sve za zdravlje

Nisam bila poslušna ovih dana. Ne mogu vjerovati kako je teško uredno jesti tri obroka dnevno, koju to disciplinu zahtijeva. A čini se tako jednostavnim. Kao prvo, isplanirati si vrijeme tako da tri puta dnevno, u otprilike isto vrijeme, budem slobodna za obrok. Znači, da imam vremena barem pola sata sjesti i jesti, ne računajući kuhanje i ostalo. Najgore je kad preskočim doručak. Onda cijeli plan propada, jer se vrijeme za obrok pomiče. Ustvari, još gore od toga je kada uopće nisam gladna tokom dana, pa me navečer pukne želja za hranom. Ovako ne ide. Treba mi malo više discipline. Iako sam mislila da sam jako motivirana, očito nisam dovoljno. A kud jače motivacije, od one da si zdravlje dovedem u red. Al, trudit ću se i dalje. Je, teško je dovest se u red u jedan dan… Valjda cu uspjeti i uz ove povremene greske.

Ima li netko od vas slicnih problema? I kako vam ide?

Koliko je lakše ne jesti, nego što je jesti umjereno. Uvijek je ta umjerenost problematična. U puno toga što radimo, lakše je raditi ili ne raditi, nego raditi umjereno. Al s obzirom da je hrana čovjeku nužna za život, jesti moram. Danas me na sreću zaobišla želja za čokoladom , a to odmah znači da sam jela u skladu sa ugovorom. Još samo da i drugi dani budu takvi...

Sjebali me moto keksi. Nije bilo jogurta po koji sam išla u dućan, ali su me moto keksi zvali sa police. Pa sam ih kupila...i pojela...Inače, sve bi bilo ok. Trudit ću se više. Nagrada bi trebala biti koja kilica manje za koji tjedan. Ili možda prije.

Prvo vaganje prošlo je...hmmm, kako da kažem...strašno . Al, prošlo je. Slijedeće će biti sigurno bolje. Hhehe, kad gore skoro da ni ne može. Priznajem, na trenutak mi je srce stalo, kada sam vidjela kako se brojke na digitalnoj vagi pojavljuju. I pokazale su se: "70,5"!!!.
Al, kao što sam već rekla, što je tu je.

S obzirom da je hrana koju jedem uglavnom voće i povrće, to nema smisla mijenjati. Ali, zato je moj najveći porok ona… Moja najdraža….Čokolada! Pa ovdje treba doći do najveće promjene. Pa-pa, nema više čokse za mene... Dozvolit ću si najviše jedan red čokolade tjedno. Ne volim ništa prženo, pa se toga ne trebam ni odricati. Trebam se odreći svog (često jedinog) večernjeg obroka i pretvoriti ga u tri dnevna obroka. I can do it. Trebam se i malo pokrenuti. Znači, vježbanje. Za početak bilo kakvo, samo da je vježbanje.
Evo osnovnih stavki ugovora, sročenih u pozitivnim terminima:

Umjesto jednog, jest ću tri manja obroka dnevno.
Jesti ću zadnji obrok najkasnije u 19.30.
Pojest ću najviše jedan red čokolade tjedno.
Vježbat ću svakodnevno (najmanje 15min).

Ako mi još nešto padne na pamet, dodat ću to u ugovor. Za sada je važno da se pridržavam navedenog. Naravno, količina vježbanja će se postepeno povećati na tri-puta-tjedno vježbanje po sat i pol. Al namjerno neću krenuti sa drastičnim promjenama, jer se to do sada nije pokazalo uspješnim. Ne volim se vagati, ali hoću. Hmmm, da, da vidim kakve su promjene. Mislim da će biti dovoljno vaganje jednom tjedno, neka to bude ponedjeljkom.
Skoro sam zaboravila jednu važnu stvar. Nagrađivanje za trud. Trenutno mi ništa ne pada na pamet. Al ako se sjetim dodat ću i to. Mislim da mi je za sada dobra krvna slika za tri mjeseca bila dovoljna nagrada.
Svaki komentar i prijedlog su dobrodošli!

Bilo je pitanje dana, kada cu otvoriti oči i priznati...Hm, da...Zapustila sam se totalno zadnjih pola godine. Zdravstveno stanje mi je sramotno. Doduše, ne osjećam se ja toliko loše, koliko bi se možda trebala. Kaže teta doktorica: "skinuti 10kg, a moglo bi i 15". Fuuu! Velika brojka. I mogu se sad pitati: "pa kako to?...uopće puno ne jedem?...stvarno ne znam kako se baš ja udebljam..." i sl. Al, što jest jest. Priznajem, sama sam uzročnih ovih nevolja . Dobro, možda nije toliki problem u količini hrane, koliko u vremenu mojeg objedovanja, koje je uredno večernje, kao i u poslu koji se svodi na svakodnevno sjedenje pred kompujterom 10 i više sati. I tako, dan za danom, mjesec po mjesec...i ta-dam, evo me ovakve kakva sam sada! I, što sada? Padaju mi na pamet tri rješenja:
1. Mogu se praviti da je sve ok. "Koga briga za tete doktorice, krvne slike, brojku na vagi i to što se više ne mogu trčati stepenicama do petog kata bez da dušu ispustim!"
2. Mogu sjesti i plakati! "Kuku meni! Zašto ne mogu živjeti sjedeći i jedeći, nego moram trpiti posljedice! Život je kurva!"
3. Ono što bih najradije da mi nije palo na pamet...Of kors, srediti se malo....Dobro, srediti se puno. Ipak, jedan je život, pa nije u redu da u svojim najboljim godinama izgledam i osjećam se kao bakica.
Ma, naravno...Sretan dobitnik je rješenje pod rednim brojem 3.!
E, sada...Ono na što mogu utjecati su prehrana i vježbanje, a to bi trebalo imati pozitivne popratne pojave. Znači, plan je da se vratim nekadašnjem načinu prehrane koji se pokazao zdravim i dobrim za tijelo i duh . A onda i ono meni manje drago...vježbanje . Ustvari, nije da ne volim kretanje i sport općenito, nego me ovo kućno vježbanje ubija. A to je jedino što mi trenutne okolnosti dozvoljavaju slijedećih mjesec-dva.
Konačni cilj je skinuti tih 15kg. Ustvari, ja ću za početak onih 10, pa ćemo vidjeti dal je potrebno još tih 5 .
Ne padaju mi na pamet nikakve drastične mjere, poput izgladnjivanja, liposukcija i sl. S obzirom da mi je jedan od glavnih ciljeva poboljšati zdravstveno stanje, to bilo kontraproduktivno. Pa krećem polako, ali sigurno! Teta doktorica kaže da se desetak kilograma odgovarajućom prehranom i vježbanjem može skinuti u nekih 3-4 mjeseca, pa ćemo vidjeti.
A zašto sam ovdje...Možda mi ovaj blog pomogne u trenucima ljenosti i nepridržavanja pravila. Potpisati ću ugovor sa samom sobom i izvještavat ću izvještavati o njegovom pridržavanju i...khmm..kršenju.