srijeda, 14.02.2007.

Skoro puknuh

Kako ne popizditi kad ti na poslu dođe ostarjela pedagoginja i sere ti što nisi uredila 1001 pano u školi, a da bi stvar bila zanimljivija uredila sam onoliko panoa koliko je bilo u mojoj jebenoj moći i još sam ostala dva sata duže da ih sredim!Da se razumijemo- to mi nitko neće platiti! I onda ona meni ne kaže ništa za panoe koje smo sredili već mi sere, bezveze!
Šta čovječe, nisam ja valjda završila fakultet i još idem na doktorat da bih uređivala panoe, a možda bi bilo zgodno na ovom mjestu naglasiti da uopće nemam smisla za takve stvari. Ne znam ni crtu ravno odrezati, ajd još povući , to nekako!
Kako li su mi samo dodijelili taj zabavni posao na sjednici? Vjerojatno samo zato da bi mi svaka ostarjela baba s, lošom frizurom i u poodmakloj menopauzi, u školi mogla prisrati zašto nema panoa, ako ih ima zašto nisu dovoljno šareni ili zašto su prešareni...
Vrhunac svega bio je današnji pedagogičin komentar da je ona taj isti posao besprijekorno radila pet godina s duplo manje učenika i u duplo manje vremena i da ima hrpu materijala. Pa zašto ga ona ti ne radiš?
I zašto mi zabogamiloga nisi dala te silne materijale? Ne bismo li si trebali međusobno pomagati. Imam osjećaj da mi u toj školi svi tako zdušno odmažu i da uživaju u tome! Tko je smjestio mladoj?!
Na pitanje tašto nisam vikend provela izrezujući crvena srca koja sam u ponedjeljak mogla lijepo ljepiti na panoe,a koje mi je postavila navedena gospođa, zaista nisam znala jel me zajebava ili ozbiljno nije normalna!
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Ma dosta mi je vaših negativnih kritika, ma ništa mi neće ovi dan pokvarit!


Dobila sam idealan poklon za Valentinovo!
Volim te dragi moj!cerek
- 16:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.