nepodnošljiva lakoća blogiranja

Upravo sam pogledala Koleđicom po svijetu. Gost je bio Žak(pardon my french) . Mogu vam reći da mi je u posljednje vrijeme sve simpatičniji taj debeljko. U biti ne znam zašto i kada mi je on postao antipatičan, ali mislim da sam to mišljenje stvorila pod utjecajem drugih, htjela ja to priznati ili ne. Uglavnom, danas sam gledajući Koleđicu shvatila da nije niti glup niti napuhan(ne mislim fizički) kao što ga neki mediji prikazuju. Baš mi je bio simpatičan i smiješan, naravno, jasno mi je da su sve te fore proizašle iz Knjazove genijalne tikve, ali Houdek se dosta dobro snašao u zadanoj mu ulozi. Mislim da nije jednostavno biti toliko debel i živjeti u kuloarima hrvatske estrade koju najčešće nastanjuju šupljoglavi mršavi ljudi, a sjetimo se i svih onih viceva na Žakov račun, od kojih su neki zaista bili podli. Mislim budmio iskreni, meni ponekad zasmetaju vicevi o plavušama, a nisu direktno na moj račun, ili možda i jesu....
Skrenuh s teme, ali rukunasrce, debeli su ljudi zaista simpatični, sjetimo se na ovom mjestu Zuhre, on mi je ludo sladak i drag.Zbog njega gledam onu imbecilnu seriju cimer fraj, jer tako dobro skida trbušastog dalmatinca! Za popizdit! A njegov je talk show, jednomrječju, genijalan!
Na stranu sada bogati i slavni, poznajem ja i jednog debeljka koji mi je predobar, pametan je, duhovit, priča super viceve, a ponekad pročita i moj blog. Ne bih na ovom mjestu mogla nabrojati sve teme kojih sam se u razgovoru s njim dotakla, a koje su se ticale svega i svačega, a posebno mi se sviđa kad prepričava šta je pojeo, to toliko živopisno radi da se možeš udebljati od same priče.
Ma dosta mi je dijeta i nejedenja, naprijed debeli, čemu se patiti jer lijepo mi piše na magnetu koji sam zalijepila na frižider, a dobila sam ga od Pasmine: "Nikad nisam sreo kaloriju koju nisam volio!"