Preminuo je šef SDP-a, pošten čovjek, miran, dobar. On je, kako će se mnogi složiti, otac hrvatske demokracije. Otkrio je da boluje od raka, no prekasno. Opaka je bolest uzela maha i oduzela život 63-godišnjaku. Prerano. Tek je dobio prvog unuka. Bio je veliki ljubitelj tenisa i slikanja aktova. Obožavao je svoju obitelj i djecu uopce.
Ivica se Racan među prvima otvoreno suprotstavio velikosrpskoj ideji Miloševića. Pokrenuo je mnoge reforme. Osnovao je USKOK, otvorio radna mjesta, POS, poboljsao mirovine (koliko je mogao) i otvorio autoceste. Iako su neke bile neuspješne imale su dobru i nesebicnu namjeru. Taj čovjek nikada nije bio upleten u skandale i u afere. Bio je miran i predan radu, te su ga svi poštovali. Pred kraj je malo popustio te dobio pridjev nesposoban. No bio je pošten a ljudi to vole. To hrvatskim političarima nedostaje. Koliko je bio omiljen pokazuje i kilometarska kolona ljudi ispred SDP-a koji su mu došli odati počast.
No gledajuci politički, Račanova smrt je uvelike pomogla SDP-u u predstojecim izborima. Koliko god to strašno zvučalo ljudi će se sažaliti nad strankom i njezinim velikim šefom. Puk voli patetiku i skandal. No unatoč tome HDZ je sve neomiljeniji. Ivo Sanader je izjavio prije 3 godine da je Račan nesposobna lijenčina i da je zato izgubio izbore, a sada govori o njegovoj radišnosti i velikom političkom radu. Pomalo dvolično.
Bilo kako bilo, čovjek je napustio ovaj svijet i sad nas negdje gleda i smije nam se. Smije se našim političarima i ljudskoj gluposti. Uživao je u životu, a uživa i sada...
IN MEMORIAM IVICA RAČAN 1944. - 2007.
Si vis tibi terra levis.
svaasta.
|
