Svemirske Pjesme
05.04.2014., subota
Č o v j e k
 Od čega je taj čovjek sazdan, izgrađen često se pitaš Ako se nađeš u situaciji nekakvoj kad ti izlaza nema Ponovno i ponavljanjem ulaziš u ljudske kože, skitaš Oblačiš odjeću, vraćaš u svoj lik bez većih problema! Zar si stvoren da kroz život, sto likova možeš izraziti Tražeći nekog drugoga. Niti jedan tebi ne može sličiti Odeš li predaleko, vraćanjem tvoj će neuspjeh izraziti Pokazati, nema ga! Sebi ćeš uz malo truda još naličiti! Zla volja oko, i u tebi, može Pakao i drugome sazidati To nekoji neprijatelj tvoj, svakako na prečac prepozna I skrivene dobre volje, mogućnosti imaš, za Raj zidati No, oni kojima si drag, nisi loš, iako te objektivno zna! Ti si jedino stvorenje koje da bude što jest silno odbija Pomagač tvoj od sveg što nasljeđuješ, nije jezik najbolji Jer uostalom, pomoću njega na tuđi račun nekog pobija Slobodu oduzimaš kako bi postao izrabljivač ponajbolji! Iz samoljublja, radoznalosti, sebe prezireš, tad zgriješiš Zato zavoliš grešnike pa se s njima udružuješ i zla činiš Tvoja od dobrih strana: preuzimaš kaznu kad pogriješiš Prlja te izlizana: tko radi taj. griješi; lako ih zato počiniš! Ovladao si prirodom prije nego si sobom vladati naučio Jedini je izlaz da ljubav gajiš, daješ da se čvršće udružiš Očuvaš li što si stekao, budeš svoje sljedbenike podučio Humanističkim idealima; obavezuju te da im se pridružiš! |
