Svemirske Pjesme
24.05.2013., petak
Č i n j e n j e
  Često smo u nedoumici u onome što želimo, činimo Kada je naše, i u koje vrijeme da djelovati počnemo Nesigurno stanje, strah, sumnja tjera sve; to učinimo S društvenim, svojim idealima tad nešto započnemo! U ovom svijetu nikada nikom nije bilo lako djelovati Oko nas, u nama su sile zla koje se neprestano kreću Tu su i promatrači kojima nije dozvoljeno sudjelovati Osobito da svoje sudbine sami iskroje pa i preokreću! Istina je! Samo djelovanjem ostvarujemo mogućnosti Riječi koliko li god bile oštri mač, one su u biti prazne Razumijevanje je činjenje i mijenjanje nemogućnosti Mudrost proizlazi iz iskustva! Tad misli nisu isprazne! Ako prevladamo razloge koji govore da treba odustati Bolje je nabolje činiti nego nekom drugome prepustiti Što našu ljudskost uzdiže! Ne smijemo nikad posustati Osobito ne učiniti pa s dobrim opravdanjem propustiti! Onaj koji se bavi dobrotvornim radom, dobrim djelom Djeluje bez ljutnje, stresova, pozitivno je samouvjeren Griješi li u činjenju neće se baviti, suviše tim nedjelom Nije sramota ne znati nego ostati u neznanju uvjeren! |
11.05.2013., subota
U s p o m e n a
  Ima ponešto kod čovjeka što me kopka već duže To je, njegovo sjećanje što je kroz prošlost učinio Um mi, razvija misli da mu se već jednom oduže Ne(djelima) znanim, što je sebi i drugima počinio! Premotaj prošlost pa neka onda sve drukčije krene Jer je Uspomena jedina stvar koja se ne izmjenjuje Ničim u srcu, i kada ponekad podmuklo preokrene Trenutni događaj, osjećaj u korist svoju primjenjuje! Ne možeš krenuti dalje ako uvidiš što je moglo biti Pa i tvojim propustima, krivom procjenom dogodila Ne zatomiš li mračne, koje osvetom možeš zlorabiti Naći ćeš se na meti da je tebe osim nekog pogodila! Svaki čovjek ima i takvih uspomena koje ne otkriva Nikom drugom osim prijateljima, čak ni samo njima Nego jedino sebi samom ponešto, nekada razotkriva Neke se boji otkrivati i svome egu pa umire s njima! |
01.05.2013., srijeda
Kad ime čovjek gordo ne zvuči
 Što je nemoguće čovjek obično poželi da učini Svojom rukom lako ruši što teškoćom izgradi Kada izgubljen posve u licemjerstvu na pučini Klečeći zamoli da mu na umu Bog sve poradi! Čovjek često u životu bude a u uglavnom nije Katkada, moć, nemoć i neobjašnjiva gola sila U njemu se ostvaruje sva ljubav i mržnja krije Ljutita aždaja, koja je još nekada, bubica bila! Kada je nemoguće, nelogičan i egoističan biti Samo čovjek može učiniti gluposti što ne želi Svoju pravu narav i sebičnost pred svima kriti Drugom se koji je u nekoj nesreći silno veseli! Čovjek jedini razoriti zajedničku ljubav umije Katkad bezočno lagati druge u interesu svome Gledati te, i jasno dati do znanja da ti se smije I uporno tvrditi da te poštuje prijatelju tvome! Čovjek može učiniti što je razumom nemoguće Žalosno što mnoge mogućnosti olako propusti Kada zapadne u neprilike, potone u bespuće… Svoje i drugima izbavljenje dobrim ne dopusti! |
