četvrtak, 29.03.2007.

Zašto su se posvađale Paris i Niki

Baš sam neki dan prčkala po nekim starim papirima i naiđem tako na jedan stari spis. Na ovom ću se mjestu usuditi napomenuti, da sam jebeno sigurna da sve posjetitelje mog bloga zanima ta priča, a gotovo je sigurno da su ju već lagano zaboravili.
E, pa dakle! Zašto su se posvađale Niki i Paris i prekinule svoje dugogodišnje prijateljstvo i svoja danonoćna zajednička partijanja.
Kao što svi znate njih su dvije dugo bile dobre. Niki je u početku toliko bila očarana s Paris i danima se zapitivala čime je zaslužila da nađe tako dobru, veselu, zabavnu i nepokvarenu prijateljicu. Dobro se sjećala jedne prilike, kada Paris nije bilo, i kad je jedan njihov zajednički prijatelj komentirao kako je pijana i razuzdana Paris noć prije plesala,da je popizdila i očitala tom zajedničkom prijatelju bukvicu i rekla mu da u njenom prisustvu ne pljuje Paris. Voljela ju je, kako ju je samo ludo voljela. Mislila je da će u starosti zajedno ispijati kavu u hladu nekog egzotičnog drveta. Ali, dragi moji, ništa od toga.
Dogodilo se sranje! I kao što to već svi znate Niki i Paris su se posvađale!
Da, da to već znate, ali zašto.
Pa hajd da vam konačno kažem!
Paris je sve češće pronalazila mane na Niki i ponekad su njene primjedbe bile nepotrebno oštre. (Bar je tako Niki osjećala.)
Paris je predbacivala Niki da je nadrkana, nespremna na zajebanciju u svakom trenu, da je zla, a Niki je zamjerala Paris da je sebična, zatvorena, kritična...
I tako malo po malo, nanizalo se među njima milijun sranja.
Jedna bukvica!
Druga bukvica!
Niz glupih riječi!
Jedna isprika!
Druga isprika!
Ironičan sms!
..................................................................................................................................................................................................................................................................................................
I do kad tako!
Postalo je jasno da više ne mogu biti dobre, nezgodno je cijelo vrijeme u društvu nekoga tko ti je prijatelj biti u grču. A i kada nešto previše puta napukne više se ne može dobro zaljepiti.
Mislim mogli biste pokušati, ako vam je gušt, a ako nije, ne morate.


- 21:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Svakodnevne pizdarije

Ajajaj, koja rasprava pa ponosna sam nema šta!

Ma to što se tiče tih sranja o izgledu mog bloga, sve je proizašlo iz koje čašice više, bila sam živčana pa sam se istresla na blog.

Vic o stanovnicima šume koji idu sportom protiv droge je fenomenalan.

Samo ti me znaš tako veselo nasmijati! Moj Floki!

Vani je vrijeme očajno. Sad ovako, sad onako. Konstantno se krivo obučem. Prvo se jedan dan skuham pa se drugi dan smrznem. Više nemam pojma kako da se obučem. Mislim da bi mi bilo najpametnije, obući se slojevito!

Konačno mi je gotova kuhinja. Danas ću praviti musaku od kelja, a sve si nešto mislim da za Uskrs ofarbam jaja.

Kupila sam si par novih krpica, jer se otvorio novi šoping centar pa sam jednostavno morala. Sretna sam zbog toga, ali čini mi se da ću morati kupiti još jednu tuniku za koju nisam imala dosta love. Kupit ću ju čim mi sjedne nešto para, a možda mi ju donese zeko za Uskrs.

Idem sad, moram ispravljati testove!

- 11:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 24.03.2007.

Nevolje s blogom

Baš si gledam ovaj svoj blog i mislim si: " Jebote kad će mi netko pomoći da ga sredim? Pa počela sam ga pisati prije Gustokose, a vidi njen, a vidi moj,"
Koje sranje!

Možda bi i meni moj dečkopovlakavjerenik uredio blog da ga ponekad čita i da ga zanima, bar koja mu je adresa.....

Luda sam!!!

Jebem ti, sve nekad tamo u blogu navedene prijatelje, kada mi ne mogu pomoći kad mi je njihova pomoć najpotrebnijja!!!

Hoću poseban blog!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Pod hitno!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Ništa Gustokoso moja, morat ćeš mi posuditi svog dragog, ali samo za sređivanje bloga, naravno!

- 00:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 23.03.2007.

CSI seks



Konačno sam ovaj ponedjeljak ostala budna dovoljno dugo, inače idem spavati kao kokoš, i uhvatila mrvicu slobodnog vremena pa reko hajde da pogledam tu razvikanu i vele najavljivanu seriju.
Sjednem tako ja lijepo pred tv i upalim seks inspektore. Krenula sam gledati tu seriju s poprilično visokim očekivanjima misleći da će serija donijeti neki novi pogled na seks i na moguće probleme koje ljudi mogu imati na tom području.
Budući da sam zakasnila na sam početak, došla sam taman u trenutku kada su prikazivali seks između dvoje ljudi čija su tijela bila obojana crvenim i žutim bojama, odnosno bili su snimani termo kamerom, čija je funkcija očito bila da prikrije što su njih dvoje na tv-u radili. Ne samo da ta funkcija nije zadovoljena, već se vrlo jasno može vidjeti šta rade, a i zvukovi koje su proizvodila živopisno su dočaravali svaku njihovu kretnju.
Pomslim, hajd seksaju se pa šta, ali tad još nisam bila svjesna da ih u biti promatraju seks inspektori. Naravno snimka koju promatraju seks inspektori je u koloru, što bi se reklo ko od majke rođena. I tako oni to lijepo promatraju.Ona komentira nešto o lošim seksualnim pozama, on je također zabrinut jer je seks onih dvoje na snimci pomalo mehaničan, a na snimci da oprostite na izrazu frajer curi liže picu, a ona onako, glasićem poput djeteta kad
mu mama u trgovini ne kupi ono što bi htjelo njemu prigovara da joj grize klitoris.

Mislim, odvratno!

Do koje je granice došla banalizacija seksa kada su se ljudi spremni snimati dok se seksaju i to još loše, ne bi li neka dva „seks inspektora“ proučavala njihove kućne porno uradke s još milijun drugih ljudi, a sve u nadi da se popravi njihov loš seksualni život.
Naprosto sam zaprepaštena, možda sam ja staromodna, ali ovo mi je zaista previše. Seks ne treba biti tabu, ali stvarno me ne zanima kako neka ženska svom dragom traži prostatu ne bi li ovaj spontano svršio, on joj odgovara da od tog mora piškiti. Piškiti! Pa jebemumater ako dopušta da mu pred milijunima gledatelja prčka po šupku šta onda kojupizdumaterinu ne kaže PIŠATI!!!!!!!!!

Luda sam, kosa mi se diže na glavi.
Nije li seks stvar koja treba biti između dvoje ljudi ili više, kako je kome drago, ali je ipak stvar koja se ne treba odigravati pred milijardama ljudi. Prije su porno glumci dobivali masnu paru, a danas u fušu nabrzak snimiš pornić, ako nemaš kameru, onda na mob i pokazuješ frendicama ili ga youtube-aš. Pa stvarno! I sad još i na tv!
Moram reći da se ja se onda više zalažem da puštaju porniće i to ne one sladunjave playboyeve gluposti na rtl-u, već prave hard-core, s traženjem prostate i svih drugih sranja pa nikome neće trebati seks inspektori, seksualni će život svima biti bolji.


A uostalom što će nama Hrvatima ta glupa serija? Nismo li prema dureksovim istraživanjima u samom vrhu savršenih ljubavnika?

Pitam se kuda idu divlje svinje?

- 12:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.03.2007.

Eh da iz ispita sam dobila četiri!

- 12:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Kako umiru ptice

Baš mi je danas palo na pamet jel se ikada dogodilo da nekome padne mrtva ptica na glavu!

Gdje i kako umiru ptice?

Od svih silnih ptica na ovom svijetu zasigurno se dogodilo da je negdje nekome pala mrtva ptica na glavu. Pa može se zabogamiloga dogoditi da i ptici u letu otkaže srce ili da dobije moždani udar ili da umre na neki drugi način.

Ako netko zna ili barem misli da zna odgovor na moju dilemu nek mi što prije javi!

I molim lijepo, nemojte mi napisati da ptice umiru pjevajući, nisam na to mislila!

- 12:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.03.2007.

Ispit

Samo da svima javim. Stigli su rezultati ispravljenog dijela ispita i sudeći prema broju bodova prošla sam. Još čekam rezultate drugog dijela i službene rezultate pa ću znati zasigurno.smijeh

- 19:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 16.03.2007.

Bolje ne može

Jučer mi je stigao papir da mi je došla pošiljka. Kontala sam si da nemam pojma šta bi to moglo biti, ali vidjela sam da mi je danas zadnji dan da to podignem pa reko hajd, otići ću poslije posla.
U školi susreli me sami osmjesi i pozitivne kritike na svaki pano koji su mi klinci napravili. U 2. e razredu zadam ja njima da pišu komediju, odnosno jedan prizor u grupi i da onda to i odglume. Sjednem i nadam se da će barem jedna grupa napraviti to kako treba. Došao skoro i kraj sata, a ono sve grupe napravile i to toliko dobro da sam se i nasmijala i da nisu svi stigli odglumiti, morali smo odgoditi za sutra.
Poslije posla odem s mamom na kavu, poslije kave odemo do trgovine i mama mi kupi predobru torbu. Hvala mama!
Dođem kući po auto, a tata mi kaže da stigao ionizator zraka, protiv moje alergije, i evo ga sad ionizira kao lud, zrak je svjež da svježiji ne može biti. Hvala tata!
Vani sunce neprestano sija, vrijeme bezprijekorno.
Vratim se kući, krenem po pošiljku, ali prije odem do frenda na kavu. Tamo mu je bila mala nećakinja koja je preslatka. Popila s njim kavu i zabavila se s Leom. Pokupi me dragi da odemo po pošiljku.
Pokupim ja tako tu pošilkju i skontam da su mi poslali nagradu iz nes caffea, a baš sam jučer sestri pričala da mi pizde nisu poslali nagradu koju sam osvojila još u dvanaestom mjesecu.
Ma znala sam, znala sam da će biti savršen dan onog trena kad sam vidjela dva mješanca (psa) u rano jutro kako se seksaju pod mojim prozorom.
Ako vidite taj znak, a dan vam bude savršen kao moj javite da potvrdim svoju teoriju.

- 12:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Poetičan momenat

Dok razmišljam o danima koji su prošli i o onima koji dolaze
Uhvatim se kako gledam u djetinjstvo,
davno prohujale trenutke dječje naivnosti.
Kad sam prije odrasla?
Sve odluke koje sam donijela...
Čini mi se kao da su se donijele same od sebe,
kao da ih je donijelo vrijeme samo zato što je bio pravi tren za to!
Kad sam bila mala mislila sam da su žene od dvadeset šest godina babe,
ali opet, kad sam bila mala i hamburger mi se činio veći!
Sve je to pitanje perspektive....
Optička varka.


smokin

- 11:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 14.03.2007.

Such a perfect day

Kako je danas prekrasan dan. Ne mogu vjerovati da je već ovaj datum. Uskoro će Uskrs, ferije, a poslije kud koji mili moji. Kako vrijeme brzo leti, ne mogu vjerovati čini li mi se to ili je to zaista tako.
Danas se dobro osjećam, ne samo zbog lijepog vremena, već i zbog toga što sam konačno pronašla metodu kako umiriti 2. g razred. Skaču mi po glavi neprestano i svaki je moj pokušaj da ih smirim završavao neuspješno, ipak danas sam pronašla pravi način. Dakle, slušajte. Na početku sata čekaju me s papirom i olovkom, ja im izdiktiram petominutni test (i to takva pitanja na koja rijetko tko u tom razredu zna odgovor, iako smo sve to radili), nakon pet minuta predaju mi test koji onda stoji na mom stolu, onima koji su bezobrazni ocijenim test. Tako ovisi o njima samima hoće li dobiti komad ili ne!
Uh, danas me prvi put od početka godine nije boljela glava nakon dva sata s njima, sutra imam još jedan sat pa ću vidjeti kakvi će biti sutra.
Upravo sam završila s učenjem i sad krećem na aerobik tj. na neki boks, još ne znam kada je termin pa idem samo u izvidnicu, a možda ću ostati i vježbati, ako bude mjesta.

- 20:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.03.2007.

U zadnje vrijeme

U zadnje vrijeme učim i samo učim. Već drugi vikend nisam bila vani i ne samo da sam učila u subotu navečer, već sam se u nedjelju probudila u osam i učila do dvanaest. Odlučila sam da zaista želim položiti taj ispit i nastaviti dalje. Tako mi primamljivo zvuči titula dr. sc. uz moje ime.
Već smo četrnaest dana u novom stanu. Tak se sad polako privikavam i na prostor, ali i na činjeicu da više ne živim u stanu od trideset kvadrata sa sestrom, njenim dečkom, dragim, mačkom i mišem. Čovjek bi pomislio da ću uživati kada odem, ali moram priznati da ima trenutaka kad mi fali i gužva i buka....
Novi je stan ok, ali naravno da uz sve svoje vrline ima i tisuću i jednu manu kojih postajem svjesna što sam duže u njemu. Prva je mana susjed. Em je stalno pijan, em je siromašan i nezaposlen, em mu stan(koji je tik do našeg) izgleda kao pravi ćumez, a ulazna vrata djeluju kao da vode u grotlo prljavštine, smrada i nereda, em je navedeni susjed patološki lažljivac i misli da ima ženu i djecu i da radi na nekom prebitnom mjestu, a mislim da si i umišlja da je vlasnik cijele naše zgrade. Neki dan je došao po novac za vodu, a on s tim naravno nema nikakve veze i naravno šta ćemo drugo, nego ga odjebati, u pravom smislu riječi. Sad se ljuti na nas i kontam da nam je maznuo poštu jer nam još nisu stigli računi (moramo nabaviti novi sandučić s ključem).
Drugi je nedostatak taj što smo na gornjem katu i kada je neki dan padala kiša kao luda, procurio nam je krov. Ovih dana isto pada kiša, ali ništa nam ne curi jer ne pada jako kao onaj dan. No taj će nam problem riješiti moj „svekar“, a u najgorem ćemo slučaju pretresti krov. Iz ovog se drugogo nedostatka danas sutra može izroditi velika prednost jer tavan iznad našeg stana, tj. još pedeset kvadrata, je samo naš i možemo ga preurediti u potkrovlje.
Treći je nedostatak loš odvod, ali to bez problema riješava mr. Muscolo za odvode i ovim bih ga putem preporučila svima koji imaju sličan problem.
Svi ti nedostatci proizlaze iz činjenice da se stan nalazi u staroj zgradi, koja je za vrijeme Austrougarske bila zgrada njihove gospode,a prema mojoj slobodnoj procjeni u prizemlju je bila služinčad, zgrada je kasnije preuređena u mlin,a sada su u njoj stanovi.
Velika je prednost ovog stana što se nalazi u blizini centra grada. Kada idem trčati, otrčim do kraja promenade i nazad za pola sata, do faksa sam pješke za deset minuta, sestra i „svekrva“ su mi nadohvat ruke, a po ljetu sam do kupanja za dvije minute. Ne moram ni napominjiati da je prednost ta što je sav namještaj i sve u stanu novo, a i imamo jedne susjede koji su ne samo zabavni, već su uvijek spremni za zajebanciju. Zajebancija na dohvat ruke, možeš otići do njih u papučama, di ćeš bolje!
Sretna sam i zadovoljna, neki ljudi nemaju stan da mu pobroje mane i nedostatke. Tko ima stan bez mana neka baci prvi kamen!!!
Još čekamo račune i prvu ratu za kredit pa da suvereno zakoračimo u svijet odraslih Hrvata!

- 16:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 09.03.2007.

Igre koje sam se nekada igrala

1. Igra koju sam se najčešće igrala kada bih otišla kod tetke na selo. Igrale smo ju sestra, sestrična i ja. Naime, zaposjele bismo cijelu kuću. Svaka si je napravila kuću u jednoj sobi i svaka je imala lutku, tj. svoju bebu. Bit igre je bio to da obučemo tu svoju bebu, na sebe stavimo neke krpice i odlazimo jedna kod druge na kavu. Jedino nam je u svemu tome nedostajao muž pa su nam muževi svima bili svemirski putnici i samim time, zbog posla, stalno su bili odsutni. Budući da su naše kuće bile posljednji krik mode, svaka je imala prdionicu, tj. mali prostor u koji smo odlazili prdnuti, ako nas je slučajno potjeralo.

2. Drugu smo igru igrali sestra, ja i naše dvije kumice. Ja sam bila mama, Joca tata, sanjiva naše dijete, a Anuška je bila kućna pomoćnica, jer je oduvijek voljela spremati. Starci su u dnevnoj sobi pričali, jeli i pili (sve ono što starci u gostima rade), a mi smo se igrali u dječjoj sobi i u spavačoj. Naime mama i tata Joca i ja) su malo, malo odlazili u spavaću i onda smo se tamo ljubile i grlile. Na ovom mjestu moram napomenuti da smo imale oko 7 godina, što ovu priču može činiti smiješnom ili čudnom, kako se uzme, ali bili kako bili, toga smo se igrali, a starci nas nisu nikada skužili.

3. Treću sam igru igrala isto s kumicama. A igra se zvala kurve. Kad bismo se sve četiri našle, razgovarali smo o tome šta ćemo se igrati. Anuška je najčešće navijala da se igramo kurvi pa smo se toga i igrali. Kako? Jednostavno! Obukle bismo se kao kurve, uzele svaka olovku umjesto cigare i onda bismo se šetale po sobi i hodale kao kurve.

4. Gosposđa! To smo igrali svi u ulici. Uglavnom bile smo gospođe i imale smo djecu. Moje je dijete bio moj pas jazavčar Lunjo. Koji je inače bio potpuno lud i nemiran, ali volio se igrati gospođa. Ja bih ga obukla u dječje odjelo, imao je kapicu i partiklu i vozio se u kolicima. Bio je sin kakvog svaka gospođa može poželjeti.

5. Cvječara. To smo se samo jednom igrale. Uzeli smo čašice od jogurta i zemlju za cvijeće i nabrale smo neku travu u obližnjem parku i zasadile ju u te čašice i stavili ih u šupu iza ormara. Kad smo za dva dana došle u šupu, jedva smo ušle unutra jer je od te trave narasla prašuma visokih stabljika. Naime zasadile smo korov u humus. Zamislite si tu sliku. Onda smo to drveće nabrzinu nosile i bacile u kontejner da nas mama i tata ne skontaju.

6. Kolo sreće. Ana M. je bila Oliver, ja sam bila Tanja Tušek,a sestra i kumice natjecatelji, kolo sreće se okreće!!!!

- 15:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se