sve moje
utorak, 12.09.2006.
Sve moje ...
Ima jedan mali ...
Ugledala sam ga prvi put prije 7 godina. On mene nije ni primjetio. Možda i bolje tako. Saznala sam naime da mu je tek 16.
Upoznala prije 6. Trebalo mu je malo vremena da me primjeti. Jedan je onih tipova koji se bave svojim poslom i ako se baš ne sudare s nekim nit ga ne primjete. (Ta je karakterna crta zapravo dokaz da mi ne manjka "zgodnosti" :) )
Zaljubila se prije 5. Nisam ja kriva što me primjetio prekasno - imala sam dečka. Prvog pravog. Prvog za kojeg su znali tata i mama. Barem da su saznali od mene. Frajer tipa "što bi takav radio sa mnom kad može imati bilo koju" ... eh, još se to i danas pitam. Još je i danas ... khm ... Ali, kako bi moja sestra rekla - intelektualni vakuum. Nije da je glup. Dapače. Jako sposoban i pametan dečko. Ali definitivno ne dovoljan za moje želje, ambicije, stavove, razgovore ... Ne, nisam više od njega. Samo sam - drugačija.
Prekinula prije 4. Nije išlo. Došao je u tuđu zemlju za mnom. Mlad. Dok se ne snađe živio je sa mnom i s mojom sestrom. Svatko u svojoj sobi. Ispao je više cimerski odnos. Mlad, možda prestrašen, a ja ... ja nikakva podrška. Zakazala sam u svemu što sam tražila od drugih. Ponovno sam pala na ono što oči vide ... dok smo došli do intelektualne faze, prošli su mjeseci. A onda sam pala na nešto, što sam mislila da tražim cijelo vrijeme. Ono, za što sam cijelim životom odgajana. Na ono, što se od mene očekuje. Sve to, bilo je premalo zanimljivo, premalo intrigantno. Zaželjela sam se ludosti. Koncerata. Smijeha. Zaželjela sam biti nekome malena.
Ponovno prohodala prije 3. Eto, uvijek sam išla za svojim željama. Zato sam i reciklirala toliko. Nikad uistinu nisam naučila.
Prekinula prije 2. Prestrašila sam se. Valjda ponovno. Zaželjevši se sigurnosti, tražeći ju na pogrešnom mjestu. Ne želim razočarati ljude koji vjeruju u mene i koji od mene puno očekuju. Možda sam igrala i na sigurnu kartu ... djelovao mi je - "sigurno". Barem sigurno po pitanju vjernosti (iako sama i nisam baš bila nekim uzornim primjerkom). Na kraju se ispostavilo da sam, opet, mislila krivo.
Ponovno prohodala prije 1. Sretna do dana današnjega. Još se koji put znam probuditi usred noći i pogledati ga. Samo da se uvjerim da je prava osoba uz mene. Ponekad se probudim pa se pitam tko me grli. Sretna sam kad vidim da je on. Zagrlim ga čvršće.
Noćas sam sama. U bolnici je. I ja ne mogu nikako pomoći. Mrzim taj osjećaj bespomoćnosti. Želim ga tu. Kraj sebe. Do kraja.
Uz njega sam sigurna u svim značenjima te riječi. Uz njega sam voljena i željena. S njim mi je zabavno, ponekad ekshibicionistično i često strastveno.
Sami ste shvatili - malo jesmo, malo nismo. Ali uistinu ne znam što bih bez njega. On je - sve moje.
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Sve što se živom čovjeku može dogoditi ... i to u samo jednom životu ...
Three little birds, sat on my window.
And they told me I don't need to worry.
Summer came like cinnamon
So sweet,
Little girls double-dutch on the concrete.
Maybe sometimes, we got it wrong, but it's alright
And nothing seems to change, and it all will stay the same.
Oh, don't you hesitate.
Girl, put your records on, tell me your favourite song
You go ahead, let your hair down
Sapphire and faded jeans, I hope you get your dreams,
Just go ahead, let your hair down.
You're gonna find yourself somewhere, somehow.
Blue as the sky, sombre and lonely,
Sipping tea in the bar by the road side,
(just relax, just relax)
Don't you let those other boys fool you,
Gotta love that awful hairdo.
Maybe sometimes, we feel afraid, but it's alright
The more you stay the same, the more they seem to change.
Don't you think it's strange?
...
Just more than I could take, pity for pity's sake
Some nights kept me awake, I thought that I was stronger
When you gonna realise, that you don't even have to try any longer.
Do what you want to.
...
Oh, You're gonna find yourself somewhere, somehow.