svaasta povijest
petak, 14.09.2007.
Pučki Križarski Rat
Travanj, 1096.g.
Petar Pustinjak sada je imao vojsku od 100 000 ljudi. Seljaci, žene i djeca. Bez ikakvih vještina i iskustva. Trebalo je sada proći Mađarsku i Beograd. Čuvši da je Walter Siromašni, takođe veliki fanatik i orator, prošao kroz te dvije zemlje uz čak malo pokradenih dobara, Petar je bio siguran u svoj prolazak. Sve je teklo kao po loju, a onda puče. Na marketu u Semlinu nastane svađa oko hrane između stanovnika i križara. Svađa se pretvori u krvoproliće u kojemu je ubijeno 4 000 Mađara. Petar je u bijesu prolazio kroz trupla znajući kako će Mađari sada poslati vojsku na njega.
"Pa kad smo već počeli, hajdemo dovršiti!", čulo se iz okrvavljene vojske.
"Kako to mislite?", pita Petar.
"Beograd!!!", počuju se urlici.
Petru se ideja svidjela. Hrane i opreme je ponestajalo, a do Konstantinolpla još je dug put.
Svibanj, 1096.
"Dolaze! Bježmo!", vikalo se beogradskim ulicama. Petar i njegovi vojnici približavali su se gradu koji će opljačkati.
"Ludost je započela.", reče beogradski namjesnik i prereže si grkljan.
Vatikan
Nervoza je rasla. Urban već danima nije jeo ni pio. Bio je jako uzbuđen zbog svoje objave koja bi mu mogla priskrbiti onakvo bogatstvo kakvo je imao legendarno bogati Krez Lidijski. Iako je on planirao poslati vojske u kolovozu, Petar i Walter čini se nisu mogli čekati. Urban je pustio to dvoje luda znajući kako su nevažni pijuni.
"Uskoro će se dići nacije Zapada i obnoviti nekadašnju slavu!"
Vitezovi
Godfridu i Baldwinu pridružuje se Eustah, njihov stariji brat. Trojce braća bila su spremna krenuti na put do Jeruzalema.
"Čuo sam vijesti da su Bohemud, Raymond i Robert krenuli.", reče Eustah
"Bohemud i njegovi momci žele sebi pripojiti zemlje za njihovo kraljevstvo, a Raymond nam je najveći protivnik. Najstariji je, najiskusniji i ,najvažnje, ima najveću vojsku.", reče Godfrid. "Baldwine ti ćeš ih sve držati na oku, a mi ćemo se pobrinuti za Alekseja i Bizant. Pošto on od nas očekuje da mu vratimo osvojenu zemlju, morat ćemo biti lukaviji i zadržati je."
"Sve u svoje vrijeme.", ustvrdi Eustah.
I tako krenuše.
Kolovoz, 1096.
"Vaša vizosti, ludim li je ili je to neki čudni prizot na balkonu."
Aleksej se ustane i pogleda prema van. Buka i vika. Tisuće i tisuće seljaka stigoše u Konstantinopol. Stigli su Petar i Walter.
"Onaj kojeg nazivaju pustnjakom želi vas vidjeti."
"Pozovite ga u moje odaje.", reče car.
Nakon 15 minuta u prekrasnu odaju uđe sivi i u zakrpama Petar.
"Vaša vizosti i uzvišenosti, znam kako izgledam i znam kako izgledaju ovi ljudi ored vašim vratima, ali isto tako znam da ste duboko u blatu." Car na te riječi digne obrvu. Shvati da petar nije budala.
"Zašto ste došli?", upita car.
"Došli smo se boriti protiv turaka nevjernika.", odvrati Petar.
Dvorjanici prasnu u smijeh. Jedino Aleksej ostane ozbiljan. Svi zašute. Car neko vrijeme promišlja, ali u misli ju upadne Petar.
"Care, sve što tražimo je prijevoz do Male Azije, hranu i vodu."
"Ali zašto bih vam ja to dao. Ta vi ste ipak samo običan puk. Tu ima žene i djece!"
"To prepustite meni. Na vama je samo financijska potpora. Zamislite kolio biste samo uštedjeli na našim skromnim zahtjevima naspram onih vitezova.", vješto kaže Petar. Car je sumnjao u sposobnosti ove vojske ali nije imao izbora. Do podneva su se Petar, Walter i njihovi ljudi ukrcali na bizantske brodove.
"Sretno!", reče Aleksej, a kćer mu Ana prevrne očima.
1096. Nicaea, Sultanov dnevnik
"Sultane! Sultane! Križarske su vojske prošle Helespont, ušli su u naš teritorij. Ima ih na tisuće!"
Uznemireni je Kilij odbacio pero i potrčao na prozor. Prizor koji ga je tamo dočekao bio je ujedno i zastrašujuć i smiješan. Gotovo stotina tisuća seljaka, žene i djece, marširalo je poljima pod znakom Križa. Jedan ih je čovjek u sivome pokušao vratiti natrag, vičući "Stoko, zar ne slušate Riječ Božju. Sve će vas pobiti!"
"To nije vojska!" uzviknuo je Sultan "Pokoljite ih!"
Vrata Nicaeae su se otvorila, seldžukska vojska pohitala van. 20 000 križara je pobijeno, ostali su odvedeni u roblje. Petar pustinjak je s malom preostalom vojskom pobjegao natrag u Konstantinopol, očekivajući prave vojske.
"Pogledaj ih!" pokliknu Sultan "Nedodirljive božje vojske! Križari mi nisu prijetnja. Okupite ljude, čeka nas novi rat s Danishmendima. Na istok!
