Mratovo

srijeda, 27.08.2008.

Pet putova pokore

¨Želite li da vam propovijedam o putovima pokore? ima ih mnogo, raznih i različitih, i svi vode u nebo.
Prvi put pokore jest osuda grijehâ: Ti prvi reci svoje grijehe da se opravdaš. Radi toga govoraše Prorok: Rekao sam, izreći ću Gospodinu protiv sebe nepravdu svoju i ti si oprostio zločin srca moga. Osudi, dakle, i ti ono u čem si sagriješio. To je Gospodinu dovoljno za opravdanje. Tko osuđuje ono u čemu je sagriješio teže će ponovno u to upasti. Nastoj da ti savjest bude tvoj domaći optužitelj, da ne bi dobio optužitelja tamo pred Gospodnjim sudom.
To je jedan od najboljih putova pokore. Evo još jednoga, ništa manjega od toga, a taj se sastoji u tome da se ne spominjemo nepravda što su nam ih neprijatelji počinili, da gospodarimo srdžbom i oprostimo pogreške svoje subraće. Tako će nam biti oprošteno i ono što smo protiv Gospodina počinili. Gle drugog načina da grijesi budu oprošteni! Gospodin veli: Ako oprostite dužnicima svojim, i vama će oprostiti Otac vaš nebeski.
Želiš li naučiti i treći put pokore? To je žarka i sabrana molitva koja izlazi iz dubine srca.
Ako želiš znati četvrti put, reći ću da je to milostinja. Ona ima veliku i obilnu moć.
Ako netko skromno postupa i ponizan je, to isto tako kao i sve prije spomenuto uklanja grešnost. To nam svjedoči i carinik koji se nije mogao pohvaliti dobrim djelima, ali se umjestotoga duboko ponizio i teškoga se tereta oslobodio.
Evo, pokazali smo pet putova pokore: prvo osuditi grijeh, drugo oprostiti uvredu bližnjemu, treće pobožno moliti, četvrto dati milostinju i peto živjeti ponizno.
Nemoj, dakle, besposličariti nego svakodnevno idi tim putovima. To su laki putovi i ne možeš se izgovarati radi siromaštva. No, ako i živiš u težoj oskudici, moći ćeš obuzdati srdžbu, ponizno postupati, ustrajno moliti i grijeha se kloniti; siromaštvo ti svemu tome neće ništa smetati. Dapače niti na onom putu pokore na kojem treba razdati imetak (mislim na milostinju), za izvršenje zapovijedi ni samo siromaštvo nam ne postavlja zaprekâ. To je pokazala ona udovica kad je darovala dva novčića.
Dakle, kad smo naučili način kako ćemo liječiti svoje rane, uzmimo ove lijekove da nakon što pravo zdravlje ponovno zadobijemo, s pouzdanjem uživamo za svetim stolom, i veselo idimo u susret Kristu kralju slave da bismo postigli vječna dobra milošću, milosrđem i dobrohotnošću Gospodina Isusa Krista. "

Časoslov Kršćanska sadašnjost Zagreb 1997.
UTORAK Služba čitanja DRUGO ČITANJE str. 99.
Iz Homilija svetog Ivana Zlatoustog, biskupa (O napasniku, 2,6: PG 49, 263-264)

- 04:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 23.08.2008.

"Zašto je ljubav bol?

RAZMIŠLJANJE UZ DAN ZALJUBLJENIH
Ljubav i patnja idu zajedno. O tome svjedoče mnogobrojna iskustva mladih i starih zaljubljenika. To je također lijepo izraženo u mnogim ljubavnim pjesmama. Razlozi za to su višestruki:
Prvi izvor patnje: čežnja za apsolutnom ljubavlju. Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi i spasio ga je po ljubavi Kristovoj. Duh Sveti ulijeva ljubav Božju u naša srca. Čovjek se vraća Bogu po ljubavi. Bit ćemo suđeni na Sudnjem danu po ljubavi. Čovjek je najviše gladan ljubavi. Na ovome svijetu čovjek susreće razne ljubavi, ali duboko u svom srcu osjeća i doživljava da ga ništa ne može u potpunosti zadovoljiti. "Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije. Čim željenog cilja se dovreba, iz njeg odmah sto mu želja klije" (P. Preradović). Sveti Augustin je izrekao krasne riječi koje osvjetljuju ovu stvarnost: "Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi." Naše je srce velik bezdan, kao golemi ocean. Duša je naša besmrtna, stvorena od Boga, ona čezne za Njim, zna i osjeća da je osim Boga ništa drugo ne može do kraja ispuniti ni zadovoljiti. Budući da je Bog ljubav, čovjek se najviše približava Bogu preko ljubavi. Prema tome, kad se osoba zaljubi, otvore se bezdani njezine duše, ona osjeti ljepotu ljubavi i poželi odmah dohvatiti svu ljubav, odnosno poželi imati vječnu, neprolaznu ljubav. Međutim, duši odmah postane jasno da to ne može dobiti od osobe u koju se zaljubila i koju iskreno voli. I to je glavni izvor patnje i duševnih boli u ljubavi. Otvorena je rana koju samo Božja ljubav može zacijeliti. Međutim, osoba toga nije uvijek svjesna pa zadovoljenje traži od osobe u koju se zaljubi. Budući da to od nje ne može dobiti, osjeti se neshvaćenom i zato pati. Rješenje je u tome da osoba shvati da će glad za vječnom apsolutnom ljubavi biti zadovoljena tek od Boga, i to u vječnosti. To bi je trebalo potaknuti da više vjeruje Bogu, da ga više ljubi i da bude realnija u svojim očekivanjima od osobe u koju se zaljubila.
Drugi izvor patnje: kršenje Božjih zapovijedi. Na početku, tj. u nastajanju svaka ljubav je čista. U zaljubljenosti ljubav se doživljava kao vječna i ona takva i jest sve dok je čista i u skladu s Božjom voljom. Na žalost, vrlo brzo se sve više umiješa tjelesna požuda, sebični interesi, želja za sjetilnim užitkom i potreba za spolnim odnosima. A kad se prekrši volja Božja i norme koje je Bog dao da se sačuva ljubav, onda se iz te ljubavi povuče božanski element ljubavi. A budući da je ljudska afektivna ljubav (ljubav kao emocija) po svojoj naravi mješavina ljubavi i mržnje, kad se iz te ljubavi povuče božanski element, onda se u toj ljubavi aktivira skrivena mržnja i onda se ostvari ono što kaže pjesma: "Od mora ljubavi ostade samo stol." Ta skrivena mržnja ubija ljubav i osobe počnu patiti i optuživati jedna drugu za nestanak ljubavi. Bog je dao svoje norme i moralne principe da štite božansku ljubav u ljudskoj ljubavi i koja je jedina kadra sačuvati ljudsku ljubav od propasti.
Treći izvor patnje u ljubavi: put kojim se bježi od Boga i Bogu vraća prožet je patnjom. Kad su prvi ljudi sagriješili u zemaljskom raju, oni su se počeli kriti od Boga. Pobjegli su od njega. Međutim, u isto vrijeme dok su bježali, oni su osjećali duboku bol i patnju u svojoj duši što bježe od onoga koji ih najviše voli. Tako je put kojim su bježali od Boga prožet patnjom. To što su proživjeli Adam i Eva, proživljavaju svi ljudi. To je prisutno u našoj ljudskoj naravi, kao i istočni grijeh s kojim se začinjemo i rađamo. Na svom putu povratka Bogu, čovjek opet doživljava emocije koje je osjećao kad je bježao od Boga. U svakom iskrenom kajanju trebalo bi proliti nešto pravih suza. I put povratka Bogu posut je trnjem i natopljen patnjom i bolom zbog gubitka Boga. Budući da je Bog ljubav, svaki put kad se u duši aktivira ljubav, kad se osoba zaljubi, ona je na putu prema Bogu, bilo da je toga svjesna ili nije. "Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje", kaže sv. Ivan. Prema tome, tko je na putu ljubavi, on je na putu prema Bogu. A budući da je taj put prožet patnjom, onaj tko se zaljubi, tko je u ljubavi, nužno će morati osjetiti patnju i bol u svome srcu. Međutim, to je sveta ili spasonosna patnja i bol jer nas vodi Bogu. Ljubav je najslađa bol.
Četvrti izvor patnje: aktiviranje potisnutih bolnih emocija. Patnja u ljubavi, posebno u razdoblju zaljubljenosti, dolazi također od aktiviranja potisnutih bolnih emocija iz najranijeg djetinjstva. Većina djece je doživljavala razne strahove od napuštenosti, bila su zanemarena ili čak maltretirana u svome djetinjstvu. Te bolne emocije morale su biti potisnute da bi dijete moglo preživjeti i normalno se razvijati. Međutim, kasnije kroz život kad se počnu događati burna previranja u ljudskoj duši, npr. kad se osoba zaljubi, onda se pokrene "ocean" emocija u njezinoj duši. A to znači da se tada aktiviraju sve potisnute bolne emocije i strahovi od napuštenosti, potisnuta agresivnost, mržnja i sve druge pozitivne, ali i negativne i bolne emocije. To osoba onda doživljava kao veliku patnju i često ne zna kako s time izići na kraj. Osim toga, u razdoblju zaljubljenosti, a i kod prave ljubavi, osoba se ponaša spontano, odnosno osjeti u sebi slobodu da smije biti ono što jest, jer je povjerovala da je ljubljena osoba voli i prihvaća takvu kakva jest. zato je to razdoblje tepanja i maženja. Aktivira se u nama zaboravljeno dijete koje se želi maziti, koje voli tepanje, koje voli pokazati i svoju infantilnost. Međutim, upravo ta činjenica često zagorča život onima koji se vole ili su zaljubljeni. Naime, u časovima kad ososba osjeti da smije biti ono što jest, ona nesvjesno izrazi sebe, svoje nesvjesne potrebe i strahove. Najčešće se u razdoblju zaljubljenosti na infantilan način aktivira ljubomora koja mnogim zaljubljenicima zagorča život, a nerijetko i uništi najljepše osjećaje zaljubljenih srdaca. Na kraju recimo još i to da se burne emocije aktivirane u razdoblju zaljubljenosti, kod normalnih osoba, najčešće same od sebe smire. Važno je sačuvati prisebnost duha i ustrajati u vijeme tjeskobe te ne činiti gluposti kad bude teško, dok se burni osjećaji ne smire. Prema naravi emocija, osoba mođe biti najviše šest mjeseci u tako intenzivno uzbuđenom emocionalnom stanju zaljubljenosti. Prema tome, ako vaša zaljubljenost nije prerasla u autentičnu ljubav, ili nije jednostavno nestala, a prošlo je već šest mjeseci, onda se ozbiljno zapitajte što se to s vama događa.
Ljubav je bol.
Mijo Nikić"
Glas Koncila broj 7, 17. veljače 2002. godine, 13. str.
Evo donosim ovaj tekst patera Mije Nikića kao pomoć svim zaljubljenima. Bog!

- 17:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 22.08.2008.

Hodočasniku Ljubavi na današnji dan Blažene Djevice Marije Kraljice

Evo imala sam milost slušati svjedočenje Marina Restrepa, misionara laika Hodočasnika Ljubavi, Pilgrim of love, u utorak poslije večernje Svete Mise u Crkvi Svetog Križa u Sigetu. Posebno me se dojmilo sve s tog predavanja. Osobito pak viđenja duša, raja, pakla i čistilišta. A hvala Bogu za ovaj Internet pa mogu slušati njegovo svjedočenje na
http://www.marinorestrepo.com/usa/index_usa.htm.
S Božjom pomoći Hodočasnik ljubavi je večeras u Kamenskom kod Karlovca, a slijedećih dana ide do Dubrovnika.
Bože, blagoslivljaj i dalje njegov apostolat. Majko Marijo hvala ti!

- 08:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 20.08.2008.

"Gore srca!

Imamo kod Gospodina."

- 06:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 12.08.2008.

"Vječito žensko i besmrtno muško

Ljubav između muškarca i žene temelji se na njihovoj različitosti, upravo zbog koje se i odlučuju na zajednički život kako bi se upotpunjavali. Nedavno sam studentima o tom pričao. Nije baš dotjerano, dosta je nenavedenih citata, a i stvar je pisana iz muške perspektive. No, ima tu nešto...
Muškarac se brine za stvari, žena za osobe. Njemu nije važan političar, već politika; ne ratnik, već rat; ne ekonom, već ekonomija; ne pjesnik, nego pjesma. Žena spoznaje sve kao živo, intuitivno. Muškarac kao mrtvo, razumski. Muškarac spoznaje čovjeka kao objekt, izvana. Žena spoznaje čovjeka kao subjekt, kao osobu, iznutra. Žena vidi duboko, muškarac daleko. Muškarac spoznaje stvarnost kao objektivnu, hladnu. A žena kao subjektivnu, nježnu, toplu i živu. Zato je žena sklona subjektivnosti, ne spoznaje stvari onakve kakve jesu, nego onako kako ih doživljava. Žene vole koliko mogu, muškarci koliko žele.
Vrlina muškarca je u djelovanju, a žene u bitku. Muškarac je u onom što čini, žena u onom što jest. Njena najbolja strana nije u djelovanju nego u zračenju. Utjecaj žene nije bučan kao kod muškarca, već tih i trajan kao atmosfera. Na nadgrobnom spomeniku republikanskog Rima, pod kojim počiva jedna od matrona koje su bile majke najhrabrijeg od svih naroda piše: "Sjedila je kod kuće i vunu prela." Ništa više. Muškarac je više sklon neobičnim stvarima, sanja o promjenama i avanturama. Ženina duša je svakidašnja. Kad bi mogla ona bi od sadašnjosti načinila prošlost, od svega učinila običaj. Etnografi kažu da je žena izmislila rad. Rad je redovna djelatnost nasuprot poduzetništvu. Žena je stvorila zanimanja, bila je prvi ratar, sakupljač i lončar. Dok se kod muškarca napredovanje pokazuje u tome da njegova ostvarenja na polju znanosti, umjetnosti... postaju sve bolja. Napredovanje žene sastoji se u tome da ona sama sebe usavršava, da postaje sve zahtjevnija za muškarca, potičući ga na veće savršenstvo. Sjetimo se samo što muškarac nije kadar učiniti da se ženi svidi. Spreman je postati uredan i profinjen. Sva dostignuća muškarac je uspio ostvariti kad je gledao u beskonačnost kroz žensku dušu, kroz taj kristalni medij u kojem se ogledaju veliki konkretni ideali. Zato je žena kadra pokrenuti muškarca da traga za savršenstvom i vječnošću. Njeno vječno ženstvo ga trajno uzdiže. Radi se o onoj težnji za savršenstvom koje počinje živjeti u srcu muškarca u čašu kada u bestežinskom hodu pored njega prođe Eva. Ako djela koja su stvorili pjesnici, slikari, zakonodavci prinesemo svjetlu, ugledat ćemo na njima vodotisak s konturama neke dame u prolazu. Muškarac sve što stvori - stavlja pred ženu. sa strepnjom očekujući njen sud o svemu. Zato se kaže da muškarci upraljaju svijetom, ali žene njihovim srcima. Tek žena sa svojom zahtjevnošću pred idealnim muškarcem - muškarca potiče na inventivnost, iskorak iz banalnosti. Podiže ga na novu duhovno-moralnu razinu. Ona traga za boljim mogućnostima bivovanja. Zato je ona najbolji pedagog, u povijesti postiže više nego ikakav političar. Ne zadovoljava se prosječnim muškarcem, već od njega očekuje nesvakidašnje kvalitete. To je ono što je Dante doživio: tri četiri geste od Fiorentinke Beatrice, jedan njen osmjeh, uz ljubazni pozdrav - za njega je bio početak novih vremena. Čitav njegov daljnji put bio je obilježen osmjehom te žene donne della salute. Ženi je potrebno da se za muškarca brine, a muškarac je potreban predanja ženi. Žena pokušava raspolagati muškarcem, vezati ga uz sebe kako bi imala nekoga za sebe da za njega živi, te tako ispuni svoju prirodnu potrebu da bude gnijezdo iz kojega mogu "polijetati" ljudi, ili da bude zemlja koja drži korijene stabla: srce koje iznutra posve razumije muškarca. Žena može muškarca stabilizirati, ali i potresti. Ona ga "vidi" iznutra i zato se kraj nje osjeća nesiguran, raskrinkan, iznesen na vidjelo, u nemoći da se skrije i zaštiti. On treba ženu, ali je se i boji. Zato pokušava zavladati njome na bilo koji način, ili joj se "papučarski" podložiti. Izlaz iz te razdvojenosti je ljubav. Svaki muškarac raste i dozrijeva pod pogledom žene i svaka žena cvjeta do svoga punog identiteta pod pogledom muškarca. U ovom dijalektičnom odnosu razvijaju se darovi nježnosti i skrbi bez kojih ljudski život zakržlja ili se njima bogati. Putovi ove integracije su olujni i dramatični kao malo koja druga čovjekova pustolovina. Jedno drugom pomoć su na putu k Bogu. U međusobnoj ljubavi muškarca i žene - Bog im se otkriva kao ljubav. Preko muškarca ženi kao jakost, preko žene muškarcu kao nježnost. Stoga se i kaže da nam se Bog daruje u drugoj polovici nas samih. No ipak, mora se priznati - kad Bog želi učiniti velike stvari on izabire muškarca, a kad želi učiniti nemoguće izabire ženu.
Veliko pozdrav, p. Luka"
P. Luka Rađa "ŠALABAHTER ZA ŽIVOT", SKAC Zagreb, 2008., str. 162-164

Veliki pozdrav vjeroučiteljima i svima koji rade s djecom u školi, učiteljima, kuharicama, čistačicama, knjigovođama, tajnicama i pedagoginjama i psiholooginjama, ravnateljima, domarima, mamama i tatama, tetama i bakama, djedovima i ujacima i stričevima i svim rođacima i susjedima...
Gornji tekst prepisala sam iz knjige patera Luke Rađe "Šalabahter za život". Donosim ga kao prilog pripremama za novu školsku godinu, a djeci kao prilog pripremama za odrastanje.
Btb dragi brate, btb draga sestro!

- 04:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.08.2008.

"molitva

Gospodine Isuse Kriste, molim te, blagoslovi ona područja zrele dobi mojeg života, koja se moraju promijeniti da bih u svemu što radim bila ogledalo tvoje Prisutnosti. Daj da uzvjerujem da ti poznaješ svaku stranu mojeg života. Pomozi mi da steknem sigurnost i povjerim ti svoj život jer napuknutu trsku ti nećeš polomiti i stijenj što tinja nećeš ugasiti (Iz 42,3).
Gospodine, u zreloj dobi mojega života bilo je trenutaka boli koji su učinili da mi je ponekad bilo teško tebi i drugima otvoriti se. Možda me je skršeno obećanje braka ostavilo ogorčenom i povrijeđenom; možda me je smrt voljene osobe ispunila s boli; možda me je prekinuto prijateljstvo učinilo usamljenom; možda me je odvajanje od djece učinilo praznom.
Molim te, Isuse, ljubavlju svojeg Presvetog Srca dotakni se mojeg slomljenog srca; na simboličan mi način "presadi" srce. Obećao si dati mi mir ako sa svojim teškim tovarom dođem k tebi, jer jaram tvoj sladak je, a breme je tvoje lako (Mt 11,30). Priznajem da sam preopterećena dužnostima i teretom mojeg svagdanjeg života; daj, da tvojoj suosjećajnoj brizi mogu povjeriti sve što jesam i sve što se nadam da ću jednom biti.
Isuse, patnja je često dopuštala da se cinizam i sumnja uvuku u moje srce. Osjećala sam se beznadnom i dotučenom, nesposobnom svijet vidjeti tvojim očima. Pomozi mi da naslutim istinu koja u tvojoj Riječi stoji napisana: "Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više njeće spominjati, niti će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram" (Iz 65,17-18).
Gospodine, ulij mi novu nadu i vjeru da ti u moj život donosiš ono što je dobro, i onda kada nikakve vanjske znakove ja ne vidim.
Isuse, mnogi se moji snovi i mnoga se moja nastojanja nisu u potpunosti - ili čak niti djelomice - ostvarili, ali znam da je uzaludno živjeti u pošlosti i da je beskorisno graditi za budućnost kule u zraku. Molim te, učini da mogu usredotočiti se na sadašnji trenutak. Čeznem da i u patnji i u radosti vidim tvoju ruku, jer vjerujem da po tebi čak i iz najbolnije situacije može proizići nešto za mene dobro.
Po svojem mi milosrđu daj hrabrosti i snage da ne popustim u svojem nastojanju da ti budem svijeća, pa ma koliko nevažno tilo to moje svjetlo. Znam da moj nebeski Otac vidi sve što se događa u skrovitosti, da niti jedna molitva od srca i niti jedan čestit čin nikada ne prođu neprimijećeno. I najtananija svijeća daje svoj doprinos u rasvjetljavanju svijeta i primiče kraljevstvo Očevo njegovu ostvarenju.
Isuse, znam da je otkrivanje mojeg skrivenog a proces kojemu je potrebno vrijeme i strpljenje i koji traži da se otvorim tvojoj Prisutnosti. Zahvaljujem ti što me tvoja ljubav već u mnogom pogledu jača da bi po vjeri Krist stanovao u mojem srcu. A tada, "u ljubavi uvriježena i utemeljena" sa svim ću svetima "biti sposobna shvatiti koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadlazi svu spoznaju" dok se ne "ispunim do sve punine koja dolazi od Boga" (Ef 3,17-19). Amen"
Francis MacNutt i Barbara S. Shlemon: "Molitva za ozdravljenje" poticaj za molitvene skupine; U PRAVI TRENUTAK; Đakovo 2001. str. 87-88

- 12:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.08.2008.

"Paket iz prošlosti

Veliki njemački filozof dvadesetoga stoljeća Martin Heidegger rekao je da čovjek svoje planove pravi za budućnost u sadašnjosti, ali je istodobno obilježen svojom prošlošću. Prošlost koja djeluje na čovjeka ne sadržava samo doživljaje pojedinca odijeljenog od šire povijesti. Čovjek se rodi negdje i već to podneblje ima neki utjecaj na njega. On započinje bivati na određenom mjestu i u određeno vrijeme, a svako mjesto i svako vijeme nešto je posebno i zasebno, pogotovo čovjek kojemu se zgodi da pogodi upravo to vremensko-prostorno mjesto.
Zbog toga se, često, već na prvi pogled, može zaključiti odakle je čovjek. Ako već klima djeluje na čovjekov izgled, stas i temperament, koliko li tek djeluje ono što se nakupljalo tijekom naraštaja na svakoga od nas koji smo nastavak nekog niza ljudskih sudbina i povijesnih hirova koji uvijek imaju svoju posebnu logiku. Zbog toga je potrebno proučavati svoju prošlost kako bi čovjek bio što svjesniji svojih uvjetovanosti, ali ne tako da se prizna pukim proizvodom dosadašnjih zbivanja, nego, naprotiv, da bolje upozna i razvije ono pozitivno, čime je obdaren te da se istodobno čuva negativnoga djelovanja onoga u čemu je zakinut.
Iz svake ljudske sutuacije moguć je bolji ili lošiji nastavak. Da bi čovjek zaista bio što više čovjek i što ispravnije djelovao, svjesno treba preuzeti svoje sadašnje stanje koje je obilježeno prošlošću te praviti realne planove za budućnost. Jednom riječju, onaj koji ne zna odakle dolazi, jedva će znati kuda i kamo ide. Komu povijest pišu drugi, drugi će određivati i njegovu budućnost, kao što će njime i manipulirati u sadašnjosti. Dakle, tko posve zaboravi prijeđeni put, ne će se znati ponašati na onome što je ispred njega. Zaborav je dokidanje pamćenja a time i iskustva, a onda i životne mudrosti koja se taloži tijekom vremena i prenosi se s generacije na generaciju. Kao što je i ponavljanje majka učenja, tako je i povijest, zasigurno, dobra učiteljica, ali, nažalost, često ima loše đake. Tko se odrekne pamćenja, prikraćen je ili osakaćen te se ne može nadati da će tek tako nasumice pogoditi najbolju odluku.
Utješno je, međutim, to što su oni koji su često bili određeni za odstrijel odnekud smogli znanja, vještine, mudrosti da su pravodobno činili poteze koji su, doduše, bili riskantni, ali su ipak otvorili mogućnost budućim naraštajima, među kojima smo i mi. Možemo reći, rodili smo se jer je netko bio hrabar i požrtvovan te je vjerovao u smisao borbe i život, vjerovao je u riječ Božju te je pristajao uz nju kako obični vjernik, tako i svećenik koji je dolazio iz drugih krajeva, bio proganjan, ali se je i vraćao te pomogao da se odgoje svećenici uzeti iz naroda i da se postave za narod.
Nama, današnjoj generaciji, stigao je paket iz prošlosti. Pun je mudrosti, vjere, snage, hrvanja sa sudbinom koju su naši predci ipak uspjeli prevariti i poslati nam tu pošiljku punu životne pouke i svjedočenja koliko je život smislen da se za njega isplati dati sve pa i život za pošten život dok se ikako dostojanstveno može umirati.
Naš je zadatak otvoriti paket iz prošlosti, dobro ga proučiti i ono dobro dalje razvijati i obogaćivati, a zla se čuvati. Nije to dužnost samo pojedinca nego i obitelji kao i naroda. Napose je to dužnost vjernika koji teži za cjelovitim životom pred Bogom. Naime, u daru koji nam predaju prethodni naraštaji u našemu hrvatskom narodu prisutna je i Biblija, kao i tisućljetna vjera koja se nije istrošila i umorila nego želi novom snagom popravljati ljude da bi zablistali kao djeca Božja i istinsko ostvarenje Božje zamisli. "
P. Nikola Stanković, DI tekst objavljen u časopisu "GLASNIK SRCA ISUSOVA I MARIJINA" godiše 97./ studeni 2006. godina, str. 12.

- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.08.2008.

Gospa i Mistično Tijelo Kristovo

Ništa za reć. Samo šutit.

- 20:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jedno

"KRATKO ČITANJE
Ef 2, 13-16
U Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu - po Krvi Kristovoj. Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi sa propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednog novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. "
Iz današnjih čitanja Časoslova Jutarnja
moj komentar
Pa naravno, od Krvi Kristove potječemo.
Ko me hoće u samostan?

- 07:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 05.08.2008.

Hrvati, ostajte ovdje!

Hrvati, vraćajte se doma!
U lijepu našu Hrvatsku koje bez vas neće biti.
Zagledajte se u intimu svoga srca i recite pošteno sada, a ne pred smrt, koji vas je zli vjetar otpuhao na sve strane svijeta daleko od svoje postojbine. I vratite se doma. Liju se molitve u svim Gospinim svetištima. Da prolivena Krv nije uzaludna.
Bog Vas blagoslovio i hrabro na put. Sveti Sakramenti su armatura. Ispovijedite se i pričestite i pogledajte u svoje čisto srce i poslušajte Glas Božji u Vašoj savjesti što će Vam reći. Ako ne čujete dobro, postite, učinite devetnicu, molite Svetu Krunicu u svojoj Obitelji.
Neka nam na putu pomaže Gospa od Puta i Sveti Mihael. Isus neka nas vodi. Gospodin je za nas, ne zaboravimo.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,
kako bijaše na početku
tako i sada i vazda i u vijeke vjekova.
Amen!

- 11:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (19)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • prinos darova

    free counters

Linkovi

  • Pet putova pokore
    "...prvo osuditi grijeh, drugo oprostiti uvredu bližnjemu, treće pobožno moliti, četvrto dati milostinju i peto živjeti ponizno."
    Iz Homilija svetog Ivana Zlatoustog, biskupa

MOLITVA PRIJE VAŽNE ODLUKE



  • "Oče vječne svjetlosti, koji si neizmjerna mudrost i beskrajno milosrđe, ti jedini znaš što je za me dobro i korisno za moju dušu. Ti najbolje znaš, kojim bih putem morao krenuti i prema kojem cilju upraviti svoju volju. Tebi su poznate dobre i zle posljedice, kojima mogu uroditi moje odluke za me i za moje bližnje. Pošalji stoga svoga Duha Prosvjetitelja u moje srce, da uvidim, što je istinito, a što lažno, što je dobro, a što zlo, što je tebi ugodno, a što mrsko. Daj mi zatim jakost, da ono, što sam po tvom nadahnuću uvidio kao tvoju volju, doista i prihvatim, te izaberem ono, što bih na smrtnom času želio da sam izabrao. U tvoje, dakle ime, Gospodine, razmislit ću, što mi je činiti i pred tvojim licem stvoriti odluku, a onda uz tvoju svemoguću pomoć nastojat ću da ostvarim ono, što sam odlučio."
    (Joh. M. Sailer) Srce Isusovo spasenje naše, Zagreb 1998. str. 434.



    Jadranka Mlinar

    Napravi svoju značku


    Molitva Svetom Mihovilu Arkanđelu!
    U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen.
    Sveti Mihovile Arkanđele, preslavni Kneže Nebeske vojske, brani nas u boju protiv snaga tame i njezinih duhovnih zloća. Priteci u pomoć nama koji smo bili stvoreni od Boga, i otkupljeni uz veliku cijenu od tiranije đavla. Ti si u Crkvi čašćen kao njezin zaštitnik i čuvar, i Tebi je Gospodin povijerio duše koje će jednoga dana zaposijesti nebeska sjedišta. Moli zato Boga mira neka drži sotonu satrtog pod svojim nogama, da ne može zarobljavat ljude i škoditi Crkvi. Predstavi Svevišnjem sa tvojim i naše molitve da u obilju siđe na nas Božansko Milosrđe i da bi Ti mogao svezati zmaja, staru zmiju sotonu, i svezanog ponovo baciti u ponor, odakle više neće moći zavoditi duše. AMEN!

MOLITVA ZA SEDAM DAROVA DUHA SVETOGA

  • "Dođi, božanski Tješitelju i ispuni mi srce sa sedam svojih darova!
    Dođi, Duše mudrosti, i prožmi moje srce i dušu. Nauči me tako promatrati i cijeniti nebeske stvari, da ih nad sve zemaljske stvari zavolim i iskreno tražim.
    Dođi, Duše razuma, i prosvijetli moju dušu da tvoje božanske riječi i tajne sebi na spasenje pravo shvatim i po toj spoznaji se ravnam.
    Dođi, Duše savjeta, i pouči moje srce u svemu da bude sklono na dobro, a izbjegava zlo. Vodi me i upravljaj u svakoj nejasnoći, da nikada ne skrenem s puta koji me vodi k spasenju!
    Dođi, Duše jakosti, i nastani se u meni! Ohrabri me u svim nevoljama, ojačaj me u bolima i protivštinama, daj mi snage proti svim napastima zlobnog duha, da ti u svemu ugodim.
    Dođi, Duše znanja, i nauči me pravo spoznati prolazne stvari ovoga svijeta, da se njima služim jedino na tvoju proslavu i na spas svoje duše.
    Dođi, Duše pobožnosti, i potakni moje srce na pravu pobožnost i svetu ljubav prema Bogu, da tebe uvijek iskreno tražim, tebe u ljubavi nađem i zauvijek te posjedujem.
    Dođi, Duše straha Božjega, i prožmi moje srce svetim strahom, da na te, svoga Boga, neprestano mislim i izbjegavam sve, što bi moglo biti mrsko tvom božanskom veličanstvu. Amen."
    (W. Nakatenus D.I.) Srce Isusovo spasenje naše, Zagreb, 1998. str. 329.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se