Svemirske Pjesme
26.02.2013., utorak
J u r j e v s k a K l u p a
 Gradska su sva svjetla kao zvijezde sjala Posrtao je Jurjevskom jadan, zamišljeno Kad je djevojka momka u šetnju pozvala Budeći mu ranjeno srce dosad usamljeno! Traka sjene, prikrivao je vlažne, tužne oči Dok je ona svoj pogled pokazala smjerno Očarano mu srce htjede da do neba skoči Zavolio ju je, na mah, silno i, neizmjerno! Pohitali su zagrljeni jedno uz drugo skupa Sanjajući za sebe nekoje i još bolje dane Ispred njih bijaše jedna tad slobodna klupa Zasvjetlucaše oči zadovoljne, nasmijane! I dalje su, ulična svjetalca, žmirkajući sjala Dok su dvoje zaljubljenih, gugutali skupa… Njegova se, dragana, presretna rasplakala Vječna im nek bude na svijetu svaka klupa! |
21.02.2013., četvrtak
B u d i L j u b a v
  Ako u životu nepretsano čvrst biti želiš Moraš postati granit koji se teško lomi Zadugo ne možeš ostati to što poželiš I on se, često, pod nečim jačim slomi! Ako zaželiš biti nekakvi osjetljivi cvijet Kažu, da trebaš, mimoza u reveru biti Pazit će te, gledati tada većinski svijet Uveneš li, bezosjećajno će te odbaciti! Ako želiš, nešto, nekada neobično biti I, pored toga što si, izabrao zanimljivo Brzo ćeš onim koji hoće novo dosaditi Ponašat će se prema tebi snishodljivo! Ako od svega želiš ponajbolje biti nešto Čovječje budi, postani sva ljubav nama Poklonit ćeš sebe, uvijek davati ponešto Znaj, neće te i u vječnosti prekriti tama! |
14.02.2013., četvrtak
Z i m s k a S l i č i c a
  Znatiželjno zastajem uz prozor na katu Kaldrmom dolje, neka djevojka prolazi Zašuštu listovi pod nogama slični zlatu Bijeli se mraz, jesen polako već odlazi! Gledam njeno, sićušno lice blijede puti Dok suza u oku, na obrazu biser stvara Osjetih,u srcu joj jadi no, spokojno šuti Nesigurno ubrza kao da sebe nagovara! Poslušajte mili moji snovi, mrzlo dolazi Na peronu vremena voz zadnji ću čekati Požuriti moram možda i moj život odlazi Nemam, osim vas kog drugog počekati! Izgubljenoj um šapće: ne budi sad tužna Sa ovom zimom ne umire niti tvoja nada Hrabrost, želja ti je do tebe same nužna Ljubav kod upornih sve prepreke svlada! |
09.02.2013., subota
T r a g a n j e z a L j e p o t o m
  Tragao sam ja za ljepotom, već jako dugo Rekoh: Ništa me od boljeg, odvratiti neće Samo golem motiv, i želja, išta više drugo Čovjeka, u potrazi, za smislenim pokreće! U mnogima, knjižnicama, žudno sam čitao Što umnici o njoj misle i gdje da ju tražim Napokon sam tu, najljepšu misao pročitao Ljepota je dobrota, nju treba da potražim! U svome nemiru išao sam sve od toga dalje Drugi kažu da se ljepota u karakteru nalazi Poneki: iz očiju ljudsko, svoju ljepotu šalje Ružnoća ima tu prednost što ljepota zalazi! Naposljetku, svratih do svog kućnog praga S iznenađenjem zapazih ljude, stvari, sjene Sjetih se uspomena što su mi ostavile traga Ljepota je gdje sad živim, svuda oko mene! |
02.02.2013., subota
T o l e r a n c i j a
  Kažu nam da ne prihvaćamo kakvi jesu ljudi Niti smijemo mi biti tolerantni prema njima Svi će, neistomišljenici reći: vi ste u zabludi Gdje će oni ako se za njih nitko ne zauzima! Tolerancija je vrlina i više ljudi uzalud misle Jer je proturječje koja većinom zbrku stvara Obzirom koliko loše o nama ponekad smisle Mora li ih netko pred zakonima da zagovara? Tolerancija je nešto, što nam se baš ne sviđa U bilo koji tren, u mržnju se pretvoriti može Kazuje svu odvojenost što lako svatko uviđa Dopuštamo li tim da se ograničenosti množe? Tolerancija je, kažu, privremeno neko stanje To ju sukob, nečega, svega, koji stalno tinja Čini prosudbu, razdvajanje, dajući na znanje Da će se, kad-tad, rasplamsati utiha buktinja! Trebamo li prihvatiti te druge kakvi oni jesu Kažu nam: ne prihvaćajmo, ljude, bilo kakve Osuđenici smo, izolacijom i ponekom bijesu Kad silno zavolimo moramo ih prigrliti takve! |
