sve za zdravlje

Evo me. Trebalo mi je stvarno puno vremena da se opet uhodam. Ma, sve je to na psihickoj bazi. Nalazim se u fazi sa dosta problema oko sebe i puno neizvjesnosti. Stres je povecan, a sve to djeluje na mene. Kako na spavanje, tako i na prehranu. Tesko mi je bilo u situaciji u kojoj je sve oko mene u kaosu odrzavati onu planiranu prehranu od tri obroka i dva meduobroka dnevno, redovitih dorucaka, i svakodnevno vjezbanje. Bilo je dana kada sam ustajala u 7 ujutro i dana kada sam isla spavati u 7 ujutro. Tako da se vrijeme obroka mijenjalo iz dana u dan. A i malo sam kuhala, uglavnom nesto na brzinu. Bilo je to uglavnom povrce i neka riza, ali bilo je i dana kada sam jela integralni kruh s necim za sva tri obroka, kao i dana kada sam pojela jedan obrok. Puno brze se naviknem na takvo stanje nego ono pomno isplanirano i uredno. Imam neku crtu koja cini da mi je sve unaprijed odredeno i isplanirano cesto i dosadno, pa cesto «namjerno» nesto zeznem ili promijenim iz jednostavnog razloga da ne bude dosadno. A sto cu, takva sam. Ipak, dovodim se u red. Vjezbanje pocinje biti dio dnevne rutine. Malo mi teze ide ovo sa tri obroka dnevno, al i to cu rijesiti. Vaganje uporno odgadam. Al izvagat cu se koji dan, uskoro.
Svida mi se ovo lijepo vrijeme koje nam dolazi. Puno su mi ljepsi suncani dani, u kojima, za razliku od onih tmurnih mracnih dana, sve stignem. Nekako sam puna energiej i zivotne radosti!
Pusa svima!

...nakon nekog vremena... Bas, tipicno za mene. Kao i obicno, necega se uhvatim na pocetku i to mi je super i cijeli dan bi se time bavila...a onda nakon nekog vrmena to mi vise nije zanimljivo i pocinje me zanimati nesto drugo. Pa tako i ovo pisanje bloga. Al, bas namjerno necu prestati pisati, sebi za inat.
Kakvo je stanje kod mene, to sam bog zna. Vaganja vise nema. Mislim, bar na neko vrijeme. Doduse dugo se vec nisam vagala, a ni necu. Stvarno me to previs opterecuje. Vec dva dana prije ponedjeljka pocnem misliti "ajme, samo da mi vaga pokaze kilu ma manje", "ajme, nisam se valjda opet udebljala"...blabla...A sa takvim stvarima se ne zelim opterecivati. Nastavljam ja lijepo dalje sa svojom zdravijom prehranom. A kad se budem i izvagala vidjet ce se kakvo je stanje. Obavijestit cu vas.
Jucer sam malo po ormaru trazila nesto i vidjela svoje drage proljetne/ljetne hlace. I nije mi vrag dao mira, pa ih navukla. Zivi smijeh. Elastina nikakvog nemaju...Mozete si zamislit kako je to izgledalo Kao, eksplodirat cu! Lijepo su se vidjeli svi savovi. A kako robe za toplije dane u ovoj velicini koju sad nosim ni nemam...mogu ili kupiti svu novu garderobu ili se vratiti u staru. A sad, koliko bi novaca trebalo za hlace, majice...Ja se lijepo vracam u svoju. Samo da odmah ne stigne ljeto, da stignem
I, priznajem javno da sam vjezbanje zapostavila. A stvarno mi je bio gust. Moram opet po sat vremena svaki dan, jer jedino tada osjecam da nesto i radim. Ovako, po dva puta tjedno, cini mi se da nema pomaka.
Svih vas pozdravljam

Pisala sam u prethodnom postu kako sam se odvažila i izmjerila svoje tijelo na kritičnim mjestima. Pa, da napišem nešto više o tome. Opseg grudi ću ovaj put zanemariti. Ne, hm, nije zato što se nemam čime pohvaliti, nego jer to nije bitno za ovo o čemu ću pisati.
Kao što sam naslov kaže, bitan je omjer struka i bokova. Ili, na engleskom «waist to hip ratio» (WHR).

Omjer struka i bokova daje nam informaciju o tome kako je masno tkivo raspoređeno po našem tijelu. Računa se, kako mu i samo naziv govori, tako što se izmjeri opseg struka i opseg bokova, te se ove dvije vrijednosti podijele. Znači, metar u ruke i idemo! Omjer struka je negdje malo iznad pupka, a mjeri se na najužem dijelu. Jednostavno ga je odrediti tako da se malo nagnemo ne jednu stranu, te odredimo mjesto gdje dođe do preklapanja. Bokovi se mjere na najširem dijelu, oko stražnjice.



Čim pogledamo prosječnog muškarca i ženu odmah možemo uočiti razliku u ovom omjeru. Ženska građa je sama po sebi takva da je kod žena ovaj omjer manji. Kod nekih je žena po samoj konstituciji taj omjer manji (građa «kruške»), a kod nekih veći (građa «jabuke»).

Ono što je jako zanimljivo je da se WHR vezuje uz privlačnost. Kada sam prvi put čitala rezultate opsežnih znanstvenih istraživanja o privlačnosti ovo me zapanjilo. Proučavanjem privlačnih žena kroz povijest do danas, neovisno o tome je li to bilo u doba kada se debljina smatrala privlačnom, ili u doba kada su privlačne mršave žene i neovisno o rasi i kulturi, pokazalo se da je u određivanju je li žena privlačna najveću ulogu odigrao upravo WHR. Rezultati ovih istraživanja govore kako su najprivlačnije žene koje imaju WHR 0,70.
Sjećam se da sam kada sam to saznala odmah uzela metar u ruke da provjerim situaciju. Bilo je to prije nekoliko godina. I rezultat je bio stvarno ok. Nije bilo točno 0,70, ali bilo je jako blizu. A struk mi je do tada bio nešto sporedno na što nisam obraćala pažnju. Mislim da sam ga prije toga izmjerila jednom i to kod krojačice. Valjda ga nisam mjerila jer jedino s njim stvarno nikad prije nisam imala problema. Nikad nisam bila mršava, ali nisam ni imala salo oko trbuha. Uvijek mi je bilo smiješno kako kada bih preko zime dobila kilu dvije više to bi se uvijek primijetilo na bokovima gdje bi mi hlače zapele, a nikad se ne bi desilo da sam ih navukla pa da ih nisam mogla zakopčati. E, pa, godine idu, tijelo se mijenja. Iako, mislim da to nije zbog godina, jer sam još u cvijetu mladosti, nego ogromnog viška koji sam natovarila na svoje tijelo. Tako, da sada taj omjer nije ni blizu. Kao što sam već pisala, od toga je sve ovo i krenulo. Od skupljanja masnoće oko trbuha, što me stvarno zabrinulo.

Omjer od 0,70 povezuje se sa zdravljem i plodnošću žena. Povezan je sa optimalnim razinama estrogena i manjim rizikom od bolesti kao što je dijabetes, kardiovaskularne bolesti. Gomilanje masnoće oko struka signal je za to da se počnemo brinuti za svoje tijelo, jer to predstavlja povećan rizik za zdravlje. Granica za žene je oko 0,80. WHR veći od 0,80 znak je da trebamo nešto učiniti sa sobom ako nam je stalo do vlastitog zdravlja. Kod muškaraca je granica 0,95, a vrijednost veća od toga predstavlja povećan rizik za zdravlje.

S obzirom da sam svjesno ignorirala vaganje u ponedjeljak, odlučila sam ipak biti barem malo iskrena prema sebi tako što ću nakon ne znam koliko godina saznati svoje mjere.
I uzmem ja tako nikad korišten krojački metar koji već mjesecima stoji zakopan negdje duboko u ladici noćnog ormariča. Pa, grudi, struk bokovi. Najprije u centimetrima pa onda u inčima jer tako sve izgleda manjim nego što jest. Po građi sam prava kruška . Gornji dio se nikad nije puno mijenjao, a kile su se taložile od struka na dolje. Ima bar nešto pozitivno u svemu tome, a to je da osobe ovakve građe imaju manji rizik od srčanih i još nekih oboljenja.
Da ne okolišam više...Stanje je 36,5-30-40,5. Nije strašno, a?
Ajmo sad realno. U našim dragim centimetrima...93-76-103 . Mislim da mi ovaj srednji dio nikad nije bio ove veličine. Prije nekoliko godina pri zadnjem mjerenju, kada sam mislila da sam se strašno udebljala, struk je bio 69. I bila sam šokirana. A kako bih tek sad trebala biti šokirana. Sad mi je još više jasno zašto mi je doktorica savjetovala da smršavim. Navodno je za zdravlje opasno kada se salo počinje skupljati na trbuhu, zbog toga što se skuplja oko vitalnih organa. E, pa treba se sada riješiti tog sala.
Znači, nastavljam sa ponašanjem u skladu sa svojim ugovorom.
Polako se vraća optimizam koji je splasnuo zadnjih desetak dana!

I, da ne zaboravim, drage moje, sretan vam dan žena!
Posvetite ovaj dan sebi, jer vi to zaslužujete...(uf, znam da zvuči kao jedna od loših reklama, al to stvarno mislim)

Najprije, priznajem javno da mjeseceva dijeta nije uspjela. Trajala je do 18h, a onda je naglo prekinuta integralnim pecivom, jogurtom i jabukom...To su trenuci kada se sramim same sebe, kada mislim da sam slabić, kada osjećam kako ne mogu upravljati svojim tijelom...i vrlo se lako mogu zamrziti...Ali, ne. Neću. Iako bi to bilo najlakše.
VJežbanje ne ide baš po planu. Nakon one gripe nikako da se vratim vježbanju. A prije mi je tako dobro išlo. Vježbala sam svaki dan najmanje sat vremena, a uglavnom duže od toga. I već nakon tri dana bolovanja moja motivacija je naglo splasnula. Kada sam se napokon riješila temperature uopće nisam imala volje za bilo kakvom tjelesnom aktivnosti. Uopce mi se nije dalo pokrenuti. Sva sam neka depresivna, ustvari apatična. Ipak, uspjela sam se prekjucer potaknuti na vjezbanje, pa sad pokusavam opet uspostaviti rezim svakodnevnog vježbanja i dogurati na sat vremena. Trebat će mi sigurno dva tjedna da mi to postane svakodnevna aktivnost, al dajem sve od sebe.
S obzirom na neuspjesnu mjesecevu dijetu i nezadovoljstvo prehranom zadnjih desetak dana, vaganje je preskočeno. Nema za mene vaganja jos desetak dana. Ne zelim vidjeti brojcani izraz mog stanja, jer se bojim da sam nazadovala. Bit ce ovo teskih tjedan i pol, al dat cu sve od sebe da uspijem. Drz'te fige!

Osjećam da mi je ova mjesečeva dijeta jako potrebna.
Znači, ne jesti cijeli dan. Piti puno vode.
Navodno je najbolje provesati ovakvu "dijetu" za vrijeme uštapa, a to je sada.
Sve se poklopilo. Organizam me moli za jednodnevno čišćenje, uštap je, a uz to i nedjelja, taman dan prije mog vaganja. A kako imam snažan osjećaj da se moja kilaža promijenila od zadnji put i to u krivom smjeru, ovo mi je zadnja šansa za popravni.
Javit ću jesam li uspjela.

Savjet 3. - Vježbanje.

Ustrajnost nije moja vrlina. Jako brzo i sa puno entuzijazma prihvatim se različitih stvari, al brzo i odustajem. Kako sam toga svjesna, nisam krenula s nekom dijetom sa super-brzim promjenama tipa 5kg manje u 10 dana. Nisam krenula ni sa popularnom UN dijetom, iako priznajem da sam se par puta zapitala zašto idem dužim putem kada ima puno ljudi kojima ta dijeta stvarno pomaže da smršave. Al, odgovor znam od samog početka. Već sam puno puta spomenula kako mi nije cilj samo riješiti se suvišnih kilograma. Želim zdravo jesti, kvalitetne namirnice raspoređene u odgovarajući broj obroka u određeno vrijeme. Želim stvoriti naviku. Naviku kakvu sam zadnji put imala kada sam bila malo dijete, a možda ni tada. Želim stvoriti naviku, tako da hrana ne bude centar kružnice oko koje se kreće moj život, nego nešto što je prisutno u istoj mjeri kao i druge važne stvari. Uz sve to, vježbanje postaje, a dat ću sve od sebe da i da ostane, važan dio mog svakodnevnog života. Ne želim da mi vježbanje bude nešto što ću raditi isključivo ako mi ostane vremena nakon svih ostalih stvari koje me zanimaju i vesele, kao što je to prije bilo. Već polako postaje dio svakodnevnih aktivnosti, a tako će i ostati, bez obzira bilo to pedaliranje, šetnja, trčanje, planinarenje, plivanje. Toliko u ovom sažetku. Slijedeći za mjesec dana. A do tada, kao i do sada, izvještaji, ispovjedi, misli. Pozdrav svima koji me citate!

Savjet 2. - Jesti voće.

Kada sam počela pisati ovaj blog bila sam užasno nemarna prema svom tijelu. Bilo me baš briga što cijeli dan ništa ne jedem, pa se tek negdje oko deset navečer sjetim da sam gladna i pojedem pet žlica nutelle ili si kuham paštu ili rižu. Ili, ništa konkretno ne jedem cijeli dan, a ustvari «usput» pojedem pet jogurta od višnje. Hm, da.
Spomenula sam već dnevnik prehrane i to kako mi nije baš najmilije pisati ga. Al, ipak, pisala sam ga od 5.2. do danas svaki dan. Pisala sam i koliko sam i kada vježbala. Kao i neke dodatne napomene. Možda bi mi da ga nisam pisala promaknule neke greške ili varanja same sebe. Al ovako, kad je sve crno na bijelome, nema varanja. Kao što sam već napisala, bilo je boljih i gorih dana. Sve u svemu bilo je pozitivno. Puno bolje nego prije.

Savjet 1. - Jesti povrće.

Otprilike mjesec dana regulacije odnosa sebe prema svom tijelu. S nekim danima u skladu sa svojim ugovorom, a s nekima koji su malo odstupali. Na prste mogu nabrojati dane u kojima sam jako odstupila od dogovorenog sa samom sobom. A to je dobro. Nisam uopće bila toliko loša koliko sam se bojala da ću biti. Bila sam dobra. Sve više uspijevam odvojiti glad od psihičkog stanja. Znači, jesti kada sam stvarno gladna. A to je ustvari tako varljivo. Jer glad i jest psihička stvar, zar ne? Pretpostavljam da nam mozak šalje signale da smo gladni. Al, neću pisati o tome jer, kako bi rekli ljudi na milijunašu, to nije moje područje.