Svemirske Pjesme
30.11.2013., subota
Z a k r p a
 Kaže mi jedna dama, znaš prijatelju ne volim igle Zašto ti to kažem tako osorno, čangrizavo, žučno Ima koristi od njih ali sa zlom su od negdje stigle Ne volim krojenje! Čini li ti se to, grešno, mučno? Čovjek nešto, gubi, podere, nekoji predmet iznosi Zato ne volim ni zakrpu! Tada kao poklopac dođe Kao cjelina krpanje lijepo u pravilu teško podnosi Ožiljak na srcu neće se pokrpati kad ljubav prođe! Ne cijenim ni koji svojim osjećajima zakrpe traže Volim, cjelinu! Zato ne volim kad postanu zakrpe Počine zloće drugima a od istih tih krpanje potraže Zahtijevat će da svoje naopake odnose opet iskrpe! Volim cjelinu! Valjda zato što nikad nisam krpala Nikom ništa šivala niti krojila! Staro uvijek bacim Što bih ja tu nekom nešto nametala, staro zakrpala S uništenim nema koristi, pa ga naprosto odbacim! Eh, ta istina je djelomična! U uvjerenjima tim imaš Neka od proturječja koja u svim odnosima postoje Oni žive, počinjene greške, za njih se ne zauzimaš Kako će ti na tvojemu pogrešnom stavu da opstoje! Svi što tvrde: ako ne oprostimo sebi ne pomažemo Zaista su na pravom putu! Življenje nam smisla ima I kad namjerno pogriješe nećemo da im odmažemo Jer ti koji su u krivu i njih ljudskost treba da poima! |
