Svaasta

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (10)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

VAŽNO!

Tko smo mi?
Jan
Niki

Prijatelji blogeri:

Tanja-hasky
irida
misko
sewen
propheta nemo
kira
aquaria
teuta
vaxsysl
Neno
daniela
hagakure
indigo

29.05.2007., utorak

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: XIX. A Dark Past

Noć koja je okružavala junake već je počimala uzimati svoj danak. Hladnoća je postala neizdržljiva, a njihovom lutanju nije se naziralo kraja. Mlada princeza Aria stisnula se uz Aleksusa, grijući sebe ali i njegovo srce. Njegove misli uz nju bile su sretne, čak i u vječnom mraku. Polako on je odlutao, u daleka prostranstva svoga djetinjstva, u kolijevku svoga života, u početak.
Lijepa žena plela je pokrivač, činilo se, kao da je slijepa. Mnoštvo malih dječaka trčalo je oko nje, igrajući se i skakučući. Crni oblak nadvio se nad starom kućom. Dječja igra je zatomila, slijepa gospođa zadrhtala. Na konju gotovo crnom kao sami Had, crvenih očiju, šiljatih ukrasa, izmučene duše, dojahali su jahaći. Njihovo je lice bilo sakriveno crnim kukuljicama, samo jedan je bio otkriven. Imao je zlatno ukrašene trepavice i kapke, prekrasnu zlatkastocrnu odoru i opak pogled. Oči su mu se spustile na ženu, gledajući je svisoka. Zli smiješak uneredio mu je lice i kimnuo je glavom svojim slugama. Ne razmišljajući, sluge su izvadile svoje mačeve i odsjekli ženi glavu, padajući u svježe ispleteni pokrivač. Nemilosrdno su pristupili djeci i poklali ih sve, osim jednoga. Zlokobna spodoba mu je pristupila, dragajući ga po kosi.
- Ne brini se, mališane. Tvoja majka i braća su bili slabi. Ti si jak. Jednoga dana bit ćeš mi zahvalan. Zahvalan, što sam od tebe učinio zlo. Sada, mrzi me, hrani se ljutnjom, srdžbom. Tvojim gnjevom ja ću se hraniti, tvojim strahom pojiti, a tvojim životom vladati.- opako se nasmiješi zlatooki čovjek i okrene se smijući se. Dječak je ostao stajati nepomično, čvrsto zatvorenih očiju, mrmljajući neku molitvu.
Aleksusove oči su se brzo otvorile, njegov dah je bio sve brži a zaprepaštena Aria ga je gledala postrance.
- Je li sve uredu? - upitala ga je
- Da, da, mislim..mislim da je. - odgovorio je on zbunjeno.
- Dobro, ljubavi, nastavimo, zaostajemo za skupinom. - reče ona gurkajući ga zaigrano prema naprijed.
Njegove misli bile su potpuno shrvane, znao je da ne smije udovoljiti tom čovjeku, ne smije ga mrziti. Ali to je bilo toliko teško, nepodnošljivo. Zato se i odlučio pridružiti Svetome Odredu, ali nikad nije zaboravio taj dan. U mraku pustinje ponovo mu se učinila figura, obris čovjeka koji je sličio baš njemu, ubojici njegovih snova i obitelji. Aleksus brzo prihvati mač i zamahne prema figuri, i opet i opet. Ona se samo smješila i držala pogled na njemu, taj pogled...
U mračnoj kuli, daleko otamo, isto se tako smiješio jedan čovjek, gledavši u svoju kristalnu kuglu oblijetanu crnim dušama na vrhu kule.
"We meet again, noble paladin. This time, I will have no mercy!"

- 20:34 - Komentari (14) - Printaj - #

25.05.2007., petak

Ludi Carevi I.

Kroz povijest, na vlast su dolazile mnoge osobe, neke sposobne, a neke malo manje. Nekolicina ih je bilo emocionalno nestabilno, večina okrutni, svi ludi. Ovo je pregled takovih ljudi i njihovih ekscentričnih podviga. Pa počnimo...

Naravno započinjemo sa Kserksom, jedna od Kserksovih generala bila je žena, Artemizija. Bježeći od grčkih trijera zabila se u perzijanski brod pokušavajući zbuniti protivnika. Kserkso je, promatrajući s obale zabunom mislio da je to grčki brod i rekao:
Moje su žene postale muškarci, a moji muškarci žene.
.
Nakon bitke kod Salamine, dok su Kserkso i Perzijanci bježali, oluja se spremala na obzoru. Kapetan broda je naredio da se vojnici sa broda bace za svoga kralja, jer je znao da brod neće izdržati. Nedugo nakon povratka, Kserkso je nagradio kapetana što mu je spasio život i dao ga pogubiti jer oluje nije bilo.
Kserkso je bio opsjednut ljepotom platane, toliko da je drvo dao ukrasiti zlatom i dodijeliti mu čuvara.
Neki Lidijac je došao moliti Kserksa da mu pusti najstarijeg sina neka ne ide u rat, već da se dođe brinuti za njega u starosti. Kserkso je na to odgovorio tako što je prepolovio tijelo mladića i stavio jedan dio na svaku stranu ceste, promarširajući vojskom između.
Također je poznato njegovo bičevanje i okovanje mora.

Neron je vjerojatno bio najkontroverzniji car. U djetinjstvu ga je zlostavljala majka, što je vjerojatno uzrokovalo njegovim bolesnim psihološkim i emocionalnim stanjem. Pa tako ju je pokušao ubiti 6 puta. Prvi puta joj je dao izbušiti brod na putu do Caprija, otoka careva ali je žilava starica preživjela. Uspio je tek šesti put, kada je dao izrezati strop nad njezinim krevetom koji je pao na nju, ubivši je s njezinim 50 godina mlađim ljubavnikom.
Kada god je dobio inspiraciju, Neron je ispustio suzu, tada je tražio da se donese epruveta u kojoj bi carska suza ostala zauvijek sačuvana.
Za vrijeme svojih umjetničkih izvedbi nije dopuštao da itko izlazi iz dvorane. Tako je jedna trudna žena imala trudove, ali je ipak prisustvobala izvedbi, morajućo zatomiti svoje suze, da bi na kraju rodila u samoj dvorani.

Kaligula je odgajano mrzio senat. Tako je on dao svog konja Kasača za senatora kao uvredu, a svaki put kad je išao u rat lupio je po svojem maču govoreći senatu:
Doći ću, doći. I ovaj će doći sa mnom.

Organizirao je mnoge orgije na dvoru, radi kojih je jedna uzorita Rimljanka svršila sama sebi život kada je to vidjela.
Čak je natjerao svoje 10-godišnje nečake na orgije.

Tiberije je bio bolesno nepovjerljiv. Sakrio se od javnog života na otok Capri, gdje je ironično ubijen utapanjem u moru ispred svoje vile.

Vespazijan je bio car iznimno britke duhovitosti. Prije svoje smrti je rekao:
Čini mi se da postajem bogom...


Gaj Julije Cezar je najvjerojatnije jako mlad itgubio nevinost, ali sa istočnim vladarom male azije...

Marko Licinije Kras je ironično, radi svoje velike žudnje za zlatom ubijen tako što su mu odsjelki ruke i ulili tekuće zlato u usta.

Asirski car Asurbanipal je za svog života, vjeruje se, oderao 1000 ljudi žive.

Namjesnik Judeje, Herod Veliki ,osim što je obožavao jesti oči, dao je pobiti sve dječake u dobi do 4 godine, kako bi spasio svoju vlast.

To bi bilo sve za danas, pridružite nam se i drugi puta u novim pričama o LUDIM CAREVIMA.
- 17:21 - Komentari (25) - Printaj - #

22.05.2007., utorak

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: VIII. The Blind Battle

Rimljani su probijali vrata sve brže, a hrabri su se vojnici još uvijek dvoumili da li da spale utvrdu. Ferus je znao da vremena više nema te je uzeo baklju i bacio je prema vratima. Nato se ostali vojnici ohrabre i počnu bacati baklje po cijeloj utvrdi. Rimljani su se potpuno zbunili, a dim je bivao sve jači. Kralj i vojnici morali su još malo držati dah, pa će izletjeti van kada dim postane najgušći. Bogovi su uživali u predstavi, dok su ih djevice hranile grožđem i vinom. Rimski poslanik Cleon zbunjeno je sa uzbrdice gledao novonastalu situaciju. Dim se pojačavao, a i Rimljani i junaci padali su bez zraka na tlo. Rimljani su počeli bježati, a u to Ferus i njegovi projure pokraj njih. Ipak, Cleon ih uoči i stade vikati svojim vojnicima da ih pokolju. Svi su počeli ošamućeno zamahivati mačevima koljući tako i svoje i protivnike. Kralj je uoči da ovo nema smisla, ali u to pred njim zamahne mač i odsiječe mu vrške obrva! Kralj od iznenađenja pade na tlo no brzo se izmakne novom zamahu protivničkog mača. Sada mu protivnik zakači plašt mačem i kralj se u zadnji čas izmakne. Sada je on na redu za napad. Iako je u dimu vidio samo obrise svoga protivnika, kralj mu je čuo svaki pokret. - I sad! - zadere se kralj i probije svog protivnika kojemu je sada pljuštala krv iz trbuha. Dim se polako razilazio i sve postajalo je jasnije. Kada se dim potpuno raščisti, kralj shvati da su on i par njegovih preživjelih vojnika otjerani do stijene, te da se Rimljani približavaju prema njima.
- Predaj se, budalo, dok još možeš! Prikloni se najmoćnijem bogu i zajedno ćemo mu vratiti snagu! - reče Cleon koji se tek sad spusti s brda.
- Priklanjam se jedino lijepim ženama, a ne palim bogovima! - čak je i u ovim trenucima kralj bio raspoložen za šalu, što je očito nerviralo Cleona.
- Feruse, prokletniče! Zar doista misliš da te sada netko može spasiti? Past ćeš u ponor skupa sa svojim budalama od vojnika!
- Niže od tebe ne mogu pasti. - odgovori kralj.
Bogovi su se nasmijali do suza ovom razgovoru, pa je počelo kišiti. No jedna je Božica plakala od tuge. Afrodita lijepa silno je voljela Ferusa i htjela mu pomoći, no Bogovi nisu dopuštali umiješavanje u borbu.
- I will save you my love! My tears are your exemption!

Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.

- 17:27 - Komentari (14) - Printaj - #

20.05.2007., nedjelja

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: VII. The Eternal Sun

Ekspedicija je napredovala, ali sada sa strahopoštovanjem prema neprijatelju. Nakon Kamenitih Vrata izgubili su Veloksa, hrabrog i brzonogog strijelca, te otkrili novoga neprijatelja. Ubrzo, nakon prolaska preko ramena titana Atlasa, junaci su prvi puta vidjeli svoj cilj. U daljini, tisućama i tisućama milja daleko svijetlio je crni toranj, moćni aleksandrijski Pharos na kojem je obitavao vještac Thundes. No ta svijetlost nije bila jedina, zasljepljujuće djelovaše i putsinjsko sunce...
Junaci se uputiše preko prvih dina i kostura davno preminulih uljeza, nepoželjnih upadnika u carstvu Sfinge. Neprijatelj bijaše najdalje do sada, ali ipak bliže nego ikada. Borba sa suncem, pijeskom i samim sobom uzimala je i najmanje atome snage preostale u sada teškim kostima. Odjedanput, sunce nestadoše, a golemi crni oblak prekriše pustinjske beskraje. To je bilo djelo Vipera, čuvarica pustinjskog svijetla. One zatamniše izvor svjetlosti u središtu Sahare, u hramu znanom kao "Hram Sunca".
- Čak su se i božice pustinjskog svijetla pobunile protiv nas...- pomisli Aleksus - Ljudi! Imamo novo odredište! Krečemo u srce pustinje! Moramo vratiti svjetlo! - povikne on.
- Ne! Ne smijemo više skretati s puta. - reče Ax - Vrijeme je od velike važnosti.
- Kako, Ax, misliš naći put bez svijetla? Čak su se i beskrajne zrake Pharosa ugasile pod ovim crnim oblakom. To nam je jedina šansa. - odvrati Aleksus.
Ekspedicija utihne i promijeni put, ovoga put cilj je ležao u mraku svijetlosti, u samom središtu pustinje.
- Čujte nesretni, Sfinge uljezi,
Što govori vam mudrac vaš.
Sfingina jedino može tajna,
Otključat sunca ponova sjaj. - začu se glas iz daljine. Nepoznati voditelj u mraku.
- Taj glas, opet... - pomisli Aleksus - Ljudi, slušajte mudraca, moramo kod Sfinge, po tajnu sunca, pa u Hram Svjetla da vratimo sjaj. - zakljući Aleksus.
- Ali Sfinga je zla. Hrani se ljudima koje im servira vještac. - govorila je Kania.
- Ja se salžem s Aleksusom. Sfinga je nekoć pomagala ljudima, a nagovorit ćemo je i sada. - eče princ Nadan.
I tako se ekspedicija uputiše u po svoj cilj, a iza njih stvori se crna spodoba, nečujno se smijući izgubljenoj ekspediciji.
- Naivci, kako ćete do Sfinge bez sunca? Pa ne vidi se ni prst pred nosom. But you will never find out, that the only darkness is the one we choose to see...
Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.

- 14:54 - Komentari (15) - Printaj - #

16.05.2007., srijeda

Nacionalni ispiti: FBI Top Secret

Koordinator nacionalnih ispita: Morate doci u 7:30 u skolski hodnik te nastaviti prema dvorani gdje cete biti prozvani. U 7:40 pocnite se kretati prema ucionicama. U razred ulazite jedan po jedan sa samo olovkom i gumicom, te kalkulatorom koji ce biti stavljen u posebnu kutiju. Zatim ce profesor voditelj citati upute za pisanje ispita tocno 10 minuta. Dobit cete zaporku i upitnik AN1 i nije vazno zasto se tako zove. I najmanje ometanje biti ce kaznjeno. Na WC smijete samo uz pratnju profesora. Morate doci bez mobilnog aparata. U suprotnom ce vam biti oduzet.
Puno srece!

Prijevod: Nacionalne ispite bez sumnje organizira FBI. Na ulazu skole pregledavat ce vas detektorima a ako budu nasli i najmanji ostri predmet uputit ce vas u sobu 101 gdje ce vas skinuti do gola i muciti dok im ne kazete sto vam je bila nakana s tim predmetom. Na ulasku u ucionu bit ce postavljena bodljikava zica koja ce odjeljivati svakog ucenika te ce policijski psi kruziti oko vas za vrijeme pisanja. I najmanjji zvuk koji proizvedete bit ce kaznjen na sljedeci nacin. U sobu ce se usetati FBI operativac, staviti prigusivac (da se ne ometa druge), te ce vas ustrijeliti u glavu. Zatim ce se otvoriti rupa na podu i stolica s vasim mrtvim tijelom ce samo propasti u nju, a nakon svega toga izbrisani ce biti svi vasi dosjei i podaci. Saznate li pak sto znaci AN1, vjerojatno cete biti ubijeni jer ste saznali TOP SECRET FBI.
Puno srece!


- 22:46 - Komentari (20) - Printaj - #

13.05.2007., nedjelja

Eurovision song contest 2007

Svaasta. To je prvo sto nam pada na pamet kad se prisjetimo Eurosonga 2007. Mogli smo vidjeti svakakve nakaze i prikaze, te se nasmijati do suza njihovoj gluposti.
Osvrnimo se prvo na pobjednika: Srbija. Hvala Bogu da je pobijedila. Marija Serifovic i njezina pjesma "Molitva" zaista su bile najbolji izbor Europe. Sjajna pjesma i jos bolji glas ove neobicne dame ucinile su ovo natjecanje barem malo dostojnom.



Druga pjesma po redu granici s dobrim ukusom i s ludilom. Ukrajinska Verka Serdyucka prica je za sebe. Moram priznati da sam se nasmijao do suza ovoj smijesnoj spodobi i pjesmi, no dobro da nije pobijedila. Pa ipak je ovo natjecanje za PJESMU Europe, a ne za smijeh Europe.



Trece plasirana Rusija dobila je visok rang samo zbog susjeda, a cetvrta Turska moze se podiciti samo ritmom. Iznenadila je Bugarska svojom etno pjesmom koja je bila prilicno neobicna. Sesta Bjelorusija imala je ljepotana i ne teko losu pjesmu, dok je Grcka ista kao Turska. Armenija je neshvatljivo osma. Trebala bi biti medju zadnjima. Madjarska se moze pohvaliti izvrsnom pjevacicom i trebala se vise plasirati, dok je Moldavija sretna s desetim mjestom koje je osvojila zahvaljujuci prekrasnoj Nataliom Barbu. Ukratko pobijedio je istok, dok su cetiri najmocnije i najvece zemlje ponovo zavrsile kao zadnje.

A sada glavno pitanje: Zasto je Hrvatska ispala?
Hrvatsku su predstavljali Dado Topic i Dragonfly koji su zavrsili 16. u polufinalu. Zasto? Pjesma je odlicna, doista. Nema joj se sto zamijeriti no negdje je zakazalo bas kao sto je prognozirao genije, pokojni Djordje Novkovic, koji je rekao da necemo proci u finale. Zakazala je izvedba. Dado je bio potpuno promukao, Iva Gluhak je falsala na svakom koraku, a prateci vokal koji je 10 godina bio s Tinom Turner bio je katastrofa. Nesklad koji je vladao tijekom izvodjenja pjesme bio je tako velik da se to nije dalo slusati. Dado je pokusavao odrzati sve na mjestu, no Gluhak i prateci vokal su mu uvelike otezavali situaciju. Ostaje pitanje je li Dado trebao svu tu silnu pratnju koja se pokazala nedokazanom?
Propala je pjesma koja je puno obecavala. Steta. Dajemo vam primjer pjesme na Dori i u Helsinkiju da cujete razliku.





Bilo kako bilo, Eurosong vise nikada nece biti isti. Ovaj je put pobijedila PJESMA, no koja ce vrsta umjetnosti pobijediti sljedece godine?
- 18:17 - Komentari (23) - Printaj - #

10.05.2007., četvrtak

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: VI. The Siege of Radsor

Na Cleonove riječi Ferus se brzo okrene i ugleda kako mnogobrojna vojska kreće prema njemu. Čini se da je Ferus isprovocirao Cleona. Ferusovih pedeset naspram Cleonovih petsto. Ferus je znao kako je uzaludno boriti se, te je odlučio povesti svoje ljude do male utvrde zvane Radsor udaljene par stotina metara.
- Za mnom! - vikne kralj i vojnici potrčaše za njim. Rimljani ih počnu ganjati. Crni su oblaci prekrili nebo i Bogovi su uživali u igri mačke i miša, odlučivši pritom ne miješati se u borbu. Samo su čelkali krvoproliće.
Ferusovih pedeset stigoše do malene uzvrde, brzo uniđu unutra i zatvore vrata.
- Sad smo spašeni! - povikoše vojnici, no Ferus je znao da nije sve gotovo. Rimljani, nađoše se pred zatvorenim vratima, posjeku obližnje drvo. Sada će pokušati razbiti vrata deblom. Vojnici se uspaničeno okrenu prema vratima i shvate da ona neće izdržati. Ferusova mala privatna vojska imala je deset strijelaca. On njima naredi da se popnu na najvišu točku u utvrdi i strijelama demoraliziraju Rimljane. Strijelci se popnu i počoše gađati Rimljane silovitom brzinom. U početku se nisu snašli, zatim staviše štit iznad glave i tako se zaštite. Strijelci su brzo ispucali sve strijele i vratiše se kralju. Sada je kralj postao nervozniji i opcije za spas su se smanjivale, a Rimljani nastaviše probijati vrata.
- Ljudi! Postoji samo jedna opcija i pomalo je suicidalna! - poviče kralj. - Sve ćemo zapaliti!
Pošto je većina utvrde građena od drva, bila je lako zapaljiva. Kralj uzme jedni od baklji što bijahu na zidu.
- Sad, zapalit ćemo vrata i vatra i dim će rastjerati Rimljane, a mi se moramo u pravi čas provući pokraj njih!
- To je ludost! Ne može upaliti! - kaže vojnik.
- A imaš li bolju ideju? - upita kralj. Tišina - Nisam ni mislio.
- Krenimo! - zaderahu se vojnici. Znali su da im druge nema.
- Let us set a little campfire...

Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.

- 15:00 - Komentari (18) - Printaj - #

08.05.2007., utorak

In Memoriam: Đorđe Novković

Đorđe Novković (Sarajevo, 2. rujna 1943. - Zagreb, 6. svibnja 2007.), hrvatski kompozitor zabavne glazbe koji vuče podrijetlo iz Bosne i Hercegovine.


Biografija

Sa 6 godina je krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića.

Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. 1968. preselio se u Zagreb i iste godine s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi uspjeh.

Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Đoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, grupu Pro Arte, Gabi Novak, Srebrna krila itd., te postao najtiražniji skladatelj.

Ploče izvođača za koje je on skladao prodavane su u više od 100 milijuna primjeraka . Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju. Godine 1993., njegova pjesma „Don't ever cry“ u izvedbi riječkih „Putokaza“ bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu 1993. Dobio je Porin za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada.

Napisao više od 2500 pjesama i prodao oko 20 milijuna ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“. Preminuo je 6.5.2007. u 65 godini života u Zagrebu.

Citati

„Ja sam „picajzlast“ i strog, prava Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela. Volim red, dok je Boris impulzivan i neprilagodljiv, a pritom tvrdoglav kao pravi Jarac. Od mene je, čini se, nasljedio samo ljubav prema glazbi i sportu.“


„Vrlo sam pedantan. Alergičan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obavezno sve podšišam škaricama, a onda pincetom iščupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu,a nakon toga stavim after shave i Nivea kremu preko lica i glave.“

„Ja sam čovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu i sport“

Zanimljivosti

- da nije bio glazbenik bio bi profesionalni sportaš

- imao je sjajnu memoriju, znao je 500 telefonskih brojeva napamet

- bio je osmi na svijetu u stolnom tenisu

- mogao je napraviti 100 trbušnjaka u seriji

svaki dan je vježbao 40 minuta: 20 min. na orbitrecku, 15 min. vesla, 5 min. lupao u vreću i napravio 100 trbušnjaka

Spavao je u spavaćici, mrzio je pidžame:

„Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije“

Kako je počeo brijati glavu: posijedio je i počeo bojiti kosu u frizerskim salonima, tamo su mu se smijali pa se preselio u kupaonicu i sam počeo s bojenjem. Onda si je spalio kosu, poludio, uzeo brijač, obrijao glavu i nikada nije zažalio.

Ne može si oprostiti što je Borisu prešutio ponudu da profesionalno igra nogomet za NK Zagreb. Njegov sin Boris Novković usmjerio je svoju glazbenu karijeru u sasvim drugom pravcu od oca, nastojeći ne podilaziti na svaki način općem ukusu i površnim trendovima na domaćoj zabavnoglazbenoj sceni, kao što to redovno čini stariji Novković.



U kratkom roku Hrvatska je izgubila još jednog velikog čovjeka. Čovjeka koji je postigao zavidnu glazbenu karijeru, uvijek bio i ostao pedantni profesionalac te nam uljepšao dana tosućama pjesama koje je napisao. Mislim da djela govore tisuću riječi, pa izvolite i uživajze u zvukovima Đorđa Novkovića.

IN MEMORIAM: Đorđe Novković (Sarajevo, 2. rujna 1943. - Zagreb, 6. svibnja 2007.)







svaasta.
- 18:51 - Komentari (18) - Printaj - #

05.05.2007., subota

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: V. The Desert Path

Jutro bijaše obasjano prekrasnim španjolskim suncem. Male vile pleashu svoj proljetni ples, a latice prekrivahu nebo kao snježni pokrov. Jedino se buniše bog sjevernog vjetra, bliski prijatelj samoga boga mora...korumpiranog boga.
Junaci se oboružahu opremom i samopouzdanjem. Njihove misli bijahu usredotočene samo na jednu stvar, sve ostalo bijaše ništa više nego bijedna sjena. Njihov cilj bijahu vječni pjeskovi Sahare, ali prva prepreka bijaše mnogo bliže. Kako bi prešli u Afriku morahu proči preko jedinog prolaza koji vodi do tamo, kamenitih dveri Gibraltara. Na njima bijaše sagrađen most, podignut od samih Drevnih, star nekoliko tisuća godina. Nazvan je "Pustinjski put" ali zbog svoje starosti i neprohodivosti nazivahu ga još i "Predpustinjska smrt".
Nakon dva dana putovanja napokon dođoše do kamenitih dveri. Sjeverni vjetar i dalje puhaše, dok junaci krenuše preko "Pustinjskog puta". Prvi krenuše Aleksus i Aria za njim držeći ga za ruku, zatim Kania i Ax, pa laki Gregg i Nadan. Velox krenuše posljednji. Aleksus i Aria pređoše most, Ax također. No valovi postadu veći. Bilo je očigledno, prema morskoj pjeni, da bog mora nešto sluti. Lukavi Gregg preskoči do kraja, a Nadan zabije sjekiru u kamen i povuče se prema drugom kraju. Hitronogi Velox trčaše sad za svoj život. Valovi počeše udarati most. I napokon, on puče popola. Velox zabije strijelu u dasku i držaše se dok se most rušio prema stijeni. Aleksus brzo uzme uže. Most udari Veloxom u stijenu te ga valovi počeše zapljuskivati svom snagom. Teško se boriti protiv mora. Aleksus baci uže.
- Brzo, uhvati se! - povikne on.
Velox dohvati uže. No crni oblak pokrije nebo. Vjetar prestade puhati, biljke uvenuše, životinje pobjegoše. Tama obuzeše sve. Junaci ostadoše stajati nepomični. Jedino Aleksus pokušavaše izvući Veloxa van. Duboki zvuk sličan barbarskim trubljama probiše nebo iz tmine. Crna sjena drevnog demona pojaviše se na površini divljeg, zapijenjenog mora. Ogromni val zapljesnuše cijele dveri i ubrzo se povuće, ali Velox nestade. Junaci ostadoše kao zaleđeni.
- Bogovi! Leviathan! - uzvikne Nadan.
Aleksus ostade na kraju stijene, gledajući samo prazan kraj užeta, slušajući smijeh pokvarenih bogova. Leviathan je progutao Veloxa. Bijes u Aleksusu postajaše sve veći, gnjev, patnja, izgubljeni prijatelj, napokon eksplodiraše i baci mač skroz preko kamenitih dveri te se zabije točno na sami kraj Gibraltara.
- Hear me Poseidon, the corrupt god! I shall have your soul!
Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.

- 16:08 - Komentari (24) - Printaj - #

02.05.2007., srijeda

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: IV. The North Border

Kralj Ferus i njegovih 50 vojnika koračalo je do rijeke Ebro na sjeveru Kraljevstva. Vrijeme je bilo mračno i smrknuto, kao i uvijek. Kralj nije znao što ga čeka na drugoj strani rijeke. Kad stigoše, utabore se i čekaju. Tišina. Malo zapuše vjetrić i netko uzdahne, no to je sve. Hladnoća.
- Kralju možda bi bilo bolje da se vratimo - kaže jedan od vojnika.
- Ne...predugo smo se skrivali...sad ili nikad. - sigurno će kralj.
Najednom zemlja počne podrhtavati. Svi ustadoše. Čuju trube i bubnjevi. Legije iz Rima su stigle.
- Previše ih je! Barem 500! - čuli su se uzvici. Na čelu legije bila je kočija od slonove kosti. Kralj pričeka da se zaustave. Nakon što su se zaustavili iz kočije izađe muškarac u crvenoj togi. Dvije vojske sad je odjeljivala samo rijeka, a kralj i čovjek iz kočije nađu se licem u lice na mostu.
- Ja sam Cleon, poslanik vječnog imperatora Corneliusa Malusa, vladara Europe. - predstavi se. - Ti mora da si budalasti kralj.
- Nisam ovdje došao da se vrijeđamo. - mirno će kralj. - Zašto dolaziš ovamo nepozvan?
- Predajte se. Sad. Predajte se vječnom mraku koji je dobrostiv i živite u njegovoj moći.
- Da...živimo kao robovi poput tebe. - odgovori kralj. Cleon podigne nos u čuđenju.
- Ha ha! Kako si glup. Znaš li ti što znači uspjeh? To je kada na balkonu iznad puka mašeš okrvavljenom rukom, a puk te štuje ne znajući da upravljaš njime.
- Ne, Cleone. Uspjeh je kada si dolje, među pukom i rukuješ se s njima čistom rukom.
- Zbog ovog stava zauvijek ćeš ostati mali kralj... - ali čist čovjek - prekine Ferus Cleona.
- Znaš li ti tko sam ja? Ja sam glasnik gospode i bogova!! - vikne Cleon.
- Hvalisavost je vrlina ljudi bez vrlina. - mirno će Ferus. -Vjecni rat se na svijetu vodi izmedju onih koji iz svijeta pokusavaju izvuci najvecu korist i onih koji su ovdje da bi zivot ucinili na Zemlji sto ljepsim. Zapitaj se koji si ti.
Cleon je navikao na pokornost i s ovakvima se još nije sreo. Bojao se iako je imao 10 puta veću vojsku. Mali se čovjek u duši sada boji. - Srest ćemo se još. - okrene se i krene prema kočiji.
Ferus se okrene prema svojoj vojsci koja ga je gledala s poštovanjem i olakšanjem.
No u taj tren Cleon se okrene, mahne rukom prema Ferusu i vikne svojima: - Slaughter them!
Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
- 11:01 - Komentari (17) - Printaj - #