sve za zdravlje

Ponedjeljak znači vaganje. Ukratko, iako bez vjezbanja zadnjih tjedan dana, reducirana prehrana izazvana gripom učinila je svoje. Stanje: 67,7kg.

Najprije hvala svima za savjete o borbi sa gripom . Cim ja sjedim pred ekranom znaci da mi je malo bolje. Dva dana sam doslovno jedva ustala iz kreveta, al sad je vec ok. Jos koji dan i kao nova sam. Cijeli moj plan oko prehrane je pao u vodu ovih dana. Stvarno nisam imala apetita, tako da sam uglavnom pila litre i litre caja s limunom, a tu i tamo pojela prepecenac, jabuku ili narancu. I to je dva tri dana bilo sve. Mislim, cim sam ja prestala kavu ujutro piti, znaci da stvarno nisam bila za ništa . Al vec cu se sutra polako vratiti svom doručak+ručak+večera programu, a vjezbanje ce pricekati jos koji dan dok jos malo ozdravim. Prekosutra vaganje, iako je važnije tek ono za devet dana. Al mislim da bi me znatiželja ubila da ne stanem na vagu u ponedjeljak. To već počinje biti ritual za početak tjedna. Najprije ustajanje, umiti se, pa oprati zubiće i odmah na vagu. Naravno, javit ću kakvo je stanje. Pozdrav svima!

bolesna. nema vjezbanja vec drugi dan . nije da sam sad postala ovisna o vjezbanju, al pretpostavljam da ce mi biti tesko ponovno se uhodati ako ovo bolovanje jos potraje. nadam se da nece, a onda opet punom parom pedaliranje.

Vaganje. Dobro je. Ništa spektakularno, al u ovih tjedan dana 1 kg manje. A to mi je bio i cilj. Oko 1 kg tjedno i tako dok se ne riješim ovih suvišnih desetak kilograma. Dug je to put. Ima trenutaka kada mi dode da umijesto ovog maratona krenem na neku rigoroznu brzinsku dijetu i riješim ovo stanje brzim postuopkom. Al onda se opet urazumim i prisjetim da to nije trajno rješenje. A kako mi nije cilj skinuti kile za neki poseban događaj, za ljeto i slično, nego srediti se sa sebe i svoje zdravlje, onda ustrajem u ovom svom planu. Vjezbam i dalje, jedem umjereno i zdravo i dalje.
Spustiti se od 72 kg na 58, osim velikog truda i upornosti, za mene ima i nekoliko psihičkih granica. Prva je prijeći ispod 70, druga ispod 65, treća ispod 60. Pa, evo, prva je prijeđena .

Sutra je ponedjeljak, što znači i vaganje. Jako sam znatiželjna. Prema tome kako je prošao ovaj tjedan, stanje ne bi smjelo bti gore od onog prošli ponedjeljak. Drugim riječima, stanje bi trebalo biti bolje .
Ovo vaganje ponedjeljkom postalo je pozitivno i zbog toga što mi više ustajanje ponedjeljkom nije toliko mrsko kao prije. Sada jedva čekam da ustanem i stanem na tu vagu. S obzirom da nisam na brzinskoj diejti, mislila sam da bi bilo bolje izvagati se svaka dva tjedna, a ne svakih tjedan dana. Ipak, prošli ponedjeljak nisam izdržala. Ako sutra ne bude pomaka od prošlog ponedjleka, slijedeći put se važem tek za dva tjedna.
Jučer mi malo pala motivacija za vježbanjem zbog glavobolje. Al, iz iskustva znam da je u mom slučaju najbolje vježbati svaki dan, jer čim prestanem jedan dan, onda mi se ni slijedeći bas ne da, pa onda ni onaj nakon toga...i tako nakon nekog vremena tek shvatim da više ne vježbam. Zato, penjem se na taj bicikl i počinjem okretati pedale, pa već nakon par minuta bude bolje. I još, ako usput gledam televiziju, vrijeme tako brzo prolazi, da odjednom vidim da je prošlo sat vremena. Evo, danas cu odvjezbati svoje uz Pretty woman. Film traje dva sata, pa se mozda i pedaliranje produzi :)

Proslo je dva tjedna od pocetka vjezbanja. Vjezbala sam svaki dan, sat vremena ili više. Prva dva-tri dana motivacija je bila na minimumu, a onda je postalo zabavno. Vezno uz prehranu, bolje je. Na početku je najteže bilo jesti više puta dnevno, s obzirom da sam imala naviku jesti jedan do najviše dva dnevna obroka i to uglavnom kasno popodne i navečer. I pila sam jaaako puno kave. Sada jedem tri dnevna obroka. I često pojedem dva međuobroka, odnosno jabuku, krušku, naranču ili neko drugo voće. Ponekad popijem kavu popodne. Iako se nisam striktno držala neke dijete ovih petnaest dana, ipak sam bila poslušna . Dva tri puta sam prekrsila svoj ugovor i pojela čokoladu, ili jela malo kasnije, ali sve u svemu općenito sam se popravila. Vagati se neću do ponedjeljka. Glavni cilj koji želim postići, uz to da dovedem svoju težinu na neku zdravu razinu, je taj da usvojim navike zdrave prehrane. Na tome još trebam raditi, jer ovo do sada nije mi još moglo preći u naviku. Ipak treba malo više vremena. Za sada još uvijek tijekom dana puno razmišljam u koliko ću sati jesti, što ću jesti i slično. Nadam se da ću s vremeno naštimati svoj biološki sat da me u tome vodi.
A vi? Napredujete li?

Mislim si ujutro: Dal da se izvažem ili da pričekam još tjedan dana? Ako se izvažem danas, možda neće biti promjene, a ako pričekam još tjedan dana, promjena bi trebala biti vidljiva.
Ipak, prevagnula je znatiželja.
Najprije sam promijenila onu staru bateriju na vagi. Onda lijeva noga gore, pa desna noga gore, pa onih nekoliko sekundi iščekivanja dok se ne ukažu brojevi.
I ukazalo se… Ta-dam: 70,2kg!
Zaključak: Napokon, promjena! Doduše, ne od početnog stanja koje je bilo 70,5 (priznajem, još uvijek malo sumnjam da mi je tada vaga malo zakazala), ali ipak od stanja koje je bilo prije tjedan dana. Idem dalje svojim sporim koracima, ali ipak idem dalje.

Iako su pripadnice ljepšeg spola naše nacije zaluđene UN dijetom, čemu svjedoče i brojni blogovi i forumi o ovoj dijeti, mene nije pridobila. Sjećam se kada mi je jedna frendica bila spomenula da je na «dijeti ujedinjenih naroda», za što se kasnije ispostavilo da UN u ovom slučaju to ne znači. I nekako mi se činilo da takva dijeta nije baš dobra za organizam, a i ona je često bila nervozna jer je bila gladna, pa je jedva čekala da prođu tri dana samo da može jesti nešto bolje… Al, nisam ja ni nutricionist ni doktor, pa svoje stavove o tome temeljim isključivo na pročitanim člancima u časopisima, po internetu i sl. Nekako mi se više sviđa piramida zdrave prehrane u kojoj su zastupljene sve vrste namirnica, neke u većoj, a neke u manjoj mjeri. Glavni, a vjerojatno i jedini razlog koji UN dijetu čini popularnom su relativno brzi i izrazito vidljivi rezultati. Ja nisam odabrala UN dijetu za skidanje suvišnih kilograma jer ću radije svaki dan jesti raznolike namirnice u malim količinama i vježbati i zato što želim usvojiti navike zdrave prehrane, a ne samo smršaviti. Mislim da bih s ovom dijetom možda i izdržala 3 mjeseca, ali bih odbrojavala dane do dana kada ću napokon normalno jesti. Tako se moje životne navike uopće ne bi promijenile, pa vjerujem da bi se opet vratila na stare. Zato sam ja i krenula mršaviti na možda sporiji način, al želim ovako jesti i u budućnosti.
A vama svima koji ste na UN želim uspjeh i držim fige da postignete to što želite!

Iako je još prerano govoriti kako ću uspjeti u ovom svom mijenjaju životnih navika, nekako sam optimistična. Krenula sam s odlukom negdje oko 20.01.. Priznajem, jako se teško mijenjati, pa tako i u slučaju prehrane i tjelesne aktivnosti. Prvih par dana činilo mi se skoro nemogućim. Od početka ovog mjeseca vježbam svaki dan oko sat vremena. Ponekad sat i pol. Prije su mi "obaveze" bile isprike da nemam dovoljno vremena za vježbanje, a sada mi je vježbanje isprika da ne ispunjavam svoje obaveze . Usvojiti zdrav način prehrane teško je, al ipak polako se mijenjam. Cilj mi je da svaki dan i nakon što dođem na ciljanu težinu jedem tri obroka, kao i dva međuobroka. Čini mi se da sam se napokon počela brinuti za svoje tijelo, kojem nije bilo lako samnom . Hehe, sigurno mu nije bilo "lako" .
Kao što sam na početku napisala, optimistična sam. Možda je to zato jer je danas bio lijep sunčan dan...Ustvari, uopće nije bitno zašto. Vjerujem da ću uspijeti. Teško je truditi se dva-tri mejseca, a možda i više, da bi se došlo do cilja, al cilj je vrijedan truda.

Jedino za sto mogu reci da mi za sada ide po planu je vjezbanje. Istina, vjezbam tek tjedan dana, tocnije danas je bio 8. dan. I za sada je dobro. Motivacije mi ne nedostaje. Uglavnom vjezbam navecer, po sat vremena.
E, ali...ima jedan problem. Veliki, koji moram hitno rijesiti. Nakon vjezbanja uhvati me glad . Tako da se ne drzim navaznije stavke svog ugovora: "Jest ću zadnji obrok najkasnije u 19h". A uzalud mi moje vjezbanje, ako se najedem nakon toga.
Tako, od sutra vjezbam prije rucka ili vecere.
Ma, malo me sram toga kako imam slabu kontrolu nad sobom. Tako je jednostavno nesto odluciti, a tako se tesko toga pridrzavati. Ponekad si mislim: zar je tako tesko jesti normalne obroke u normalno vrijeme? Priznajem, nekad mi je stvarno tesko .
Nadam se da ce biti bolje. Drz'te fige!

Kažu da je kod regulacije tjelesne težine dobro pisati dnevnik prehrane, kako bi se osoba osvijestila o tome što ustvari pojede tijekom dana. Često znamo nešto prigristi usput, a da to ni ne primijetimo, a kada se to sve zbroji...ispadne da to nije baš zanemariva količina hrane. Zato, pisanjem dnevnika prehrane možemo uočiti te nepotrebne "obroke" za koje ni ne znamo da postoje. Osim toga, iz dnevnika možemo lijepo vidjeti čega jedemo previše, čega premalo, jedemo li u pravo vrijeme...sve u svemu, pruža nam svakakve informacije. Odličan temelj za odluke o promjenama prehrane.

E, sad...Meni je to malo zamorno. Pokušala sam jednom pisati taj dnevnik, u davna vremena kada sam bila petnaestak kg lakša, tek tako da vidim kakva je moja prehrana. Ali, nisam dugo izdržala. Bilo mo je to previše naporno. Mislim, nije mi problem zapisati što sam pojela, nego me sve to previše opterecivalo (već i prije nego bi popila kavu mislila bih si dal cu zaboraviti zapisati kad dođem doma i sl.). Razmišljala sam o prehrani po cijele dane, nisam se mogla opustiti, a tako ne želim živjeti. Jer, koliko god mislila da je jako važno ispravno se hraniti, isto tako mislim da je važno uživati u životu. A ako sam cijeli dan opterećena sa tim hoću li se sjetiti nešto zapisati i sl., normalno da ne mogu biti opuštena i posvetiti se i drugim stvarima.

Evo, vama predlažem da ga pišete ako vas to neće previše opterećivati. Vjerujem da će koristiti. Možda i ja ponovno pokušam, tko zna, možda bi ovaj put bude i zanimljivo.

Strašno! Neočekivano, situacija je još gora nego prije dva tjedna. A trebala je biti bolja. Ali očito nije. Mislim da hitno trebam vidjeti u čemu griješim, pa da to popravim. Jedna mogućnost je da mi vaga nije radila pred dva tjedna kada sam se vagala. Baterija je bila na kraju, danas ujutro sam stavila novu i ....1,5kg više Al, čini mi se da nije to.
Pa, da vidimo onda o čemu se radi...Više manje sam izbacila čokoladu, za koju sam mislila da je glavni porblem. U stvari, mislim da je nisam uopće jela prošli tjedan. Nisam jela više nego inače. Pila sam više vode nego inače. Mislim da je najgori problem to što sam jela navečer. Ali, i prije sam jela navečer, i to obično nešto slatko. Od sada definitivno nema više hrane navečer, poslije 19h, bez obzira išla ja spavati u deset ili u dva.
Vježbati sam počela tek prije pet dana i definitivno nastavljam.
Ah, ah...bas me rastuzilo ovo moje stanje. Mislila sam da cu barem malo napredovati, a umjesto toga ja nazadovala.
Ipak će promjene u mojoj prehrani trebati biti malo strože. Pa nek slijedeća dva tjedna bude ovako:
Obavezni doručak, ručak i većera + komad voća kao međuobrok. Nema niakve hrane navečer, pa ni jabuke, ni naranče...Pijem samo vodu kao i do sada + jednu kavu s mlijekom. Vježbanje se nastavlja svaki dan po sat vremena ili više. A vaganje je za dva tjedna.

Idem, laganim koracima naprijed...

...ne, nisu ovo moje noge... ... i wish...

Polako se dovodim u red. Nije bilo nikakvih drastičnih promjena, nego polako ali sigurno počinjem mijenjati svoje navike. Najteže mi je imati redovite obroke u odgovarajuće vrijeme. Nekad se kasno probudim, pa bi preskočila doručak..nekad sam budna noću pa bi još neku pojela prije spavanja...Al, ipak primjecujem neke promjene u svom prehrambenom ponašanju. Čokoladicu sve manje jedem, nisam je nekoliko dana vidjela, a još manje pojela. Sada imam i nešto malo više vremena za vježbanje, pa vježbam svaki dan oko 30min do 1h. Jako me veseli ovo vježbanje, iako sam mislila da će mi to biti najgore. Ustvari, ispalo je da mi je to najdraže. Vidjet ćemo kako će proći vaganje u ponedjeljak (prošli ponedjeljak sam presočila ), nadam se da neće biti gore od onog prije dva tjedna.