svaasta povijest
subota, 13.10.2007.
Bitka kod Dorileuma
26. lipanj 1097.g.
Bijesni križari nisu imali drugog izbora nego da nastave svoj put prema Jeruzalemu. Bizantski vojskovođa koji ih je nastavio pratiti zadovoljno se smješkao. Nikeja je opet u bizantskoj vlasti, a da skoro nisu ni prstom mrdnuli. Prvi grad na njihovom putu bijaše Dorileum. Križari su se na jednoj točki razdvojili. Braća Boullion, Raymond, Hug i Stjepan su otišli s jačom vojskom jednim putem, a Bohemud, nećak mu Tankrad i Tacitije utaborili su se kod Dorileuma sa slabijom vojskom.
Velika pogreška. U među vremenu Kilij Arslan skolpio je savez s Danišmedima, okupio vojsku koja brojaše 150,000 ljudi. Na čelu vojske stajaše sam sultan, turski princ Gazi i Hasan Danišmedski.
"Nešto mi ovdje nije u redu, nešto ne valja...", tiho šaptaše sam sebi Bohemud dok je nadgledavao utaborenje. Uočio je turske izvidničare kako se sakrivaju iza drveća. Bijaše užasni tiho.
1. srpanj 1097.g.
"Napadnuti smo!", povikao je netko. I doista, kao što je Bohemud predosjećao, tisuće i tisuće strijela padalo je prema njima. Bohemud izađe zaprepašten iz šatora. Vidio je kako turski konjanici prediru u kamp sjelući pritom neoružane ljude i zarobljenike.
"Vitezovi! Odmah! Defenzivna linija!", poviče i vitezovi formiraju vješto liniju obrane. Neki su vitezovi sakupljali ljude koji su se našli na udaru i dovodili ih u centar kampa. Žene su hitro sakupljale vodu za svoje vojnike.
"Gospodaru, strijele na mogu ništa vitezovima, no nači konji i pješadija su na punom udaru.", obavjesti neki vojnik Bohemuda.
"Više ništa ne možemo. Poslao sam glasnike po ostale križare. Nadajmo se da ćemo izdržati do njihovog dolaska."
"Povući čemo se do rijeke. Tamo je tlo premeko za turske konjske strijelce.", dosjeti se Tankrad. Bohemud pristane i naredi da se svi prebace do rijeke. Vitezovi napraviše krug oko nenaoružanih članova ekspedicije kako bi ih zaštitili. Kilij Arslan sve to ozbiljno promatraše s brda.
"Lukavo...", reče i rinčice mu se zaljuljaju. "Nastavite paljbu i zapamtite oni su agresori, a ne mi!"
Turski su se konjski strijelci maksimalno približili, no njihove strijele nisu bile tako učinkovite kao prije pola sata.
Uskoro se pojavi Godfrid sa 50 svojih vitezova. Tek toliko da bi maknuo pritisak sa Bohemuda dok se ne pojavi Raymond sa svojom velikom vojskom. Turci su postajali agresivniji i žrtve su se gomilale. Princ Gazi počeo je pjevati neku pjesmu pobjede, sve dok se nakon 7 sati bitke na obzorju ne pojavi Raymond i njegova vojska. Iznendaili su Turke koji su se počeli komešati i zbunjivati. Uskoro su se svi postavili na svoje pozicije.
"Danas, ako se to Bogu prohtje, bit ćemo bogatiji!", poviču vođe križara, misleći pritom na pljačkanje turskog kampa.
Turska pješadije bijaše relativno laka meta, no strijelci su i dalje, predvođeni Gazijem, bili problem.
"Gospodaru, nećemo se izvući!", reče netko Arslanu.
"Samo mirno...", zabrinuto će Arslan. U tom trenu začuje on iza sebe vriskove koji dolaze iz njegovog kampa. Papinski delegat, Adhemar, pojavio se sa papinskom vojskom i napao turki kamp, a ubrzo krenuše i na strijelce. Kilij Arslan se tresao od bijesa, gledajući kako Adhemar kolje njegove konjske strijelce. Sada su se križari svim snagama obrušili na Turke, koljući ih na stotine.
"Neeeeee!!! Vratit ćemo se! Vratiti!", vikne Arslan i povuče se s Gazijem i Hasanom s bojišnice.
Križari su pobijedili i opljačakali Arslanov kamp. Slavilo se cijelu noć. Arslan je u svom zamku smišljao novu strategiju.
Antioh je bio sljedeća meta.
petak, 05.10.2007.
Opsada Nikeje
6. Svibanj, Nikeja
"Evo nas!", poviče Godfrid svojoj braći i vojsci. "Nikeja će biti naša!" Čuju se veseli i uzburkani uzvici, braća se zadovoljno pogledaše. Prvi su stigli do grada koji trebaju osvojiti. No veselje se stiša kad se na obzorju pojavi još križarskih vojski predvođenih Bohemudom, Raymondom i Robertom.
"Mislili ste početi bez nas, je li?", šaljivo će Bohemud. Vojska se nasmije grohotom, a Godfrid nabaci kiseli smješak.
"Vrijeme je za osvetu Krista", fanatično će kao i uvijek Petar Pustinjak. Svi su bili veseli i željni borbe, ne znajući kako je Aleksije poslao vojsku koja ih prati od samog odlaska iz Konstantinopola. On nije ništa prepuštao slučaju. Čak je poslao i svog pomoćnika Manuela da bude s križarima.
Opsada je započela, a grad je lagano paničario. Htjeli su povratak Kilija Arslana koji nije križarsku prijetnju shvatio ozbiljno. Koštat će ga.
Na 10. dan opsade iznenađenjce iz grada.
"Napadaju nas!", vikne Eustah. Križari se brzo okupe s vojskama da vide što je posrijedi. Naime, mala vojska turskih braniča izletjela je iz grada njima u susret. Zadovoljni lakim plijenom, križari ih pokolju sve.
"Koja uživancija! Dugo se nisam tako dobro borio!", reče Bohemud.
"Ne trči pred rudo! Čekaju nas još mnoge bitke.", mirno odgovori Godfrid.
21. Svibanj, polja ispred Nikeje
Krv je ključala u bitci ispred grada. Osmijeh Kilija Arslana koji je zaskočio križare iza leđa, na poziv Nikejana, nije dugo potrajao. Poražen je. Povlačeći se natrag, ubrzo je shvatio da mu je cijela obitelj i imanje ostalo u Nikeji. Ako Križari uđu, gotovo je...
13. Lipanj, bizantski kamp
Polagano, Manuel je zakoračao u šator imperatora Aleksija. Ovaj ga je ugostio i objasnio mu njegovu misiju. Mudro je zborio "Križari ne smiju osvojiti Nikeju. Ako uspiju, ne samo da će spaliti grad, već će i dobiti vrijede zalihe hrane. Neće više ovisiti o nama. Koliko god mi bio neprijatelj, Kilij Arslan je pošten čovjek i obitelj mu zaslužuje slobodu. Ponudi gradu predaju Bizantu, Križarima ograniči ulaz na skupine od deset."
14. Lipanj, Nikeja
Ponosna se zastava zavijorila Nikejom, popraćena užasnim krikom prevarenih križara. Mogli su samo gledati dok je obitelj Kilija Arslana poslana natrag u sigurnost Sultana. Natočeni bijesom, Križari su nastavili svoj put, proklinjući Bizant i sve nevjernike.
