Rimljani su Ferusa stisli do stijene koja mu nije više dala da se odmaknu. Ferus je znao da su njegovi vojnici bolji, no ipak je rimska brojnost bila prevelika. Cleon se smješkao dok je gledao svoju, mislio je, pobjedu. A tamo gore, na Dvoru Nebeskom svetijim od svih hramova na zemlji, Bogovi su uživali u predstavi. Izopačeni i izvrnuti. Hrane se tuđom krvlju. Zaboravili su svoju misiju, štititi ljudski rod. Ali se sada opijaju i prejedaju smijući se tuđim patnjama. Nehrabri promatrači. Tako su ih nazivali. No ipak, jedna je Božica bila razumna i hrabra. Afrodita lijepa. Zaklela se da će štititi ljude i to neće prekršiti. A i Ferus joj je bio velika neispunjena ljubav. Afrodita lijepa je smišljala plan kako spasiti Ferusa, a vremena je sve manje. Dioniz rujni je bio poglkavar za odsutnosti viših Bogova i trebao je paziti na red, no bio je previše zauzet grickanjem i milovanjem djevica koje su palzile po njegovom tijelu pokušavajući mu na svaki način udovoljiti. Afrodita je uvidjela da je sad prilika iskrasti se iz Dvora na Zemlju. Spustila se brzim korakom Svetim Stepenicama, a kada stigne na tlo pretvori se u gubavu staricu. Odlučila je pronaći barbare koji žive ovim područjima, ali oni su se već odavno odrekli borbe za spas svijeta. Trčala je starica Afrodita kroz guste šume uz rijeku Ebro, te se popikavala na svakom koraku. Tek sad uvidje da Zemlja nije slična nebu. Tamo gore su sagovi i tepisi dopremljeni iz neodoljive Perzije, naravno iz dijela gdje su samo pohlepni Bogovi mogli pristupiti. Za to vrijeme Ferus je smislio plan kako da si bar malo uzmu na vremenu.
- Cleone, izazivam tvog najboljeg vojnika na dvoboj. Pobjedim li maknut ćeš se u Rim, a izgubim li zakolji me! - viknuo je hrabri kralj.
- Vrlo dobro onda! Prihvaćam izazov! Upoznaj Drakcija! - zadere se Cleon, a legije se razmaknu. Iz njih izađe čovjek veličine neba, a zubiju oštrih kao u vuka. To je bilo čudovište iz samoga pakla, mislio je Ferus dok je gledao stasinu kako kreće do njega. nije ni trepnuo, a čudovište je kretalo prema njemu s toljagom u ruci. Ferus se izmakne, primi mač i odsječe čudovištu prst! Krik! Drakcije zamahne još jednom, pa još jednom, a Ferus je to vješto izbjegavao sve dok ga nije treći udarac oborio. U čudo ležaše on, kad primjeti da njegov neprijatelj ima i treću ruku! Kralj se nije mogao pomaknuti, a Drakcije se spremao za konačan udarac.
- Hold on, my love! Help is on the way!
Nastavit će se...
svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
|
