježeni ljevičarskom socijalnom tematikom i poput večine punk bendova prezirali su simfo i hard rock zbog njihovog bijega od stvarnosti.
Idući album «Give em enough rope» snimaju 1978. godine, a 1979. izdaju dupli album London's calling. Na njemu dodatno pojačavaju regge elemente što se vidi u pjesmi Guns of Brixton i početnoj London calling. Tim albumom su iskoračili izvan stereotipa punk muzike, a vrhunac ta ideja doživljava na trostrukom albumu Sandinista koji izlazi 1980. godine. Razlog tolikoj opsežnosti albuma bila je namjera sastava da sveki mjesec izdaju po jedan singl.
Ime albuma ukazuje i na komunističko političko opredjeljenje benda. Naime sandinisti su bili nikaragvanska lijeva politička stranka koja je 1979. godine povela marksističku revoluciju.
Na sljedećem albumu Combat rock nalazi se pjesma Should I stay or Should I go koja je vjerojatno jedna od najsviranijih pjesama benda.
Mick Jones napušta bend, a posljednji album Cut the crap izlazi 1985. godine nakon problematičnog procesa snimanja.
Bend se raspada 1986. godine.

Guns of Brixton




The Damned

Damnedi nastaju 1976. godine u Londonu i uz niz raspada i ponovnih okupljanja djeluju do današnjeg dana. Karijeru su počeli kao punk bend sa snažnim utjecajem garage rocka, no s vremenom sve više postaju gothic rock bend pod utjecajem pjevača Dave Vaniana koji je već na početku karijere gajio imidž grofa Dracule.
The Damned su za povijest punka važni po tome što su upravo oni izdali prvu britansku punk ploču. Radi se o singlici «New Rose» koja je izašla 22. listopada 1976. godine pod etiketom Stiff Recordsa.
Oni su također izdali i prvi britanski punk album «Damned Damned Damned» 18. veljače 1977. godine.
Navedene uspjehe Johhny Rotten je popratio komentarom da su The Damned bili toliko ljubomorni na Pistolse, stoga su požurili sa idanjem ploče. Naime The Damned su svoj prvi nastup imali upravo kao predgupa Sex Pistolsima.
Idući album Music for pleasure producirao je Nick Mason iz Pink Floyda. Ime i izbor producenta ukazuje da se grupa nije željela zadovoljiti djelovanjem isključivo unutar punk okvira, no album je doživio negativne kritike i lošu prodaju pa Stiff records prekida suradnju s njima.
Krajem sedamdesetih bendu se na kratko priključio i Lemmy iz Motorheada i sudjelovao je na nekim live nastupima i snimanju demo snimki.
To rezultira novim albumom Machine gun etiquete koji je zvukom bliži garage rocku, no ipak na albumu nije svirao Lemmy.
No sa sljedećom pločom «Black album» sastav kreće sve više u smjeru Gothic rocka.
Osamdesetih snimaju još tri albuma Strawberies, Phantasmogoria i Anything. Devedesetih snimaju album «Not of this Earth», a 2001. godine snimaju album «Grave Disorder».

Neat neat neat




Buzzcocks

Formirali su se u Manchesteru 1975. godine pod utjecajem Brian Ena i The Stoogesa. No, nakon što su pročitali intervju s Pistolsima u časopisu NME (New Musical Expres) osnivači Pete Shelley i Howard Devoto putuju u London kako bi Pistolse vidjeli uživo. Nakon toga oni organiziraju Pistolsima koncert u Machesteru. Zatim pronalaze basistu i prvi nastup imaju kao predgrupa Sex Pistolsima u srpnju 1976. godine, te sudjeluju na 100 Club punk festivalu.
Osnivaju svoju nezavisnu diskografsku kuću New Hormones i izdaju EP Spiral Scratch.
Nakon toga Devoto napušta bend i formira još jedan sastav koji će biti značajan za britansku punk scenu, Magazine, koji će imati hit «Shot by Both Sides».
Karakteristično za Buzzcockse jest da su imali više pop elemenata od ostalih britanskih punk bendova i tekstovi su im često bili seksualno provokativni poput njihovog prvog singla za major label United Artist pod imenom «Orgasm Addict». Navedeni singl je BBC odbijao svirati, iako se dobro prodavao. No idući singl «What do I get» im je bio najkomercijalniji i dan danas je često sviran po raznim birtijama i radio postajama.
Prvi album Another Music in a Different Kitchen izdaju 1978. godine, slijede Love Bites 78. i A Different Kind of Tension 1979. godine.
Za vrijeme snimanja demo snimki za idući album grupa se raspada, a od 1989. godine bend se nekoliko puta ponovno sastavljao, objavljuju albume i odlaze na turneju s Nirvanom i Pearl Jamom.

What do I get