Na Cleonove riječi Ferus se brzo okrene i ugleda kako mnogobrojna vojska kreće prema njemu. Čini se da je Ferus isprovocirao Cleona. Ferusovih pedeset naspram Cleonovih petsto. Ferus je znao kako je uzaludno boriti se, te je odlučio povesti svoje ljude do male utvrde zvane Radsor udaljene par stotina metara.
- Za mnom! - vikne kralj i vojnici potrčaše za njim. Rimljani ih počnu ganjati. Crni su oblaci prekrili nebo i Bogovi su uživali u igri mačke i miša, odlučivši pritom ne miješati se u borbu. Samo su čelkali krvoproliće.
Ferusovih pedeset stigoše do malene uzvrde, brzo uniđu unutra i zatvore vrata.
- Sad smo spašeni! - povikoše vojnici, no Ferus je znao da nije sve gotovo. Rimljani, nađoše se pred zatvorenim vratima, posjeku obližnje drvo. Sada će pokušati razbiti vrata deblom. Vojnici se uspaničeno okrenu prema vratima i shvate da ona neće izdržati. Ferusova mala privatna vojska imala je deset strijelaca. On njima naredi da se popnu na najvišu točku u utvrdi i strijelama demoraliziraju Rimljane. Strijelci se popnu i počoše gađati Rimljane silovitom brzinom. U početku se nisu snašli, zatim staviše štit iznad glave i tako se zaštite. Strijelci su brzo ispucali sve strijele i vratiše se kralju. Sada je kralj postao nervozniji i opcije za spas su se smanjivale, a Rimljani nastaviše probijati vrata.
- Ljudi! Postoji samo jedna opcija i pomalo je suicidalna! - poviče kralj. - Sve ćemo zapaliti!
Pošto je većina utvrde građena od drva, bila je lako zapaljiva. Kralj uzme jedni od baklji što bijahu na zidu.
- Sad, zapalit ćemo vrata i vatra i dim će rastjerati Rimljane, a mi se moramo u pravi čas provući pokraj njih!
- To je ludost! Ne može upaliti! - kaže vojnik.
- A imaš li bolju ideju? - upita kralj. Tišina - Nisam ni mislio.
- Krenimo! - zaderahu se vojnici. Znali su da im druge nema.
- Let us set a little campfire...
Nastavit će se...
svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
|
