srijeda, 12.09.2007.

Ne spominji mi ljeto....

Jesen.
Stigla je i ove mi je godine njena vlažna pojava itekako privlačna, nedostajala mi je jesen, ipak je ona moje godišnje doba.
Kako se sad iz ove perspektive ljeto čini daleko, miljama daleko.
Svi ljetni događaji i datumi sad su samo točkice u daljini.
Posao, ispiti, kuhanje, grijanje....
Kako vrijeme leti?
U zadnje vrijeme sanjam stvarno pizdarije, noćas sam sanjala da će strjeljati mog bratića jer je bacio atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki i kao nitko ne kuži da je to teoretski nemoguće. Uglavnom, odvode ga na stjeljanje, a ja plačem kao luda, kad mi osjednom stiže poruka u kojoj su svi samoglasnici zamijenjeni glasom e, a koja kaže: E eve je sve bele šele, netke neće mene streljete! I ja to pročitam i počnem plakati od sreće i grliti svog bratića, koji je odjednom kraj mene...
Šta bi to moglo značiti?
Sram me priznati, ali gledam BB svako veče i jučer me je oduševila spremnost dečkiju da se obuku u haljine i oraspolože geja, iako je očito da su ga u strahu za vlastitu seksualnost separirali. Zašto to muškarci čine? Zašto se boje homoseksualca? Dobro je Seinfield rekao da je to zato jer muškarce uz malo nagovaranja možeš na sve nagovoriti...Ne znam, ali o tome već duže vrijeme razmišljam.
Svaki dan i čitam vaše blogove, postali ste satstavni dio moje svekodnevice, nikad nisam vjerovala da ti virtualni prijatelji mogu toliko značiti.




updejt:

Sanjala sam da živim u salonu namještaja i da se svaki put kada netko nešto kupi moram premještati!
- 09:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.