Neki sam dan prozvan ateistom. Naravno, moja me debatna nagon nagnala da obranim svoja gledišta i svoja uvjerenja, pa smo tako, ja i moj kolega, argumentima potvrdili svoja stajališta. Moja je namjera iznijeti neke od dijelova ovdje i tako podijeliti neka mišljenja i probleme sadašnjice s vama.
Za početak, ateizam jest vjera, odnosno nevjera u bilo kakvu nadnaravnu silu. Ja nisam ateist, već imam svoja gledišta. To je velika zabluda, pogotovo u Katoličkom svijetu. Religiozna će osoba reći "Ti ne ideš na misu, ne slijediš pravila Crkve, stoga si ateist.". To naime nije istina. Ateist je osoba koja odbacuje sve što se povezuje s metafizičkim ili nematerijalnim, a ova osoba koju religiozna osoba opisuje sam ja, jedan od mnogih.
Kažu mi "Zašto ideš na vjeronauk kad ne podržavaš Crkvu?". Odgovor su si sami dali. Katolicizam je RELIGIJA. Ono u što svaki čovjek vjeruje, svaki u različito, svoje i subjektivno je VJERA. Stoga, vjeronauk nije nauk o religiji, nego nauk o vjeri. Ponekad je u praksi to različito, pošto svaka religija iskorištava to u svoju korist, Muslimani na vjeronauku uče Islam, Budisti Budizam itd. Ja sam imao takvu sreću da sam dobio ono u pravome smislu riječi, vjeronauk, zahvale profesoru.
Također me upitaju "Pa što ti imaš protiv Crkve? Nije to tako strašno, znaš!". Opet ljudi ne razmišljaju, odnosno ne razdvajaju. Crkvu se mora gledati s više gledišta, točnije dva. Ne, ne pravopisno, crkva malim, Crkva velikim slovom. To je za malu djecu. Crkvu se treba gledati kao dva sloja, sloj zajednice i sloj hijerarhije, odnosno monarhije.
Crkva je kao zajdenica nešto lijepo, mjesto gdje se ljudi nalaze, dijele iskustva, svoju religiju, mišljenja, molitve i mišljenja. Misa je mjesto skupljanja Katolika, odnosno ljudi koji slijede vjerovanje Katoličke Crkve. Ljudi mi kažu "Zašto ne ideš na misu, a smatraš se Kršćanom?". To je već moje osobno uvjerenje i u to ne treba dirati. Oko 90% Hrvata se potpisuje Katolicima a ne zna ni same temelje svoje vjere. Nije istina da se bez odlaska na misu ne može vjerovati u Boga i Krista. Ja ne idem na misu, pa vjerujem u Boga. Ne idem na mise iz samo jednog razloga, jer ne podržavam konzervativna stajališta Crkve. Tu se prebacujemo na sljedeći sloj.
To je hijerarhijski, odnosno monarhijski sloj. To je Crkva kao ustanova, a ne kao zajednica. To je parlamentarna monarhija, vođena od jednog čovjeka uz savjet nekolicine. Problem je u tome, što je vrijeme tu monarhiju, odnosno patronat (patrimonium) pregazilo. Konzervativna i ponekad neprijateljska uvjerenja sve više i više tjeraju ljude da odlaze iz takve ustanove i okreču se novim religijama i uvjerenjima. Moderni je čovjek evoluirao, Crkva nije. U povijesti je bilo lagano manipulirati ljudima, jedan je rekao "Deus Vult!" i tisuće su ga pratili. Danas, na papine se ultimatume o kapitalizmu rijetko tko obraća pažnju (vidi nedavne novinske naslove).
Ovo je samo jedan dijelić zvijeri koja se zove teološka debata. Inspiriran ovim nastavit ću pisati o ovome i svojim uvjerenjima. Ovim postom ne izazivam nikoga, niti se protivim ičemu. Jedina je poanta ovoga posta "Živi i pusti druge da žive.".
Niki
|
