Mratovo

srijeda, 25.11.2009.

Naputak za ovaj advent koji sam našla kod moje FB prijateljice dijelim dalje. Izvor: FB grupa Volim Božić i božićne ukrase

"Advent - vrijeme iščekivanja

Poziv adventa je i na uzajamnu dinamiku povjerenja, dubinu ljubavi, vjere i nade.
Odlomci Svetog Pisma – misnih čitanja kroz advent su direktni poziv upućen tebi i meni – dođi bliže k meni i budi moje svjetlo, nada, mir, povjerenje i ljubav. To je Božji poziv tebi i meni. Dakle, imaš veliki razlog – i ovaj advent biti svijeća koja gori polako. Predlažem ti prijatelju - budi četiri svijeće koje predstavljaju advent.


Budi svijeća koja će pronositi mir.
U miru osjeti kako i tišina ima svoju vrijednost. Uči u životu osluškivati Božje korake. On dolazi. Blizu je. Na vratima je.

Budi svijeća povjerenja.
Ne boj se trajno gorjeti i biti dosljedan Bogu i sebi. Samo tako zapalit ćeš sve oko sebe.

Budi nada sebi i drugima.
Nadom probudi u srcu Boga koji dolazi. Zapali sjaj u svojim očima. Zapali taj sjaj i u očima onih koje voliš i s kojima si u komunikaciji. Neka plamen nade ostane uvijek u tebi i s tobom. U nadi budi drugačiji. Probudi nadu. Nek plamen nade ostane uvijek s tobom.

Budi svijeća povjerenja i vjeruj.

Ako vjeruješ živjet ćeš ti i tvoj dom. Živjet će i svi oko tebe. Ne boj se samo vjeruj i bit ćeš spašen. Neka ti i ovaj advent bude blagoslov. Zauvijek čuvaj svoj mir i budi mir drugima. Budi trajno povjerenje. Budi dubina nade i neizmjerna ljubav."

Sestra Augustina Barišić
Klanjateljica Krvi Kristove

- 22:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 24.11.2009.

Rad

"MOLITVA SVETOM JOSIPU RADNIKU


Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe;
da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama;
da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.
Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen."

citirano sa web stranica Župe svetog Josipa radnika u Zagrebu na Trešnjevci. Hvala.

- 22:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.11.2009.

sveti Nikola Tavelić

Svima sretan blagdan. Duhovno zrijemo iz dana u dan. Ako nekoga i sablaznim na tom putu: oprosti mi, Gospodine, smiluj mi se, Gospodine. Hvala Ti, Gospodine, Slava Ti, Gospodine.

izvor
http://www.skac.hr/svetacdana/11/14_11.html

"14. studenog

Sveti Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac (1340–1391)

Iako smo jedan od najstarijih kršćanskih naroda Europe – kršćansko ime nosimo već 13 stoljeća – to smo ipak dobili službeno proglašenog sveca tek god. 1970., kad je Pavao VI. u bazilici Sv. Petra u prisutnosti 25.000 hrvatskih hodočasnika proglasio svetim Nikolu Tavelića, mučenika za kršćansku vjeru. O razlozima zašto nemamo službeno proglašenih svetaca, iako smo u svojoj povijesti imali toliko svetih ljudi, mnogo se pisalo. Odgovornost leži na nama samima. Sami smo se premalo zanimali za svoje duhovne velikane, premalo radili, molili i nastojali da dođu do časti oltara. Ne možemo očekivati da drugi rade za proslavu naših svetih ljudi. To moramo mi sami učiniti. Kako je to težak i mučan posao, najbolje znaju oni koji su radili za kanonizaciju sv. Nikole Tavelića. Pa ipak je upornost i ustrajnost u tom nastojanju bila okrunjena uspjehom. Sada pak valja nastojati da svoga, prvog službeno proglašenoga sveca, štujemo. Tome neka pridonese i ovaj prikaz njegova života.

Nikola je ugledao svjetlo svijeta oko god. 1350. Potekao je od plemenite obitelji šibenskih Tavelića, starohrvatskoga plemena Šubića, što dokazuju i crveno-bijelo-plave kocke njegova obiteljskoga grba.

U mladosti je bio ponesen idealom sv. Franje pa je stupio u franjevački red. Želja za misionarskim radom dovela ga je god. 1379. u Bosnu, gdje je 12 godina u najvećim poteškoćama bogumilima-paterenima propovijedao pravu kršćansku vjeru te ih veliko mnoštvo vratio natrag u krilo Katoličke crkve.

Kad su nakon nenadane smrti prvog bosanskog kralja Tvrtka koji je umro 23. ožujka 1391., zbog nasljedsta na prijestolju, u Bosni nastali neredi koji su onemogućili svaki duhovni rad, Nikola Tavelić je s dvojicom svoje subraće franjevaca – fra Adeodatom iz Ruticinija i fra Petrom iz Narbone – kao misionar pošao u Svetu zemlju. To će ga s dvojicom spomenutih i još s fra Stjepanom iz Kunea dovesti do mučeničke smrti. I o tom se mučeništvu mnogo pisalo, raspravljalo, polemiziralo. Valja priznati da je sve ipak bilo temeljito proučeno, ispitano, odmjereno, jer inače ne bi nikad došlo do kanonizacije te četvorice mučenika.

Mi ćemo sada navesti prikaz toga mučeništva iz apostolskog pisma pape Pavla VI., kojim se podjeljuju svetačke počasti Nikoli Taveliću i njegovim drugovima mučenicima. To je pismo god. 1971. bilo objavljeno u Acta Apostolicae Sedis, službenom glasilu Svete Stolice, a sažetak je svega onoga što je u tom slučaju najvažnije. Nadalje, to je pismo i plod svih onih proučavanja i raspravljanja što su po veoma strogim crkvenim propisima nužno prethodili samoj kanonizaciji, zato ono nosi i pečat najvažnijega službenog dokumenta o našemu prvom svecu. Evo toga teksta:

»Slavno svjedočanstvo postojanosti dala su četvorica redovnika, kojima se ponosi ponajprije franjevačka redovnička obitelj, a s njom i čitava Crkva. To su: Nikola Tavelić, rođen u Šibeniku iz plemenite hrvatske obitelji; Deodat iz Ruticinija u Akvitaniji; Petar iz Narbone u Francuskoj; Stjepan iz Cunea u Italiji – svećenici Reda manje braće, ljudi divnih vrlina duha, hrabri i postojani u podnošenju smrtnih muka.

Po nauku i primjeru svoga oca i zakonoše svetoga Franje, oni su posvetili život na korist vjernika, a i o tome da druge narode, osobito islamski svijet, privedu kršćanskoj vjeri i bogoštovlju.

Oni su iz različitih zemalja došli u grad Jeruzalem, vođeni velikom pobožnošću prema mjestima Palestine kojima je hodao sam Otkupitelj ljudi. Nije se zatim bez Božje providnosti dogodilo da su se ondje složili ti Božji ljudi da one narode privedu Kristovu nauku, slijedeći primjer svetog Utemeljitelja, koji je radije ljude krepostima i svetim životom obraćao negoli naukom i riječima učio. Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su oni bili ljudi veoma velike pobožnosti, da su provodili veoma krepostan život. Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni. A njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo Evanđelje, u kojemu se nalazi blago istine i put kojim ljudi mogu postići vječno spasenje.

Vođeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počinili nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakome, pođu k najvećoj muslimanskoj, tzv. Omarovoj džamiji, a zatim do stana državnog službenika, pučki rečeno ’kadije’, koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Bio je to dan 11. mjeseca studenoga god. 1391. Slavio se blagdan pučkim jezikom nazvan ’Qurban Bajram’, uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kuću državnoga službenika, sasvim slobodno i smjelo stanu govoriti o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku, kojem treba potpuno zapostaviti onaj koji je Muhamed uveo. Franjevce je u govoru jačala najbolja nada da će se slušatelji, obasjani Božjim svjetlom, konačno prikloniti štovanju jednoga Boga i njegova Sina, Otkupitelja ljudi. Ujedno ih je vodio neki zanos i žar da za istinitost kršćanske vjere podnesu mučeništvo. I takvo ih očekivanje nije prevarilo.

Čuvši napad na svoj zakon, prisutni se silno rasrde na propovjednike Evanđelja, osobito kadija, koji je odmah nastupio kao sudac i govorio Božjim ljudima da opozovu što su rekli, štoviše, da odstupe od buntovne kršćanske sekte; ako to ne učine, morat će umrijeti. Kad su braća ostala postojana u Kristovoj vjeri, sudac ih je osudio na smrt. Nevjernici odmah divljački navale na njih i stanu ih tući. Tri su dana Kristovi borci trpjeli različite najstrašnije muke. Zatim su odvedeni pred građanski sud da, navodno, odgovaraju javno za zločinstva. Opet su izjavili da je Krist Sin Božji. Kad je bila izrečena smrtna osuda, mnoštvo, još žešće raspaljeno srdžbom i beskrajnom mržnjom, navali na njih mačevima, sasijeku ih, bace na lomaču, raznesu, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali.«

A sada još kratko navedimo povijest štovanja Nikole Tavelića i put do kanonizacije. Već prva pismena izvješća, pisana brzo nakon mučeništva, govore o Nikoli i njegovim drugovima kao o mučenicima. Potaknuti izvještajem njihova mučeništva, franjevci ih počeše štovati u svom redu, no to se štovanje proširilo i izvan reda.

Šibenski biskup Antun Josip Fosco, postavši biskupom, pokrenuo je god. 1880. postupak da bi Sveta Stolica dopustila štovati Nikolu Tavelića kao blaženika. Ona je to učinila posebnim dekretom god. 1889. za šibensku biskupiju, a g. 1898. za cijeli franjevački red. Dvije godine kasnije štovanje je odobreno i za Svetu zemlju.

Jači pokret za štovanje bl. Nikole započet je zauzimanjem glavnog urednika Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima, katoličkog laika, dr. Josipa Andrića god. 1935. Plod je toga pokreta bio da je Sveta Stolica god. 1937. protegla Nikolino štovanje na sve naše biskupije i tada je na hrvatskom jezičnom području nastala prava poplava toga štovanja, o čemu svjedoče brojne slike i kipovi blaženika. Nabavile su je gotovo sve naše crkve. Naročito je bila raširena slika bl. Nikole Tavelića što ju je izradio hrvatski akademski slikar Gabrijel Jurkić.

Duhovni vođa hrvatskoga narodnog hodočašća u Svetu zemlju, zagrebački nadbiskup-koadjutor, kasniji kardinal, dr. Alojzije Stepinac svečano je posvetio 25. VII. 1937. u kapeli Apostolske delegature u Jeruzalemu oltar u čast jeruzalemskom mučeniku bl. Nikoli Taveliću. Na sam blaženikov blagdan 14. studenoga 1939. papa Pio XII. primio je u audijenciju članove hrvatskoga hodočašća koje su vodili naši biskupi s nadbiskupom Stepincem na čelu. Nadbiskup je tada zamolio Pija XII. da blaženoga Nikolu proglasi svetim. U Europi je tada već harao ratni vihor koji se nezaustavljivo dalje širio. Svršetak rata naša mjesna Crkva dočekala je u veoma teškoj situaciji.

Kad su prilike postale povoljnije, rad za kanonizaciju Nikole Tavelića opet je oživio. Rasplamsao se kao nikad prije. Bilo je to djelo franjevca o. dr. Ante Crnice. On je razvio na tom području golemu aktivnost. Izdao je mnoštvo sličica i letaka o bl. Nikoli, napisao o njemu više brošura i knjiga. Tavelićevo štovanje među narodom najviše je širio Vjesnik bl. Nikole Tavelića koji je o. Crnica izdavao i uređivao mnogo godina. Zahvaljujući radu o. Crnice i zalaganju šibenskog biskupa Josipa Arnerića, došlo je do slavlja Tavelićeve kanonizacije. Možemo reći, neviđenog slavlja i po broju hodočasnika i po neopisivoj radosti susreta naših hodočasnika u Damazovu dvorištu s papom Pavlom VI. Sam Papa tim je susretom bio duboko ganut te izjavio da to dvorište nikad nije vidio tako ispunjeno. Izrazio je i svoju zahvalnost za radost koju su mu svojom prisutnošću naši hodočasnici učinili. Slavlje se i nakon kanonizacije ponovilo u Tavelićevu rodnome gradu.

A sada je na nama da mi »pročelnika« naših svetaca, kako Nikolu Tavelića netko nazva, dalje štujemo, osobito slaveći svake godine što svečanije njegov blagdan i provodeći u djelo njegovu poruku. Ta je poruka živa vjera u istinitost Kristove poruke, kojoj valja da uz sve žrtve, pa i uz cijenu krvi, ostanemo uvijek vjerni. U tome nek se očituje ona »uvijek vjerna Hrvatska«!"

kraj citata. Hvala

- 10:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 11.11.2009.

sveti Martin

"Sveti Martin je prvi svetac koji nije bio mučenik. Rođen je kao sin rimskog tribuna u današnjoj Mađarskoj 315. godine. Protiv svoje volje postaje vojnik, po želji oca i iz tog razdoblja imamo zgodu kada siromahu daje dio svoga plašta jer kod sebe nije imao novaca. Iduće je noći usnio Krista zaogrnuta njegovom polovicom plašta koji mu je rekao: "Ovim me je plaštem zaogrnuo Martin". Završivši vojnu služnu Martin je zaređen za egzorcista i za kršćanstvo pridobiva svoju majku. Odlazi u Milano i žestoko se bori protiv arijanske hereze koja niječe Kristovu istobitnost s Ocem. Martin biva protjeran iz Milana nakon čega se povlači u kontemplativni život. Godine 370. je posvećen za biskupa Turona. Uvijek je bio bliz siromašnima i progonjenima zbog čega se u 27 godina biskupstva suočava sa brojnim progonima i pritiscima. Život je posvetio brizi oko jedinstva Crkve i skrbi za najpotrebnije. Siromašan, skroman i blag ušao je u nebo nakon bitke za Božju stvar koju je vodio cijeloga života." izvor župa svetog Križa

Sretan blagdan Svetog Martina svima kojima je taj svetac zaštitnik ili kažemo patron župe kao što je mojim Mratovljanima. BB

- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Prosinac 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (19)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • prinos darova

    free counters

Linkovi

  • Pet putova pokore
    "...prvo osuditi grijeh, drugo oprostiti uvredu bližnjemu, treće pobožno moliti, četvrto dati milostinju i peto živjeti ponizno."
    Iz Homilija svetog Ivana Zlatoustog, biskupa

MOLITVA PRIJE VAŽNE ODLUKE



  • "Oče vječne svjetlosti, koji si neizmjerna mudrost i beskrajno milosrđe, ti jedini znaš što je za me dobro i korisno za moju dušu. Ti najbolje znaš, kojim bih putem morao krenuti i prema kojem cilju upraviti svoju volju. Tebi su poznate dobre i zle posljedice, kojima mogu uroditi moje odluke za me i za moje bližnje. Pošalji stoga svoga Duha Prosvjetitelja u moje srce, da uvidim, što je istinito, a što lažno, što je dobro, a što zlo, što je tebi ugodno, a što mrsko. Daj mi zatim jakost, da ono, što sam po tvom nadahnuću uvidio kao tvoju volju, doista i prihvatim, te izaberem ono, što bih na smrtnom času želio da sam izabrao. U tvoje, dakle ime, Gospodine, razmislit ću, što mi je činiti i pred tvojim licem stvoriti odluku, a onda uz tvoju svemoguću pomoć nastojat ću da ostvarim ono, što sam odlučio."
    (Joh. M. Sailer) Srce Isusovo spasenje naše, Zagreb 1998. str. 434.



    Jadranka Mlinar

    Napravi svoju značku


    Molitva Svetom Mihovilu Arkanđelu!
    U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen.
    Sveti Mihovile Arkanđele, preslavni Kneže Nebeske vojske, brani nas u boju protiv snaga tame i njezinih duhovnih zloća. Priteci u pomoć nama koji smo bili stvoreni od Boga, i otkupljeni uz veliku cijenu od tiranije đavla. Ti si u Crkvi čašćen kao njezin zaštitnik i čuvar, i Tebi je Gospodin povijerio duše koje će jednoga dana zaposijesti nebeska sjedišta. Moli zato Boga mira neka drži sotonu satrtog pod svojim nogama, da ne može zarobljavat ljude i škoditi Crkvi. Predstavi Svevišnjem sa tvojim i naše molitve da u obilju siđe na nas Božansko Milosrđe i da bi Ti mogao svezati zmaja, staru zmiju sotonu, i svezanog ponovo baciti u ponor, odakle više neće moći zavoditi duše. AMEN!

MOLITVA ZA SEDAM DAROVA DUHA SVETOGA

  • "Dođi, božanski Tješitelju i ispuni mi srce sa sedam svojih darova!
    Dođi, Duše mudrosti, i prožmi moje srce i dušu. Nauči me tako promatrati i cijeniti nebeske stvari, da ih nad sve zemaljske stvari zavolim i iskreno tražim.
    Dođi, Duše razuma, i prosvijetli moju dušu da tvoje božanske riječi i tajne sebi na spasenje pravo shvatim i po toj spoznaji se ravnam.
    Dođi, Duše savjeta, i pouči moje srce u svemu da bude sklono na dobro, a izbjegava zlo. Vodi me i upravljaj u svakoj nejasnoći, da nikada ne skrenem s puta koji me vodi k spasenju!
    Dođi, Duše jakosti, i nastani se u meni! Ohrabri me u svim nevoljama, ojačaj me u bolima i protivštinama, daj mi snage proti svim napastima zlobnog duha, da ti u svemu ugodim.
    Dođi, Duše znanja, i nauči me pravo spoznati prolazne stvari ovoga svijeta, da se njima služim jedino na tvoju proslavu i na spas svoje duše.
    Dođi, Duše pobožnosti, i potakni moje srce na pravu pobožnost i svetu ljubav prema Bogu, da tebe uvijek iskreno tražim, tebe u ljubavi nađem i zauvijek te posjedujem.
    Dođi, Duše straha Božjega, i prožmi moje srce svetim strahom, da na te, svoga Boga, neprestano mislim i izbjegavam sve, što bi moglo biti mrsko tvom božanskom veličanstvu. Amen."
    (W. Nakatenus D.I.) Srce Isusovo spasenje naše, Zagreb, 1998. str. 329.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se