četvrtak, 31.01.2008.

Bušenje pupka i slični zahtjevni poslovi

Sjećam se kada sam htjela probušiti pupak. Bilo je to prije 12 godina, kada sam bila drugi srednje. Roditelji su mi, naravno, bili načelno protiv toga, ali ja sam to htjela napraviti i točka.
I tako sam jednom prilikom, preko zimskih praznika otišla tetki u Zagreb, skupila sam svu svoju lovu i ipak na kraju nisam imala dosta za bušenje koje je tada bilo dosta skupo. Obratila sam se, a kome drugom, nego tetki za pomoć, koja mi je nakon kratkog nagovaranja, dala ostatak love, kao i svoj blagoslov (a za što nam drugo tetke i služe). I tako sam krenula.
Kad sam stigla u salon, malo sam se uplašila, ali znala sam da ako sad odustanem, neću imati sličnu priliku uskoro. Mislila sam, ma kao da je to nešto, malo stisneš zube i gotovo, Sjela sam na stolac koji se prebacio u ležeći položaj, došao je čovjek sa spravicom, i hop, zaista, ništa strašno, malo je boljelo, ali bilo je brzo gotovo i imala sam probušen pupak.
Tek kada se stolac ponovno vratio u sjedeći položaj počele su upute, ne sjećam ih se točno svih, ali sve su se mogle svesti na isto: devet mjeseci potrebno je da zaraste pupak i u tih devet mjeseci svakodnevno moraš napraviti sto i jednu sitnicu i izbjegavati sto i jednu drugu sitnicu. Iznenadila sam se i to jako, toliko posla oko te jedne male rupice i iako sam se držala pravila znala me je u tih devet mjeseci itekako boljeti, a samim time i naživcirati.
U sličnoj se situaciji nalazim i danas, u prošlu smo subotu dragi i ja konačno odradili datum svatova i potpisali ugovor za mjesto održavanja svatova, a to je blo slično onom dijelu koji brzo prođe i sad nas čeka toliko posla zbog tog jednog dana (12.7. 2008.), pretpostavljam da ću se i naživcirati i napatiti, ali mislim da mi ipak neće izbiti vodeni plik kao što je to bio slučaj s mojim probušenim pupkom
Sigurno se pitate što je slično između ta dva događaja u mom životu! Pa.... Sad za pupak vam mogu reći, kad je prošlo tih devet mjeseci sav se moj trud isplatio jer je izgledao preslatko, a ta mala rupica zbog koje sam se toliko trudila ostala je sa mnom zauvijek čak i danas kada više nemam nakita u njoj, nadam se da će tako biti i sa svatovima.


Photobucket

- 08:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se