Svaasta

24.09.2007., ponedjeljak

"Živi i pusti druge da žive"

Neki sam dan prozvan ateistom. Naravno, moja me debatna nagon nagnala da obranim svoja gledišta i svoja uvjerenja, pa smo tako, ja i moj kolega, argumentima potvrdili svoja stajališta. Moja je namjera iznijeti neke od dijelova ovdje i tako podijeliti neka mišljenja i probleme sadašnjice s vama.

Za početak, ateizam jest vjera, odnosno nevjera u bilo kakvu nadnaravnu silu. Ja nisam ateist, već imam svoja gledišta. To je velika zabluda, pogotovo u Katoličkom svijetu. Religiozna će osoba reći "Ti ne ideš na misu, ne slijediš pravila Crkve, stoga si ateist.". To naime nije istina. Ateist je osoba koja odbacuje sve što se povezuje s metafizičkim ili nematerijalnim, a ova osoba koju religiozna osoba opisuje sam ja, jedan od mnogih.

Kažu mi "Zašto ideš na vjeronauk kad ne podržavaš Crkvu?". Odgovor su si sami dali. Katolicizam je RELIGIJA. Ono u što svaki čovjek vjeruje, svaki u različito, svoje i subjektivno je VJERA. Stoga, vjeronauk nije nauk o religiji, nego nauk o vjeri. Ponekad je u praksi to različito, pošto svaka religija iskorištava to u svoju korist, Muslimani na vjeronauku uče Islam, Budisti Budizam itd. Ja sam imao takvu sreću da sam dobio ono u pravome smislu riječi, vjeronauk, zahvale profesoru.

Također me upitaju "Pa što ti imaš protiv Crkve? Nije to tako strašno, znaš!". Opet ljudi ne razmišljaju, odnosno ne razdvajaju. Crkvu se mora gledati s više gledišta, točnije dva. Ne, ne pravopisno, crkva malim, Crkva velikim slovom. To je za malu djecu. Crkvu se treba gledati kao dva sloja, sloj zajednice i sloj hijerarhije, odnosno monarhije.

Crkva je kao zajdenica nešto lijepo, mjesto gdje se ljudi nalaze, dijele iskustva, svoju religiju, mišljenja, molitve i mišljenja. Misa je mjesto skupljanja Katolika, odnosno ljudi koji slijede vjerovanje Katoličke Crkve. Ljudi mi kažu "Zašto ne ideš na misu, a smatraš se Kršćanom?". To je već moje osobno uvjerenje i u to ne treba dirati. Oko 90% Hrvata se potpisuje Katolicima a ne zna ni same temelje svoje vjere. Nije istina da se bez odlaska na misu ne može vjerovati u Boga i Krista. Ja ne idem na misu, pa vjerujem u Boga. Ne idem na mise iz samo jednog razloga, jer ne podržavam konzervativna stajališta Crkve. Tu se prebacujemo na sljedeći sloj.

To je hijerarhijski, odnosno monarhijski sloj. To je Crkva kao ustanova, a ne kao zajednica. To je parlamentarna monarhija, vođena od jednog čovjeka uz savjet nekolicine. Problem je u tome, što je vrijeme tu monarhiju, odnosno patronat (patrimonium) pregazilo. Konzervativna i ponekad neprijateljska uvjerenja sve više i više tjeraju ljude da odlaze iz takve ustanove i okreču se novim religijama i uvjerenjima. Moderni je čovjek evoluirao, Crkva nije. U povijesti je bilo lagano manipulirati ljudima, jedan je rekao "Deus Vult!" i tisuće su ga pratili. Danas, na papine se ultimatume o kapitalizmu rijetko tko obraća pažnju (vidi nedavne novinske naslove).

Ovo je samo jedan dijelić zvijeri koja se zove teološka debata. Inspiriran ovim nastavit ću pisati o ovome i svojim uvjerenjima. Ovim postom ne izazivam nikoga, niti se protivim ičemu. Jedina je poanta ovoga posta "Živi i pusti druge da žive.".

Niki

- 18:28 - Komentari (22) - Printaj - #

21.09.2007., petak

Sva(a)šta

Nedavno se američki senator Ernie Chambers odlučio na najbizarniju tužbu u povijesti. Naime, izvjesni je gospodin tužio Boga za sve elementarne nepogode i razaranja u svijetu. Doista apsurdno. No gospodin je rime napravio dobru konstataciju, pokazujući na to koliko je američki ustav apsurdan. On potječe od činjenice da svatko ima pravo podići tužbu i da se svatko ima pravo braniti. No vidjevši ovo što se dogodilo, mislim da je vrijeme da Ameri nešto poduzmu. Chambers je citirajući Bibliju tražio od Omaškog Suda da se Bugu ubuduće zabrani ovakvo misteriozno i terorističko djelovanje. Chambvers je jasno htio ukazati na ozbiljan preokret. U redu. No, u bizarnom preokretu, Bog je ovaj tjedan - odgovorio! Naime stigao je dokument s naslovom "Specijalno pojavljivanje" s potpisom "Bog"! Čini se da netko nije mogao izdržati a da se ne sprdne na parnicu. Gospon Bog u svojoj poslanici kaže kako nije dobio poziv ta sud i da se zato optužnica treba odbaciti. Neki će odvjetnici reći kako Bog ima lukav plan kako izbjeći kaznu suda. Parnica je u tijeku.
Nije ovo jedini bitaran slučaj. Jedna je žena pred nekoliko godina tužila mačku koja joj je uletjela u stan i pomokrila se po tepihu. Žena je izgubila parnicu. Štoviše morala je platiti mački zbog nanesene duševne boli! Doista se ne bi trebala dopuštati ovakva suđenja jer ona vrijeđaju cijeli svijet. Dok neki ljudi čekaju u redu za slučajeve krađa, silovanja i slično, neki se prepiru s mačkama, Bogom i biljkama. Tako je jedan muškarac tužio svoju paprat što ne želi rasti. Paprat se žestoko borila za svoja prava i na kraju izvukla deblji kraj.
Na kraju mislim da samo imam reći: SVAŠTA. I to sa 2 a.

- 11:06 - Komentari (14) - Printaj - #

11.09.2007., utorak

Jednostavno besmislen post

Tradicija svaastara su smisleni postovi koji imaju svrhu, pa smo odlučili to malo promijeniti, barem za ovaj put.

Jeste li se ikad zapitali kako izgleda "ništa"? Ja ništa zamišljam kao tišinu kada mi ne uspije fora. A to je strašno, nešto kažeš, nasmiješiš se, a ono...ništa! Jednostavno ništa. Ništa također ponekad zamišljam kao prazan, bijeli A4 papir.

U zadnje se vrijeme često događaju smakovi svijeta. Oluje, pljuskovi, a nakon toga jednostavno sunce. Eh da je Ikaru bilo takovo vrijeme, možda bi ga baš neki opaki oblak zadesio, pa se ne bi jadan sav otopio.

"Takovo"? Ne znam, jednostavno mi se sviđa. Možda višak vokala...hmm...
Cemu č i ć? Arapi i Židovi cak mogu bez vokala a mi moramo još i kvacice uvoditi, strašno. Iz protesta do kraja posta pišem bez c i c.

Ponekad se zapitam mogu li Hrvati biti primitivniji? Mislim da ne...Ma nama treba diktator, jedan opaki, a bogami i zlokobni. Neka malo, možda se upristojimo. Ja volontiram ako treba.

Škola je jedna cudna ustanova. Malo te vole, malo mrze, a svi mrze latinski.
Zašto latinski? Dobro...Latini...Ali za Boga miloga, pa zar im nije lakše rimski?

Kud svi Turci, tu i mali Mujo.

Želim vidjeti G.W. Busha kako nestaje, ako je moguce u volovljem anusu.

Broj i.

Konac ilitiga kraj posta.

- 20:53 - Komentari (21) - Printaj - #

07.09.2007., petak

Obavijest

Ispričavamo se zbog inaktivnosti, svaastare su bile zaposlene. Za vas smo spremili novu domenu svaasta bloga - svaasta povijest! Nadamo se da ćete uživati i nastaviti nas posjećivati. Jedna je velika serija postova na toj domeni već u radu, zato obavezno provjerite.

svaasta.blog.hr Vam želi ugodan dan.

svaasta povijest

- 21:44 - Komentari (10) - Printaj - #

02.09.2007., nedjelja

Elagabal - dječak kojeg nitko nije podučio životu

Avit Varije Basijan, poznatiji kao Elagabal ilitiga Heliogabal, rodio se 203. g. Potjecao je iz obitelji Severovaca, vladajuće carske rimske dinastije u to doba. Majka mu bijaše Julija Semna i otac Seksto Marcel. Ono što ga je povezivalo sa carem Karaklom Antoninom jest njegova majka koja mu (Karakali) je bila rođakinja. Avit je unuk Julije Meze, bogate i ohole žene, Karakaline tetke. Pošto je Meza imala samo kćerke, a Avit je bio najstariji muški potomak, odlučila ga je postaviti za cara nakon ubojstva Karakale (neki tvrde da su ga ubili tako što su mu odsjekli genitalije dok je urinirao). No legije su proglasile Makrina, Karakalinog generala, carem. Makrin je poslao Mezu, Semnu i Avita u izgonstvo na njihovom imanju. Tada je počela zavjera. Nakon što je iznjela svoje bogatstvo trećoj legiji, oni su se zakleli da će štititi Avita. 16. 4. 218. proglasili su ga carem. Makrin je poslao senatu pismo u kojem je zahtjevao vojsku i proglasio Avita ludim. Senat je stao u Makrina. Civilni rat je bio na pomolu te su se dvije strane našle kod Antioha. Mezinim i Avitovim trupama zapovijedao je Ganis Istex, a Makrin je sa svojim sinom zapovijedao svojim trupama. No u jednom je trenutku shvatio kako ima premalo vojnika. Mezino ih je bogatstvo podmitilo i Makrin je izgubio, no uspio pobjeći. Pokušao je prebjeći u Sasanidsko carstvo, no ubili su ga. Uplašeni senat, odmah je proglasio Avita carem, a on si je uzeo ima Elagabal jer je bio svećenik Boga El-gabala, boga sunca. Rimljanima se isprva nije sviđalo imati orijentalnog svećenika za cara, no nisu imali izbora. Meza je bila lukava i poslala u Rim kip Elagabala kako štuje božicu Viktoriju. Time je stavila senat u neugodan položaj jer kad su god pridonosili Viktoriji morali su pridonjeti (dati mu novac) i Elagabalu. Elagabalus je uspostavio novu vjeru zadržavši stare bogove , no postavljajući El-gabala za vrhovnog boga. Natjero je senatore da plešu s njim oko El-gabalovog kipa svako ljeto. Oženio se Vestalkom što je bilo skandalozno u to doba te je svako ljeto stavljao u kočiju spravljenu od dragulja, te je pustio da paradira gradom.
No ono što će učiniti Elagabala najvećim bolesnikom svih vremena jesu njegovi seksualni ekscesi. Car je više volio muškarce od žena, a homoseksualizam je u 3. st. bio nepopularan. Svaki dan bi spolno općio sa više od 20 mladih dječaka kao što je i on, a ako ga ne bi zadovoljili kastrirao bi ih. Volio se šminkati i pojavljivati u ženskim haljama ukrašenim draguljima. Sa svojom je odjećom mogao nahraniti 10 % Rima. Tako obučen i našminkan prostituirao se u tavernama, a zatim spolno općio pred svima (uglavnom s muškarcima). Zaljubio se u svog vozača kočije Hierokla, te mu glumio ženu i dopuštao da ga udara. Tvrdio je da će sa masnicama uizgledati još ženstvenije. Napokon je njegova ženskost došla do maksimuma kada si je odlučio napraviti vaginu. Doktori koji su tvrdili da je zahvat gotovo nemoguć i opasan po život završavali su tragično. Što mislite kako? Naravno Elagabal ih je kastrirao. Napokon je odlučio sam napravti zahvat. Taman kad je počeo zarezivati odustao je zbog boli. Ovaj je čovjek prvi zabilježeni transeksualac u povijesti.
Pretorijancima je dozlogrdilo, te su naredili Mezi da postavi novog cara. Ona se okrenula svojoj drugoj kćeri Mameji i njezinom sinu Aleksandru. Elagabal ga je proglasio na nagovor Meze svojim nasljednikom. Ubrzo je postao ljubomoran i pokušao ga je ubiti. Ta je kap prelila čašu. Pretorijanska garda je 11. 3. 222. proglasila Aleksandra carem i ubila Elagabala, njegovo nago tijelo vukla po ulicama Rima i zatim ga bacila u Tiber. Meza se povukla iz javnog života, a Rim je bio ushićen.
No postavlja se pitanje: Kako je takav čovjek uspio vladati čak 4 godine? Odgovor leži u dvije sirijske princeze, njegove prijateljice, koje su vladale umjesto njega. Četiri godine vladavine nalažu da su bile vrlo sposobne, no radile su u tajnosti. Otkrivene su, a nezadovoljstvo je samo još više poraslo jer su Rimom vladale "dvije prljave žene".
Elagabal je vladao od svoje 14 do svoje 18 godine života. Bio je samo dijete. Izgubljen u okrutnom Rimu, te i sam postao okrutan. U životu nikada nije osjetio pravi zagrljaj, pravu ljubav. Nitko nikad nije mario za njega. Za ljudske se vrijednosti nije marilo, bilo je važno samo biti bogat i imati vlast. Elagabal je samo jedan primjer izdanka bolesnog i nemarnog rimskog društva. Takav je stav Rimljane odveo do propasti. Ili je on doista bio lud. Povijesnih nalaza o nekoj bolesti nema. Gdje je bio problem?

Želimo vaše mišljenje o Elagabalu. Hvala.