Svemirske Pjesme
16.06.2009., utorak
T r a g u p i j e s k u
Idem zamišljen po plaži, pogled mi se muti Odjednom zastadoh, nešto mi se učini Kao da vidjeh tvoju siluetu bljedolike puti Kako se udaljava daleko na morskoj pučini… Što radim sam ovdje na Kaiula Plaži?! Razum mi reče na odmoru si tu svakog tjedna No srce tvoje za drugo ne zna samo nju traži Ako tako nastaviš bit ćeš silueta bijedna! Ta malo prije vidio sam u pijesku tragove njene Eno tamo, na crvenom pijesku ispred mene Pokraj onih palmi gdje pružaju se sjene Razum mi nije budan, no, oči mi nisu snene! Što dalje više trčim, tragovi polako nestaju, Vjetrovi sa brda su okrutniji i sve jače pušu… Želja i strast da te dostignem nikada ne prestaju Bez obzira koliko to utiče na moju ranjenu dušu… Svemir Putnik |
13.06.2009., subota
G r a n a
Gle, grane nemirno na vjetru se njišu!
Iza njih crni oblak prijeteći ih gleda Ispustit će na njih jadne svoju led i kišu No, vjetar silni to priječi nimalo neda! Prilika je to veselom suncu da ih grije Kako bi nadvile klupu i bile što veće Hladeći našu,vječnu ljubav koja zrije U neponovljivoj vatri strasti i sreće! Izreći svoje saznanje kad bi samo mogle O nadi, golemoj sreći i ljubavi vjernoj Drugu stranu priče kad bi snage smogle O ljudskoj samoći, tuzi neizmjernoj! Ali, grane ispod lišća kriju tajne svoje Čekajući jarko sunce da im opet sine Ostvarujući svrhu šumom melodije poje Nimalo ne hajući za ljudske sudbine! Svemir Putnik |
