Svaasta

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (10)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

VAŽNO!

Tko smo mi?
Jan
Niki

Prijatelji blogeri:

Tanja-hasky
irida
misko
sewen
propheta nemo
kira
aquaria
teuta
vaxsysl
Neno
daniela
hagakure
indigo

03.12.2007., ponedjeljak

Lijevo ili desno?

Izbori za novu stranku i za novog premijera još su u tijeku. Htjeli smo malo pričekati do pisanja novog posta sve dok se ne izabere pobjednik, no pošto se i to razvlači i predugo traje (kao i sve u ovoj zemlji), red je da napišemo post o tome.
Pred tjedan dana glasanje za budućnost Hrvatske je završilo i pobjedio je HDZ, no s jako malom prednošću nad glavnim rivalima SDP-om. HNS i HSS-HSLS su najveći dobitnici parlamentarnih izbora, kao i veliko iznenađenja Glavaševe stranke, a najviše su podbacili umirovljenici i HSP. Očito smo podjeljeni između ljevice i desnice. Mislim da će se samnom svi složiti kada kažem da je HDZ relativni pobjednik ponajviše zahvaljujući dijaspori. To je naravno i razlog zašto su oni jedini za taj zakon o glasanju dijaspore. SDP je pobjedio u 6 biračkih jedinica u Hrvatskoj, naspram HDZ-ovih 4. Za SDP su glasali najviše sjevernjaci (Zagreb) i Istrani, a za HDZ Dalmatinska zagora i Slavonija.
Glasanje dijaspore potpuni je podbačaj hrvatskog društva, jer taj je zakon potpuno apsurdan. Zašto bi neki koji ne plaćaju ovdje porez i koji ne znaju kako se ovdje živi odlučivali o sudbini građana u Hrvatskoj? To nema smisla. Sad će neki reći da je to njihova građanska dužnost. E, pa nije. Oni imaju obavljati svoje dužnosti isključivo u zemlji u kojoj žive jer sve ostalo je nacionalizam i nelogičnost. Dijaspora ima pravo voljeti svoju zemlju, no nemaju pravo o njoj odlučivati.
HDZ je napravio par loših poteza u svojoj kampanji, počevši na indirektno napadanje SDP-a izbornim plakatom, pozivanjem na sportaše, te poglavito bahatošću Ive Sanadera koji izjavljuje besmislice poput one gdje ljudi izlaze na ulice i pitaju se kad će HDZ napokon zavladati.
SDP je također napravio loš potez izborom prvotnog premijera Ljube Jurčića koji, da prostite, s onakvim palcem ne može biti vođa. Nakon toga je uslijedila vijesto o Milanoviću kao kandidatu za premijera. Bolje, no to opet izaziva nepovjerenje i nekolegijalnost.
Doba potez za kampanju HDZ-a je izbacivanje kompromitirajućeg Kalmete sa slike javnosti, a SDP-ov slogan "Odlučimo u Hrvatskoj" jako je djelovao na veće gradove koji plaćaju najviše poreza u zemlji.
Također bih ukazao na hrvatsku bahatost i primitivizam koji su se pojavili u strankama. Gotovo su se svi kandidati oslovljavali na plakatima sa "dr." i slično. U zapadnim zemljama to je izrazito nekulturno i samodopadno.
Sada kada su se stranke opredjelile na lijevo i desno, ostao je još samo HSS kao najvažnija stranka čija će odluka koalicije s HDZ-om i SDP-om odlučiti o pobjedniku i mandataru. Josip Friščić je poznat kao izraziti ljevičar, no njegova izjava o tome kao je mandat trebalo odmah dati HDZ-u budi mnoga mišljenja i spekulacije.
Predsjednik Mesić čeka na većinskog pobjednika iako je prilično jasno tko je njegov favorit. Nekorektno, no možda i bolje.
U sljedeća 2 tjedna trebala bi se razvezati ova složena kobasica nacionalnih izbora. Koalicije će odlučiti, no jedno je sigurno. Već dugo hrvatski parlament nije imao ovako šarolike izbore.
- 17:02 - Komentari (34) - Printaj - #

22.11.2007., četvrtak

I moj brat Robert također?

Tužno je to, kada jedina stvar koju ljudi iščekuju od ovih izbora, jest da oni jednostavno prođu. Moral Hrvatskog naroda nije visok, a u vrijeme izbora samo je niži. Opet je sve isto - obečanja (većinom prazna), svađe, debate, tipične teme. Ipak, nitko do sad nije izašao s pravim "programom" ili "planom". Važno je da je medijska pažnja tu. Tužno je i to, što je ljudima važnije kako će se netko potući, nego kako riješiti neki važan problem same zemlje.

No, osvrnimo se na onu stvar koja je vjerojatno svima najviše zapela za oko, a to je medijska predizborna kampanja. Sigurno je najviše pažnje privukla reklama HDZ-a koja uključuje kapetana hrvatske reprezentacije, Niku Kovača (i njegovog brata Roberta također?). Odličnu je kolumnu na tu temu napisao g. Miljenko Jergović. Po mojem mišljenju, ne znam što je gore - to što se sport upotrebljava u svrhe političke promidžbe ili to što se nogomet(aš) koristi u svrhe političke promidžbe. Rečenice na razini trećeg razreda osnovne škole samo još više potvrđuju obrazovanje nogometaša, ali i jad hrvatske politike, u ovom slučaju HDZ-a. Dragi moji "desničari", ako ste već uposlili osobu s ograničenim materinjim jezikom, mogli ste mu barem postaviti blesimetar, a ne pustiti čovjeka da se mući tri dana oko iscrpnih književnih rečenica (i njegovog brata, Roberta, također?).

Također mi je oko uhvatilo aferu oko Dinama i potpisivanja igrača za podršku HDZ-a. Jedino što je možda gore od upotrebljavanja sportaša u sportske svrhe jest upotrebljavanje sportaša bez njihovog znanja. Ili barem tako oni tvrde? Mislim da bi ipak znali da se potpisuju, pošto je to mukotrpan proces za jednog nogometaša, pogotovo ako nije iz Hrvatske te niti ne zna tko je dr. Ivo Sanader.

Moram priznati da me je reakcija SDP-a nasmijala. Reklama s bakom i njezinom sestrom Baricom je presmiješna. Ipak, kako bi rekla mudra izreka: "Ne spuštaj se na njihov nivo.". SDP ju je pak prekršio u svakome pogledu.

Kada sve pak skupimo i sagledamo, čini mi se da je jedini efekt takvih reklama omalovažavanje ljudi koji ju gledaju. Kako se osjećate kada vas na glasanje zove osoba čija je razina znanja o Hrvatskoj (zaključak izveden iz količine znanja o jeziku) ravna prosječnom osnovnoškolcu? Po meni, to je ponižavajuće.
- 19:16 - Komentari (18) - Printaj - #

14.11.2007., srijeda

Pozdrav iz Istre

Svaaštare se preko vikenda posjetile Istru sa razredom. Obišli smo gradove bogate kulturne, a i prirodne baštine. To su Motovun, Poreč i Rovinj. Osim što je na društvenom repertoaru bilo veoma zabavno (dovoljno je reći da smo izgubiloi glas), naučili smo i kamerom ovjekovječili mnogo toga.
Krenimo redom.




Ova slika predstavlja ulazak u Motovun. Motovun je mali gradić u srcu Istre koji je na glasu kao jedan od najljepših u Hrvatskoj. Širem spektru je poznat po svom čuvenom filmskom festivalu. Motovun je sagrađen na brdu i čine ga 3 dijela. Stariji dio je na samom vrhu, a noviji u podnožju.

Gradić je do danas sačuvao srednjevjekovni izgled. Obranu Motovuna činila su dva prstena zidina. Unutarnji prsten oko najstarijeg dijela grada datira iz 13. i 14.st. Kroz njega vode unutarnja vrata grada. Oko podgrađa nalazio se drugi prsten gradskih zidina u koji se ulazi kroz vanjska gradska vrata (15. st.). Na slici možete vidjeti unutarnja vrata. U njima je danas lapidarij. Između dvoje vrata nalazi se vanjski gradski trg. Na trgu je, pokraj unutarnjih vrata i gradska loža iz 17. st., predivan vidikovac na okolicu. Povijest Motovuna započinje prije rimljana kada su na ovom mjestu digli svoje naselje sekusi, keltsko pleme. Središnji trg Andrea Antia naziv je dobio po renesansnom skladatelju i tiskaru nota rođenom u Motovunu u drugoj polovici 15. stoljeća. Na trgu je barokna crkva Sv. Stjepana izgrađena 1614. na mjestu starije crkve. Uz crkvu je zvonik – kula iz 13. stoljeća s nazubljenim prsobranima, građen kada i prva crkva na čijim temeljima je sagrađena sadašnja. Malo ljudi zna da je na istom mjestu u kasnoj antici bila starokršćanska bazilika, još veća no što je današnja crkva Sv. Stjepana. Nasuprot crkve je Komunalna palača, građena u 12. stoljeću, a u 16. i 17. stoljeću proširivana i obnavljana. Ispod trga je velika cisterna koja je opskrbljivala vodom Motovun. Želite li stići do vrha Motovuna stepenicama, znajte da vas čeka uspon od preko 1000 stepenica. Kroz Motovun je prolazila pruga Parenzana i time je mjesto ostvarivalo dobru povezanost s Porečom na zapadu te sa Slovenijom i Italijom na sjeveru. Kolodvor je sačuvan i nalazi se podno brežuljka na kojem je smješten stari dio grada, neposredno prije ulaska u tzv. motovunski tunel.


Motovun je većinu vremena bio pod vlasništvom Prejasne Republike Venete. Tako na ulazu na vrhu vidite krilatog lava s knjigom, simbol Venecije, dok su ispod njega razni grbovi mletačkih velikaša. Važno je napomenuti da u Motovunu prevladava talijanski jezik.





Ovaj reljef predstavlja već spomenutog krilatog lava. Analizirajmo ga. Prvo što će mnogi primjetiti jest zatvorena knjiga Sv. Marka. Kada je knjiga zatvorena to je značilo da je Venecija u otvorenom ratu s nekom državom ili gradom. Sljedeće je uzdignuti rep, što je vrlo dobro. Uzdignuti je rep značio da je to mjesto (u ovom slučaju Motovun) bilo razvijeno i važno središte i prije dolaska Mlečana. Da je rep spušten to bi značila potpuna pokornost nerazvijenog svijeta Veneciji. Komičan dio reljefa je glava lava. Naime, on se belji. To ukazuje da su ljudi koji su ga izrađivali bili mještani, te ovim riskantnim činom iskazali svoje nezadovoljstvo.




Na kraju jedan prekrasan panoramski pogled s vrha grada.




Grad Poreč je sljedeća postaja. Naseljen je još od prapovijesti. Tijekom 2. stoljeća prije Krista, rimski je castrum podignut na sitnom poluotoku, koji je bio 400 m dug i 200 m širok, i na kojem danas stoji jezgra staroga grada. Za vrijeme vladavine cara Augusta u 1. stoljeću, castrum je službeno proglašen gradom i uključen u rimsku koloniju Colonia Iulia Parentium. U 3. stoljeću grad je već imao organiziranu kršćansku zajednicu i ranokršćanski crkveni kompleks. Eufrazijeva bazilika je sagrađena u 5. stoljeću.

Kad je Rimsko Carstvo palo 476. godine, grad je potpadao pod razne vladare i sile. Prvo su ga držali Ostrogoti, a nakon 539. zavladao je Bizant. Krajem 6. stoljeća stigli su Hrvati i sagradili prvo trajno naselje oko 620. godine. Nakon 788. grad je bio pod vlašću Franaka. Uslijedilo je kratko razdoblje nezavisnosti u 12. stoljeću, a onda su zavladali akvilejski patrijarsi. Poreč je 1267. potpao pod Mletačku Republiku, koja je vladala duže od pet stoljeća. Krajem 18. stoljeća prvo ga je preuzeo Napoleon, a onda Austrija 1797. Od 1861. Poreč je bio glavni grad Istre, sjedište pokrajinskog sabora sa školama, te upravnim i sudskim ustanovama. Nekoliko desetljeća (1920-1943.) bio je pod Italijom, da bi 10. rujna 1943. postao dijelom Hrvatske.


Na slici je prikazana Gradska Vijećnica koja s obje strane ima dva dobro očuvana predromanička tanjura.



A sad ono najpoznatije: Eufrazijeva bazilika. Ovo je ulazak u baziliku na kojem vrata poziva sve kršćane na spas od grijeha.





Eufrazijeva bazilika najljepši je sačuvani spomenik ranobizantske umjetnosti na Mediteranu. Nastala je u VI. st., u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I., a nalazi se u biskupskom kompleksu. 1997. ju je UNESCO uvrstio u svjetsku kulturnu baštinu.

Sustav Eufrazijeve bazilike čine znamenite građevine: Eufrazijeva bazilika, Župna crkva, Sakristija i cela trikora, Krstionica i zvonik, Maurov oratorij, kao i obližnji biskupski dvor, za koji je najnovijim istraživanjima utvrđeno da pripada istom bizantskom razdoblju kao i bazilika. U njemu je odnedavna smještena sakralna zbirka Porečko-pulske biskupije. Uz prezentaciju arheoloških ostataka, u prvom redu mozaika datiranih već u 3. st., u kompleksu možemo razgledati vrijedne sakralne spomenike i umjetničke predmete starokršćanskoga, ranobizantskog i srednjovjekovnog razdoblja.

Bazilika, zapravo katedrala Uznesenja Marijina, počela se graditi 553. na temeljima ranije trobrodne bazilike. Do danas je doživjela niz promjena, pa na izvornom zdanju iz ranokršćanskog perioda stoji treća crkva u gotičkom stilu. Iako su samu zgradu oštetili potresi, ratovi i požari, autentični podni mozaici iz 5. st. ostali su sačuvani i reprezentativan su primjerak ranokršćanskog slikarstva. Prikaz Krista, te likovi mučenika i mučenica, kao i fascinantna kompozicija Bogorodice na prijestolju zadivljuju izradom filigranske finoće. Najstariji pak fragmenti mozika datiraju iz 3. st.


Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno "medaljoni" s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju. Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima.



Evo pobližeg, doduše malo mutnog prikaza Isusa i apostola, te Bogorodice i Svetaca.



Ova slika predstavlja romaničku kuću. Ova je građevina klasik 11. st. Građena je od kamena, trokatnica je, bez dimnjaka, a u prizemlju je kako saznajemo bio dućan.



Ovo je slika sa porečkog mola koju smo jednostavno morali ovjekovječiti. Vjerojatno ćemo je predložiti za razglednicu.



I naša zadnja postaja je Rovinj, jedno od najjačih turističkih centara Jadrana, a i same Istre. Prvo malo povijesti.

Prvo pominjanje Rovinja kao Castrum Rubini, koliko je poznato, nalazimo u djelu "Cosmographia" ravenskog Anonimusa. Djelo, iz VII. st., s mnoštvom geografskih podataka koji se odnose na V. st. iz čega rovinjski kroničar Benussi zaključuje da je Rovinj nastao u razdoblju od III. do V. st.
Okolica današnjeg Rovinja je, prema arheološkim nalazima, bila nastanjena već u brončanom i željeznom dobu, kada u Istri cvate kultura Histra koji su tu živjeli i trgovali sa Grcima i Etrušćanima. Najnoviji slučajni nalazi ukazuju na postojanje života već na prijelazu iz II. u I. milenij na samom otoku (od 1763. poluotok) na kojem je smješten današnji Rovinj.

Nakon mirne vladavine Rimskog carstva, a pred navalama Visigota, Huna, Gota i Bizantinaca, stari Romani su, u potrazi za sigurnošću, naselili otoke Mons Albanus, Sv. Katerinu, Sv. Andriju i Cissu. Otok Cissa se prvi put pominje po Pliniju starijem, a navodno je potonuo za vrijeme velikih potresa u drugoj polovici VIII.st.

Castrum Rubini lociran na mjestu današnje crkve Sv. Eufemije, nekad crkvice sv. Jurja, postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava razorne napade s kopna i mora: Slavena (Domagoj 876.g.), Neretljana (865. i 887.g.) i Saracena (819. i 842.).


Nakon bizantinske vlasti Rovinj je najprije pod vlašću Langobarda, a potom pod franačkom vladavinom. U feudalnoj Istri Rovinj gubi veći dio autonomije starih rimskih municipija, međutim kao važan grad, o čemu govori činjenica da kao castrum sudjeluje 804. g. na Rižanskoj skupštini, uspijeva se izboriti za određene olakšice.

Od 10. do 12, stoljeća s uspjehom se odupirao pritisku Venecije i stekao autonomni status(sa skupštinom građana i Velikim vijećem). Dolaskom pod Veneciju (1283) gradska samouprava izgubila je svoje demokratsko obilježje. Izložen čestim napadima s mora; 1597 napalo ga je i opljačkalo 17 uskočkih brodova s oko 500 uskoka. U 17. i 18. stoljeću Rovinj je razvijen pomorski grad. Poslije pada Venecije (1797) građani su sami preuzeli upravu grada i zadržali je za vrijeme austrijske (1797-1805) i francuske administracije(1805-1813). Sve do druge polovice 19. stoljeća Rovinj je bio najveća luka na zapadnoj obali Istre. Godine 1918. okupirala ga je talijanska vojska, a 1920 Rapalskim ugovorom pripao je Italiji i bio uključen u talijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina. Nakon kapitulacije Italije 1943., Rovinj se pridružio ustanku Hrvata u Istri da bi definitivno 1947 pripao Jugoslaviji.

Slika pikazuje najveću kulturnu baštinu Rovinja: Crkvu Sv. Eufemije. Eufemija je bila kršćanska mučenica koja je 304. g. nakon što je odbila pokloniti se paganskim bogovima, bačena lavovima po naredbi cara Dioklecijana. Njeno je tijelo kasnije preneseno u Carigrad. Tu je sarkofag ostao do 800. godine kad na vlast dolaze ikonoklasti. Sarkofag je, prema predaji, jedne olujne noći nestao iz Carigrada i 13. srpnja 800. dospio do rovinjske obale gdje ga je jedan mladić sa svoje dvije mršave kravice uspio dovući na brežuljak do crkvice Sv. Franje. Rovinjci su od tada sveticu počeli štovati kao svoju zaštitnicu, a sarkofag se danas nalazi u crkvi Sv. Eufemije.



Evo naravno i sarkofaga. Ove dvije slike koje prikazuju crkvu i sarkofag smo uzeli sa wikipedije jer nam je nažalost do Rovinja istekla memorija na kameri.



I za kraj još jedan pejzaž (ujedno i zadnja slika prije isteka memorije). Zalazak sunca u vjetrovitom Rovinju.

- 11:51 - Komentari (15) - Printaj - #

05.11.2007., ponedjeljak

O tempora, o mores!

Od početka čovječanstva, preko stolječa sedmong, sve do danas, ljudi su pokušali pronaći savršen način kako mjeriti vrijeme. Razne su civilizacije razvile različite sustave datuma, kalendara, uglavnom utemeljenih na njihovoj religiji. Kako bismo razumjeli druge načine, važno ih je naučiti. Stoga vas danas vodimo kroz razne kalendare svijeta.

Gregorijanski kalendar

Gregorijanski je kalendar dobio ime po papi Grguru XIII. Reformatoru, koji ga je bulom Inter gravissimas, 24.2.1582. ozakonio. Danas je to najzastupljeniji kalendar u svijetu. Temelji se na principima Julijanskog kalendara koji je tom prigodom proširen i podešen. Godine (koje traju 365 ili 366 dana) se broje od rođenja Isusa Krista te se obilježavaju AD, Anno Domini. Godina se dijeli na mjesece (28 - 30 dana) i to Ianuarius (po bogu početaka, Janusu), Februarius (mjesec pročiščenja), Martius (Mars, bog rata), Aprilis (mjesec Venere), Maius (božica Maia), Iunius (Junona), Iulius (Julije Cezar), August (Oktavijan August), September (septem, sedam), October (octo, osam), November (novem, devet) i December (decem, deset).

Ab Urbe Condita


Jednostavno, od latinskog Anno Urbis Conditae, odnosno godina osnutka grada Rima, koja se tradicionalno uzima 753. pr.Kr. Inače je ovaj sustav rijetko korišten, osim u par rimskih povjesničara. Ostali su preferirali računati datume po vladavinama određenih Konzula ili Careva.

Armenijski kalendar


Armenijsko brojanje vremena je u principu vrlo slično našemu, osim u oznakama za godine. Ono počinje 552 AD. Naravno, koriste svoje pismo i numerički sustav.

Islamski kalendar

Islamski kalendar počinje 16. srpnja 622., kada Muhamed emigrira (hidžra) iz Meke u Medinu zbog neuspjelog atentata na njegov život. Dakle kao što kršćani imaju svoj AD (anno domini), tako i muslimani imaju AH (anno Hegirae). Muslimani imaju 12 mjeseci od kojih je najcjenjeniji Ramadan zbog njegove vjerske važnosti - posta. Zanimljivo je da će se zbog neobičnog brojanja i anomalija gregorijanski i islamski kalendar poklopiti tj. izjednačiti 20874 g. iako je po Muslimanima trenutno 1428. g.

Budistički kalendar

Budistički se kalendar koristi u zemljama Jugoistočne Azije. To je lunisolarni kalendar (mjesec i sunce), pa ima izraženu prijestopnu godinu. Tako normalna godina traje 354 dana podijeljenih u 12 mjeseci, dok prijestupna godina ima čak 13 mjeseci i 385 dana.

Kineski kalendar


Kineski je kalendar također lunisolarni, no, u svakodnevnom životu, Kinezi ipak koriste gregorijanski kalendar. Ipak, za svečane prilike, poput kineske Nove godine, vjenčanja i sl. koristi se tradicionalni kalendar. Godina ima 12 mjeseci, a svakim mjesecom vlada neki znak (=>astrologija). Na primjer, trenutno je u funkciji godina vatrene svinje.

Za svaki dan možemo naići na tisuću verzija, svaka godina je različita, relativno vrijeme svatko drugačije mjeri. A zašto? Razlike koje se stvaraju samo sve više razdvajaju ljude. Što je tome uzrok? Kula babilonska ili ljudska glupost? Svi ratovi i sukobi se temelje na razlikama, sva patnja ljudskog roda. Ipak, to je tako, ab ovo ad temporibus nostris, uvijek ćemo se, i oko najmanje stvari, poubijati. Doista je samo čovjek čovjeku vuk.
- 18:01 - Komentari (17) - Printaj - #

30.10.2007., utorak

La papessa

Svi mora da su čuli jednom u svom životu za papu Ivanu, ženskoga papu. Činjenica da je postojao ženski papa veoma je interesantna i često predmet rasprave povjesničara od kojih većina tvrdi da nije postojala, a manjina da je. No obje skupine nemaju čvrste dokaze. Sve ostaje na privatnom mišljenju pojedninca.
Martin Polon, poljski kroničar iz 13.st., tvrdi kako je postojalo ženski papa koji je vladao nešto više od dvije godine 850ih između vladavine Benedikta III. i Nikole I. On u svojim tekstovima navodi kako je jedan bogataš imao ljubavnicu Ivanu Anglikinsku. Poveo ju je sa sobom u Atenu gdje ju je prerusio kao muškarca i poslao na sveučilište (što je tada ženama bilo zabranjeno). Ivana je svojim sjajnim znanjem očarala profesore koji su je poslali u govorničku školu u Rim gdej je odušeila crkvenjake koji su je primili u službu ne znajuči da je žena. Ona se tako probijala sve do pozicije biskupa preferatija (kardinala kandidata za papu). Tako je ona postala papa. No za to vrijeme ona je zatrudnjela sa svojim pratiocem i dok je bila u jednoj povorci na konju počela je roditi. Pala je s konja i stenjala u velikim mukama. Dijete je porođeno no Ivana je kamenovana na mjestu do smrti, te vučena kolima po trgu sv. Petra.
Bartolomej navodi slične događaje no smješta radnju između pape Leona IV. i Benedikta III. Giovanni Boccaccio navodi Ivanu kao Agnes, te navodi neke njezine skulpture koje je Crkva vjerojatno uklonila i postavila biste pape Zakerija. Jan Hus, češki mislilac i teolog, na svom je suđenju spomenuo papu Ivanu i kako je tim činom Bog pokazao kako je važna iskrenost i duša, a ne spol, te kako Crkva ne bi trebala imati vođu. Crkva je Husa spalila proglašavajući ga heretikom.
Krajem 13. st. Robert de Uzes navodi sljedeće. Sve do 15. st. nakon incidenta sa Ivanom, pape su morale dokazati svoj spol. Bile su posjednute gole na stolac s rupom dok su kardinali zatim zavukli svoje ruke ispod rupe i provjerili ima li pap testise. Nakon toga bi rekli "Papa ima testise i dapače, lijepo se njišu.". Nakon navoda Klementa VIII. koji negira papu Ivanu, razvile su se legende koje govore o tome da je Ivana nezakonita kći pape Leona IV. i da je zato sebi uzela pravo na božanski mandat. Neke legende govore o tome da Ivana nije ubijena već stavljena u samostan, a njen sin je čak dogurao do mjesta biskupa. Opće je priznata teorija da je Ivana umrla rađajući na ulicama Rima (naravno od onih koji vjeruju u njeno postojanje). Pobornici ideje o nepostojanju pape Ivane svoje će stavove argumentirati ovako. David Blondeln, povjesničar 17. st., navodi kako je ta priča zapravo satira upućena "lošem" papi Ivanu XII. Također su tu i dokazi u brojkama. Leon IV. je umro 17. srpnja 855.g. Postoje kovanice sa carem Lotarom i papom Benediktom III. Lotar je umro 28. rujna 855. što znači da je Benedikt morao biti priznati papa u tom intervalu. Čak ni neprijatelji papinstva u 9. st. poput bizantskog patrijarha Focija ne spominju papu Ivanu.
Neki tvrde da je papa Ivana postojala, neki tvrde da je ona samo tu kao satira papinstvu, neki da je ona simbol feminizma i antišovinizma itd. Postoje razne teorije raznih povjesničara i pisara koji su pretežito nevjerodostojni kako zbog njihove duhovne opredjeljenosti, tako i zbog njihovih osobnih koristi. Crkava viče ne, protestanti da. Neutralni će ostati neopredjeljeni zbog manjka dokaze. Tko zna? Možda nikada nećemo znati...
- 21:37 - Komentari (20) - Printaj - #

23.10.2007., utorak

Status Civitatis Vaticanae

Ili pak Stato della Cittŕ del Vaticano, nama poznatiji kao Vatikan jest ujedno najmanja i jedna od najutjecajnijih zemalja svijeta. Donosimo vam osnovni pregled ove "zemlje" u modernom smislu riječi. Nadamo se da će vam se svidjeti.



Osnovne informacije

Službeni jezik: latinski
Vlada: apsolutarna teokratska elektivna monarhija
Vladar: Benedictus XVI.
Područje: 0.44 km˛
Stanovništvo: 783
Valuta: euro

Vatikan je središte Katoličke Crkve. Na čelu Vatikana je Rimski Biskup, papa. Vladajuća "stranka", odnosno administrativni aparat je Sancta Sedes. Glavna rezidencija pape je Apostolska Palača, što je ujedno i mjesto prebivanja većine Rimskog dvora (CVRIA ROMANA). Papina katedrala je Bazilika Sv. Ivana Lateranskog, a ne Bazilika Sv. Petra što je opća zabluda kod većine ljudi.



Geografija i teritorij

Ime Vatikan dolazi od latinske riječi mons Vaticanus, što bi značilo vatikanski brežuljak. Osim na tome brežuljku, Vatikan se prostire i na vatikanskoj dolini podno brežuljka, nedaleko rijeke Tiber. Današnje granice Vatikana određene su Lateranskim ugovorom koji je potpisan 1929. Radi sigurnosti pape i određivanja zbunjujućih granica, podignut je zid. Izvan originalnih granica postoje još neki dijelovi pod upravom grada, ali oni su, kako ne bi došlo do pravne strke, smatrani ambasadama. Inače, papini se ambasadori zovu nunciji.

Papa i titule

Papa nosi dvije titule koje su u teoriji, za razliku od prakse, dosta različite. Prva je titula insignia Pontifex Maximus, odnosno vrhovnog svećenika i duhovnog vođe Katoličke Crkve kojega bira Kardinalski Zbor. Druga je titula vezana uz papinu svjetovnu vlast, a to je titula Vladara Države Vatikan. Drugi po važnosti na državnoj razini je Predsjednik Pontifikalne Komisije, sadašnji Giovanni Lajolo, koji djeluje kao guverner.

Uprava

Papa je vrhovni i univerzalni vladar, posljednji u Europi takove vrste. Zakonodavno tijelo je Pontifikalna Komisija koja se sastoji od 6 kardinala i predsjednika na mandatu od 5 godina. Izvršno pravo ima predsjednik te uprave koji pak u isto vrijeme nosi i titulu guvernera te prima pomoć od raznih kabineta i ureda, a za vanjske se poslove brine Državni Sekretarijat. Nadalje, duhovnu vlast, ispod pape, ima Kardinalski Zbor. On bira papu i djeluje kao njegov savjetnik. Razne funkcije Zbora su podijeljene u različite kongregate, npr. kongregat za nauk vjere. Za lakše razumijevanje primjer je Hrvatska => Vlada, ministri, sabor/ Papa, kongregati, zbor.

Vojska i policija


Vatikan nikada nije imao pravu vojsku. Zakonski, to je Švicarska Garda, osnovana od pape Julija II. 1506. Na kraju je 2005. brojila 134 članova, isključivo Katolika Švicaraca.
Policijska je snaga Vatikana Vigilanza , koja se sastoji od 130 ljudi.

Ekonomija

Vatikan doslovno živi od milostinje Katolika. Pa se tako ta milostinja nakupila na 252 milijuna dolara u jednoj godini. Zanimljivo je to što su im rashodi 264 milijuna dolara, hmm, puno troše tih 800injak ljudi, uzevši u obzir da crkve kroz svijet rijetko financira direktno Vatikan. Pa čak i struju plaća grad Rim...


- 16:13 - Komentari (23) - Printaj - #

17.10.2007., srijeda

In memoriam: Toše Proeski

"Izgubili smo anđela", kroz suze je rekao Tony Cetinski. I doista, jesmo. Toše Proeski, makedonski pjevač kojeg je zavoljela cijela Hrvatska, jučer je preminuo na mjestu u stravičnoj automobilskoj nesreći na putu za Zagreb. vozač je čini se zaspao za volanom i zabio se u drugo vozilo, ali na suvozačevu stranu, Tošinu stranu. Makedonija u suzama, njihov je predsjednik sabora danas proglasio dan žalosti. Hrvatska isto lije suze za čovjeka božanskiga glasa, kojeg je prepoznao i veliki Đorđe Novković, spokoj mu. Svi su za nj govorili da je uvijek pjevao iz gušta, nikad za lovu. Uvijek je bio veseo i vedar ne dopuštajući nikome tugu i plač. Tako kaže Tony kroz suze. Srcedrapajuća je snimka makedonske emisije na kojoj je Toše gostovao te kobne večeri. Nekoliko je puta ponovio riječi "u budućnosti", "pripremam se" i sl. I to je bilo na emisiji žene koja ga je prva pozvala na svoju emisiju i tako ga upoznala s publikom. On joj je od tad uvijek obećao doći, i to je napravio. Da bar nije. Imao je izbor autom večeras ili avionom ujutro. Krivi izbor.
Istina je čini se što kažu, "Bog uvijek uzima najbolje.". Toše doista bijaše najbolji. Imao je 26 godina. 26. Jedinac. Sjećat ćemo ga se jer to je zaslužio.

IN MEMORIAM: TOŠE PROESKI (1981. - 2007.) POČIVAO U MIRU!
- 12:21 - Komentari (17) - Printaj - #

11.10.2007., četvrtak

Biti "normalan"

Čovjek je slobodan kad nema ništa. Znamo li doista cjeniti što imamo, dok to ne izgubimo? Danas sam u školi doživio nešto što mi je otvorilo oči. Čudno, to mi je pred nosom već mjesecima, ali tek sam sada to primjetio. Dječak, prvi razred, potpuni invalid. Majka ga vozi po školi u kolicima jer nije u mogućnosti hodati. Niti ruku sam ne može podići, majka mu je stavi na stol, kako bi mogao pisati. Mora gledati vršnjake oko sebe kako skaču, kako se vesele, kako su...“normalni“.
Tada sam se zapitao, što je „normalno“? On, koji je potpuno odbačen zato što je drukčiji, odlučio je ići u školu s „normalnom“ djecom. Mogao je ići u posebne ustanove, gdje bi bio okružen s ljudima poput sebe. Ali ne želi, i to ga čini posebnim.Ogromna je volja potrebna za nešto takvo. Neopisiva želja za znanjem, prevelik duh. On se ne žali na školu, ne opija se, ne gleda na stvari čisto površno. Iako je on invalid tijelom, on je atleta dušom.
Gledam druge. Neki još mamurni od prošlonoćne pijanke, neki ludiraju, neki su utučeni. Pogledam njega, a on se smiješi. Smiješi se! Čovjek potpuno ograničen, koji potpuno zavisi od ostalih, najsretniji je među njima. Njihova tijela su možda zdrava, ali duh im je u kolicima. On cijeni samo što je među drugim ljudima, što ima šansu biti kao drugi...biti „normalan“. Oni se žale na svaku sitnicu, smeta im škola, torba, zaboravili su se nažderati poput svinja ujutro. A sada vi meni recite, između njih i njega, tko je prikovan za stolicu?

- 19:58 - Komentari (19) - Printaj - #

10.10.2007., srijeda

De schola...

Zašto škola traje 5 dana u tjednu i uz to nam je cijeli raspored nakrcan do kraja? Za razliku od nas u Francuskoj će od sljedeće školske godine uvesti novi sustav školovanja tj. 4 školska dana u tjednu s time da srijedom nema škole. Mi se tome možemo diviti koliko hoćemo, ali kod nas to neće tako skoro zaživjeti jer ljudi na čelu našeg školstva ne razmišljaju tako. Umjesto da ljudima olakšaju život u školi, učine ga zabavnijim i još k tome da nešto nauče, oni razmišljaju kako da nakrcaju raspored, kako da stave što više gradiva i kako da što više muče djecu. Jedan od primjera kako poboljšati to jest uvođenje rasporeda koji će olakšati i dan ali i učeničku torbu koja u osnovnim školama teži 10-ak kila dok u srednjim debelo premašuje 15 kila. Jednostavno treba razmišljati onako kako učenik razmišlja jer ako je učenik sretan ,sretni su svi...
Mi možda nećemo tako skoro uvesti neke drastične promjene,ali se barem treba pričati i raspravljati o tim stvarima tako da bi se dalja budućnost popravila. Mislim da sam vam dao dovoljno tema za razgovor danas stoga do sljedećeg pisanja...

Za svaasta.blog.hr,
Karlo
- 16:41 - Komentari (7) - Printaj - #

04.10.2007., četvrtak

Judita

Pročitajući "Juditu" Mire Gavrana, nisam mogao prestati biti zamišljen nad tom knjigom. Naime Gavran je uzeo biblijsku priču Starog zavjeta, te ju napisao modernije i , najvažnije, iz Juditine perspektive. Knjiga se, vjerujem da znate, radi o životu jedne žene i njezinim mislima. Ona živi u židovskome gradu Betuliji, te se od samih početaka počinje propitivati o životu i počinje sumnjati u Svete Zakone koji su u to doba bili neosporivi. Ona se tako ženi s čovjekom kojeg ne voli i kada on umre ona ne osjeća tugu. Smatrajući to groznim, ona ga oplakuje 2 godine te postaje svojevrsnim sveticom. Pravi zaplet kreće dolaskom velike vojske babilonskog kralja Nabukodnosora, vođene neustrašivim i nepobjedivim Holofernom. Stavljajući grad pod opsadu, on prekida dotok vode i hrane te je grad u kaosu. Starješine se tada dosjete da bi udovica Judita mogala zavesti Holoferna, te mu odsjeći glavu tj. ubiti ga. Ona sa svojom sluškinjom Šuom izlazi iz grada praveći se da je prognana te ju primaju u Holofernov šator. Misleći kako će je Holoferno već prve noći životinjski zgrabiti u postelje, gadno se prevarila. I u tome se nalazi njena tragedija. Ispast će da je Holoferno čovjek ispred svoga vremena. Pošten, neustrašiv, nježan i naučen. Judita će prema njemu osjetiti ono što nikada nije prema ikojem drugom muškarcu. Ona će 4 dana s njim pričati, filozofirati, te voditi ljubav odgađajući ono za što je poslana. On je također nesretan jer zna kako mće ga Nabukodnosor nakon ove opsade prognati jer mu više neće biti potreban. Peti dan Judita će ubiti Holoferna, vojska će se povući, a hoće li ona biti nagrađena? Ne bih rekao. Zatvorena je u hram kao svetica i junakinja, nos odjeljena od svijeta i opet potpuno sama. Ovom je pričom Biblija htjela dokazati kako se vjeru u Jahvu mora staviti ispred svega. Pitanje se postavlja kako biste vi reagirali. Moja je prva pomisao bila ova. Ja bih nagovorio Holoferna da pusti grad na miru, te da svoju vojsku povede na Nabukodnosora jer bi ga se ionako riješio, a vojska je potpuno vjerna Holofernu. To je pomalo bajkoviti scenarij. Možda je to priča o ženi koja je stavila svoje ljude ispred sebe, iako je ona ta koja zaslužuje spasenje i sreću. Holoferno i Judita jednostavno su tragični likovi koji su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu. Da su se upoznali pod drugim okolnostima bila bi to bajkovita veza, veoma napredna jer Holofern je za razliku od mnogih muškaraca cijenio ženski rod. Zapitamo se za što se Judita žrtvovala? Za što je žrtvovala sreću i toplinu? Propitavši malo ljude uokolo, zapazio sam da ih je 95% odgovorilo da bi oni postupili suprotno, tj. na način da Holoferno svrgne "kukavičkog i umišljenog Nabukodnosora". Bilo kako bilo ovo je priča s fabulom na kojoj ne možete ostati ravnodušni. Pitam ja vas. Kako biste vi postupili?
- 21:25 - Komentari (13) - Printaj - #

02.10.2007., utorak

McLarenova špijunaža

Prošlog tjedna je završio jedan od najvećih skandala u Formuli 1, ali i u sportu uopće i to kaznom od 100 milijuna američkih dolara te oduzimanjem svih momčadskih ili ti konstruktorskih bodova. Ali vratimo se mi 3 mjeseca unatrag kada je sve to i počelo......
Uglavnom, sve je počelo u ožujku 2007. godine kada je vodeći Ferrarijev inžinjer poslao 780 strogo povjerljivih stranica vodećem McLarenovom inženjeru. I da sada sve ne duljim o tome što se događalo tijekom sljedećih nekoliko mjeseci ukratko mogu reći da su koristili i obilno razgovarali o tim podacima.
No da ne bi bilo sve tako tužno McLaren se može utješiti činjenicom da neće morati platiti cijeli iznos već samo onaj iznos koji je umanjen od iznosa koji bi dobili da su osvojili konstruktorski naslov( komlicirano zvuči, zar ne?, iskreno ,smiješno je i meni.) . I na kraju cijena ispada nekih 20-ak milijuna američkih dolara što je smiješan iznos za tako veliku korporaciju poput njih.
Najviše u cijeloj toj priči gubi Ferrari čiji je sav uloženi trud otišao u vjetar. Ukratko radili su cijelu zimu, proljeće i ljeto za ništa, da bi im mclaren ukrao podatke i poboljšao svoj bolid. Realno gledajući mclaren ima svoje testove i istraživanja i ferrarijeve i ustvari su dvostruko u prednosti. Ali svejedno ferrari se ne predaje i bori se svom snagom jer znate onu
Sve se vraća, sve se plaća...

Za svaasta.blog.hr,
Karlo
- 12:05 - Komentari (3) - Printaj - #

24.09.2007., ponedjeljak

"Živi i pusti druge da žive"

Neki sam dan prozvan ateistom. Naravno, moja me debatna nagon nagnala da obranim svoja gledišta i svoja uvjerenja, pa smo tako, ja i moj kolega, argumentima potvrdili svoja stajališta. Moja je namjera iznijeti neke od dijelova ovdje i tako podijeliti neka mišljenja i probleme sadašnjice s vama.

Za početak, ateizam jest vjera, odnosno nevjera u bilo kakvu nadnaravnu silu. Ja nisam ateist, već imam svoja gledišta. To je velika zabluda, pogotovo u Katoličkom svijetu. Religiozna će osoba reći "Ti ne ideš na misu, ne slijediš pravila Crkve, stoga si ateist.". To naime nije istina. Ateist je osoba koja odbacuje sve što se povezuje s metafizičkim ili nematerijalnim, a ova osoba koju religiozna osoba opisuje sam ja, jedan od mnogih.

Kažu mi "Zašto ideš na vjeronauk kad ne podržavaš Crkvu?". Odgovor su si sami dali. Katolicizam je RELIGIJA. Ono u što svaki čovjek vjeruje, svaki u različito, svoje i subjektivno je VJERA. Stoga, vjeronauk nije nauk o religiji, nego nauk o vjeri. Ponekad je u praksi to različito, pošto svaka religija iskorištava to u svoju korist, Muslimani na vjeronauku uče Islam, Budisti Budizam itd. Ja sam imao takvu sreću da sam dobio ono u pravome smislu riječi, vjeronauk, zahvale profesoru.

Također me upitaju "Pa što ti imaš protiv Crkve? Nije to tako strašno, znaš!". Opet ljudi ne razmišljaju, odnosno ne razdvajaju. Crkvu se mora gledati s više gledišta, točnije dva. Ne, ne pravopisno, crkva malim, Crkva velikim slovom. To je za malu djecu. Crkvu se treba gledati kao dva sloja, sloj zajednice i sloj hijerarhije, odnosno monarhije.

Crkva je kao zajdenica nešto lijepo, mjesto gdje se ljudi nalaze, dijele iskustva, svoju religiju, mišljenja, molitve i mišljenja. Misa je mjesto skupljanja Katolika, odnosno ljudi koji slijede vjerovanje Katoličke Crkve. Ljudi mi kažu "Zašto ne ideš na misu, a smatraš se Kršćanom?". To je već moje osobno uvjerenje i u to ne treba dirati. Oko 90% Hrvata se potpisuje Katolicima a ne zna ni same temelje svoje vjere. Nije istina da se bez odlaska na misu ne može vjerovati u Boga i Krista. Ja ne idem na misu, pa vjerujem u Boga. Ne idem na mise iz samo jednog razloga, jer ne podržavam konzervativna stajališta Crkve. Tu se prebacujemo na sljedeći sloj.

To je hijerarhijski, odnosno monarhijski sloj. To je Crkva kao ustanova, a ne kao zajednica. To je parlamentarna monarhija, vođena od jednog čovjeka uz savjet nekolicine. Problem je u tome, što je vrijeme tu monarhiju, odnosno patronat (patrimonium) pregazilo. Konzervativna i ponekad neprijateljska uvjerenja sve više i više tjeraju ljude da odlaze iz takve ustanove i okreču se novim religijama i uvjerenjima. Moderni je čovjek evoluirao, Crkva nije. U povijesti je bilo lagano manipulirati ljudima, jedan je rekao "Deus Vult!" i tisuće su ga pratili. Danas, na papine se ultimatume o kapitalizmu rijetko tko obraća pažnju (vidi nedavne novinske naslove).

Ovo je samo jedan dijelić zvijeri koja se zove teološka debata. Inspiriran ovim nastavit ću pisati o ovome i svojim uvjerenjima. Ovim postom ne izazivam nikoga, niti se protivim ičemu. Jedina je poanta ovoga posta "Živi i pusti druge da žive.".

Niki
- 18:28 - Komentari (22) - Printaj - #

21.09.2007., petak

Sva(a)šta

Nedavno se američki senator Ernie Chambers odlučio na najbizarniju tužbu u povijesti. Naime, izvjesni je gospodin tužio Boga za sve elementarne nepogode i razaranja u svijetu. Doista apsurdno. No gospodin je rime napravio dobru konstataciju, pokazujući na to koliko je američki ustav apsurdan. On potječe od činjenice da svatko ima pravo podići tužbu i da se svatko ima pravo braniti. No vidjevši ovo što se dogodilo, mislim da je vrijeme da Ameri nešto poduzmu. Chambers je citirajući Bibliju tražio od Omaškog Suda da se Bugu ubuduće zabrani ovakvo misteriozno i terorističko djelovanje. Chambvers je jasno htio ukazati na ozbiljan preokret. U redu. No, u bizarnom preokretu, Bog je ovaj tjedan - odgovorio! Naime stigao je dokument s naslovom "Specijalno pojavljivanje" s potpisom "Bog"! Čini se da netko nije mogao izdržati a da se ne sprdne na parnicu. Gospon Bog u svojoj poslanici kaže kako nije dobio poziv ta sud i da se zato optužnica treba odbaciti. Neki će odvjetnici reći kako Bog ima lukav plan kako izbjeći kaznu suda. Parnica je u tijeku.
Nije ovo jedini bitaran slučaj. Jedna je žena pred nekoliko godina tužila mačku koja joj je uletjela u stan i pomokrila se po tepihu. Žena je izgubila parnicu. Štoviše morala je platiti mački zbog nanesene duševne boli! Doista se ne bi trebala dopuštati ovakva suđenja jer ona vrijeđaju cijeli svijet. Dok neki ljudi čekaju u redu za slučajeve krađa, silovanja i slično, neki se prepiru s mačkama, Bogom i biljkama. Tako je jedan muškarac tužio svoju paprat što ne želi rasti. Paprat se žestoko borila za svoja prava i na kraju izvukla deblji kraj.
Na kraju mislim da samo imam reći: SVAŠTA. I to sa 2 a.
- 11:06 - Komentari (14) - Printaj - #

11.09.2007., utorak

Jednostavno besmislen post

Tradicija svaastara su smisleni postovi koji imaju svrhu, pa smo odlučili to malo promijeniti, barem za ovaj put.

Jeste li se ikad zapitali kako izgleda "ništa"? Ja ništa zamišljam kao tišinu kada mi ne uspije fora. A to je strašno, nešto kažeš, nasmiješiš se, a ono...ništa! Jednostavno ništa. Ništa također ponekad zamišljam kao prazan, bijeli A4 papir.

U zadnje se vrijeme često događaju smakovi svijeta. Oluje, pljuskovi, a nakon toga jednostavno sunce. Eh da je Ikaru bilo takovo vrijeme, možda bi ga baš neki opaki oblak zadesio, pa se ne bi jadan sav otopio.

"Takovo"? Ne znam, jednostavno mi se sviđa. Možda višak vokala...hmm...
Cemu č i ć? Arapi i Židovi cak mogu bez vokala a mi moramo još i kvacice uvoditi, strašno. Iz protesta do kraja posta pišem bez c i c.

Ponekad se zapitam mogu li Hrvati biti primitivniji? Mislim da ne...Ma nama treba diktator, jedan opaki, a bogami i zlokobni. Neka malo, možda se upristojimo. Ja volontiram ako treba.

Škola je jedna cudna ustanova. Malo te vole, malo mrze, a svi mrze latinski.
Zašto latinski? Dobro...Latini...Ali za Boga miloga, pa zar im nije lakše rimski?

Kud svi Turci, tu i mali Mujo.

Želim vidjeti G.W. Busha kako nestaje, ako je moguce u volovljem anusu.

Broj i.

Konac ilitiga kraj posta.
- 20:53 - Komentari (21) - Printaj - #

07.09.2007., petak

Obavijest

Ispričavamo se zbog inaktivnosti, svaastare su bile zaposlene. Za vas smo spremili novu domenu svaasta bloga - svaasta povijest! Nadamo se da ćete uživati i nastaviti nas posjećivati. Jedna je velika serija postova na toj domeni već u radu, zato obavezno provjerite.

svaasta.blog.hr Vam želi ugodan dan.

svaasta povijest
- 21:44 - Komentari (10) - Printaj - #

02.09.2007., nedjelja

Elagabal - dječak kojeg nitko nije podučio životu

Avit Varije Basijan, poznatiji kao Elagabal ilitiga Heliogabal, rodio se 203. g. Potjecao je iz obitelji Severovaca, vladajuće carske rimske dinastije u to doba. Majka mu bijaše Julija Semna i otac Seksto Marcel. Ono što ga je povezivalo sa carem Karaklom Antoninom jest njegova majka koja mu (Karakali) je bila rođakinja. Avit je unuk Julije Meze, bogate i ohole žene, Karakaline tetke. Pošto je Meza imala samo kćerke, a Avit je bio najstariji muški potomak, odlučila ga je postaviti za cara nakon ubojstva Karakale (neki tvrde da su ga ubili tako što su mu odsjekli genitalije dok je urinirao). No legije su proglasile Makrina, Karakalinog generala, carem. Makrin je poslao Mezu, Semnu i Avita u izgonstvo na njihovom imanju. Tada je počela zavjera. Nakon što je iznjela svoje bogatstvo trećoj legiji, oni su se zakleli da će štititi Avita. 16. 4. 218. proglasili su ga carem. Makrin je poslao senatu pismo u kojem je zahtjevao vojsku i proglasio Avita ludim. Senat je stao u Makrina. Civilni rat je bio na pomolu te su se dvije strane našle kod Antioha. Mezinim i Avitovim trupama zapovijedao je Ganis Istex, a Makrin je sa svojim sinom zapovijedao svojim trupama. No u jednom je trenutku shvatio kako ima premalo vojnika. Mezino ih je bogatstvo podmitilo i Makrin je izgubio, no uspio pobjeći. Pokušao je prebjeći u Sasanidsko carstvo, no ubili su ga. Uplašeni senat, odmah je proglasio Avita carem, a on si je uzeo ima Elagabal jer je bio svećenik Boga El-gabala, boga sunca. Rimljanima se isprva nije sviđalo imati orijentalnog svećenika za cara, no nisu imali izbora. Meza je bila lukava i poslala u Rim kip Elagabala kako štuje božicu Viktoriju. Time je stavila senat u neugodan položaj jer kad su god pridonosili Viktoriji morali su pridonjeti (dati mu novac) i Elagabalu. Elagabalus je uspostavio novu vjeru zadržavši stare bogove , no postavljajući El-gabala za vrhovnog boga. Natjero je senatore da plešu s njim oko El-gabalovog kipa svako ljeto. Oženio se Vestalkom što je bilo skandalozno u to doba te je svako ljeto stavljao u kočiju spravljenu od dragulja, te je pustio da paradira gradom.
No ono što će učiniti Elagabala najvećim bolesnikom svih vremena jesu njegovi seksualni ekscesi. Car je više volio muškarce od žena, a homoseksualizam je u 3. st. bio nepopularan. Svaki dan bi spolno općio sa više od 20 mladih dječaka kao što je i on, a ako ga ne bi zadovoljili kastrirao bi ih. Volio se šminkati i pojavljivati u ženskim haljama ukrašenim draguljima. Sa svojom je odjećom mogao nahraniti 10 % Rima. Tako obučen i našminkan prostituirao se u tavernama, a zatim spolno općio pred svima (uglavnom s muškarcima). Zaljubio se u svog vozača kočije Hierokla, te mu glumio ženu i dopuštao da ga udara. Tvrdio je da će sa masnicama uizgledati još ženstvenije. Napokon je njegova ženskost došla do maksimuma kada si je odlučio napraviti vaginu. Doktori koji su tvrdili da je zahvat gotovo nemoguć i opasan po život završavali su tragično. Što mislite kako? Naravno Elagabal ih je kastrirao. Napokon je odlučio sam napravti zahvat. Taman kad je počeo zarezivati odustao je zbog boli. Ovaj je čovjek prvi zabilježeni transeksualac u povijesti.
Pretorijancima je dozlogrdilo, te su naredili Mezi da postavi novog cara. Ona se okrenula svojoj drugoj kćeri Mameji i njezinom sinu Aleksandru. Elagabal ga je proglasio na nagovor Meze svojim nasljednikom. Ubrzo je postao ljubomoran i pokušao ga je ubiti. Ta je kap prelila čašu. Pretorijanska garda je 11. 3. 222. proglasila Aleksandra carem i ubila Elagabala, njegovo nago tijelo vukla po ulicama Rima i zatim ga bacila u Tiber. Meza se povukla iz javnog života, a Rim je bio ushićen.
No postavlja se pitanje: Kako je takav čovjek uspio vladati čak 4 godine? Odgovor leži u dvije sirijske princeze, njegove prijateljice, koje su vladale umjesto njega. Četiri godine vladavine nalažu da su bile vrlo sposobne, no radile su u tajnosti. Otkrivene su, a nezadovoljstvo je samo još više poraslo jer su Rimom vladale "dvije prljave žene".
Elagabal je vladao od svoje 14 do svoje 18 godine života. Bio je samo dijete. Izgubljen u okrutnom Rimu, te i sam postao okrutan. U životu nikada nije osjetio pravi zagrljaj, pravu ljubav. Nitko nikad nije mario za njega. Za ljudske se vrijednosti nije marilo, bilo je važno samo biti bogat i imati vlast. Elagabal je samo jedan primjer izdanka bolesnog i nemarnog rimskog društva. Takav je stav Rimljane odveo do propasti. Ili je on doista bio lud. Povijesnih nalaza o nekoj bolesti nema. Gdje je bio problem?

Želimo vaše mišljenje o Elagabalu. Hvala.



- 11:49 - Komentari (22) - Printaj - #

29.08.2007., srijeda

Analiza "Šaljivdžija"



Kažu da je smijeh najbolji lijek. Svaka osoba ima vlastitu predodžbu onoga što je smiješno. Ponekad to dijelite s ostalima, nekada zadržite za sebe, a nekada vam jednostavno nije smiješno. Koliko ste se puta našli u situaciji da se jedini smijete ili da se nitko ne smije vašoj šali? Nekada vam to ne uspije jer jednostavno šala nije dobra, odnosno nije prikladna situaciji, a ponekad se vaše vrste humora jednostavno ne poklapaju. Ispričati šalu pojedincu puno je lakše nego skupini, jer iako vam ne uspije, sugovornik će se nasmijati iz pristojnosti. No skupina ima više hrabrosti odbiti vaše napore i to ponekad zna rezultirati vrlo neugodnim položajem i dugim oporavkom vašeg humora među drugima.
Kada gledate neki humoristični show ili predstavu, sigurno zapazite da nekim ljudima jednostavno nije smiješno ili da se pak cijela dvorana ne smije. Nesnalažljivi izvođači neće se uspjeti izvući iz takve situacije, dok oni karizmatičniji će se znati koncentrirati na ostatak izvedbe ili čak napraviti šalu na račun svojeg neuspjeha. Sve ove situacije vode do istog zaključka - postoje više vrste smiješnog, odnosno humora.

Vrste humora

1) Fizički humor

Fizički je humor onaj koji isključuje govor, a zahtijeva izvrsne glumačke ili imitacijske sposobnosti. Dakako, postoje i vrste za koje se ne treba biti majstor humora, na primjer pita u glavu, gaće preko glave i slično.



Za druge se pak situacije morate opremiti pravim glumačkim talentom kako biste što uvjerljivije prikazali komičnost vaših gesti te dobro nasmijali ljude oko vas.



2) Crni humor

Ovu vrstu humora ili obožavate ili mrzite, ali čini se da sve više napreduje u svijetu humora. Prilikom izražavanja ovakve vrste humora, često se dogodi da vas proglase gadom. Mislim da će se svi složiti da je u svakoj šali potrebno trunku crnjaka. Manjak crnog humora je uglavnom znak nesamopouzdanja.

3) Satira

Satira je posebna vrsta humora koja se uglavnom manifestira kroz pisane izvore i bazirana je na nečijoj komičnoj predodžbi svijeta ili događaja oko nas.
Dobru satiru obilježava ismijavanje nekog događaja ili osobe na originalan i neuvredljiv način. Pritom uvijek morate biti spremni i u toku događaja. Ova vrsta humora zahtijeva dobru pripremu. Ovdje cemo jos ubaciti sarkazam i cinizam kao jedne od najprofinjenijih vrsta humora koje ponekad mogu šokirati ali i oduševiti.

4) Refleksni humor

Ovaj se humor bazira na dobroj opservaciji i iznimno brzom i oštrom umu. Dakle, dogodi li se u nekom trenutku nešto vrijedno komentara, morate se brzo i spretno dosjetiti najsmiješnije opservacije koja bi ili prekrila neugodu ili prikazala situaciju u drugačijem svijetlu, a pritom profitirate. Ovaj je humor najzahtjevniji i uglavnom postiže najbolje rezultate ako je izveden na pravi način.



5) Ostalo

Bizarni je humor najriskantnija vrsta jer se uglavnom bazira na nečemu što je samo vama smiješno. To je vrlo rijetka, ali i veoma profinjena vrsta humora.
Ovu vrstu humora možete pronaći u "Simpsonima", "South parku", "Seinfeldu" itd.

Vicevi su tip koji spada pod sve navedene vrste. Za uspješan vic potrebna vam je dobra artikulacija i gestikulacija, no u mjeri koja neće prekriti sadržaj vica. Oni su vrsta humora za koji je, ako želite da upali, potrebna priprema.

Igre riječima, pošalice i šaljive pjesme uvijek su dobrodošle kako bi razbile tenziju i pripremile "publiku" na ono pravo.

Kakav god bio, humor uljepšava dan i unosi novu dimenziju u svačiji život. Humor je i svojevrstan natječaj u kojem se borite za naklonost okoline ili pojedine osobe. Humor nas opušta, čini sretnima. Gotovo svako upoznavanje
započinje, a pomirvanje završava šalom. Zato smijite se i nasmijavajte, uljepšajte nekome dan.



- 16:00 - Komentari (17) - Printaj - #

24.08.2007., petak

Povratak i najave

Pozdrav. Vratismo se! I ponovno, sve ceste vode u svaasta. Nastavljamo raditi u istom tempu i nadamo se da cete nas ponovno vjerno čitati. Uz naše stare odlike upriličit ćemo i neke nove.

1. Tražimo zainteresirane blogere i neblogere za posao redovnog gosta kolumnista ili neredovnog gosta komentatora.
Zahtjevi za posao su: a) Minimalno 16 godina.
b) Ozbiljno i kvalitetno pisanje (izražavanje bez pogrdnih
izraza)
c) Dostupnost (e-mail ili msn)
Prijave šaljite na ntomaseg@hotmail.com ili jantorjanac@hotmail.com.
Zahvaljujemo unaprijed.

2. U pripremi su još dvije domene svaasta.bloga, s raznim područjima i novostima za sve. Također će se tražiti još ljudi za ove projekte. Mali sneak preview: u planu su domene za povijest i kulturu (filmovi, nastavak "Golden Dragon", predstave itd.)

Hvala na čitanju i dobrodošli natrag.

svaasta,
- 18:18 - Komentari (21) - Printaj - #

04.07.2007., srijeda

Stanka ilitiga pauza

Doslo je vrijeme za stanku koja ce trajati do rujna. Kucnuo je cas da se svaastare odmore uz sumove mora i lude partyje. Htjeli bismo svima zahvaliti koji su nas vjerno pratili i komentirali nas i u dobru i u zlu:)

ZELIMO VAM LIJEPE PRAZNIKE I DO RUJNA DOVIĐORNO!

Niki&Jan
- 11:50 - Komentari (30) - Printaj - #

02.07.2007., ponedjeljak

Humor na televiziji

Humor na TV-u postao je svakodnevni aspekt u danasnjem svijetu i svatko ima svoju predodzbu u vrstu humora.
Najveci distributer humoristicnih serija je SAD. Amerika je kroz godine proizvodila svakakve humoristicne serije, od losih do izvrsnih. Vjerojatno najbolja humoristicna serija svih vremena jest "Seinfeld". "Seinfeld" je produkt maste Jerrya Seeinfelda u kojem su svi karikirani do najteze mjere. Sitnice koje serija zamjecuje u zivotu oku su nevidljive no ona iz njih uspije stvoriti cijelu epizodu. Dakako tu su i odlicni glumci koji doista znaju zasmijati publiku. To je vrhunac profinjenog i inteligentnog humora. Najslicnija serija "Seinfeldu" danas je "Will i Grace" koja takodjer karikira likove, poput piskutave, pohlepne i ravnodusne Karen ili Grace koja uvijek jede i misli da je najljepsa na svijetu. To su serije brzog humora kojeg je u nekim trenucima nemoguce pohvatati. "Cosby show" je topla obiteljska serija sa simpaticnim glumcima koja sluzi vise za opustanje nego za urnebesni smijeh. "Prijatelja" se svi sjecamo i gajimo pozitivne osjecaje prema tom spoju drame i smijeha. Najveci adut Velike Britanije je izvrsni "Allo, allo" koji izvrsno karikira naciste, a i glumci su sjajni. Uglavnom te su dvoje zemlje najveci izvoznici humora iako se ne mogu bas podiciti serijama u prosle 2 godine. Sto se tice hrvatskog humora, to je jako zaostalo i tuzno. Hrvatske humoristicne serije jednostavno su prespore, zaostale, te im je humor na razini 2-godisnjaka. Dugo ce jos vremena proci dok nas humor ne zasja.
Samo za informaciju, jucer sam gledao "Epic Movie", najveci hit ljeta od scenarista Mrak filma. Film je razocaravajuce djelo namjenjeno mlađem uzrastu. Zatim sam istu vecer gledao "Goli pistolj" koji me nasmijao do suza svojim bizarnim i brzim situacijama koje je skoro nemoguce pohvatati, ali u tome je car. Ako uspijes ne prestajes se smijati 5 minuta.
No naposljetku svatko ima svoj humor i nikome ne smijemo suditi. Zamolio bih sve koji ce komentirati ovaj tekst da navedu 3 TOP humoristicne serije.
Hvala!
- 09:59 - Komentari (16) - Printaj - #

27.06.2007., srijeda

Medieval II: Total War

U ovim ljetnim danima pretpostavljamo da se nikome neda baš mućkati glavom, pa donosimo recenziju jedne računalne igre, koja se trenutno igra u uredu svaasta.blog.hr. Radi se o Medieval II: Total War. Kao što naslov kaže radnja se odvija u srednjem vijeku, točnije od oko 1100 do oko 1500. To je jedna u serijalu odličnih igara Total War serije koja nam dolazi iz studija Creative Commons. Igra je prava i čistokrvna strategija. Sastoji se od dva dijela. Jedan dio koji provodite na tzv. mapi, gradeći razne zgrade i planirajući poteze. Drugi dio je onaj na bojnome polju, gdje ćete velikim izborom poteza i kroz prekrasan grafički prikaz pokušati pobijediti protivnika. Cilj vam je, kroz dobro razrađen sustav poteza, svoju fakciju dovesti do vrhunca moći. Na početku ćete imati izbor od nekoliko zapadnjačkih zemalja (zapamtite ovo je srednji vijek, azija i amerika su još misetriji), kako bi kasnije otključali oko tucet zemalja na izbor. Uglavnom, igra je odlična (nije lagana ako to mislite) i srdačno je preporučamo.

Pozdrav
- 17:57 - Komentari (8) - Printaj - #

23.06.2007., subota

Štafeta-dio drugi

1. OPISATI SE U PAR TOČAKA

- inteligentan
- hladnokrvan
- pesimist

2. PET REČENICA O SEBI

Uglavnom sam miran, ne naljuti me se lako. Obožavam davati sarkastične komentare. Također volim debatirati. Hrvatski pravopis će me u grob otjerati. Mrzim štafete.

3. ILI-ILI

ljeto ili zima - zima
toplo ili hladno - hladno
crno ili rozo - crno
narodnjaci ili metal - bilo što osim narodnjaka
motor ili auto - auto

4. PITANJA I ODGOVORI

1) Koji ti je dan savršen?

Nakon kojeg zaspim za 10min.

2) Što vas na ljudima prvo privuče?

Pogled

3) Koje vas stvari kod ljudi živciraju ili smetaju?

Egocentričnost, a seljaštvo mi je tužno.

4) DA MORAETE BIRATI BISTE LI IZABRALI ČOVJEKA KOJI IMA NOVAC I KARIJERU, A NEMA VOLJENU OSOBU KRAJ SEBE, ILI ČOVJEKA KOJI NEMA NOVAC, A IMA VOLJENU OSOBU?

Draga pakiraj stvari. Šalim se, ne trebam puno novaca, pa ajde, oboje pomalo =)


Nesretnici kojima dajemo štafetu:

-woozie16 /payback time!/
-Propheta Nemo

Pozdrav

- 11:02 - Komentari (13) - Printaj - #

22.06.2007., petak

Štafeta

Pa Kira nam je evo zadala štafetu (vrit) tako da ce se prvi opisati Jan.

1. OPISATI SE U PAR TOČAKA
- odgovoran
- zajebant
- orijentalan

2. PET REČENICA O SEBI

Volim se zezat. Visok sam, plav i neodoljivo zgodan. Volim debatirati. Lud sam za poviješću. Imam problem sa bubama.

3. ILI-ILI

ljeto ili zima - zima
toplo ili hladno - hladno
crno ili rozo - crno
narodnjaci ili metal - ne znam, stvarno! nijedno!
motor ili auto - auto

4. PITANJA I ODGOVORI

1) Koji ti je dan savršen?

Savršen da za mene je spavati do 10, ići na sport, jesti, spavati, pa jesti, pa izaći van, pa spavati.;)

2) Što vas na ljudima prvo privuče?

Stisak ruke pri rukvanju, definitivno.

3) Koje vas stvari kod ljudi živciraju ili smetaju?

Smeta me egocentričnost i gledanje s visoka.

4) DA MORAETE BIRATI BISTE LI IZABRALI ČOVJEKA KOJI IMA NOVAC I KARIJERU, A NEMA VOLJENU OSOBU KRAJ SEBE, ILI ČOVJEKA KOJI NEMA NOVAC, A IMA VOLJENU OSOBU?

Biram pomalo od oboje.

Eto toliko o tome, sljedeći je Niki.
pozzz


- 14:19 - Komentari (15) - Printaj - #

18.06.2007., ponedjeljak

Hereza

Jednostavno, hereza je mišljenje ili učenje koje se direktno razlikuje ili sukobljava s općim učenjima Kršćanskih Crkava (č. Katolici, Pravoslavci, Protestanti itd.). Sama riječ dolazi od grč. hairesis, što grubo znači izbor vjere. Možemo zaključiti da se kroz herezu provodi misao da je svaka vjera osim one ortodoksne (ortho= pravo, doxa= vjera), odnosno, Kršćanske, zabranjena. Naravno, termin hereza i ortodoks se može koristiti na svaki pojam ovisno o gledištu, ali je zbog tamne prošlosti dobila svoje sadašnje značenje - borba protiv "vještica".

Inkvizicija

Sveta Inkvizicija ili Inkvizicija kako se popularno naziva je termin za suzbijanje hereze, pokrenut od Rimokatoličke Crkve. Od ranih početaka Crkva se borila protiv dva največa neprijatelja - vjerom rimskih careva i unutarnjim neslaganjem. Tada se protiv toga borilo jednostavnim ekskomuniciranjem iz Zajednice, ali proglasom Konstantina 313. ("In hoc signum vinces") Crkva prikuplja sve veći i veći utjecaj a time i povlastice, pogotovo proglasom Teodozija I. iz 380. Tada metode Crkve postaju sve bahatije i strože da bi svoj vrhunac dosegle pogubljenjem Priscilijana Avilskog. Važno je znati da su se jedni od najvažnijih crkvenih ljudi toga vremena, Ambrozije Milanski, Martin Tourški te papa Siricije, protivili uvođenju takovih metoda. Ipak, smaknuće je provedeno i tako je započelo mračno doba crkvene povijesti.

Od 12.st Crkva počinje sve organitiraniju "borbu" protiv hereze. Tako je od tada Inkvizicija poznata kao "Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium", odnosno "Sveti Ured za Inkviziciju Izvrnutosti Hereze".

U 13.st Dominikanski red dobiva službu nad Inkvizicijom. Tada malobrojne inkvizitore je predvodio Veliki Inkvizitor, te će se takovo ustrojstvo održati do 19.st

Srednjevjekovna inkvizicija
-------------------------------

Prve inkvizicijske akcije, otprilike u 12/13.st. Uglavnom protiv Katarizma i Waldenzijanizma

Španjolska inkvizicija
------------------------------

Postavljena od španjolskog kralja Ferdinanda i kraljice Isabelle s odobrenjem pape Siksta IV. Uglavnom pokrenuta radi progona protivnika na državnoj razini, kasnije razvijena u unutrašnju policiju.

I tako dalje, mislim da se ne treba više nabrajati. Uglavnom, inkvizicija je bila veoma močno oružje, ali ne samo u rukama Crkve, već i države. Treba se zapitati, događa li se to i danas, ali na neki drugi način? Što vi učinite kada čujete za neki novi pokret, religiju itd. Ja garantiram da večina kaže "Pfft, čudaci.." a zapravo ne poštuju niti vjeru koju su oni sami odabrali. Hereza kao termin će postojati uvijek, ali ne nužno kao vjersko pitanje. Danas, svaka osoba koja se ponaša suprotno od "prihvačenoga" je heretik današnjice, progonjen od večine, na potpuno pogrešan način.
- 18:33 - Komentari (19) - Printaj - #

14.06.2007., četvrtak

THE GOLDEN DRAGON: The first decade

Prolog:

Prvo bijaše Chaos, drevni demon rođen u dubinama samog pakla. Oslobođen od titana, da štiti njihov svijet i drži ljude robove na uzici. Potlačeni ljudi ipak nisu samo tako odustali od svoje slobode. Oni se pobuniše i otiđoše do sina gospodara titana, Zeusa. Zeus im obeća smrt svog oca samo ako predaju svoje duše njemu i pristanu da on bude njihov vrhovni bog. Očajni ljudi pristadoše i Zeus im pokloni Zlatnog Zmaja, oružje toliko mocno da može obuzdati i samog drevnog demona. Titani pobjegoše na sjever, a ljudi pobjediše Chaosa i zatočiše ga u središte svijeta, zajedno sa njegovim gospodarom, Periserusom. Periserus bijaše drevni bog uništenja, stvoritelj drevnog demona i njegov gospodar, sin samoga Kronosa, gospodara titana, brat Zeusov. Njegova moć nad demonom se razbiše i olimpski bogovi je sakriše u četiri kamena, sakrivenih po cijelome svijetu. Ali zlokobni Periserus okupi bijedne i slabe vještace i obeća im moć ako ga oslobode i skupe kamenje njegove moći. Zadnjim snagama on im izgradi velike kule moći i dade im snagu da obuzdaju ljudski svijet te prikupe dovoljno duša da ga oslobode iz njegove vjecne tamnice. Sada mu se mocni i zli vještaci pokore i skupe kamenje moci, te ih smjeste u svoje kule ubijajuci ljude i uzimajuci im duse da dovoljno osnaze kamenje, a time i njihovog gospodara. Nekada moćno carstvo Zlatnog zmaja spade na pet kraljevstava, od toga četiri kojim vladaju kraljevi vještaci s mocnim tamnim kulama. Ostaci kraljevstva ljudi okupiše se u Španjolskoj pod vodstvom dobrog kralja Ferusa. Mocni rimski imperator Cornelius Malus vladaše u Italiji s kulom moći smještenom u vječnom gradu Rimu. Pokvareni kralj vještac Torkso vladaše u Grckoj i Trakiji s moćnom kulom izgrađenom u samom središtu drevne Grčke. Zla vjestica Malusia vladaše u prekrasnoj Perziji, s kulom moći u mocnim vrtovima Babilona. Te posljednji, visoki svecenik Thundes, gospodar Egipta, s kulom moći u samom Pharosu. Periserusova tamnica bijaše u samoj sredini tih zlih kula, zatočen na otoku zvanom Soach.
Pravedni ljudski kralj okupiše same junake ljudskog roda, sedmoricu najjačih, najspretnijih i najboljih da unište kraljeve vještace i zauvijek zatoče zlobnog Periserusa i njegovog ljubimca drevnog demona Chaosa. Skupina se okupiše u svetom gradu Alhambri, prijestolnici preostalog Zlatnog Zmaja. Oni redom bijahu: sveti paladin Alexus, njegov vjerni prijatelj i sitni lopov Gregg, pravedni kralj Ferus i prekrasna mu kćerka princeza Aria, njegov tjelohranitelj i prijatelj barbar Ax, snažna ratnica Kania, te spretni strijelac Velox.
This human expedition is about to go on a journey, a journey to save their kingdom, to save the world itself.


Pustolovina je počela, nepozvani gosti dolaze:

Dan bijaše mračan kao i uvijek. Otkada vješci uzimaju duše svijetlost svijeta blijedi. Bogovi slabe, a demon jača. Ono malo nade koje je preostalo nalazi se u Alhambri u Španjolskoj. Narodi Zlatnog zmaja okupiše se na vijećanju kako bi odlučili što i kamo dalje. Dvorana bijaše skromna, građena od bijelog kamena. Tridesetero ljudi okupiše se u dvorani. Četvorica sjednu na povišene stolice, a ostali se odmaknu u krug kako bi Ferus kročio do Velike Četvorke.
- Mir, molim! Okupili smo se danas na direktan saziv kralja Ferusa stoga mu odmah prepuštam riječ.- kazao je najstariji od četvorice. Dvoranom je vladala tišina. Ferus, zaogrnut plaštom, okrene se prema ostalima. Tada odgrne plašt i iz njega ispadoše dvije glave. Začuje se žamor. - Mir! - stišavao je starac.- Feruse, objasni se!
- Ovo su glave majke i kćeri! Nađene su bez udova i rebara u Sahari! Tamo gdje seže Periserusovo zlo! Još je stotinu takvih masovnih grobnica kao što je bila ova u kojoj su nesretnice nađene... - srčano je vikao Ferus. - Ljudi, dosta je bilo kukavičluka i gledanja strave koje nam vješci priuštuju! Sakriveni ovdje drhtimo od straha da će vojske doći do nas i čekamo smrt! Moramo se boriti!!!
Ima pravo! - progovori paladin Alexus. - Ovo predugo traje! Mi smo jedini ostali! Jedini s dušama!
- Smiri se, prijatelju. Govoriš ludosti. - izađe vijećnik Pakar. - Mi se ne možemo suprostaviti tami ni da hoćemo. Prejaka je za nas... - Nije jaka vec si ti kukavica! - prekine ga barbar Ax.
- Ti se ne javljaj životinjo. - odgovori vijećnik. Ax uto izvadi sjekiru i krene prema Pakarovoj glavi. - Stoj Ax! - vikne kralj. - Zar cemo im olakšati posao ako se međusobno pokoljemo? Ax spusti oružje.
- Cijenjena četvorko manja jedinica vojnika krenula je iz Rima prema nama. - reče kralj.
- Gotovi smo! Oh BOGOVI! - počnu uzvici.
- Ali mi ćemo ih dočekati. Nekako slutim da su došli pregovarati. A ako ne onda ce biti opasno. No došlo je vrijeme za rat! I borit ćemo se za Čistoću ovoga svijeta! - ohrabrivao je kralj.
- Čini se da je rat neizbježan. - reče četvorka. - No još cemo razmotriti da li da posaljemo vojsku.
Kralj se zahvali iako pomalo razocaran ovakvom reakcijom vijeca.- Dođi Alexuse.
Ovaj priđe. - Ovakav je plan. Skupi 7 najjacih i najspretnijih ratnika koji ce krenuti prema Egiptu. Moramo unistiti vješce jer su oni iza svega. Moja kcer i sin vec su pristali ici.
- Dobro kralju, a vi? - upita Alexus.
- I am going north to meet our unwelcomed guests...


Za to vrijeme, junaci se spremaju za put:

Blaga vatra probijaše noć u pripremnom kampu ekspedicije carstva. Ali to ne biješe jedina vatra koja je gorila. Još jedna gorjaše, vatra u srcima pravednih junaka. Svi su bili tamo: Aleksus, Ax, Velox, Gregg, Aria, Kania i pridošlica, princ Nadan, kraljev sin. Nadan i Arija bili su zabrinuti za svog oca Ferusa koji se išao suočiti s rimskim poslanikom na sjever. Nervoza i strast ispunjavahu kamp, dok se hrabri junaci pripremahu za neizbježan pohod.
- Što vam je, pa nije kao da idemo u lov na demone!- našali se Gregg
- Šuti huljo! Tko je tebe uopce zvao ovdje, beskoristan si! - zagrmi Ax.
Gregg se razljuti i skoci na Axa, te se njih dvojica pocese hrvati na zemlji. Aleksus brzo dohitri i razdvoji dvojcu gnjevnih muškaraca.
- Što vas je spopalo? Kao pas i macka ste, uvijek se svađate! Dosta! - uzvikne plemeniti paladin.
Dvojica muškaraca se još uvijek gnjevno gledaše.
- Pusti ih. Neka se pokolju. Više hrane za nas. - reče Kania sa smiješkom.
- Imaš pravo, ova životinja nije vrijedna mojeg bodeža! - mirno reče Gregg - No, nemaš mi pravo govoriti da nisam zaslužio dati svoj život za svoju domovinu te da nisam od koristi na ovom putovanju. Ja sam bio tamo...- pokaže preko Gibraltara - tamo, u pustinji. Vidio sam stvari koje nikada necu zaboraviti, užasne stvari... - spusti malo glavu na ružna sjećanja - Tamo vlada moćna Sfinga, drevni demon iz starina, gospodarica pustinje. Njezina vojska ubija sve pred sobom, vojska demona. Njezina prednost je misticnost pustinje, zato vam ja trebam, ja poznajem pustinju. - uzdahne Gregg - Poznajem ju i više nego što to moje srce priželjkuje.
Sada se družina vec smirila, svi su mirno sjedili i promotrali Gregga kako uživljeno priča, čak i Aleksus, koji je tu priču čuo već nebrojeno puta. Tišinu nakon priče prekine Aleksus
- Ljudi, naš zadatak je da ubijemo neprijatelja, a ne sebe međusobno. Sve ovisi o nama, zivoti milijuna. Imate li, recite mi, snage da to nosite na prsima? - pogleda Axa. - Ako nemate, vrijeme je da odete svojim domovima, jer nakon ovoga dana, više nema povratka. - malo zastane čekajući hoće li se itko oglasiti, a zatim nastavi - Prijatelji, čekaju nas mnoge pustolovine, opaki neprijatelji, mistična kamenja i najteži zadatak. Prijeci cemo beskrajnu pustinju, neodoljivi istok, klete gore kolijevke kulture, te brojne vojske iz najtamnijih dijelova samoga pakla. Therefore men, sleep well tonight, because I think we will have a hell of a day tomorrow.


Na sjevernoj granici vodi se ljubazan razgovor:

Kralj Ferus i njegovih 50 vojnika koračalo je do rijeke Ebro na sjeveru Kraljevstva. Vrijeme je bilo mračno i smrknuto, kao i uvijek. Kralj nije znao što ga čeka na drugoj strani rijeke. Kad stigoše, utabore se i čekaju. Tišina. Malo zapuše vjetrić i netko uzdahne, no to je sve. Hladnoća.
- Kralju možda bi bilo bolje da se vratimo - kaže jedan od vojnika.
- Ne...predugo smo se skrivali...sad ili nikad. - sigurno će kralj.
Najednom zemlja počne podrhtavati. Svi ustadoše. Čuju trube i bubnjevi. Legije iz Rima su stigle.
- Previše ih je! Barem 500! - čuli su se uzvici. Na čelu legije bila je kočija od slonove kosti. Kralj pričeka da se zaustave. Nakon što su se zaustavili iz kočije izađe muškarac u crvenoj togi. Dvije vojske sad je odjeljivala samo rijeka, a kralj i čovjek iz kočije nađu se licem u lice na mostu.
- Ja sam Cleon, poslanik vječnog imperatora Corneliusa Malusa, vladara Europe. - predstavi se. - Ti mora da si budalasti kralj.
- Nisam ovdje došao da se vrijeđamo. - mirno će kralj. - Zašto dolaziš ovamo nepozvan?
- Predajte se. Sad. Predajte se vječnom mraku koji je dobrostiv i živite u njegovoj moći.
- Da...živimo kao robovi poput tebe. - odgovori kralj. Cleon podigne nos u čuđenju.
- Ha ha! Kako si glup. Znaš li ti što znači uspjeh? To je kada na balkonu iznad puka mašeš okrvavljenom rukom, a puk te štuje ne znajući da upravljaš njime.
- Ne, Cleone. Uspjeh je kada si dolje, među pukom i rukuješ se s njima čistom rukom.
- Zbog ovog stava zauvijek ćeš ostati mali kralj... - ali čist čovjek - prekine Ferus Cleona.
- Znaš li ti tko sam ja? Ja sam glasnik gospode i bogova!! - vikne Cleon.
- Hvalisavost je vrlina ljudi bez vrlina. - mirno će Ferus. -Vjecni rat se na svijetu vodi izmedju onih koji iz svijeta pokusavaju izvuci najvecu korist i onih koji su ovdje da bi zivot ucinili na Zemlji sto ljepsim. Zapitaj se koji si ti.
Cleon je navikao na pokornost i s ovakvima se još nije sreo. Bojao se iako je imao 10 puta veću vojsku. Mali se čovjek u duši sada boji. - Srest ćemo se još. - okrene se i krene prema kočiji.
Ferus se okrene prema svojoj vojsci koja ga je gledala s poštovanjem i olakšanjem.
No u taj tren Cleon se okrene, mahne rukom prema Ferusu i vikne svojima: - Slaughter them!


Prva prepreka je pred junacima, nažalost završava tragično:

Jutro bijaše obasjano prekrasnim španjolskim suncem. Male vile pleashu svoj proljetni ples, a latice prekrivahu nebo kao snježni pokrov. Jedino se buniše bog sjevernog vjetra, bliski prijatelj samoga boga mora...korumpiranog boga.
Junaci se oboružahu opremom i samopouzdanjem. Njihove misli bijahu usredotočene samo na jednu stvar, sve ostalo bijaše ništa više nego bijedna sjena. Njihov cilj bijahu vječni pjeskovi Sahare, ali prva prepreka bijaše mnogo bliže. Kako bi prešli u Afriku morahu proči preko jedinog prolaza koji vodi do tamo, kamenitih dveri Gibraltara. Na njima bijaše sagrađen most, podignut od samih Drevnih, star nekoliko tisuća godina. Nazvan je "Pustinjski put" ali zbog svoje starosti i neprohodivosti nazivahu ga još i "Predpustinjska smrt".
Nakon dva dana putovanja napokon dođoše do kamenitih dveri. Sjeverni vjetar i dalje puhaše, dok junaci krenuše preko "Pustinjskog puta". Prvi krenuše Aleksus i Aria za njim držeći ga za ruku, zatim Kania i Ax, pa laki Gregg i Nadan. Velox krenuše posljednji. Aleksus i Aria pređoše most, Ax također. No valovi postadu veći. Bilo je očigledno, prema morskoj pjeni, da bog mora nešto sluti. Lukavi Gregg preskoči do kraja, a Nadan zabije sjekiru u kamen i povuče se prema drugom kraju. Hitronogi Velox trčaše sad za svoj život. Valovi počeše udarati most. I napokon, on puče popola. Velox zabije strijelu u dasku i držaše se dok se most rušio prema stijeni. Aleksus brzo uzme uže. Most udari Veloxom u stijenu te ga valovi počeše zapljuskivati svom snagom. Teško se boriti protiv mora. Aleksus baci uže.
- Brzo, uhvati se! - povikne on.
Velox dohvati uže. No crni oblak pokrije nebo. Vjetar prestade puhati, biljke uvenuše, životinje pobjegoše. Tama obuzeše sve. Junaci ostadoše stajati nepomični. Jedino Aleksus pokušavaše izvući Veloxa van. Duboki zvuk sličan barbarskim trubljama probiše nebo iz tmine. Crna sjena drevnog demona pojaviše se na površini divljeg, zapijenjenog mora. Ogromni val zapljesnuše cijele dveri i ubrzo se povuće, ali Velox nestade. Junaci ostadoše kao zaleđeni.
- Bogovi! Leviathan! - uzvikne Nadan.
Aleksus ostade na kraju stijene, gledajući samo prazan kraj užeta, slušajući smijeh pokvarenih bogova. Leviathan je progutao Veloxa. Bijes u Aleksusu postajaše sve veći, gnjev, patnja, izgubljeni prijatelj, napokon eksplodiraše i baci mač skroz preko kamenitih dveri te se zabije točno na sami kraj Gibraltara.
- Hear me Poseidon, the corrupt god! I shall have your soul!


Lukavi kralj očajnički pokušava spasiti sebe i svoju vojsku, bježe u malu utvrdu:

Na Cleonove riječi Ferus se brzo okrene i ugleda kako mnogobrojna vojska kreće prema njemu. Čini se da je Ferus isprovocirao Cleona. Ferusovih pedeset naspram Cleonovih petsto. Ferus je znao kako je uzaludno boriti se, te je odlučio povesti svoje ljude do male utvrde zvane Radsor udaljene par stotina metara.
- Za mnom! - vikne kralj i vojnici potrčaše za njim. Rimljani ih počnu ganjati. Crni su oblaci prekrili nebo i Bogovi su uživali u igri mačke i miša, odlučivši pritom ne miješati se u borbu. Samo su čelkali krvoproliće.
Ferusovih pedeset stigoše do malene uzvrde, brzo uniđu unutra i zatvore vrata.
- Sad smo spašeni! - povikoše vojnici, no Ferus je znao da nije sve gotovo. Rimljani, nađoše se pred zatvorenim vratima, posjeku obližnje drvo. Sada će pokušati razbiti vrata deblom. Vojnici se uspaničeno okrenu prema vratima i shvate da ona neće izdržati. Ferusova mala privatna vojska imala je deset strijelaca. On njima naredi da se popnu na najvišu točku u utvrdi i strijelama demoraliziraju Rimljane. Strijelci se popnu i počoše gađati Rimljane silovitom brzinom. U početku se nisu snašli, zatim staviše štit iznad glave i tako se zaštite. Strijelci su brzo ispucali sve strijele i vratiše se kralju. Sada je kralj postao nervozniji i opcije za spas su se smanjivale, a Rimljani nastaviše probijati vrata.
- Ljudi! Postoji samo jedna opcija i pomalo je suicidalna! - poviče kralj. - Sve ćemo zapaliti!
Pošto je većina utvrde građena od drva, bila je lako zapaljiva. Kralj uzme jedni od baklji što bijahu na zidu.
- Sad, zapalit ćemo vrata i vatra i dim će rastjerati Rimljane, a mi se moramo u pravi čas provući pokraj njih!
- To je ludost! Ne može upaliti! - kaže vojnik.
- A imaš li bolju ideju? - upita kralj. Tišina - Nisam ni mislio.
- Krenimo! - zaderahu se vojnici. Znali su da im druge nema.
- Let us set a little campfire...


Novi problemi udaraju junake na putu, pojavljuje se misteriozni mudrac:

Ekspedicija je napredovala, ali sada sa strahopoštovanjem prema neprijatelju. Nakon Kamenitih Vrata izgubili su Veloksa, hrabrog i brzonogog strijelca, te otkrili novoga neprijatelja. Ubrzo, nakon prolaska preko ramena titana Atlasa, junaci su prvi puta vidjeli svoj cilj. U daljini, tisućama i tisućama milja daleko svijetlio je crni toranj, moćni aleksandrijski Pharos na kojem je obitavao vještac Thundes. No ta svijetlost nije bila jedina, zasljepljujuće djelovaše i putsinjsko sunce...
Junaci se uputiše preko prvih dina i kostura davno preminulih uljeza, nepoželjnih upadnika u carstvu Sfinge. Neprijatelj bijaše najdalje do sada, ali ipak bliže nego ikada. Borba sa suncem, pijeskom i samim sobom uzimala je i najmanje atome snage preostale u sada teškim kostima. Odjedanput, sunce nestadoše, a golemi crni oblak prekriše pustinjske beskraje. To je bilo djelo Vipera, čuvarica pustinjskog svijetla. One zatamniše izvor svjetlosti u središtu Sahare, u hramu znanom kao "Hram Sunca".
- Čak su se i božice pustinjskog svijetla pobunile protiv nas...- pomisli Aleksus - Ljudi! Imamo novo odredište! Krečemo u srce pustinje! Moramo vratiti svjetlo! - povikne on.
- Ne! Ne smijemo više skretati s puta. - reče Ax - Vrijeme je od velike važnosti.
- Kako, Ax, misliš naći put bez svijetla? Čak su se i beskrajne zrake Pharosa ugasile pod ovim crnim oblakom. To nam je jedina šansa. - odvrati Aleksus.
Ekspedicija utihne i promijeni put, ovoga put cilj je ležao u mraku svijetlosti, u samom središtu pustinje.
- Čujte nesretni, Sfinge uljezi,
Što govori vam mudrac vaš.
Sfingina jedino može tajna,
Otključat sunca ponova sjaj. - začu se glas iz daljine. Nepoznati voditelj u mraku.
- Taj glas, opet... - pomisli Aleksus - Ljudi, slušajte mudraca, moramo kod Sfinge, po tajnu sunca, pa u Hram Svjetla da vratimo sjaj. - zakljući Aleksus.
- Ali Sfinga je zla. Hrani se ljudima koje im servira vještac. - govorila je Kania.
- Ja se salžem s Aleksusom. Sfinga je nekoć pomagala ljudima, a nagovorit ćemo je i sada. - eče princ Nadan.
I tako se ekspedicija uputiše u po svoj cilj, a iza njih stvori se crna spodoba, nečujno se smijući izgubljenoj ekspediciji.
- Naivci, kako ćete do Sfinge bez sunca? Pa ne vidi se ni prst pred nosom. But you will never find out, that the only darkness is the one we choose to see...


Bitka ne jenjava, sada je samo slijepa:

Rimljani su probijali vrata sve brže, a hrabri su se vojnici još uvijek dvoumili da li da spale utvrdu. Ferus je znao da vremena više nema te je uzeo baklju i bacio je prema vratima. Nato se ostali vojnici ohrabre i počnu bacati baklje po cijeloj utvrdi. Rimljani su se potpuno zbunili, a dim je bivao sve jači. Kralj i vojnici morali su još malo držati dah, pa će izletjeti van kada dim postane najgušći. Bogovi su uživali u predstavi, dok su ih djevice hranile grožđem i vinom. Rimski poslanik Cleon zbunjeno je sa uzbrdice gledao novonastalu situaciju. Dim se pojačavao, a i Rimljani i junaci padali su bez zraka na tlo. Rimljani su počeli bježati, a u to Ferus i njegovi projure pokraj njih. Ipak, Cleon ih uoči i stade vikati svojim vojnicima da ih pokolju. Svi su počeli ošamućeno zamahivati mačevima koljući tako i svoje i protivnike. Kralj je uoči da ovo nema smisla, ali u to pred njim zamahne mač i odsiječe mu vrške obrva! Kralj od iznenađenja pade na tlo no brzo se izmakne novom zamahu protivničkog mača. Sada mu protivnik zakači plašt mačem i kralj se u zadnji čas izmakne. Sada je on na redu za napad. Iako je u dimu vidio samo obrise svoga protivnika, kralj mu je čuo svaki pokret. - I sad! - zadere se kralj i probije svog protivnika kojemu je sada pljuštala krv iz trbuha. Dim se polako razilazio i sve postajalo je jasnije. Kada se dim potpuno raščisti, kralj shvati da su on i par njegovih preživjelih vojnika otjerani do stijene, te da se Rimljani približavaju prema njima.
- Predaj se, budalo, dok još možeš! Prikloni se najmoćnijem bogu i zajedno ćemo mu vratiti snagu! - reče Cleon koji se tek sad spusti s brda.
- Priklanjam se jedino lijepim ženama, a ne palim bogovima! - čak je i u ovim trenucima kralj bio raspoložen za šalu, što je očito nerviralo Cleona.
- Feruse, prokletniče! Zar doista misliš da te sada netko može spasiti? Past ćeš u ponor skupa sa svojim budalama od vojnika!
- Niže od tebe ne mogu pasti. - odgovori kralj.
Bogovi su se nasmijali do suza ovom razgovoru, pa je počelo kišiti. No jedna je Božica plakala od tuge. Afrodita lijepa silno je voljela Ferusa i htjela mu pomoći, no Bogovi nisu dopuštali umiješavanje u borbu.


Digresija:

Noć koja je okružavala junake već je počimala uzimati svoj danak. Hladnoća je postala neizdržljiva, a njihovom lutanju nije se naziralo kraja. Mlada princeza Aria stisnula se uz Aleksusa, grijući sebe ali i njegovo srce. Njegove misli uz nju bile su sretne, čak i u vječnom mraku. Polako on je odlutao, u daleka prostranstva svoga djetinjstva, u kolijevku svoga života, u početak.
Lijepa žena plela je pokrivač, činilo se, kao da je slijepa. Mnoštvo malih dječaka trčalo je oko nje, igrajući se i skakučući. Crni oblak nadvio se nad starom kućom. Dječja igra je zatomila, slijepa gospođa zadrhtala. Na konju gotovo crnom kao sami Had, crvenih očiju, šiljatih ukrasa, izmučene duše, dojahali su jahaći. Njihovo je lice bilo sakriveno crnim kukuljicama, samo jedan je bio otkriven. Imao je zlatno ukrašene trepavice i kapke, prekrasnu zlatkastocrnu odoru i opak pogled. Oči su mu se spustile na ženu, gledajući je svisoka. Zli smiješak uneredio mu je lice i kimnuo je glavom svojim slugama. Ne razmišljajući, sluge su izvadile svoje mačeve i odsjekli ženi glavu, padajući u svježe ispleteni pokrivač. Nemilosrdno su pristupili djeci i poklali ih sve, osim jednoga. Zlokobna spodoba mu je pristupila, dragajući ga po kosi.
- Ne brini se, mališane. Tvoja majka i braća su bili slabi. Ti si jak. Jednoga dana bit ćeš mi zahvalan. Zahvalan, što sam od tebe učinio zlo. Sada, mrzi me, hrani se ljutnjom, srdžbom. Tvojim gnjevom ja ću se hraniti, tvojim strahom pojiti, a tvojim životom vladati.- opako se nasmiješi zlatooki čovjek i okrene se smijući se. Dječak je ostao stajati nepomično, čvrsto zatvorenih očiju, mrmljajući neku molitvu.
Aleksusove oči su se brzo otvorile, njegov dah je bio sve brži a zaprepaštena Aria ga je gledala postrance.
- Je li sve uredu? - upitala ga je
- Da, da, mislim..mislim da je. - odgovorio je on zbunjeno.
- Dobro, ljubavi, nastavimo, zaostajemo za skupinom. - reče ona gurkajući ga zaigrano prema naprijed.
Njegove misli bile su potpuno shrvane, znao je da ne smije udovoljiti tom čovjeku, ne smije ga mrziti. Ali to je bilo toliko teško, nepodnošljivo. Zato se i odlučio pridružiti Svetome Odredu, ali nikad nije zaboravio taj dan. U mraku pustinje ponovo mu se učinila figura, obris čovjeka koji je sličio baš njemu, ubojici njegovih snova i obitelji. Aleksus brzo prihvati mač i zamahne prema figuri, i opet i opet. Ona se samo smješila i držala pogled na njemu, taj pogled...
U mračnoj kuli, daleko otamo, isto se tako smiješio jedan čovjek, gledavši u svoju kristalnu kuglu oblijetanu crnim dušama na vrhu kule.
"We meet again, noble paladin. This time, I will have no mercy!"


Božica pomaže, barbari dolaze:

Rimljani su Ferusa stisli do stijene koja mu nije više dala da se odmaknu. Ferus je znao da su njegovi vojnici bolji, no ipak je rimska brojnost bila prevelika. Cleon se smješkao dok je gledao svoju, mislio je, pobjedu. A tamo gore, na Dvoru Nebeskom svetijim od svih hramova na zemlji, Bogovi su uživali u predstavi. Izopačeni i izvrnuti. Hrane se tuđom krvlju. Zaboravili su svoju misiju, štititi ljudski rod. Ali se sada opijaju i prejedaju smijući se tuđim patnjama. Nehrabri promatrači. Tako su ih nazivali. No ipak, jedna je Božica bila razumna i hrabra. Afrodita lijepa. Zaklela se da će štititi ljude i to neće prekršiti. A i Ferus joj je bio velika neispunjena ljubav. Afrodita lijepa je smišljala plan kako spasiti Ferusa, a vremena je sve manje. Dioniz rujni je bio poglkavar za odsutnosti viših Bogova i trebao je paziti na red, no bio je previše zauzet grickanjem i milovanjem djevica koje su palzile po njegovom tijelu pokušavajući mu na svaki način udovoljiti. Afrodita je uvidjela da je sad prilika iskrasti se iz Dvora na Zemlju. Spustila se brzim korakom Svetim Stepenicama, a kada stigne na tlo pretvori se u gubavu staricu. Odlučila je pronaći barbare koji žive ovim područjima, ali oni su se već odavno odrekli borbe za spas svijeta. Trčala je starica Afrodita kroz guste šume uz rijeku Ebro, te se popikavala na svakom koraku. Tek sad uvidje da Zemlja nije slična nebu. Tamo gore su sagovi i tepisi dopremljeni iz neodoljive Perzije, naravno iz dijela gdje su samo pohlepni Bogovi mogli pristupiti. Za to vrijeme Ferus je smislio plan kako da si bar malo uzmu na vremenu.
- Cleone, izazivam tvog najboljeg vojnika na dvoboj. Pobjedim li maknut ćeš se u Rim, a izgubim li zakolji me! - viknuo je hrabri kralj.
- Vrlo dobro onda! Prihvaćam izazov! Upoznaj Drakcija! - zadere se Cleon, a legije se razmaknu. Iz njih izađe čovjek veličine neba, a zubiju oštrih kao u vuka. To je bilo čudovište iz samoga pakla, mislio je Ferus dok je gledao stasinu kako kreće do njega. nije ni trepnuo, a čudovište je kretalo prema njemu s toljagom u ruci. Ferus se izmakne, primi mač i odsječe čudovištu prst! Krik! Drakcije zamahne još jednom, pa još jednom, a Ferus je to vješto izbjegavao sve dok ga nije treći udarac oborio. U čudo ležaše on, kad primjeti da njegov neprijatelj ima i treću ruku! Kralj se nije mogao pomaknuti, a Drakcije se spremao za konačan udarac.
- Hold on, my love! Help is on the way!



Svakako preporučamo da pročitate ako ste nešto propustili. Saga će se naravno nastaviti. Do sljedečeg puta.

svaasta.
- 11:29 - Komentari (11) - Printaj - #

11.06.2007., ponedjeljak

Ludi Carevi II.

Donosimo vam nove povijesne ličnosti i njihove bizarne pothvate i činjenice!

Grči je zakonodavac Drakon bio veoma strog. i najmanje je prekršaje dao kazniti smrću. Jednom je zgodom pred njega stao osuđeni 5-erogodišnjačić koji je nehotice razbio jedan stup koji je ranio prolaznika. Iako su mu svi predlagali da pusti nestašno dijete, Drakon mu je pred svima odrezao glavu kako nitko ne bi posumnjao u njegovu politiku.

Bizantska carica Teodora imala je sina kojeg nije htjela. Prokrijumčaren je u Arabiju prije nego li ga je uspjela ubiti. Kada je navršio 14 godina vratio se da upozna majku. Više nikada nije viđen.

Atila Hunski obožavao je piti ljudsku krv i jesti sirovo ljudsko meso.

Kineski car Šimin Li je , kako bi se domogao prijestolja, pobio svu svoju braću i njehove obitelji, a oca je dao živoga ispržiti.

Bizantski car Vasilije II. Veliki pobijedio je makedonskog cara Samuila i izvadio svim vojnicima oči. Tek je svakom stotom ostavio jedno oko kako bi mogli voditi oslijepljene kući. Legenda kaže da su nesretnici padali niz stijenu vičući: "Oh, hrid!". Tako je Ohrid dobio ime.

Rimski car Hadrijan imao je ljubavnika, mladića po imenu Antinoj. Povjesničari tvrde da su se toliko voljeli da su danonoćno vodili ljubav. Kada je Antinoj umro, Hadrijan mu je sagradio hram i proglasio Bogom.

Toma de Torquemada bio je najveći španjolski inkvizitor koji je na sljedeće načine tjerao ljude da postanu katolici: - Škripcima je gnječio nokte na prstima.
- Kožu im palio užarenim šipkama.
- Pekao ih je nad vatrom.
- U grla im ulijevao vodu dok se nisu ugušili.
- Vješao ih za ruke, a na zglobovima im stavljao utege.

Ruski je car Ivan Grozni, misleći kako jedan grad sprema urotu protiv njega, dao išibati građane do kostiju, čupao im kliještima rebra, kuhao ih u kotlu, pekao ih i sjeckao na komadiće. Ubijeno je 60 000 žena, muškaraca i djece. Ivan je također u bijesu ubio svog jedinog sina.

Nadam se da ste zgroženi jer biste trebali biti. Nije povijest zla, zli su ljudi (Užasi povijesti).

Napomena: Vjerodostojnost nekih informacija je upitna jer su povjesničari voljeli pretjerivati, a znamo kako povijest pišu pobjednici.


- 21:13 - Komentari (20) - Printaj - #

08.06.2007., petak

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: X. The Barbaric Hope

Rimljani su Ferusa stisli do stijene koja mu nije više dala da se odmaknu. Ferus je znao da su njegovi vojnici bolji, no ipak je rimska brojnost bila prevelika. Cleon se smješkao dok je gledao svoju, mislio je, pobjedu. A tamo gore, na Dvoru Nebeskom svetijim od svih hramova na zemlji, Bogovi su uživali u predstavi. Izopačeni i izvrnuti. Hrane se tuđom krvlju. Zaboravili su svoju misiju, štititi ljudski rod. Ali se sada opijaju i prejedaju smijući se tuđim patnjama. Nehrabri promatrači. Tako su ih nazivali. No ipak, jedna je Božica bila razumna i hrabra. Afrodita lijepa. Zaklela se da će štititi ljude i to neće prekršiti. A i Ferus joj je bio velika neispunjena ljubav. Afrodita lijepa je smišljala plan kako spasiti Ferusa, a vremena je sve manje. Dioniz rujni je bio poglkavar za odsutnosti viših Bogova i trebao je paziti na red, no bio je previše zauzet grickanjem i milovanjem djevica koje su palzile po njegovom tijelu pokušavajući mu na svaki način udovoljiti. Afrodita je uvidjela da je sad prilika iskrasti se iz Dvora na Zemlju. Spustila se brzim korakom Svetim Stepenicama, a kada stigne na tlo pretvori se u gubavu staricu. Odlučila je pronaći barbare koji žive ovim područjima, ali oni su se već odavno odrekli borbe za spas svijeta. Trčala je starica Afrodita kroz guste šume uz rijeku Ebro, te se popikavala na svakom koraku. Tek sad uvidje da Zemlja nije slična nebu. Tamo gore su sagovi i tepisi dopremljeni iz neodoljive Perzije, naravno iz dijela gdje su samo pohlepni Bogovi mogli pristupiti. Za to vrijeme Ferus je smislio plan kako da si bar malo uzmu na vremenu.
- Cleone, izazivam tvog najboljeg vojnika na dvoboj. Pobjedim li maknut ćeš se u Rim, a izgubim li zakolji me! - viknuo je hrabri kralj.
- Vrlo dobro onda! Prihvaćam izazov! Upoznaj Drakcija! - zadere se Cleon, a legije se razmaknu. Iz njih izađe čovjek veličine neba, a zubiju oštrih kao u vuka. To je bilo čudovište iz samoga pakla, mislio je Ferus dok je gledao stasinu kako kreće do njega. nije ni trepnuo, a čudovište je kretalo prema njemu s toljagom u ruci. Ferus se izmakne, primi mač i odsječe čudovištu prst! Krik! Drakcije zamahne još jednom, pa još jednom, a Ferus je to vješto izbjegavao sve dok ga nije treći udarac oborio. U čudo ležaše on, kad primjeti da njegov neprijatelj ima i treću ruku! Kralj se nije mogao pomaknuti, a Drakcije se spremao za konačan udarac.
- Hold on, my love! Help is on the way!

Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.

- 19:38 - Komentari (15) - Printaj - #

05.06.2007., utorak

Nada! Zoran Milanović - je li on hrvatski Mesija?

SDP ima novog predsjednika. Taj se čovjek zove Zoran Milanović, ima 41 godinu, bavi se trčanjem, ima obitelj i predstavlja novu hrvatsku nadu. Euforija se još nije stišala oko ovog revolucionarnog događaja. Zašto revolucionarnog? Pa zbog toga što je na scenu stupio MLAD i PERSPEKTIVAN čovjek BEZ političke karijere, a s dobrom idejom. Hrvatska ga je upoznala u Stankovićevoj "Nedjeljom u 2" gdje se vješto odupirao podlim i glupim pitanjima kontroverznog voditelja. Stanković je stjeran u kut, dok je Milanović smireno davao logičan odgovor na svako pitanje. Koliko je već sad popularan pokazuje i činjenica da je u Stankovićevoj anketi pobijedio Sanadera na pitanje "Tko je bolji političar?". Rečenice koje su najviše upale u uho su "Kada se svađaju prošlost i sadašnjost stradava budućnost." i "Narod je tužan bez novca i posla a ne zbog nogometa.". HDZ je čini se otpjevao svoje. U svom mandatu nisu gotovo ništa ucinili i vijeme je da se dade prilika SDP-u, pogotovo s Milanovicem sad na celu. No prestanimo ga hvaliti da ga ne bismo urekli. Priliku ce on imati, ako je pametan iskoristit ce je ne za promociju sebe vec za promociju ove drzave u kojoj razno razni debili bacaju prasinu u oci narodu tako sto uvjeravaju kako mi krocimo prema vrhu Europe. Daleko smo mi od razvijenog svijeta. Dok Kirini, Sanaderi, Kalmete i slicni budu na vlasti, mi smo BANANA REPUBLIKA!
- 19:28 - Komentari (21) - Printaj - #

01.06.2007., petak

Kronike AN1

Sat je otkucao 6 sati. Bilo je vrijeme. Početak kraja, kraj početka. Velikim je slovima bilo ispisano na jednostavnom, šahovnicom ukrašenom dokumentu:

"Početak ispita je točno u 8 sati. Svi učenici moraju biti prisutni u 7:30 radi prozvike. Nemogučnost pristupanja ispitu mora se prijaviti najmanje 3 godine prije. Ako ipak ne uspijete, bit ćete eliminirani i vaše će ime biti izbrisano sa lica planeta."

Naravno, lagana panika nas je hvatala. Nismo se najavili 3 godine prije, ali ipak, tko bi očekivao da ćemo zakasniti? Nećemo valjda...
ZET je obavio svoj dio posla, linije su išle dosta redovito i došli smo čak prije vremena. Na ulazu škole vidjeli smo tijela trojice koja su uranila. Jadni. Mi smo ipak znali da u školu moramo ući točno u 7:29:00, te da imamo točno minutu do dvorane za prozivku.

Kušnja jedne minute
-------------------------

Prepreka 1: Detektor

Velika željezna vrata čekala su na ulazu. Pored njih su stajala dvojica tipova u crnome. Prototip savršenih ljudi. Jedan malen dječak uplašeno je prošao kroz čudovište. BEEP! "Ali...ali....nemam ništa..." BANG. "Sljedeći!"

Prepreka 2: Propadajući pod

Ovaj je bio gadan. Kao i obično, još jedan mali dječak je išao ispred nas. NATPIS: Ovdje zagazite lijevo, zatim desno, lijevo, lijevo, desno, desno, gore, desno, lijevo, dolje, gore, gore, lijevo. Dozvoljenih koraka: 2. Sretno!

Prepreka 3: Kanibal

Opet mali dječak, iritantni su već. U sredini mračne sobe, u sjenovitoj stolici sjedi on...KANIBAL PROFESOR (inicijali A.L). Čuje se opaki zvuk: Muhuhhahaha! Natpis na vratima: "Obavezan certifikat o testiranju kakvoće mesa."

Prepreka zadnja: Pandorina kutija

Obična kutija, natpis: "Oprezno otvoriti, kutija mora biti potpuno otvorena, ali ne smije biti otvorena."


Mi smo otišli drugim smijerom, gdje nema prepreka. Objašnjenje: Koordinator ispita je polovičan.


Prozivka
-----------

7:30:00. Učnici pod brojem 3948474743838874730 i 2389498577782345 idu u učionicu 101. "Ali, mi nismo dobili nikakve brojeve...." BANG!


Ispit
------

Otvaranje kuverte: Pažnja! Koristiti smijete samo vaše ruke. Kuverta je sigurno zapečačena trima bravama. Sretno! Imate 10 milisekundi. BANG!BANG!BANG!

AN1: Informacije izbrisane...

Ispit: Najjednostavniji dio, preživjeli su čak bili sretni.

AN2: Informacije uskračene

Izlazak: Profesor odjavljivač je pristupio s automatskim oružjem, haubicom i psima. Inicijali: N.Š. Učenici su dobili 10 stotinki prednosti. Razlog: Pa i profesori se moraju zabaviti, zar ne?

Kraj, žrtva: zatajena informacija. Preživjeli: 2, uskoro nijedan.


- 20:37 - Komentari (26) - Printaj - #

29.05.2007., utorak

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: XIX. A Dark Past

Noć koja je okružavala junake već je počimala uzimati svoj danak. Hladnoća je postala neizdržljiva, a njihovom lutanju nije se naziralo kraja. Mlada princeza Aria stisnula se uz Aleksusa, grijući sebe ali i njegovo srce. Njegove misli uz nju bile su sretne, čak i u vječnom mraku. Polako on je odlutao, u daleka prostranstva svoga djetinjstva, u kolijevku svoga života, u početak.
Lijepa žena plela je pokrivač, činilo se, kao da je slijepa. Mnoštvo malih dječaka trčalo je oko nje, igrajući se i skakučući. Crni oblak nadvio se nad starom kućom. Dječja igra je zatomila, slijepa gospođa zadrhtala. Na konju gotovo crnom kao sami Had, crvenih očiju, šiljatih ukrasa, izmučene duše, dojahali su jahaći. Njihovo je lice bilo sakriveno crnim kukuljicama, samo jedan je bio otkriven. Imao je zlatno ukrašene trepavice i kapke, prekrasnu zlatkastocrnu odoru i opak pogled. Oči su mu se spustile na ženu, gledajući je svisoka. Zli smiješak uneredio mu je lice i kimnuo je glavom svojim slugama. Ne razmišljajući, sluge su izvadile svoje mačeve i odsjekli ženi glavu, padajući u svježe ispleteni pokrivač. Nemilosrdno su pristupili djeci i poklali ih sve, osim jednoga. Zlokobna spodoba mu je pristupila, dragajući ga po kosi.
- Ne brini se, mališane. Tvoja majka i braća su bili slabi. Ti si jak. Jednoga dana bit ćeš mi zahvalan. Zahvalan, što sam od tebe učinio zlo. Sada, mrzi me, hrani se ljutnjom, srdžbom. Tvojim gnjevom ja ću se hraniti, tvojim strahom pojiti, a tvojim životom vladati.- opako se nasmiješi zlatooki čovjek i okrene se smijući se. Dječak je ostao stajati nepomično, čvrsto zatvorenih očiju, mrmljajući neku molitvu.
Aleksusove oči su se brzo otvorile, njegov dah je bio sve brži a zaprepaštena Aria ga je gledala postrance.
- Je li sve uredu? - upitala ga je
- Da, da, mislim..mislim da je. - odgovorio je on zbunjeno.
- Dobro, ljubavi, nastavimo, zaostajemo za skupinom. - reče ona gurkajući ga zaigrano prema naprijed.
Njegove misli bile su potpuno shrvane, znao je da ne smije udovoljiti tom čovjeku, ne smije ga mrziti. Ali to je bilo toliko teško, nepodnošljivo. Zato se i odlučio pridružiti Svetome Odredu, ali nikad nije zaboravio taj dan. U mraku pustinje ponovo mu se učinila figura, obris čovjeka koji je sličio baš njemu, ubojici njegovih snova i obitelji. Aleksus brzo prihvati mač i zamahne prema figuri, i opet i opet. Ona se samo smješila i držala pogled na njemu, taj pogled...
U mračnoj kuli, daleko otamo, isto se tako smiješio jedan čovjek, gledavši u svoju kristalnu kuglu oblijetanu crnim dušama na vrhu kule.
"We meet again, noble paladin. This time, I will have no mercy!"

- 20:34 - Komentari (14) - Printaj - #

25.05.2007., petak

Ludi Carevi I.

Kroz povijest, na vlast su dolazile mnoge osobe, neke sposobne, a neke malo manje. Nekolicina ih je bilo emocionalno nestabilno, večina okrutni, svi ludi. Ovo je pregled takovih ljudi i njihovih ekscentričnih podviga. Pa počnimo...

Naravno započinjemo sa Kserksom, jedna od Kserksovih generala bila je žena, Artemizija. Bježeći od grčkih trijera zabila se u perzijanski brod pokušavajući zbuniti protivnika. Kserkso je, promatrajući s obale zabunom mislio da je to grčki brod i rekao:
Moje su žene postale muškarci, a moji muškarci žene.
.
Nakon bitke kod Salamine, dok su Kserkso i Perzijanci bježali, oluja se spremala na obzoru. Kapetan broda je naredio da se vojnici sa broda bace za svoga kralja, jer je znao da brod neće izdržati. Nedugo nakon povratka, Kserkso je nagradio kapetana što mu je spasio život i dao ga pogubiti jer oluje nije bilo.
Kserkso je bio opsjednut ljepotom platane, toliko da je drvo dao ukrasiti zlatom i dodijeliti mu čuvara.
Neki Lidijac je došao moliti Kserksa da mu pusti najstarijeg sina neka ne ide u rat, već da se dođe brinuti za njega u starosti. Kserkso je na to odgovorio tako što je prepolovio tijelo mladića i stavio jedan dio na svaku stranu ceste, promarširajući vojskom između.
Također je poznato njegovo bičevanje i okovanje mora.

Neron je vjerojatno bio najkontroverzniji car. U djetinjstvu ga je zlostavljala majka, što je vjerojatno uzrokovalo njegovim bolesnim psihološkim i emocionalnim stanjem. Pa tako ju je pokušao ubiti 6 puta. Prvi puta joj je dao izbušiti brod na putu do Caprija, otoka careva ali je žilava starica preživjela. Uspio je tek šesti put, kada je dao izrezati strop nad njezinim krevetom koji je pao na nju, ubivši je s njezinim 50 godina mlađim ljubavnikom.
Kada god je dobio inspiraciju, Neron je ispustio suzu, tada je tražio da se donese epruveta u kojoj bi carska suza ostala zauvijek sačuvana.
Za vrijeme svojih umjetničkih izvedbi nije dopuštao da itko izlazi iz dvorane. Tako je jedna trudna žena imala trudove, ali je ipak prisustvobala izvedbi, morajućo zatomiti svoje suze, da bi na kraju rodila u samoj dvorani.

Kaligula je odgajano mrzio senat. Tako je on dao svog konja Kasača za senatora kao uvredu, a svaki put kad je išao u rat lupio je po svojem maču govoreći senatu:
Doći ću, doći. I ovaj će doći sa mnom.

Organizirao je mnoge orgije na dvoru, radi kojih je jedna uzorita Rimljanka svršila sama sebi život kada je to vidjela.
Čak je natjerao svoje 10-godišnje nečake na orgije.

Tiberije je bio bolesno nepovjerljiv. Sakrio se od javnog života na otok Capri, gdje je ironično ubijen utapanjem u moru ispred svoje vile.

Vespazijan je bio car iznimno britke duhovitosti. Prije svoje smrti je rekao:
Čini mi se da postajem bogom...


Gaj Julije Cezar je najvjerojatnije jako mlad itgubio nevinost, ali sa istočnim vladarom male azije...

Marko Licinije Kras je ironično, radi svoje velike žudnje za zlatom ubijen tako što su mu odsjelki ruke i ulili tekuće zlato u usta.

Asirski car Asurbanipal je za svog života, vjeruje se, oderao 1000 ljudi žive.

Namjesnik Judeje, Herod Veliki ,osim što je obožavao jesti oči, dao je pobiti sve dječake u dobi do 4 godine, kako bi spasio svoju vlast.

To bi bilo sve za danas, pridružite nam se i drugi puta u novim pričama o LUDIM CAREVIMA.
- 17:21 - Komentari (25) - Printaj - #

22.05.2007., utorak

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: VIII. The Blind Battle

Rimljani su probijali vrata sve brže, a hrabri su se vojnici još uvijek dvoumili da li da spale utvrdu. Ferus je znao da vremena više nema te je uzeo baklju i bacio je prema vratima. Nato se ostali vojnici ohrabre i počnu bacati baklje po cijeloj utvrdi. Rimljani su se potpuno zbunili, a dim je bivao sve jači. Kralj i vojnici morali su još malo držati dah, pa će izletjeti van kada dim postane najgušći. Bogovi su uživali u predstavi, dok su ih djevice hranile grožđem i vinom. Rimski poslanik Cleon zbunjeno je sa uzbrdice gledao novonastalu situaciju. Dim se pojačavao, a i Rimljani i junaci padali su bez zraka na tlo. Rimljani su počeli bježati, a u to Ferus i njegovi projure pokraj njih. Ipak, Cleon ih uoči i stade vikati svojim vojnicima da ih pokolju. Svi su počeli ošamućeno zamahivati mačevima koljući tako i svoje i protivnike. Kralj je uoči da ovo nema smisla, ali u to pred njim zamahne mač i odsiječe mu vrške obrva! Kralj od iznenađenja pade na tlo no brzo se izmakne novom zamahu protivničkog mača. Sada mu protivnik zakači plašt mačem i kralj se u zadnji čas izmakne. Sada je on na redu za napad. Iako je u dimu vidio samo obrise svoga protivnika, kralj mu je čuo svaki pokret. - I sad! - zadere se kralj i probije svog protivnika kojemu je sada pljuštala krv iz trbuha. Dim se polako razilazio i sve postajalo je jasnije. Kada se dim potpuno raščisti, kralj shvati da su on i par njegovih preživjelih vojnika otjerani do stijene, te da se Rimljani približavaju prema njima.
- Predaj se, budalo, dok još možeš! Prikloni se najmoćnijem bogu i zajedno ćemo mu vratiti snagu! - reče Cleon koji se tek sad spusti s brda.
- Priklanjam se jedino lijepim ženama, a ne palim bogovima! - čak je i u ovim trenucima kralj bio raspoložen za šalu, što je očito nerviralo Cleona.
- Feruse, prokletniče! Zar doista misliš da te sada netko može spasiti? Past ćeš u ponor skupa sa svojim budalama od vojnika!
- Niže od tebe ne mogu pasti. - odgovori kralj.
Bogovi su se nasmijali do suza ovom razgovoru, pa je počelo kišiti. No jedna je Božica plakala od tuge. Afrodita lijepa silno je voljela Ferusa i htjela mu pomoći, no Bogovi nisu dopuštali umiješavanje u borbu.
- I will save you my love! My tears are your exemption!

Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.

- 17:27 - Komentari (14) - Printaj - #

20.05.2007., nedjelja

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: VII. The Eternal Sun

Ekspedicija je napredovala, ali sada sa strahopoštovanjem prema neprijatelju. Nakon Kamenitih Vrata izgubili su Veloksa, hrabrog i brzonogog strijelca, te otkrili novoga neprijatelja. Ubrzo, nakon prolaska preko ramena titana Atlasa, junaci su prvi puta vidjeli svoj cilj. U daljini, tisućama i tisućama milja daleko svijetlio je crni toranj, moćni aleksandrijski Pharos na kojem je obitavao vještac Thundes. No ta svijetlost nije bila jedina, zasljepljujuće djelovaše i putsinjsko sunce...
Junaci se uputiše preko prvih dina i kostura davno preminulih uljeza, nepoželjnih upadnika u carstvu Sfinge. Neprijatelj bijaše najdalje do sada, ali ipak bliže nego ikada. Borba sa suncem, pijeskom i samim sobom uzimala je i najmanje atome snage preostale u sada teškim kostima. Odjedanput, sunce nestadoše, a golemi crni oblak prekriše pustinjske beskraje. To je bilo djelo Vipera, čuvarica pustinjskog svijetla. One zatamniše izvor svjetlosti u središtu Sahare, u hramu znanom kao "Hram Sunca".
- Čak su se i božice pustinjskog svijetla pobunile protiv nas...- pomisli Aleksus - Ljudi! Imamo novo odredište! Krečemo u srce pustinje! Moramo vratiti svjetlo! - povikne on.
- Ne! Ne smijemo više skretati s puta. - reče Ax - Vrijeme je od velike važnosti.
- Kako, Ax, misliš naći put bez svijetla? Čak su se i beskrajne zrake Pharosa ugasile pod ovim crnim oblakom. To nam je jedina šansa. - odvrati Aleksus.
Ekspedicija utihne i promijeni put, ovoga put cilj je ležao u mraku svijetlosti, u samom središtu pustinje.
- Čujte nesretni, Sfinge uljezi,
Što govori vam mudrac vaš.
Sfingina jedino može tajna,
Otključat sunca ponova sjaj. - začu se glas iz daljine. Nepoznati voditelj u mraku.
- Taj glas, opet... - pomisli Aleksus - Ljudi, slušajte mudraca, moramo kod Sfinge, po tajnu sunca, pa u Hram Svjetla da vratimo sjaj. - zakljući Aleksus.
- Ali Sfinga je zla. Hrani se ljudima koje im servira vještac. - govorila je Kania.
- Ja se salžem s Aleksusom. Sfinga je nekoć pomagala ljudima, a nagovorit ćemo je i sada. - eče princ Nadan.
I tako se ekspedicija uputiše u po svoj cilj, a iza njih stvori se crna spodoba, nečujno se smijući izgubljenoj ekspediciji.
- Naivci, kako ćete do Sfinge bez sunca? Pa ne vidi se ni prst pred nosom. But you will never find out, that the only darkness is the one we choose to see...
Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.

- 14:54 - Komentari (15) - Printaj - #

16.05.2007., srijeda

Nacionalni ispiti: FBI Top Secret

Koordinator nacionalnih ispita: Morate doci u 7:30 u skolski hodnik te nastaviti prema dvorani gdje cete biti prozvani. U 7:40 pocnite se kretati prema ucionicama. U razred ulazite jedan po jedan sa samo olovkom i gumicom, te kalkulatorom koji ce biti stavljen u posebnu kutiju. Zatim ce profesor voditelj citati upute za pisanje ispita tocno 10 minuta. Dobit cete zaporku i upitnik AN1 i nije vazno zasto se tako zove. I najmanje ometanje biti ce kaznjeno. Na WC smijete samo uz pratnju profesora. Morate doci bez mobilnog aparata. U suprotnom ce vam biti oduzet.
Puno srece!

Prijevod: Nacionalne ispite bez sumnje organizira FBI. Na ulazu skole pregledavat ce vas detektorima a ako budu nasli i najmanji ostri predmet uputit ce vas u sobu 101 gdje ce vas skinuti do gola i muciti dok im ne kazete sto vam je bila nakana s tim predmetom. Na ulasku u ucionu bit ce postavljena bodljikava zica koja ce odjeljivati svakog ucenika te ce policijski psi kruziti oko vas za vrijeme pisanja. I najmanjji zvuk koji proizvedete bit ce kaznjen na sljedeci nacin. U sobu ce se usetati FBI operativac, staviti prigusivac (da se ne ometa druge), te ce vas ustrijeliti u glavu. Zatim ce se otvoriti rupa na podu i stolica s vasim mrtvim tijelom ce samo propasti u nju, a nakon svega toga izbrisani ce biti svi vasi dosjei i podaci. Saznate li pak sto znaci AN1, vjerojatno cete biti ubijeni jer ste saznali TOP SECRET FBI.
Puno srece!


- 22:46 - Komentari (20) - Printaj - #

13.05.2007., nedjelja

Eurovision song contest 2007

Svaasta. To je prvo sto nam pada na pamet kad se prisjetimo Eurosonga 2007. Mogli smo vidjeti svakakve nakaze i prikaze, te se nasmijati do suza njihovoj gluposti.
Osvrnimo se prvo na pobjednika: Srbija. Hvala Bogu da je pobijedila. Marija Serifovic i njezina pjesma "Molitva" zaista su bile najbolji izbor Europe. Sjajna pjesma i jos bolji glas ove neobicne dame ucinile su ovo natjecanje barem malo dostojnom.



Druga pjesma po redu granici s dobrim ukusom i s ludilom. Ukrajinska Verka Serdyucka prica je za sebe. Moram priznati da sam se nasmijao do suza ovoj smijesnoj spodobi i pjesmi, no dobro da nije pobijedila. Pa ipak je ovo natjecanje za PJESMU Europe, a ne za smijeh Europe.



Trece plasirana Rusija dobila je visok rang samo zbog susjeda, a cetvrta Turska moze se podiciti samo ritmom. Iznenadila je Bugarska svojom etno pjesmom koja je bila prilicno neobicna. Sesta Bjelorusija imala je ljepotana i ne teko losu pjesmu, dok je Grcka ista kao Turska. Armenija je neshvatljivo osma. Trebala bi biti medju zadnjima. Madjarska se moze pohvaliti izvrsnom pjevacicom i trebala se vise plasirati, dok je Moldavija sretna s desetim mjestom koje je osvojila zahvaljujuci prekrasnoj Nataliom Barbu. Ukratko pobijedio je istok, dok su cetiri najmocnije i najvece zemlje ponovo zavrsile kao zadnje.

A sada glavno pitanje: Zasto je Hrvatska ispala?
Hrvatsku su predstavljali Dado Topic i Dragonfly koji su zavrsili 16. u polufinalu. Zasto? Pjesma je odlicna, doista. Nema joj se sto zamijeriti no negdje je zakazalo bas kao sto je prognozirao genije, pokojni Djordje Novkovic, koji je rekao da necemo proci u finale. Zakazala je izvedba. Dado je bio potpuno promukao, Iva Gluhak je falsala na svakom koraku, a prateci vokal koji je 10 godina bio s Tinom Turner bio je katastrofa. Nesklad koji je vladao tijekom izvodjenja pjesme bio je tako velik da se to nije dalo slusati. Dado je pokusavao odrzati sve na mjestu, no Gluhak i prateci vokal su mu uvelike otezavali situaciju. Ostaje pitanje je li Dado trebao svu tu silnu pratnju koja se pokazala nedokazanom?
Propala je pjesma koja je puno obecavala. Steta. Dajemo vam primjer pjesme na Dori i u Helsinkiju da cujete razliku.





Bilo kako bilo, Eurosong vise nikada nece biti isti. Ovaj je put pobijedila PJESMA, no koja ce vrsta umjetnosti pobijediti sljedece godine?
- 18:17 - Komentari (23) - Printaj - #

10.05.2007., četvrtak

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: VI. The Siege of Radsor

Na Cleonove riječi Ferus se brzo okrene i ugleda kako mnogobrojna vojska kreće prema njemu. Čini se da je Ferus isprovocirao Cleona. Ferusovih pedeset naspram Cleonovih petsto. Ferus je znao kako je uzaludno boriti se, te je odlučio povesti svoje ljude do male utvrde zvane Radsor udaljene par stotina metara.
- Za mnom! - vikne kralj i vojnici potrčaše za njim. Rimljani ih počnu ganjati. Crni su oblaci prekrili nebo i Bogovi su uživali u igri mačke i miša, odlučivši pritom ne miješati se u borbu. Samo su čelkali krvoproliće.
Ferusovih pedeset stigoše do malene uzvrde, brzo uniđu unutra i zatvore vrata.
- Sad smo spašeni! - povikoše vojnici, no Ferus je znao da nije sve gotovo. Rimljani, nađoše se pred zatvorenim vratima, posjeku obližnje drvo. Sada će pokušati razbiti vrata deblom. Vojnici se uspaničeno okrenu prema vratima i shvate da ona neće izdržati. Ferusova mala privatna vojska imala je deset strijelaca. On njima naredi da se popnu na najvišu točku u utvrdi i strijelama demoraliziraju Rimljane. Strijelci se popnu i počoše gađati Rimljane silovitom brzinom. U početku se nisu snašli, zatim staviše štit iznad glave i tako se zaštite. Strijelci su brzo ispucali sve strijele i vratiše se kralju. Sada je kralj postao nervozniji i opcije za spas su se smanjivale, a Rimljani nastaviše probijati vrata.
- Ljudi! Postoji samo jedna opcija i pomalo je suicidalna! - poviče kralj. - Sve ćemo zapaliti!
Pošto je većina utvrde građena od drva, bila je lako zapaljiva. Kralj uzme jedni od baklji što bijahu na zidu.
- Sad, zapalit ćemo vrata i vatra i dim će rastjerati Rimljane, a mi se moramo u pravi čas provući pokraj njih!
- To je ludost! Ne može upaliti! - kaže vojnik.
- A imaš li bolju ideju? - upita kralj. Tišina - Nisam ni mislio.
- Krenimo! - zaderahu se vojnici. Znali su da im druge nema.
- Let us set a little campfire...

Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.

- 15:00 - Komentari (18) - Printaj - #

08.05.2007., utorak

In Memoriam: Đorđe Novković

Đorđe Novković (Sarajevo, 2. rujna 1943. - Zagreb, 6. svibnja 2007.), hrvatski kompozitor zabavne glazbe koji vuče podrijetlo iz Bosne i Hercegovine.


Biografija

Sa 6 godina je krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića.

Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. 1968. preselio se u Zagreb i iste godine s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi uspjeh.

Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Đoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, grupu Pro Arte, Gabi Novak, Srebrna krila itd., te postao najtiražniji skladatelj.

Ploče izvođača za koje je on skladao prodavane su u više od 100 milijuna primjeraka . Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju. Godine 1993., njegova pjesma „Don't ever cry“ u izvedbi riječkih „Putokaza“ bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu 1993. Dobio je Porin za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada.

Napisao više od 2500 pjesama i prodao oko 20 milijuna ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“. Preminuo je 6.5.2007. u 65 godini života u Zagrebu.

Citati

„Ja sam „picajzlast“ i strog, prava Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela. Volim red, dok je Boris impulzivan i neprilagodljiv, a pritom tvrdoglav kao pravi Jarac. Od mene je, čini se, nasljedio samo ljubav prema glazbi i sportu.“


„Vrlo sam pedantan. Alergičan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obavezno sve podšišam škaricama, a onda pincetom iščupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu,a nakon toga stavim after shave i Nivea kremu preko lica i glave.“

„Ja sam čovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu i sport“

Zanimljivosti

- da nije bio glazbenik bio bi profesionalni sportaš

- imao je sjajnu memoriju, znao je 500 telefonskih brojeva napamet

- bio je osmi na svijetu u stolnom tenisu

- mogao je napraviti 100 trbušnjaka u seriji

svaki dan je vježbao 40 minuta: 20 min. na orbitrecku, 15 min. vesla, 5 min. lupao u vreću i napravio 100 trbušnjaka

Spavao je u spavaćici, mrzio je pidžame:

„Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije“

Kako je počeo brijati glavu: posijedio je i počeo bojiti kosu u frizerskim salonima, tamo su mu se smijali pa se preselio u kupaonicu i sam počeo s bojenjem. Onda si je spalio kosu, poludio, uzeo brijač, obrijao glavu i nikada nije zažalio.

Ne može si oprostiti što je Borisu prešutio ponudu da profesionalno igra nogomet za NK Zagreb. Njegov sin Boris Novković usmjerio je svoju glazbenu karijeru u sasvim drugom pravcu od oca, nastojeći ne podilaziti na svaki način općem ukusu i površnim trendovima na domaćoj zabavnoglazbenoj sceni, kao što to redovno čini stariji Novković.



U kratkom roku Hrvatska je izgubila još jednog velikog čovjeka. Čovjeka koji je postigao zavidnu glazbenu karijeru, uvijek bio i ostao pedantni profesionalac te nam uljepšao dana tosućama pjesama koje je napisao. Mislim da djela govore tisuću riječi, pa izvolite i uživajze u zvukovima Đorđa Novkovića.

IN MEMORIAM: Đorđe Novković (Sarajevo, 2. rujna 1943. - Zagreb, 6. svibnja 2007.)







svaasta.
- 18:51 - Komentari (18) - Printaj - #

05.05.2007., subota

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: V. The Desert Path

Jutro bijaše obasjano prekrasnim španjolskim suncem. Male vile pleashu svoj proljetni ples, a latice prekrivahu nebo kao snježni pokrov. Jedino se buniše bog sjevernog vjetra, bliski prijatelj samoga boga mora...korumpiranog boga.
Junaci se oboružahu opremom i samopouzdanjem. Njihove misli bijahu usredotočene samo na jednu stvar, sve ostalo bijaše ništa više nego bijedna sjena. Njihov cilj bijahu vječni pjeskovi Sahare, ali prva prepreka bijaše mnogo bliže. Kako bi prešli u Afriku morahu proči preko jedinog prolaza koji vodi do tamo, kamenitih dveri Gibraltara. Na njima bijaše sagrađen most, podignut od samih Drevnih, star nekoliko tisuća godina. Nazvan je "Pustinjski put" ali zbog svoje starosti i neprohodivosti nazivahu ga još i "Predpustinjska smrt".
Nakon dva dana putovanja napokon dođoše do kamenitih dveri. Sjeverni vjetar i dalje puhaše, dok junaci krenuše preko "Pustinjskog puta". Prvi krenuše Aleksus i Aria za njim držeći ga za ruku, zatim Kania i Ax, pa laki Gregg i Nadan. Velox krenuše posljednji. Aleksus i Aria pređoše most, Ax također. No valovi postadu veći. Bilo je očigledno, prema morskoj pjeni, da bog mora nešto sluti. Lukavi Gregg preskoči do kraja, a Nadan zabije sjekiru u kamen i povuče se prema drugom kraju. Hitronogi Velox trčaše sad za svoj život. Valovi počeše udarati most. I napokon, on puče popola. Velox zabije strijelu u dasku i držaše se dok se most rušio prema stijeni. Aleksus brzo uzme uže. Most udari Veloxom u stijenu te ga valovi počeše zapljuskivati svom snagom. Teško se boriti protiv mora. Aleksus baci uže.
- Brzo, uhvati se! - povikne on.
Velox dohvati uže. No crni oblak pokrije nebo. Vjetar prestade puhati, biljke uvenuše, životinje pobjegoše. Tama obuzeše sve. Junaci ostadoše stajati nepomični. Jedino Aleksus pokušavaše izvući Veloxa van. Duboki zvuk sličan barbarskim trubljama probiše nebo iz tmine. Crna sjena drevnog demona pojaviše se na površini divljeg, zapijenjenog mora. Ogromni val zapljesnuše cijele dveri i ubrzo se povuće, ali Velox nestade. Junaci ostadoše kao zaleđeni.
- Bogovi! Leviathan! - uzvikne Nadan.
Aleksus ostade na kraju stijene, gledajući samo prazan kraj užeta, slušajući smijeh pokvarenih bogova. Leviathan je progutao Veloxa. Bijes u Aleksusu postajaše sve veći, gnjev, patnja, izgubljeni prijatelj, napokon eksplodiraše i baci mač skroz preko kamenitih dveri te se zabije točno na sami kraj Gibraltara.
- Hear me Poseidon, the corrupt god! I shall have your soul!
Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.

- 16:08 - Komentari (24) - Printaj - #

02.05.2007., srijeda

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: IV. The North Border

Kralj Ferus i njegovih 50 vojnika koračalo je do rijeke Ebro na sjeveru Kraljevstva. Vrijeme je bilo mračno i smrknuto, kao i uvijek. Kralj nije znao što ga čeka na drugoj strani rijeke. Kad stigoše, utabore se i čekaju. Tišina. Malo zapuše vjetrić i netko uzdahne, no to je sve. Hladnoća.
- Kralju možda bi bilo bolje da se vratimo - kaže jedan od vojnika.
- Ne...predugo smo se skrivali...sad ili nikad. - sigurno će kralj.
Najednom zemlja počne podrhtavati. Svi ustadoše. Čuju trube i bubnjevi. Legije iz Rima su stigle.
- Previše ih je! Barem 500! - čuli su se uzvici. Na čelu legije bila je kočija od slonove kosti. Kralj pričeka da se zaustave. Nakon što su se zaustavili iz kočije izađe muškarac u crvenoj togi. Dvije vojske sad je odjeljivala samo rijeka, a kralj i čovjek iz kočije nađu se licem u lice na mostu.
- Ja sam Cleon, poslanik vječnog imperatora Corneliusa Malusa, vladara Europe. - predstavi se. - Ti mora da si budalasti kralj.
- Nisam ovdje došao da se vrijeđamo. - mirno će kralj. - Zašto dolaziš ovamo nepozvan?
- Predajte se. Sad. Predajte se vječnom mraku koji je dobrostiv i živite u njegovoj moći.
- Da...živimo kao robovi poput tebe. - odgovori kralj. Cleon podigne nos u čuđenju.
- Ha ha! Kako si glup. Znaš li ti što znači uspjeh? To je kada na balkonu iznad puka mašeš okrvavljenom rukom, a puk te štuje ne znajući da upravljaš njime.
- Ne, Cleone. Uspjeh je kada si dolje, među pukom i rukuješ se s njima čistom rukom.
- Zbog ovog stava zauvijek ćeš ostati mali kralj... - ali čist čovjek - prekine Ferus Cleona.
- Znaš li ti tko sam ja? Ja sam glasnik gospode i bogova!! - vikne Cleon.
- Hvalisavost je vrlina ljudi bez vrlina. - mirno će Ferus. -Vjecni rat se na svijetu vodi izmedju onih koji iz svijeta pokusavaju izvuci najvecu korist i onih koji su ovdje da bi zivot ucinili na Zemlji sto ljepsim. Zapitaj se koji si ti.
Cleon je navikao na pokornost i s ovakvima se još nije sreo. Bojao se iako je imao 10 puta veću vojsku. Mali se čovjek u duši sada boji. - Srest ćemo se još. - okrene se i krene prema kočiji.
Ferus se okrene prema svojoj vojsci koja ga je gledala s poštovanjem i olakšanjem.
No u taj tren Cleon se okrene, mahne rukom prema Ferusu i vikne svojima: - Slaughter them!
Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
- 11:01 - Komentari (17) - Printaj - #

30.04.2007., ponedjeljak

In Memoriam: Ivica Račan

Preminuo je šef SDP-a, pošten čovjek, miran, dobar. On je, kako će se mnogi složiti, otac hrvatske demokracije. Otkrio je da boluje od raka, no prekasno. Opaka je bolest uzela maha i oduzela život 63-godišnjaku. Prerano. Tek je dobio prvog unuka. Bio je veliki ljubitelj tenisa i slikanja aktova. Obožavao je svoju obitelj i djecu uopce.
Ivica se Racan među prvima otvoreno suprotstavio velikosrpskoj ideji Miloševića. Pokrenuo je mnoge reforme. Osnovao je USKOK, otvorio radna mjesta, POS, poboljsao mirovine (koliko je mogao) i otvorio autoceste. Iako su neke bile neuspješne imale su dobru i nesebicnu namjeru. Taj čovjek nikada nije bio upleten u skandale i u afere. Bio je miran i predan radu, te su ga svi poštovali. Pred kraj je malo popustio te dobio pridjev nesposoban. No bio je pošten a ljudi to vole. To hrvatskim političarima nedostaje. Koliko je bio omiljen pokazuje i kilometarska kolona ljudi ispred SDP-a koji su mu došli odati počast.
No gledajuci politički, Račanova smrt je uvelike pomogla SDP-u u predstojecim izborima. Koliko god to strašno zvučalo ljudi će se sažaliti nad strankom i njezinim velikim šefom. Puk voli patetiku i skandal. No unatoč tome HDZ je sve neomiljeniji. Ivo Sanader je izjavio prije 3 godine da je Račan nesposobna lijenčina i da je zato izgubio izbore, a sada govori o njegovoj radišnosti i velikom političkom radu. Pomalo dvolično.
Bilo kako bilo, čovjek je napustio ovaj svijet i sad nas negdje gleda i smije nam se. Smije se našim političarima i ljudskoj gluposti. Uživao je u životu, a uživa i sada...
IN MEMORIAM IVICA RAČAN 1944. - 2007.
Si vis tibi terra levis.

svaasta.


- 10:16 - Komentari (12) - Printaj - #

28.04.2007., subota

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: III. The Preparations

Blaga vatra probijaše noć u pripremnom kampu ekspedicije carstva. Ali to ne biješe jedina vatra koja je gorila. Još jedna gorjaše, vatra u srcima pravednih junaka. Svi su bili tamo: Aleksus, Ax, Velox, Gregg, Aria, Kania i pridošlica, princ Nadan, kraljev sin. Nadan i Arija bili su zabrinuti za svog oca Ferusa koji se išao suočiti s rimskim poslanikom na sjever. Nervoza i strast ispunjavahu kamp, dok se hrabri junaci pripremahu za neizbježan pohod.
- Što vam je, pa nije kao da idemo u lov na demone!- našali se Gregg
- Šuti huljo! Tko je tebe uopce zvao ovdje, beskoristan si! - zagrmi Ax.
Gregg se razljuti i skoci na Axa, te se njih dvojica pocese hrvati na zemlji. Aleksus brzo dohitri i razdvoji dvojcu gnjevnih muškaraca.
- Što vas je spopalo? Kao pas i macka ste, uvijek se svađate! Dosta! - uzvikne plemeniti paladin.
Dvojica muškaraca se još uvijek gnjevno gledaše.
- Pusti ih. Neka se pokolju. Više hrane za nas. - reče Kania sa smiješkom.
- Imaš pravo, ova životinja nije vrijedna mojeg bodeža! - mirno reče Gregg - No, nemaš mi pravo govoriti da nisam zaslužio dati svoj život za svoju domovinu te da nisam od koristi na ovom putovanju. Ja sam bio tamo...- pokaže preko Gibraltara - tamo, u pustinji. Vidio sam stvari koje nikada necu zaboraviti, užasne stvari... - spusti malo glavu na ružna sjećanja - Tamo vlada moćna Sfinga, drevni demon iz starina, gospodarica pustinje. Njezina vojska ubija sve pred sobom, vojska demona. Njezina prednost je misticnost pustinje, zato vam ja trebam, ja poznajem pustinju. - uzdahne Gregg - Poznajem ju i više nego što to moje srce priželjkuje.
Sada se družina vec smirila, svi su mirno sjedili i promotrali Gregga kako uživljeno priča, čak i Aleksus, koji je tu priču čuo već nebrojeno puta. Tišinu nakon priče prekine Aleksus
- Ljudi, naš zadatak je da ubijemo neprijatelja, a ne sebe međusobno. Sve ovisi o nama, zivoti milijuna. Imate li, recite mi, snage da to nosite na prsima? - pogleda Axa. - Ako nemate, vrijeme je da odete svojim domovima, jer nakon ovoga dana, više nema povratka. - malo zastane čekajući hoće li se itko oglasiti, a zatim nastavi - Prijatelji, čekaju nas mnoge pustolovine, opaki neprijatelji, mistična kamenja i najteži zadatak. Prijeci cemo beskrajnu pustinju, neodoljivi istok, klete gore kolijevke kulture, te brojne vojske iz najtamnijih dijelova samoga pakla. Therefore men, sleep well tonight, because I think we will have a hell of a day tomorrow.
Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.


- 17:35 - Komentari (12) - Printaj - #

26.04.2007., četvrtak

Dosjetka

Lukavost je niži oblik inteligencije.
- 19:27 - Komentari (25) - Printaj - #

23.04.2007., ponedjeljak

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: II. The Altar of Elders

Dan bijaše mračan kao i uvijek. Otkada vješci uzimaju duše svijetlost svijeta blijedi. Bogovi slabe, a demon jača. Ono malo nade koje je preostalo nalazi se u Alhambri u Španjolskoj. Narodi Zlatnog zmaja okupiše se na vijećanju kako bi odlučili što i kamo dalje. Dvorana bijaše skromna, građena od bijelog kamena. Tridesetero ljudi okupiše se u dvorani. Četvorica sjednu na povišene stolice, a ostali se odmaknu u krug kako bi Ferus kročio do Velike Četvorke.
- Mir, molim! Okupili smo se danas na direktan saziv kralja Ferusa stoga mu odmah prepuštam riječ.- kazao je najstariji od četvorice. Dvoranom je vladala tišina. Ferus, zaogrnut plaštom, okrene se prema ostalima. Tada odgrne plašt i iz njega ispadoše dvije glave. Začuje se žamor. - Mir! - stišavao je starac.- Feruse, objasni se!
- Ovo su glave majke i kćeri! Nađene su bez udova i rebara u Sahari! Tamo gdje seže Periserusovo zlo! Još je stotinu takvih masovnih grobnica kao što je bila ova u kojoj su nesretnice nađene... - srčano je vikao Ferus. - Ljudi, dosta je bilo kukavičluka i gledanja strave koje nam vješci priuštuju! Sakriveni ovdje drhtimo od straha da će vojske doći do nas i čekamo smrt! Moramo se boriti!!!
Ima pravo! - progovori paladin Alexus. - Ovo predugo traje! Mi smo jedini ostali! Jedini s dušama!
- Smiri se, prijatelju. Govoriš ludosti. - izađe vijećnik Pakar. - Mi se ne možemo suprostaviti tami ni da hoćemo. Prejaka je za nas... - Nije jaka vec si ti kukavica! - prekine ga barbar Ax.
- Ti se ne javljaj životinjo. - odgovori vijećnik. Ax uto izvadi sjekiru i krene prema Pakarovoj glavi. - Stoj Ax! - vikne kralj. - Zar cemo im olakšati posao ako se međusobno pokoljemo? Ax spusti oružje.
- Cijenjena četvorko manja jedinica vojnika krenula je iz Rima prema nama. - reče kralj.
- Gotovi smo! Oh BOGOVI! - počnu uzvici.
- Ali mi ćemo ih dočekati. Nekako slutim da su došli pregovarati. A ako ne onda ce biti opasno. No došlo je vrijeme za rat! I borit ćemo se za Čistoću ovoga svijeta! - ohrabrivao je kralj.
- Čini se da je rat neizbježan. - reče četvorka. - No još cemo razmotriti da li da posaljemo vojsku.
Kralj se zahvali iako pomalo razocaran ovakvom reakcijom vijeca.- Dođi Alexuse.
Ovaj priđe. - Ovakav je plan. Skupi 7 najjacih i najspretnijih ratnika koji ce krenuti prema Egiptu. Moramo unistiti vješce jer su oni iza svega. Moja kcer i sin vec su pristali ici.
- Dobro kralju, a vi? - upita Alexus.
- I am going north to meet our unwelcomed guests...
Nastavit ce se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.



- 16:37 - Komentari (18) - Printaj - #

21.04.2007., subota

THE GOLDEN DRAGON: The Curse of the Fallen God: I. Prologue: The Imprisonment of Chaos

Prvo bijaše Chaos, drevni demon rođen u dubinama samog pakla. Oslobođen od titana, da štiti njihov svijet i drži ljude robove na uzici. Potlačeni ljudi ipak nisu samo tako odustali od svoje slobode. Oni se pobuniše i otiđoše do sina gospodara titana, Zeusa. Zeus im obeća smrt svog oca samo ako predaju svoje duše njemu i pristanu da on bude njihov vrhovni bog. Očajni ljudi pristadoše i Zeus im pokloni Zlatnog Zmaja, oružje toliko mocno da može obuzdati i samog drevnog demona. Titani pobjegoše na sjever, a ljudi pobjediše Chaosa i zatočiše ga u središte svijeta, zajedno sa njegovim gospodarom, Periserusom. Periserus bijaše drevni bog uništenja, stvoritelj drevnog demona i njegov gospodar, sin samoga Kronosa, gospodara titana, brat Zeusov. Njegova moć nad demonom se razbiše i olimpski bogovi je sakriše u četiri kamena, sakrivenih po cijelome svijetu. Ali zlokobni Periserus okupi bijedne i slabe vještace i obeća im moć ako ga oslobode i skupe kamenje njegove moći. Zadnjim snagama on im izgradi velike kule moći i dade im snagu da obuzdaju ljudski svijet te prikupe dovoljno duša da ga oslobode iz njegove vjecne tamnice. Sada mu se mocni i zli vještaci pokore i skupe kamenje moci, te ih smjeste u svoje kule ubijajuci ljude i uzimajuci im duse da dovoljno osnaze kamenje, a time i njihovog gospodara. Nekada moćno carstvo Zlatnog zmaja spade na pet kraljevstava, od toga četiri kojim vladaju kraljevi vještaci s mocnim tamnim kulama. Ostaci kraljevstva ljudi okupiše se u Španjolskoj pod vodstvom dobrog kralja Ferusa. Mocni rimski imperator Cornelius Malus vladaše u Italiji s kulom moći smještenom u vječnom gradu Rimu. Pokvareni kralj vještac Torkso vladaše u Grckoj i Trakiji s moćnom kulom izgrađenom u samom središtu drevne Grčke. Zla vjestica Malusia vladaše u prekrasnoj Perziji, s kulom moći u mocnim vrtovima Babilona. Te posljednji, visoki svecenik Thundes, gospodar Egipta, s kulom moći u samom Pharosu. Periserusova tamnica bijaše u samoj sredini tih zlih kula, zatočen na otoku zvanom Soach.
Pravedni ljudski kralj okupiše same junake ljudskog roda, sedmoricu najjačih, najspretnijih i najboljih da unište kraljeve vještace i zauvijek zatoče zlobnog Periserusa i njegovog ljubimca drevnog demona Chaosa. Skupina se okupiše u svetom gradu Alhambri, prijestolnici preostalog Zlatnog Zmaja. Oni redom bijahu: sveti paladin Alexus, njegov vjerni prijatelj i sitni lopov Gregg, pravedni kralj Ferus i prekrasna mu kćerka princeza Aria, njegov tjelohranitelj i prijatelj barbar Ax, snažna ratnica Kania, te spretni strijelac Velox.
This human expedition is about to go on a journey, a journey to save their kingdom, to save the world itself.

Nastavit će se...

svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
- 10:34 - Komentari (16) - Printaj - #

19.04.2007., četvrtak

Štafeta (natrpaj mi nesto da me unistis lanac postova)

Evp posto nas je woozie uvalio u stafetu, predstavljamo 5 ljubavnih pjesama:











A sada novih 5 nesretnika za stafetu:

Propheta Nemo!
Ninč!
emoutofthevee!
5ak XIII.!

i šečer na kraju

m4st4!

Uzivajte i nemojte se ljutiti :D


- 21:52 - Komentari (9) - Printaj - #

15.04.2007., nedjelja

Covjek kao Bog

Dok se rimski car Konstantin 28. listopada 312.g. borio protiv Maksencija za prevlast nad Zapadnim Carstvom ukazao mu se zanimljiv znak. Naime, prema legendi, mu se na nebu ukazao kriz sa Isusom na njemu. Tako je Konstantin dao na stitove svojih vojnika urezati svoje prikazanje. Car se tako borio u ime Krista i pobijedio, te proglasio krcanstvo sluzbenom vjerom. Ovaj veliki obrat podijelio je svijet na 2 ucenja. Jedno je zagovaralo teoriju da je Isus bio sin BOZJI koji je vrsio bozanska djela, a drugo da je bio sin COVJECI koji je vrsio bozanska djela. Na izvanrednoj sjednici trebalo je odluciti koje ce se ucenje primjenjivati. Crkva je odabrala prvo ucenje. Postavlja se pitanje zasto. Masoni, teolozi, filozofi, a i mnogi drugi tvrde da je to ucenje odabrano kako bi Crkva okupila sto vise ljudi. Poucavanjem teorije da je Isus bozji sin koji je cinio bozanska djela, upuceni smo na to da smo mi nesposobni ciniti bozanska djela jer nismo sinovi bozji, te da nam je za to potrebna crkva. A ucenje koje zagovara teoriju da je Isus covjeci sin koji je cinio bozanska djela, upucje nas na to da smo za takva djela svi sposobni. Sami odaberite stranu.
No postavljam vam pitanje, postoji li savrsenstvo? Bog je ljudski ideal i predstavlja sve ljudske vrline. Dakle, je li moguce postati Bog? Je li moguce da svi postignu to savrsenstvo i da stvore raj na Zemlji u kojem ce ciniti bozanska djela? Vjerujem da ce ljudi u dalekoj buducnosti postici stanje apsolutne spoznaje i cistoce, ali mozda ce tada vec biti prekasno promijeniti svijet. Gotovo da je nemoguce zamisliti takav svijet u koje bi sve bilo na mjestu, a sama pomisao na to neke plasi. Gledajuci na stanje prije 3 000 godina, slobodno mozemo reci da smo moralno evoluirali. Barem neki. Zamislite sto ce biti za jos 3 000 godina. Hocemo li uopce postojati ili ce nas snaci apokalipsa i kaos ljudskog nemara, hocemo li zivjeti u raju kao Bog ili cemo ostati isti moralno, a napredovati samo tehnoloski ili oboje. Mozda se cak vratimo u prirodu, te cemo zivjeti u njenom skaldu.
Doista postoji mnogo teorija o savrsenstvu za koje bih se usudio reci da postoji, ali je upitno u kojem obliku. Ustvari svatko ima svoju viziju tog stanja. No, tko god ima tu viziju, taj je moralno i eticki vrlo visoko jer su SVI VELIKI, PA I MALI POMACI NAPRAVLJENI ZAHVALJUJUCI VIZIJI SAVRSENSTVA.

Jan
- 20:01 - Komentari (31) - Printaj - #

12.04.2007., četvrtak

Reklame

Reklame, pogotovo na TVu su postale primarni izvor zarade Tv kuca, ali takodjer i izvor gubljenja zivaca mnogih ljudi. Sigurno vam se dogodilo da se na ne tako dobrom televizijskom programu nasao neki napeti film ili zanimljivi dokumentarac. Vi se udobno smjestite, napravite si kokice i uzivate u filmu. A kad ono najedanput: "Perilica dulje zivi uz calgon!". Ja mislim da sam se barem trideset puta skoro zagusio u kokicama od bijesa. Reklame ne samo da su iritantne vec su i potpuno besmislene. Cast iznimkama koje me ponekad nasmiju, ali cak i takve postaju dosadne nakon nekog vremena. One trate nase dragocijeno vrijeme i jednostavno nam peru mozak. Djeca, ali i odrasli ljudi umjesto da primaju korisne informacije, pune glavu besmislicama kao sto su lako pamtljivi slogani velikih marketinskih projekata. Vjerojatno najveca ironija su reklame za ljekove. Oni mi porucuju da se ne zivciram i popijem neke tablete, a ja dozivljavam infarkt jer su mi prekinuli kljucnu scenu filma. Shvacam, naravno, da bi televizije propale bez reklama, te da ih nema da bismo morali placati, ali ljudi ugledajte se na neke TV kuce i nemojte barem prekidati programe. Pustajte reklame koliko hocete, ali prije i poslije utakmice, showa, filma itd. Barem cete mi dati vremena da posjetim WC dok vi izbrbljate svoje besmislice.

Niki
- 18:20 - Komentari (29) - Printaj - #

04.04.2007., srijeda

Recenzija filma: 300-drugi dio

Vec cu se na samom pocetku izraziti kao obican gledatelj i reci: fantasticno, prekrasno i art. U petak u 23.59 prvi smo u Hrvatskoj pogledali ekranizirano djelo Franka Millera pod palicom vrhunskog Zacka Snydera.

Vec na samom pocetku filma naslucujemo da ce film imati jasne i kratke dijaloge (laconica brevitas), te neke pomalo gnjusne i krvave scene. 70% filma snimano je ispred tzv. plavog platna, a ostalih 30% u stvarnim interijerima i eksterijerima. No ova cinjenica ne umanjuje dozivljaj jer je sve napravljeno tako realisticno i vrhunski. U pocetku se prikazuje djetinjstvo kralja Leonide koje nije bilo nimalo lako. Nakon tog uvoda film se prebacuje direktno na pricu. Perzijski glasnik dolazi u Spartu i najavljuje im smrt, a tada ga Leonida baca u bunar. To je vjerojatno najpoznatija scena. Zatim Spartanci odlaze do klanca Termopili gdje se hrabro bore iz dana u dan s mnogobrojnom, ali slabom vojskom ludog kralja Kserksa.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

No film nije samo krvoprolice kako su mnogi ocekivali. Osim sto sve vrvi legendarnim citatima, u dijalozima su sadrzane neke mudre misli. Necu odati koje, vec cu vam samo reci da pozorno pratite pricu izoblicenog Spartanca Efijalta, te njegove razgovore s Leonidom i Kserksom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

U ulozi Leonide izvrsno se snasao otkrice filma Gerard Butler. U jednom je liku uspio spojiti i odvaznost i hrabrost i emocije i duhovitost (lakonski odgovori). Oni koji su pomislili da Butler ima onakvo basnoslovno tijelo, prevarili su se. I ono je naravno kompijuterizirano. No, Butler je poklopio sve kriticare koji su ga omalozavali i predstavio se u najboljem svijetlu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Njegovu zenu, kraljicu Gorgo glumi zanosna Lena Headey koja je solidno odradila svoju ulogu jake i neovisne zene, ni njezina gluma ne odusevljava ni upola koliko Butlerova. Ipak njezin lik nam priusti veliku katarzu koju vam necemo otkriti.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kralja Kserksa solidno je odglumio najbolji brazilski glumac Rodrigo Santoro. Odglumio je zapravo najbolje sto je mogao jer Kserkso je potpuno kompijuteriziran. Najbolji opis tog lika bio bi: feminizirani egocentricni perverzni dva metra visok gad s dubokim glasom. On cak misli da je bog. Onako kako Leonida predstavlja sve ljudske vrline, tako Kserkso predstavlja sve ljudske mane. Na kraju filma cete dozivjeti jos jednu katarzu koju naravno necemo odati.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Najzanimljivije mjesto u filmu je Kserksov sator gdje cete vidjeti bas svaasta. Od jarca koji svira lutnju preko osakacenih prostitutki i izoblicenih krvnika do samog Kserksa zastat ce vam dah od uzasa.
Film sadrzi sve moguce likove: pohotne starce, perverzne gadove, emotivne heroje, hrabre zene, fufe,
nesretnike i mnoge druge.

Naravno ne smijemo izostaviti muziku Tylera Batesa kojoj cete se zauvijek klanjati. Fantastican miks rocka i istocnjacke glazbe nece vas ostaviti ravnodusnima.
Ipak, na zalost, film sadrzi i svoju negativnu stranu. Naime iz posljednjih recenica u filmu moci cete prepoznati jos jedan rat. Onaj izmedju Iraka i SAD-a. Spartanci tada podsjecaju na americke marince, a Perzijanci na iracke teroriste, te se poziva svijet na borbu protiv Iracana. To je jedna porazavajuca cinjenica u filmu, no to ne umanjuje njegovu glumacku vrijednost.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Za film dajemo ocjenu 9/10!
- 12:08 - Komentari (53) - Printaj - #

02.04.2007., ponedjeljak

Anđeo u tebi

Probudite Anđela u sebi i pomozite maloj Niki i njezinoj obitelji. Ovo je pismo Nikine majke:

„Poštovani,
obraćam Vam se u nadi da ćete odvojiti malo vremena za ovu zamoldbu.
Ime mi je Nensi Rogar, te sam VŠS odgajatelj u gradskom dječijem vrtiću. Trenutno sam na dopustu od strane Ministarstva rada i socijalne skrbi do 2008. godine zbog njege (jedinog) djeteta sa cerebralnom paralizom.
Curica mi je 17.10.2005. god. navršila 5 godina. Prilikom poroda ostala je bez kisika što je rezultiralo teškim motoričkim oštećenjima, odnosno 100% tjelesnom invalidnošću.
Moja odluka je bila da podredim život životu djeteta, te uz svakodnevnu rehabilitaciju (bazen, vježbe, terapijsko jahanje i sl.) postignem što veći napredak svojeg djeteta. Naravno za to su potrebni mjeseci, godine rada kako bi bilo i najmanjeg pomaka. Moja obitelj živi od 2.800,00 kn ukupnih prihoda mjesečno koje privređuje moj suprug. Iznos mjesečnih primanja ne omogućuje nam kupnju potrebnih ortopetskih pomagala koja su nužno potrebna u rehabilitaciji svakog pokreta da djete pokuša biti što samostalnije da bi kasnije eventualno mogla pohađati školu.
Pomagala su vrlo skupa, a naš Pravilnik o ortopetskim pomagalima predviđa samo kolica i cipelice z a100% tjelesne invalide. Zahvalni smo i na tome, naravno. Ali to nije dovoljno ako se osoba može oporaviti (a ima mnogo slučajeva). Tko bi zapravo odustao samo tako....Zar ne?!
Liječnici mojoj djevojčici Niki predviđaju oporavak i velika postignuća...Još jedan veliki motiv nama kao obitelji....Oporavak predviđaju do sedme godine njezinog života i zato se provodi intenzivna rehabilitacija.
Molim Vas u ime Nike, ovim putem, ako možete pomoći, a da to nikako ne bude na Vašu osobnu štetu.

Pomozite da moj anđel dobije krila i da dođe do željenog cilja.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nikina ljubav, Nikin osmijeh daje nam snagu i pokazuje put. Ne tražimo mnogo....samo da nam olakšate put ka sreći i prepoznate probleme sa kojima se suočavamo.

Srdačno Vas pozdravljam,
Nensi Rogar
Remetinečka cesta 9a
10000 Zagreb
tel: 01-6539-959“


Kao bozica Nika, Grcka bozica pobjede, tako i mala Nika treba vasu pomoc. Pomozite joj da pobjedi svoju bolest i jednoga dana vam se nasmijesi svima s ocima punim zahvalnosti.


ŽIRO-RAČUN NA KOJI MOŽETE UPLATITI VAŠU DONACIJU:
2484008-1000000013
U POZIVU NA BROJ: 01-078-20-063807
SA NAZNAKOM: POMOĆ ZA NIKU


svaasta.



- 12:19 - Komentari (18) - Printaj - #

31.03.2007., subota

Dosjetka

Socijalizam je dobra ideja sprovedena na los nacin. Kapitalizam je losa ideja sprovedena na dobar nacin.
- 17:23 - Komentari (26) - Printaj - #

28.03.2007., srijeda

Nogomet

Za sve one koji su procitali naslov i okrenuli se misleci da je ovo jos jedan hvalospjev poznatim nogometasima, klubovima itd., stanite i citajte dalje. U ovom postu ne zelim nogomet analizirati kao sport, vec kao biznis. Mislim da na pocetku moramo razdijeliti dvije vazne stvari, postoje nogometasi i postoji nogomet. Cini mi se, da mnogo ljudi brka te dvije stvari. Nogometase cesto opisujemo glupima i neobrazovanima, sto je uglavnom i istina. Ali nikako mi se ne svidja kada mi netko kaze da su oni nezasluzeno zaradili svoj novac. Istina, mnogi su jako dobro placeni, neki to nisu zasluzili, ali vecina stvarno jesu. Oni dosta tesko treniraju svaki dan i moramo ih pohvaliti, jer ipak rade posao koji vole, mnogi ljudi ne rade. Nogomet kao sport je jedna predivna igra, ali kao i ostale stvari u svijetu kojem zivimo, postaje sredstvo sve vise manipulacija i marketinga. Pa tako se od onih malih reklama na terenu dolazi do crnih proracuna, potkradanja, pranja novca, potplacivanja itd. Nogomet je pretvoren u transfere ogromnih svota, investiranje prljavog novca i manipulaciju pravilima i celnicima. Najbolji primjeri su sramotni klubovi potplacivaci u Italiji i Njemackoj. Naravno, kao i uvijek, ja krivim kapitaliste, koji na svaki moguci nacin pokusavaju uzeti sto vise novaca. Jos jedan primjer manje manipulacije je televizija. Oni, placeni raznim korporacijama prekidaju utakmice kako bi pustili nekakve reklame heinekena ili forda. (Vise o reklamama u mom sljedecem postu.). Klubovi poticu svoje navijace da bodre svoje klubove, i kupuju karte koje u danasnje vrijeme postaju sve skuplje i skuplje.
Nogomet kao igra i sport blijedi, naziru se samo pjesme izmanipuliranih navijaca i ljubitelja. Gol! Pobjeda pokvarenih...

Niki
- 19:01 - Komentari (35) - Printaj - #

25.03.2007., nedjelja

Legalni kriminal u Hrvatskoj

Danas smo u obiteljskom krugu natuknuli zanimljivu temu. Policija i Zagreb Parking. Priznajte da ste prvo pomislili na kriminalce.
Da vam ja kazem nesto o policiji, nasem dragom MUP-u. Kao prvo na celu sjedi polupismeni karatist Kirin. Potpuno nestrucan covjek za taj posao. Kada malo bolje pogledate, uocit cete zapanjujucu i zastracujucu cinjenicu - policije se bojimo. Policija bi trebala biti drzavno tijelo uz koje bi se trebali osjecati sigurno i zasticeno, ali mi bjezimo na drugu stranu ceste kad ih vidimo jer se bojimo da smo napravili i najsitniji prekrsaj. To cime se oni bave, loveci te u 2 ujutro da ti naplate kaznu od 200 kuna i to zato sto si se parkirao na malo zelene povrsine, je necuveno. Umjesto da love prave kriminalce, oni se bave ovakvim poslovima. Kriminal raste, a nadrkani policajci se bas zele posvadjati i potuci se jer nemaju, toboze, pametnijeg posla. Policija je postala beskorisna strahovlada uz koju se osjecamo ugrozenima. A da ne pocnem pricati o korupciji medju njima. Pa love nas zbog najsitnijih prekrsaja i naplacuju ti strasne kazne samo kako bi plijen kasnije podjelili izmedju sebe. E tu se umjesava Zagreb Parking, definitivno najveci lopovi u drzavi. Kako te oni tek oderu uzimajuci ti auto paukom. Pauk bi trebao sluziti za odvozenje auta koji stvarno smetaju na ulici. Ali oni ti ga odvezu i kada nikom ne smeta samo kako bi naplatili trostruko vise i onda to dijele izmedju sebe. To se zove mafija. Legalna mafija. I drzava ne cini apsolutno nista. Mi smo nazalost na takvom niskom razvoju da policija i razna poduzeca mogu ciniti sto hoce, da se BOJIMO policije, a nama gradjanima to postaje sasvim normalno. Naviknuti smo na,da prostite na izrazu, trpjeti sranja koja nam drzava priredjuje.
Koliko ce ovo jos trajati? Dugo bojim se. Sve dok se ne pojave posteni ljudi. Njih tristotinjak.

Jan
- 19:58 - Komentari (41) - Printaj - #

20.03.2007., utorak

Per aspera ad astra

Evo, u okviru naseg nenadanog "uspjeha" mislim da bi tekst sa ovakvom tematikom bio prikladan.
Kako naslov kaze: "Preko trnja do zvijezda" tako se i u vecini situacija u zivotu dogadja jednako. Mi bi rekli, "Bez muke nema nauke" pa bih bas o tome htjeo govoriti danas.
Kada se covjek rodi, moze se roditi ili bogat ili siromasan. Oni koji se rode bogati, odnsosno vecina takvih, nikad nece/nisu upoznali pravu stranu zivota, te se nikad nisu trudili da bi postigli bilo sto u zivotu. Kako zivot prolazi, njihov novac sve kupuje i oni postaju nesposobni. A kada dodje neka tegoba, prepreka i izgube sav novac, sve na sto su se pouzdali, njihov svijet je u rasulu, jer nikad nisu upoznali znoj rada. Neka ne bude zabune, stvarno, postoje i ljudi koji svoje bogatstvo koriste za vise i bolje svrhe, samo su u manjini.
S druge strane imamo ljude koji se kroz zivot jednostavno moraju probijati iz dana u dan. Mukotrpnim radom oni se prehranjuju i u mnogo slucajva zivotare. Zivot im nije lak, ali na kraju budu nagradjeni i sretni. A ako ipak i ta sreca propadne, "Bog dao, Bog uzeo", opet imaju cilj. Onaj covjek koji svoj kruh zaradi, zna ga postovati te ce isto tako pouciti svoju djecu, da se trude za sve sto zele i budu zahvalni za svaku stvar koju mukotrpno zarade.
Svaki covjek mora proci kroz neku kusnju, neki uspiju neki ne, to je svrha zivota. Svi mi imamo cilj, imamo zelju za vrhom, zelju za zvijezdama. I ako se dovoljno potrudimo, ako prijedjemo to trnje, samo nebo je granica.

Niki
- 21:18 - Komentari (29) - Printaj - #

14.03.2007., srijeda

Alteri vivas oportat, si vis tibi vivere

...ili "Ako zelis zivjeti za sebe zivi za drugoga." Ljudi se malo obaziru na ovu izreku. Vecini nazalost udje na jedno, izidje na drugo uho. Ne tuci, ne zadirkuj, ne kradi, ne ubij, ne muci ni na koji nacin neku osobu. Odnosi se prema svakome onako kako bi htio da se odnose prema tebi. Saslusaj ga jer bi i ti htio biti saslusan, daj mu kompliment jer i ti, kao svatko na svijetu, voli komplimente. Pomozi nekom u nevolji jer bi i ti htio pomoc u teskoj situaciji. Voli jer i ti zelis bito voljen. Kada bi uzajamno cinili ove stvari svijet bi bio puno ljepsi. No svijet je pun nemoralnih i eticki slabih ljudi koji ne vide i ne raspoznaju zlo i dobro, koji gledaju samo na to kako da sebi ugode. Takvi ljudi u medjuvremenu zaborave toplinu ljudskoga srca, jer su je oni sami zaboravili i izgubili. Neki ni ne znaju kako ugoditi drugom covjeku.No dovoljno je tako malo da nas se usreci. Daj djetetu slatkis ili igracku djetetu i ono ce ti zapamtiti lice i uputiti nevini smijesak. Daj odraslom dobu knjigu i on ti to nece zaboraviti. Uzvratit ce ti i mozda 10 puta vise. Tako nam je malo potrebno za srecu, a opet puno ljudi to ne zna pruziti. Oni gledaju na to kako usreciti samo sebe, a ne znaju da ce ako usrece drugoga usreciti i sebe.
Moralni ce se ljudi, kada nastete i unesrece nekoga, zapitati gdje su pogrijesili i ici ce ispraviti pogresku jer je s grijehom i griznjom savjescu tesko zivjeti. Neki ljudi nemaju osjecaj za to. Oni su ili poremeceni moralno ili su odgojeni u neuravnotezenoj okolini. To kazem jer ne vjerujem da zli ljudi mogu samo tako postati zli. Mozda im je netko u mladosti cinio nesto nazao. Zatim oni postaju isti kao njihovi tirani i ljudi koji su im nastetili. Takvima se ljudima treba pokusati ciniti dobro, mozda onda shvate. Ili ih je novac iskvario i moralno ih poremetio.
Zato ponavljam: ALTERI VIVAS OPORTAT, SI VIS TIBI VIVERE!

Jan
- 18:56 - Komentari (40) - Printaj - #

08.03.2007., četvrtak

Democratia?

Jeste li se ikad zapitali, zivimo li mi zaista u demokratskom drustvu? Iskreno, ja mislim da takvo sto ne postoji. Prica se, kako postoji nesto kao slobodno i pravedno glasovanje, sto li je to? Ja dajem ruku u vatru
za to da je svako glasovanje namjesteno, a ako nije namjesteno, onda je utjecano na bilo koji nacin. Mi biramo nase "kandidate" u Sabor. Ali tko su nasi kandidati? Ja ih ne vidim. Ja na listi vidim samo hrpu kapitalista koji jedva cekaju da nas pokradu. Iskreno, gdje je tu slobodan izbor kada je on suzen na sacicu samoizabranih politicara. Kapitalisti? Tko su oni? Po mojem misljenu oni su najobicniji lovasi, ali veoma mocni. Veoma je poznata cinjenica da neki cak posezu za ratom da bi prodavali svoje proizvode, obicno oruzje. Svi govore kako je kod nas Sanader bog i batina, u SAD Bush, itd. Ali ako to mislite, varate se. Iznad svakog od nas, pa tako i njih stoji jedan veci, koji ih drzi u saci. Kakva demokracija postoji kada znas da biras zabadava, da se stvari nece promijeniti, da smo samo sirovina. Od davnina, demokracija je zaceta u staroj Grckoj, da bi se zadovoljio tzv. Demos, odnosno puk. Davani su zakoni koji bi ih pomagali, poticali. Ali opet, i tad, to je sve bila prijevara, samo da se zamazu oci "nevaznima" kao sto smo mi.
Svi smo mi pod utjecajem jednog ili vise ljudi koji su nam nametnuli svoju moc, ali naravo sluzbeno "moc je u narodu". Diljem cijelog svijeta ukinula se monarhija, da bi se uvela prikrivena monarhija. Ja kazem, prije smo barem znali tko po nama sere...

Niki
- 21:29 - Komentari (42) - Printaj - #

01.03.2007., četvrtak

Imperium timoris

Kako se određuje terorizam? Prema wikipediji terorizam je:

smišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki.


Tko određuje sto je terorizam? Svi pljuju po Muslimanima, Iracanima itd. Ali tko je zapravo terorist?
Terorist je osoba ili drzava koja sije strah u svijetu. U danasnjem svijetu imamo dvije sukobljene strane, Amerikance i tzv. teroriste. Po cemu su "teroristi" teroristi, a Amerikanci nisu. Uzrok svih napada na njih je njihovo petljanje u sve poslove ovoga svijeta i sijanje straha tamo gdje ne treba. Svoj izravan napad na Irak nazivaju misijom spasa. Kakvog spasa?! Tko ih je zvao? Sve sto oni zele je nafta i bogatstvo. Oni su tzv. teroristi, ako cemo vec tako.
Ako vec nazivaju svoj napad misijom spasa, zasto se ne povuku kada je sve gotovo? Ne, to nije misija, to je invazija.
Smisao ovoga posta je, ne postoji terorist, to je samo pojam. Postoje samo sukobljene strane, a ona strana koja je pobjednik proglasava tko je terorist.
Uzmimo za jos jedan primjer velike civilizacije Inka, Maya i Azteca. Danasnji svijet ih opisuje kao okrutne, ali otkud to saznajemo? Iz izjava pobjednika, napadaca, spanjolskih konkvistadora.
Sve u svemu, ne smijemo odredjivati good guy, bad guy. Svaka sukobljena strana ima svoje vrline i mane, a pobjednik kupi slavu i moc...

Nikki

- 19:21 - Komentari (67) - Printaj - #

24.02.2007., subota

Recenzija filma: 300 - prvi dio: Najava

Ovaj je film epska pripovijest o drevnoj bitci kod Termopila u kojoj se kralj Leonida
(Butler) i tri stotine Spartanaca hrabro bore protiv kralja Kserksa i njegove goleme
perzijske vojske – nema povlačenja, nema predaje, samo smrt ili slava! Kroz jedinstven
vizualni stil redatelja Zacka Syndera (Zora živih mrtvaca) u kojem kombinira igrane
dijelove s virtualnom pozadinom film udahnjuje život slavnoj grafičkoj noveli Franka Millera (Sin City).

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Jedan od najiscekivanijih filmova 2007. dolazi u Hrvtaska kina 29.3., dok ce svjetska premijere biti 9.3.
Redatelj Zack Synder odlicno je udahnuo zivot fenomenalnom stripu Franka Millera. Naime, Millera je, dok je jos bio mali, na rad potaknuo film "The 300 Spartans" jos 1962.
U filmu se mijesaju izvanredne kompjuterske animacije kako i odlicna gluma manje poznatih glumaca.
Glavnu ulogu kralja Leonide tumaci Gerard Butler, njegovu zenu kraljicu Gorgo glumi prelijepa Lena Headey, te ludog cara Kserksa Rodrigo Santoro.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

U filmu se mijesaju stvarnost i fikcija. Tako su Spartanci prikazani kao savrseni junaci, a Perzijanci kao izoblicena vojska zla.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sve pocinje dolaskom perzijskog glasnika u Spartu koji im najavljuje sigurnu smrt ako se ne predaju.

"Be afraid! Sparta will burn to the ground!"
"The thousand nations of the Persian Empire descend upon you!"

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Na to se Leonida razbijesni i ubija poslanika. Rat pocinje.

"This is madness!"
"Madness? This is Sparta!"

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Izdvojit cemo i ovaj dijalog:

"Our arrows will block out the sun!"
"Good. Then we shall fight in the shade."

Film obiluje specijalnim efektima i mastovitim pozadinama i likovima.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Fantasticne borbe, krvoprolica i odlicni kratki dijalozi natjerat ce vas da pogledate film u jednom dahu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Iako likovi ne prilice onima iz povijesnih izvora, veoma su mastovito i originalno prikazani.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sve u svemu, ovaj art film od srca preporucamo i za najavu dajem 10/10!









- 17:04 - Komentari (61) - Printaj - #

19.02.2007., ponedjeljak

Crkva dotaknula samo dno

"Ipak razmislite malo...Trebate trpjeti, probati, on je imao problema onakvih i ovakvih, pa mozda je to zato sto pije, pa tu su djeca, pa nemojte, vi ste ta koja treba istrpjeti, izdrzati...probaj...zena je ta koja treba udovoljiti.".
Vjerujete li u ovo sto ste sad procitali? Mozda ne, no to je istina. Naime, ovo su savjeti svecenika zenama o zlostavljanju u obitelji. Zaista sramotno. Svecenici i Crkva zenama koje muzevi tuku, zlostavljaju seksualno, zlostavljaju djecu i piju savjetuju da je ONA KRIVA jer nije udovoljila muzu!! To je skandalozno! No, ono sto je najtuznije je to sto ce to zene koje zive u selima i malim gradicima poslusati. One su tamo nazalost neurbane i praznovjerne, te savrsene mete za Crkvinu manipulaciju. Crkva je postala toliko konzervativna i manipulativna da je postala ozbiljan problem za suvremenu ljudsku zajednicu 21.st. Ovakvim se izjavama koje su za "vjerovali ili ne" ozbiljno ugrozava moralni i duhovni napredak. Petljaju se u sve drzavne institucije kako bi toboze pomogli narodu, no oni se samo brinu za svoj dobitak i probitak. Tu cu navesti da ne placeju ni porez, nego sve uzimaju postenim i radisnim ljudima koji su se vec odavno(radi vlastite sigurnosti) maknuli od nje. Pozivaju na davanje novaca za siromasne i bolesne dok se oni kupaju u novcu. Ta Vatikan je najbogatija drzava svijeta. Ipak u ovoj najnovijoj vijesti iz Crkve pojavila se svijetla tocka. Casna sestra Anic franjevka i teologinja. Ona je odlucila stati na kraj ovakvim savjetima, nazovimo ih tako, i krenula u proces pastoralizacije i moderniziranja Crkve. Njezina je ideja dobra no bojim se da nece prezivjeti jer to tako ne pase ostatku Crkve. Programom sestre Anic zene bi se zastitilo i naucilo da se samostalno zastite od nasilja, no time bi Crkva izgubila apsolutni autoritet i svoj utjecaj na ljude vise ne bi mogla zasnivati na strahu.
Zato je najbolje da se okrenemo sebi i ljudima kojima vjerujemo. Vjera u ljude...To nam je potrebno.
Pozdrav

Jan
- 22:28 - Komentari (72) - Printaj - #

13.02.2007., utorak

Vjerski kod

Mozda je doslo vrijeme da se zapitamo kuda nas vodi religija.
Vjerska netolerancija medju narodima jos je samo jedan okidac u svjetskim sukobima. Jos od davnih vremena, u doba krizarskih ratova, ovo se pitanje namece: Je li nam doista potrebna vjera u nesto nadnaravno ili bismo mogli pocet vjerovati u ljude tj. u jedni druge? Religijske razlicitosti i vjerski sukobi mnogima, nazalost, idu na mlin. Svjetski vodje koriste narode u svoje svrhe. A nagovarajuci ih na rat protiv drugih naroda, koriste se religijskom razlicitoscu. Primjerice, katolik ce reci da su muslimani svetogrdci i sl., te ih odmah potaknuti na sukob i obrnuto. Mozemo uzeti bilo koji primjer, rezultat ce biti isti. Ljudi smatraju da su narodi drukcije vjere manje vrijedni i u tome lezi nasa tragedija. Dok se tako u svijetu razmislja, do tad ce mocnici koristiti naivne ljude u svoje svrhe i na svijetu nam nece biti lijepo. Kao i u jednom od prijasnjih postova (Svijet bez predrasuda) ovdje govorimo o toleranciji medju narodima. I bas je to najteze postici jer ljudi su nauceni misliti staromodno. Npr. On je ove vjere, ja one i nitko nikoga ne dira. No upravo u tome jest problem. Bas zbog toga se vode ratovi, a krizarski ratovi su tipican primjer toga, kao i 2. svj. rat. Hitler je htio poubijat cijeli jedan narod jer su drukcije vjere, a mnogi su ga u tom naumu podrzavali jer im je netko utuvio u glavu da je samo njihova vjera "prava". Opet kazem, Isus je rekao: Ljubi sve i svakoga. Dakle, bez obzira na vjeru.
Ono sto bi trebali uciniti je odbaciti sve religije i poceti vjerovati jedni u druge jer samo ce tada svijet biti lijepo mjesto za zivot. Ciniti dobro drugima i sve ce ti se vratiti. Znam da ovo zvuci naglo i sokantno, ali to ce se sigurno jednoga dana dogoditi. Mozda za 20, pa cak i 500 godina, no dogodit ce se. Kad ljudi spoznaju i shvate...
MIR SVIMA!!!!!!!!
pozzzzz

Jan
- 16:27 - Komentari (75) - Printaj - #

06.02.2007., utorak

Kserksovi nasljednici

Zeleci osvetiti svog oca zbog poraza u Grckoj, Kserkso I. opremio je golemu vojsku i krenuo u kaznenu ekspedicuju. Ta ekspedicija je kod Termopila, Salamine i Plateje dozivjela potpuni slom. Ipak njegovi pohodi bili su popraceni velikom okrutnoscu, kao sto saznajete iz proslog posta. Kserkso je bio los strateg i glup, no iznimno bescutan i okrutan covjek. Nakon njegovih slomova vratio se u Perziju gdje je dozivio drzavni udar. Ubio ga je Artaban, njegov zapovijednik, i to na okrutan nacin. Tako je svrsio svoj zivot na nacin kako ga je i vodio. No nije, kako je netko zgodno primjetio, on bio jedina budala s krunom. Reci cu da je bio na neki nacin prvi svoje vrste.
Navest cu vam neke njegove nasljednike. Npr. Kaligula, megaloman, tiranin i sadist. Taj je covjek kako mozda vec znate stavio konja u senat, no to nije najgore. Jednom je prilikom natjerao svog necaka i necakinju da pred njim spolno opce. Imali su 9 i 10 godina. Prelazimo na Nerona koji je spalio pola Rima i usmrtio oko 1000 ljudi, samo kako bi on dobio inspiraciju za pjesmu. Takodjer je naredio smaknuce oko 30 neduznih ljudi, a neke je i osobno ubio. Njih dvojica zavrsila su tragicno. A tu je i Napoleon. Izvrstan strateg, no pokvaren covjek. Jednom je njegov vojnik spasio princezu iz njezinih gorucih odaja. Napoleon ga nagradi, ali istog trena ubije jer se drznuo uci u princezine odaje. Podsjeca li vas to na nekoga? A tiranini novijeg doba su bez premca Adolf Hitler, Josif Staljin i Sadam Hussein. Bescutni, krvolocni i bolesni diktatori koji su takodjer tragicno zavrsili, osim nazalost Staljina koji je umro prirodnom smrcu.
Danas imate Busha, Ahmedinedžada, Jong Ila itd. Sve su to okrutni ljudi gladni svjetske dominacije i zbog kojih umiru 1000 i 1000 ljudi za njihove privatne interese. A i nuklearni rat je mozda na pomolu. Svijetom vlada siromastvo, glad i nesreca, te bojazan.
Natjera vas da se zapitate: Jesu li nasi svjetski vodje imalo drukciji i jesu li imalo napredovali od doba cara Kserksa?

Jan
- 11:27 - Komentari (67) - Printaj - #

01.02.2007., četvrtak

Fortes fortuna iuvat

...ili "Sreca prati hrabre". Jeste li se ikad zapitali kada ce doci trenutak u vasem zivotu kada cete morati donijesti onu vaznu, veliku odluku? Hocete li pravilno postupiti? Hoce li dobro proci? To vam nitko ne moze odgovoriti. Ali mogu s vama podijeliti jedan vazan savjet: Nikad ne bjezi od svojih problema! Kakve su korisne stvari ikad proizasle od podvijanja repa i bjezanja od problema. Uhvatite taj problem za siju, pogledajte ga u oci i razbijte mu glavu (nemojte ovo shvatiti doslovno). Spartanski kralj Leonida postupio je jednako: Njegov odred od 500 Spartanaca suocio se sa golemom Perzijskom vojskom ludog kralja Kserksa od oko 20 000 ljudi. A taj vam je Kserkso bio nevjerojatno psihicki neuravnotezen. Kada mu je u jednom pohodu na Grcku oluja unistila sve brodove, on je naredio da se more izbičuje, a kasnije stavi u okove. No nije to sve. Kada su nakon Salaminske bitke Kserkso i njegovi vojnici bjezali prema Perziji, na vidiku se vidjelo da se sprema nekakva oluja, te da prepuni brod to nece izdrzati. Kserkso to kaze kormilaru, a ovaj poruci vojnicima da se bace sa broda za svog kralja. Kada su stigli do Perzije, Kserkso podari kormilara zlatom jer se dobro dosjetio kako da spasi kralja, ali odmah nakon toga naredi da se kormilaru odrubi glava jer oluje nije bilo i vojnici su se tako bez razloga bacili. Bilo kako bilo, prije bitke, izvidjac je rekao Leonidi da je Perzijanaca toliko mnogo da ce njihove strelice zasjeniti sunce. Na to mu je ovaj odgovorio: " Jos bolje, barem cemo se boriti u hladu!". Leonida i njegova vojska su herojski poginuli i njihova imena ce biti zapisana u povijesti zauvijek. Zato dragi moji, ugledajte se na njega i budite hrabri jer fortes fortuna iuvat...

Niki
- 17:49 - Komentari (59) - Printaj - #

27.01.2007., subota

Svijet bez predrasuda...Utopija

Jesmo li doista tolerantni?
Pitanje koje nam često prođe glavama. Što si onda kažemo? Pa da jesmo.
No jesmo li doista? Mnogi ce reći da vole svakoga na svijetu. To je u redu.No nakon tog dijela rečenice često dođe: OSIM homoseksualaca, prostitutki, nevjernih žena, Amerikanaca itd. Crkva će to često reći. Evo sad sam i sam rekao nešto što se temelji na predrasudi. Nece to cijela Crkva reći, nego neki ljudi u njoj. Ljude se prečesto promatra kao ono što su, a ne tko su. Važan je onaj faktor dobrote koji imamo u sebi. Netko vidi homića ili pak neku osobu s invaliditetom i odmah ce reći da taj čovjek nije potreban i odbacit će ga, te reći da je manje vrijedan.Zašto bi ta osoba bila manje vrijedna? Po kojim bolesnim kriterijima? Hitlerovim? Možda. Svijet se mora brzo po tom pitanju promijeniti. Svi kukamo kako je svijet grozan i težak za život. Zašto? Zbog netolerancije i predrasuda, i naravno novca. No ovdje govorimo o tome kako MI možemo promijeniti to .Isus je rekao:Ljubi svakoga i sve. Nije li u pravu?
Još se pitate da li ste bez predrasuda? Ako jeste,zašto se drukčiji ljudi moraju skrivati i bojati svakog izlaska iz kuće? Zato jer se osjećaju nesigurnim i manje vrijednima. A zašto? Zbog nas. Svakome treba dati priliku da se pokaže. Imaj osjećaj za svakoga i pomozi svakomu komu je potrebna pomoć. Ja ne kažem da sam svetac. Imam i ja predrasuda, ali moramo težiti tomu da ih nemamo. Napravimo svijet oko sebe takvim da se svi osjećaju dobrodošli i sigurni. Smijemo se ljudima sa nekim vidljivim problemom. Ali ne smijmo se, jer tko zna zašto su takvi. Kao da bi oni to željeli(dobar primjer u "Genijalnom umu").
ZA SVIJET BEZ PREDRASUDA!!!
Jer nitko nije manje vrijedan...
See ya
Jan
- 17:58 - Komentari (42) - Printaj - #

23.01.2007., utorak

Zanimljivost

Nedavno smo primili komentar na blogu koji glasi ovako:

Raspolovile su se te reinkarnacije prijevoda!

Eh sada, kako mi nismo mogli zakljuciti sto to znaci, krenuli smo u interpretaciju recenice pod jednim satom (necu reci kojem).

Interpretacija ide ovako:

1) kombinirali smo prva i zadnja slova rijeci i dobili smo:

Raspolovile su se te reinkarnacije prijevoda!
I I I I I I
I I I I I I
R U S E R A

2) Zatim smo kombinirali obrnuto

Raspolovile su se te reinkarnacije prijevoda!
I I I I I I
I I I I I I
E S E T E P

Znaci dobili smo RUSERA ESETEP

3) Zakljucili smo da je to premetaljka te smo je rijesili:

Era rus(a) se tepe

Hmmm, zaniljmivo, zar ne? Ima jos...

Broj slova u RUSERA => 6
Broj slova u ESETEP => 6
Broj rijeci u recenici => 6

RUSERA ESETEP 6
6 6 6

=> Era Rusa se tepe 666

Jesmo li otkrili zavjeru ili je to puka slucajnost? Ostati ce misterija...

Niki

- 11:03 - Komentari (17) - Printaj - #

19.01.2007., petak

Apokalipsa.......ili medijski trik

Sedam najopasnijih ljudi na svijetu u 2006.

Sedam režisera rata i mira zapetljalo je konce na globalnoj političkoj pozornici 2006. Mjerkajući se preko 'nuklearnog nišana', sedmorica slavnih uvela su čovječanstvo u 2007. - godinu straha od svjetskog nuklearnog sukoba
Većina od šest i pol milijardi sudionika predstave u kojoj se svakoga dana žrtvuju stotine duša prepoznala bi imena Georgea W. Busha, Karla Rovea, Ehuda Olmerta, Mahmouda Ahmadinedžada, Kim Jong-ila, Vladimira Putina i Osame bin Ladena. Upravo od potonjeg još uvijek strahuje najveći broj ispitanika međunarodnog istraživanja javnosti.

87 posto Britanaca misli da je bin Laden prijetnja miru, 75 posto to isto misli za Busha, a 69 posto za Jong-ila

Britancima je Bush veća prijetnja svjetskom miru od Ahmadinedžada i Kim Jong-ila, predsjednika zemalja koje Bush svrstava u 'osovinu zla'. 69 posto Britanaca smatra je američka politika učinila svijet nesigurnijim u odnosu na 2001, a slični su nalazi i kod američkih susjeda: 62 posto Kanađana i 57 posto Meksikanaca uvjereno je da je svijet postao opasnije mjesto zbog američke politike.

Fijasko povezan s nepostojećim oružjem za masovno uništenje u Iraku i potpuni gubitak američke vjerodostojnosti bio je vjetar u leđa Putinu i Ahmadinedžadu da uđu u nova i ojačaju stara regionalna udruženja, dok je Jong-il razvio ulogu namijenjenu Sadamu i nuklearnim testom potresao korejski poluotok.

71 posto Britanaca danas drži da je invazija u Iraku bila neopravdana, a njihovo mišljenje dijeli čak 89 Meksikanaca i 73 posto Kanađana. Svega 11 posto Britanaca i 28 posto Izraelaca misli da je Amerika pomogla unaprijediti demokraciju u svijetu.

APOKALIPSA!!!!!!!!!!!!...................ili ne
Kraj se bliži ili se tako barem piše.Svijet visi na tankoj niti.Utega je sve više,fali još samo jedan.A njega je umalo stavio Papa Benedikt XVI.Naime, nepromišljeno je održao govor koji je umalo izazvao III.svjetski rat.Prićajući o tome kako su islam i muslimani nevjernici i svetogrdci,umalo je nabrijao Osamu and co. do maksimuma i izazvao najveću predratnu kontroverzu.Neka šuti.zaliven
Nemogućnost sporazuma između ovih strana izazvat će rat.Traži se samo povod.

Ili ne....Da li je sve ovo trik u medijima kako bi se uplašili građani svijeta,te kako bi mediji i oni koji se u njima pojavljuju još više mogli manipulirati ljudima,te nametati im mišljenje?Ne nasjedajte na zamke i ne vjerujte svemu u medijima, no budite na oprezu.

Jedno je sigurno.U političkim vodama nešto veliko pliva,a imam čudan osjećaj da ćemo uskoro saznati što...
No o ovakvim stvarima ne treba puno misliti.Najvažnije je imati pozitivan pogled na život. Živi 100% i uživaj u svom životu!

Jan
- 14:36 - Komentari (23) - Printaj - #

13.01.2007., subota

Crkveni BMW

Nedavno sam čuo nešto što me zaprepastilo.Naravno crkva igra glavnu ulogu.Don Anđelko,velečasni,kupio si je BMW.U redu.No cijena me zaprepastila:200 000 eura!!!Otkud popu takav novac.Prešutio sam to.No nisam mogao prešutjeti kada je taj pop javno zatražio penziće i ljude slabije novčane moći da ono malo od čega zarade sakupljajući boce i davajući ih konzumu daju u Caritas.On to traži od tih jadnih ljudi da oni daju malo para koje su dobili na jedvite jade,a on uokolo vozi BMW od 200 000 eura.Crkva je doista prešla sve granice morala.Traže od ljudi ovakve stvari,traže da se ne koriste kondomi i dobivaju gotovo četvrtinu državnog budžeta,a porez NE PLAĆAJU!!!Neki će me prozvati nevjernikom,ali ja vjerujem u Boga.Ne vjerujem u crkvu.To dvoje ne smijemo brkati.

see yawave

Jan
- 19:01 - Komentari (15) - Printaj - #

12.01.2007., petak

Besmislenost medija

Danas u Studiju na naslovnici ugledam žensko lice.Pokušavam odgonetnuti tko je to. Ne ide. Pa pročitam Maja Šuput:Svi čekaju na moj pravi korak.headbangZatim se sjetim Ivane Banfić na jednoj od nedavnih Gloria. Naslov:Osmijeh mi se vratio na lice.U jutarnjem listu svaki dan Severina na naslovnici. A onda šećer na kraju:Na novoj TV udarna vijest "Severina kupila kuću". Besmislenost našeg "zvjezdanog" tiska prešla je sve granice. Tamo se vrte nezanimljive face koje plačaju novinama da dospiju na headlines. Tko sluša glazbu Maje nam i Ivane, a tek Severine!!!?? Kad je Šuput napravila DOBAR korak? Koga briga za banfićkin osmijeh? Da li biste kupili takvu Gloriu?? Već nam Seve izlazi na uši i oči svaki dan u jutarnjem. "Seve slomila prst", "Seve ispustila vjetar" samo su neki od naslova. A Nova TV na VIJESTIMA stavi već spomenutu vijest, a isti je dan pronadjen 4-godišnji dječak kojeg nije bilo 3 dana, no to je za novu mačji kašalj prema sevinoj kući. No nećemo oblatiti samo našu Hrvatsku, ima tog i vani. Paris Hilton,Posh Spice,David Beckham........face kojih se ne bi ni sjetili da oni ne podmažu na par mjesta u medijima. Vidi se tko kolo vrti. Lijepi,bogati i nepotrebni.
- 19:15 - Komentari (6) - Printaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se