Sve što mladi vole

utorak, 27.03.2007.

MARŠ U TRI...

Razlagajući odbjegle tonove, prema shemi samodestruktivnih ideja novonastalih pobijeda i starih poraza, dođoše krajnosti do činjenice da je svaka ona sila koja je donijela kreativnost kao novorođenče, razapeto među svijetovima, bila ljutnja. Bijes.
Ili odgovor na sve ono što je prestalo biti onakvim kakvim se, samo na prvi pogled, činilo. Ipak postoji rupa u svim tim zakonima kojih se moramo držati, kako bi jednog dana uskrsnuli pred veliko-opisniog i razno-stranično-prepoznatog Boga. Ljutnja traži svrhu, a donosi bijes, bijes predvodi smrt, a smrt razlikuje istine. Ne vjeruje smrt u čovjeka.

Iskradajući se iz mračnog zaklona, koji je godinama donosio samo nered, pogled odlazi u sjenu, jer se strah od svijetlosti, koja je tako dugo bila zatočena, ne može jednostavno zaboraviti. Ona proizlazi iz nemira, koji se nikada nije činio mirnim, ali je čekao svoj trenutak. Bio je u "undercover" misiji, na terenu bezgraničnih sila pokreta, suza i samosvjesnosti.

Koliko su bitni konflikti u situacijama nadnaravnog mira i spokoja, samo velečasni Ja može da prepozna. Koliko bijes donosi konstruktivnu ideju i želju za prijevremenim, uranjenim razbijanjem svakidašnjice i oblaka što su se nadvili nad istom, samo velečasni Ja može da zna. Ali koliko metaka treba uputiti u koju glavu, e to ni velečasni Ja ne zna. Velečasni Ja zna samo da nikada ne treba prestati vjerovati u plagijate velikoumnih i, općenito velikih, umova. Jer velikoumni plagijat ne može znatno biti manji od uma velikih dimenzija.





Pritisnuti tipku za sreću i tipku za tugu, za bol i bijes čak, nije teško. Nije toliko teško. Lagano je. A najlakše od svega je pritisnuti gumb smrti, koji će zauvijek, u percepciji, izbrisati dotičnu misao. Ali, ajde budi ti hrabar i odvaži se. Hrabrost je neupitna kada prestaješ vjerovati ili kada počinješ graditi, no u pola puta, ona se premišlja i stagnira sa svojim neodlučnostima. Znači, hrabrost nije uvjetovana, ali je principjelna i moralna. Neugodno je kada je tako i kada ona brani reakciju. Pretenciozno razotkriva erekciju bijesa, a ona, kao majka hrabrosti, odgaja svoje klonirano čudovište onako kao što joj nalaže svjetlost, zrak i nedoumica.











Mudrost ne graniči sa ludošću, no genijalnost je ta koja slama kriterije i prenosi obilježja, ona genetska. Sa ludog na manje ludog, sa manje ludog na budalu, a sa budale na genijalca. Redosljed je nepoznat. Ali postoji, jer mora postojati. Ni jedan sin nije nikada zasjenio oca u genijalnosti. I neće. Valja samo razlikovati genijalnosti, jer su itekako one strogo povezane individue što prepariraju duševno stanje u nešto, nama smrtnicima - genijalno.





Ili, suprotno drugačije od kazualnog.

četvrtak, 22.03.2007.

PEPELJARE SA MALIM UTORIMA

Kao što svi vrlo dobro znamo, postoje pepeljare.
Jel istina? Istina je.
Ako smo dublje u tim vodama, poznamo i da postoje više vrsti pepeljara, no ne možemo ih generalizirat ili žanrirati, te slagati u neke skupine, kao što je to slučaj sa nekim drugim predmetima, ili stanjima svijesti. Dakle, pepeljare su, kao i svi naši dragi kolege, pa i ljudi oko nas, otišle k vragu.

Znate li o čemu govorim? Shvaćate li me? Dobro, izdao me naslov samog posta, jelte...
Znači, vrlo je vjerojatno da su oni što proizvode pepeljare - travaši, ili moderno rečeno, jointaši. Zašto? E pa zato, što normalna cigareta (pod time smatram proizvođače duhanskih proizvoda namjenjenih za osobe starije od osamnaest godina) ne stane u ovaj malecki utor, predviđen naravno za isti proizvod - cigaru. Znanstveno je dokazano da u utor stane škija, a cigaretu valja nagurati do te mjere da se ona zgrči. Duhanski proizvodi su oni proizvodi kojima je osnovni, ali i sporedni suplement duhan. Duhan je zeljasta biljka čiji se osušeni listovi prerađuju u cigarete, cigare, za lule kao i duhan za žvakanje. Znači, primjenom ovakvih "usko-utroskih" pepeljara, onemogućuje nam se konzumiranje duhana u onom obliku koji je najčešći, čime dolazi do zakonskih mjera i propisa.
Mjere i propisi postoje gotovo u svim granama naših života, počevši od bolnice, rodilišta, vrtića i jaslica, pa sve do groba, grobnice i mise zadušnice (ovo zadnje nije standardizirano), no to je samo naizgled tako, jer kao što možemo vidjeti, ne postoje unaprijed određene standardizirane mjere za "konzumente duhana" i njihovih preparata što može doista ugroziti život čovjeka i to na nekoliko načina:

Prvo i osnovno

- Psihička bol nekada može izazvati stanje šoka koje je mjerivo sa shizo-napadajima, te iz toga proizlazi niz raznih poteškoća u razvoju.
- Požar
- Poplava
- Meteroološke nepogode
- Sniježne lavine

Drugo i malo manje osnovno

- Napadaji bijesa
- Napadaji depresije
- Napadaji ostali

Jer kako... kako može čovjek biti normalan kad nemože kulturno i regulativno "zataknuti" svoju cigaru u taj utor kojeg je dragi Bog upravo zato i stvorio.

STANDARDIZIRANA REGULATIVA ZA PEPELJARE
1. Pepeljara mora sadržavati najmanje dva utora za "utravanje" cigarete.
1.1. svaki utor mora odgovarati promjeru standardnih oblika cigarete (proizvođači Marlboro, WalterWolf, Drina i sl...)
2. Pepeljara može biti sljedećih oblika:
- kružna, pravokutna, eliptična, kvadratna.
2.1. strogo je zabranjeno da pepeljara bude piramidnog ili trokutastog oblika, te svakog onog oblika koji bi na bilo koji način ugrozio svakodnevnu primjenu ovog "sredstva".
3. Svaka pepeljara mora biti izrađena od:
- stakla, porculana, keramike ili tamne gline, a strogo je zabranjeno proizvoditi ili izrađivati (osim kućnih radinosti) pepeljare od kartona, zapaljivog drveta, plastične boce (ukoliko nije do polovice volumena ispunjena tekućinom).
3.1. Tekućina koju pepeljara može sadržavati je strogo propisana i određena, a pod tim se smatra da je upotreba svake ostale tekućine zakonom kažnjivo.
- Tekućine: voda izvorska, voda destilirana, sok od višnje (sirup), cedevita (u kombinaciji s vodom, ne suha!!), mlijeko (ne u prahu!!), piva (Ožujsko, ne Karlovačko jer sadrži razne štetne suplemente!!) i slične ne-zapaljive tekućine.
4. Pepeljara mora:
- imati svoje ime ili nadimak (zadan od strane proizvođača ili korisnika)
- svoju boju, koja je fiksna.
- služiti svrsi na način da dobro zadržava pepeo i čikove, te da je lako "istresiva"
- biti otporna na vatru, ugljični dioksid i monoksid, te aceton.
5. Pepeljara ne smije:
- biti žute boje
- sadržavati rasne ili vjerske uvredljive sadržaje
- biti krhka
- lako lomljiva ili neotporna na blaže udarce
6. Pepeljara može:
- biti oslikana
no prema posebnom pravilniku o oslikavanju pepeljara...

petak, 16.03.2007.

A ONI ODLAZE

Sa osmijehom na licu i suzama u očima, koje skrivaju od sunca, što je izašlo da ih isprati u novi boj, oni odlaze.
Dok se bude šaptaji u mraku, hrabro koračaju u beskonačnost svojih sijena, što umjesto njih govore.
Skupi šlageri u nesretnim dušama, kaputima krojenim od svjetlosti sjaje na balkonima mira, a oni odlaze.
Bez putanje, unaprijed određene od Svemira, braća govore o novim zorama i jutrima što su postala podnošljiva.
Nesreće ne postoje dok čekaju sate da ih prepoznaju i zaštite od metaka, bez straha od nesreće, oni odlaze.
Svi njihovi suputnici stoje i pogledom ispraćaju korake, korake hrabrih koji odlaze.
Ne vraćaju se više nikada jer zadnji put, danas odlaze.
I ne misle o sreći, ni o ljubavi, samo idu naprijed.
Danas samo odlaze.

Dok sunce grije prkosna čela svojih štićenika, i dok povjetarac mrsi kose svojih sluga, oni prolaze kroz tunele, mračne od snage.

nedjelja, 04.03.2007.

MOGUĆNOST IZBORA

Zadnji put je otvorio stranice svojih memoara da zapiše i posljednju riječ namjenjenu bogovima ove zvonke glazbe koja donosi samo deprimirane poljupce, i poneki osmijeh kojeg valja namirisati. Bilješka je jasna. 1928 nije broj ni godina. 1928 je misao. Cigareta na samrti je izgarala njegove usne, no on nije ispuštao olovku. Suze su gasile žar i ublažavale bol njegovih usana. Nije plakao, ali je prizivao suze kroz dim. Da mu čine društvo dok nema njenih mirisa. Viktorija je daleko u snovima i misli ga odvode ka tim otocima. Ipak, ne da se smesti i misli mu preskaču u pisanu dimenziju, a slova su sve umornija, gušća i zakrivljenija. Kao i njegovo tijelo, misli su iscrpljene. Hvata zraka i šire mu se plućna krila. Ono jedno što mu je čitavo ostalo. Vosak se otapa na drveni stol, a sičušni plamen obasjava samo rubove njegovih obrva. Svijeća tjera dim, ali i misli. Slova ubrzavaju, a razgovori dobra i zla postaju sve glasniji. Oni urlaju na njegove misli. Šuma šapće šuškanjem šuša Šarplaninskih borova što čini preblagu kaznu za Viktorijin lik u njegovim snovima. Ali, kazna je kazna. No, Viktorija bježi, ona luta. Ona korača duboko u lišće otpalo još prošle jeseni. Jesen pobijeđuje glasove. Donosi nove mirise i zvukove nemira. I mira, i spokoja.

Viktorija leži na rubu zapadne padine Šarplanine, među proljetnim dodirima zelenkastih listova. Osmijeh je na njenom lice izmamio laste iz gnijezda. Ponosna je na ovaj dan, sretna što postoji. Što miriše, diše, sluša i spoznaje svoje snove. Ona nije sanjala već nekoliko mjeseci, otkad je otišla od njega. Sada sanja, ali više nije tužna što ga nema. Zna da mora proći još neko vrijeme bez njega. Ona pozna glasove srca i razlikuje ih od glasova razuma. Čuje se zvonjava u daljini. Udaraju i klepeću zvukovi o' oblake, guše cvrkute i život tjeraju u kut. Prevladava zvuk, on postoji nad svime. Tutnji svaki kamen oko Viktorije, čuju se udarci. Koze su blizu, na polju i pastir ih tjera u bijeg. Bijeli se polje, a koze se zelene. Boje se miješaju sa nijansama mirisa koji poprečuju put osjećajima. Viktorija spušta glavu na zelenilo izniklo bez zemlje, u kamenu i posjekotini vremena. U sred brda. I Viktorija se bijeli. Bijela na sivom kamenu. Snijeg prestaje, no ono zrno ledenog pokrivača što je ostalo, još uvijek očekuje tragove sunca.

Zavjese u sobi gutaju dim. Sive su i neprimjetne. Viktorije još nema, a svaka minuta čini se kao dan. Svaki sat je tjedan, tjedan mjesec, a mjeseci su tisućljeća. Godine su nebrojive, kao ni misli o Viktoriji. Nevina, lijepa i mlada Viktorija je disala ovaj isti zrak prošli tjedan. Ili je to bio mjesec, nitko više nije siguran. Gdje su njene usne, sada kada ih najviše čovjek treba? Gdje su njene riječi, baš sada. Tinta ne prestaje misliti o strahu. Bude se sjećanja, prepisuju se nježnosti. Glazba je umorna, kao slova. Slova su umorna, kao misli. Misli su jake. Glazba je sve jača. Ona donosi sjećanja. Sjećanja odnose nemir, ali bude čežnju i crtaju tugu. Suze crtaju dim, a dim govori riječima. Prestaju i riječi biti riječi, a sve ih guta zavjesa. Nema zraka, jer su izvori duše presušili. Isušila ih briga.

Viktorija lebdi po obroncima i nad šumama. Njene misli lete. Daleko od ovog kamena, ove scene slikane davno i pretočene u današnju sreću. Poljupcima budi iskrenost vjetrova. Tišina. Nema zvuka, samo muzika prolazi kroz njene cipele. Bosonoga je, ali cipele joj čuvaju zatiljak dok prkosi kamenu. Haljina joj savršeno bijela, a njene ruke, prljave, spore i umorne, otiru kapljice rose sa čela. Ili znoja. Umorna je i spava joj se, no oči ne žele slušati. Ni uši. Sve šuti, a zvona su sve tiša. I tiša. I prestaju. I nestaju zvona. Nestaje zvuk zvona. Dolijeću druge melodije, neke harmonije stvorene od atoma mirisnih livada. Krvave joj podlaktice i koljena. Padala je dugo, a sada samo leži. Ne želi se ustati. Ne zna ni da li može ustati. Ne poznaje svoje pokrete. Mora bježati dalje, ali stegnute su joj žile kucavice oko srca. Bol izjeda ranu. Nema boli.

Sve je manje svjetla u mislima koje su s njom. Sve je manje svjetla koje prolazi šumom. Šuma postaje glasnija i šumovi Šarplanine ujedaju bubnjiće koji pate.

Ona leži. Krvava.

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?