Što je ostalo? :)





No comment :)

U jednom meksičkom ribarskom gradiću neki je američki biznismen stajao
na molu upravo kad je pristao čamac. U čamcu je bio samo jedan ribar i
nekoliko velikih tuna. Amerikanac poče hvaliti Meksikančev ulov i upita ga
koliko mu je vremena trebalo da to uhvati.
»Ah, vrlo malo«, odgovori Meksikanac.
Amerikanac ga na to poče ispitivati zašto onda nije ostao duže da nalovi
još ribe.
Meksikanac reče da je to dovoljno za njegovu obitelj.
Amerikanac je i dalje zapitkivao: »A što radite kad ne lovite?«
Nato će Meksikanac: »Spavam dokasna, malo odem u ribolov, igram se s
djecom, otpočinem sa svojom ženom, Marijom, svaku večer odem u selo na
čašicu vina pa zasviram gitaru s amigosima. Cijeli dan imam nešto raditi,
Senor.«
Amerikanac posprdno odgovori: »Ja sam magistrirao biznis menadžment
na Harvardu i mogu vam dati dobar savjet. Zašto ne biste više vremena
provodili u ribolovu pa kupili veći čamac? S većim čamcem zaradili biste za
nekoliko čamaca. Na kraju biste mogli imati cijelu flotu ribarskih brodica.
Umjesto da ribu prodajete preprodavaču mogli biste je prodavati direktno
prerađivaču, a s vremenom otvoriti i vlastitu pogon za konzerviranje. Imali biste
pod kontrolom sve, proizvod, preradu i distribuciju. Tad bi vam bilo najbolje da
se preselite u Mixico City, pa u Los Angeles i na kraju u New York odakle biste
mogli voditi biznis koji bi se sigurno širio.«
»A kako dugo bi sve to trajalo, Senor?« nato će meksički ribar.
Amerikanac odgovori: »Petnaestak, dvadesetak godina.«
»I što onda, Senor?«
Amerikanac se nasmije i reče da sad dolazi ono najbolje. »Kad dođe pravi
trenutak prodali biste dionice svoje kompanije i obogatili se. Zaradili biste
milijune.«
»Milijune, Senor? I što onda?«
Amerikanac je nastavio: »A onda biste se mogli povući. Preselili biste se u
neko priobalno ribarsko mjestašce, spavali dokle vam drago, malo ribarili, igrali
se s unucima, odmarali se sa ženom, navečer bi otišli na čašicu vina i zasvirali
gitaru s amigosima.«

(Post je objavljen 13.08.2009.)


23.06.2012. u 19:36 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh

ZNANSTVENA FANTASTIKA - 1. DIO


Važna napomena:
Autorica ovog bloga privatno i poslovno prijateljuje sa znanstvenicima, alternativcima, ateistima i vjernicima, radila je više od pet godina u znanstvenom okruženju i svjesna je važnosti znanosti, ali isto tako i važnosti kritike znanosti.

- - - - - - - - - -

Prosječan stanovnik planete nam Zemlje mogao bi pomisliti kako je znanost jedna homogena zajednica mudrih, prosvjećenih, visokoobrazovanih, pristojnih, humanističkih nastrojenih i nadasve neovisnih ljudi koja nove ideje dočekuje sa zdravim interesom, kao i zdravim oprezom.

Unatoč emocionalno nabijenim citatima kojima nas se nemilice zasipaju i s kojima se svaki iole human i inteligentan čovjek mora složiti:

Ne znam, koje će se oružje rabiti u trećem svjetskom ratu, ali sam siguran da će se u četvrtom ratovati praćkama i kamenjem ... Puno je teže razbiti predrasudu nego atom (Albert Einstein).

jedan dio znanstvenika (osim unutar svoje uske specijalizacije) nimalo se po svojoj zadrtosti, predrasudama i primitivnosti te nedostatku otvorenosti uma ne razlikuje od običnog, „znanošću neprosvjetljenog“ čovjeka. Takav ne prihvaća tuđe mišljenje i ne dopušta da se o znanosti priča na drukčiji način od onog dobro poznatog. On o nepoznatoj temi neće reći: „Ovo je zanimljivo!“ i dublje se upustiti u istraživanje nepoznate teme. Premda će se (teoretski) nazvati nadasve modernim, što bi trebalo značiti i otvorenim za novo, u stvarnom životu izvadit će iz rukava neprovjerenu informaciju iz pete ruke i ispucati rafal poput vojnika: „Borg je rekao... Odbij!“ Po njemu znanost pokriva sve aspekte života i ono što znanost ne može objasniti i na što nema odgovora nije vrijedno i istinito.

Znanost na svojim plećima zapravo iznose oni znanstvenici, koji svojom ogromnom upornošću i plivanjem protiv struje utječu na kakav-takav napredak ljudske vrste, unatoč znanstvenom mainstreamu (ponekad tek za dlaku različitom od razjarene rulje u amfiteatru starog Rima).

Povijest znanosti prepuna je žalosnih priča o znanstvenicima koji su za života bili odbacivani, demonizirani, ismijavani, maltretirani te shodno tome završavali siromašni, izluđeni, bolesni i degradirani.

Primjer 1.
Sredinom 19. st. dr. Semmelweiss uvidio je da je babinja groznica zarazna bolest i da se njena učestalost može drastično smanjiti uvođenjem higijenskih mjera pranja ruku medicinskog osoblja. Nakon te spoznaje, Semmelweis je odmah odredio stroge mjere čistoće i uveo obvezno pranje ruku otopinom klornog vapna prije svakog vaginalnog pregleda. Nakon uvođenja te mjere u Bečkoj bolnici smrtnost je u roku nekoliko tjedana pala s 12% na 3%. Izvor: Pliva
Naivni građanin kugle Zemaljske pomislio bi: „O, fino, liječnici su mu sigurno bili zahvalni na tome!“
Manje poznata je činjenica (naravno, o tome se ne govori!) da Semmelweis kolege liječnike nikako nije mogao uvjeriti u ispravnost svojih postavki. Iscrpljen neprestanim borbama duševno je obolio i 13. kolovoza 1865. umro u Zavodu za umobolne u Doblingu kraj Beča, i to od infekcije koja se razvila kao posljedica ozljede na prstu.Izvor: Wikipedija
Ukratko, Semmelweissovte tvrdnje (premda netočne u nekim elementima, ali korisne, na kraju od većeg utjecaja nego što je i mogao zamisliti!) došle su u konflikt s onovremenim znanstvenim i medicinskim znanjem, pa su njegove ideje odbačene jer nije mogao ponuditi njima prihvatljivo objašnjenje za svoje otkriće.
Tek 1860. uvodi se sterilizacija (Pasteur), nakon toga dezinfekcija, asepsa, 1880. klasično kirurško pranje ruku, 1890. predlaže se uporabu kirurških rukavica, itd. Itd.

Primjer 2.
Skorbut je opasna bolest koja nastaje zbog nedostatka vitamina C u prehrani. Prije nekoliko stoljeća skorbut je bila smrtonosna bolest, osobito kad se plovilo brodom koji nije bio opskrbljen hranom koja sadrži vitamin C. Skorbut je bio raširen osobito u Europi, Americi i Aziji. Bolest se znatno prorijedila kada je James Cook (1728 -1779) zapovjedio da svi brodovi budu opskrbljeni hranom koja ima puno vitamina C. Za prevenciju treba uzimati što više voća i povrća koje sadrže puno vitamina C (citrusno voće, brokula, rajčica...). Izvor: Wikipedija .
Manje poznat podatak je da je 1535./1536. francuskom istraživaču Jacquesu Cartieru zaglavljenom na rijeci St. Lawrence i desetkovanom skorbutom Indijanac (Irokez) pokazao jednostavan lijek za skorbut. Koru i iglice bijelog bora – bogati vitaminom C - umiješali su u piće, što je dovelo do brzog oporavka.
Cartier piše: „... had all the doctors of Louvain and Montpellier been there, with all the drugs of Alexandria, they could not have done so much in a year as did this tree in eight days... „ Izvor: fao.org (The Voyages of Jacques Cartier, 1536)
Medicinski autoriteti nisu priznali znanje „neukih domorodaca“ pa je moralo proći dvjestotinjak godina prije nego što je medicina otkrila uzrok skorbuta (nedostatak vitamina C). No, „neuki domoroci“ Sjeverne Amerike znali su o tome mnogo, mnogo prije. Naravno, nisu znali o vitaminu C, ali su znali da iglice određenog drveta liječi određene simpotme eksperimentirajući tisućama godina.

Primjer 3.
Akupunkura
Po Wikipediji akupunktura još uvijek spada u alternativu (šarlatanstvo), premda je Svjetska zdravstvena organizacija priznala akupunkturu kao službenu metodu 1978. Današnji zapadnjački znanstvenici prihvaćaju da akupunktura zaustavlja bol, ali ne mogu objasniti zašto. Poznato, zar ne?
Sva sreća da ima liječnika koji mainstream ne shvaćaju previše ozbiljno, pa recimo kod nas „već“ 1979. dr. Kiseljak završava tečaj akupunkture. Iste se godine otvara ambulanta za akupunkturu, koja ubrzo prerasta u ambulantu za liječenje boli. Treba posebno naglasiti dalekovidnost prim. dr. Kiseljaka koji se problemom boli počeo baviti u vrijeme u kojem su i akupunktura i bol bili neshvaćena područja medicine. Samo upornošću, skromnošću i sistematičnošću u stručnom radu uspio je održati ambulantu koja je bila među prvima u bivšoj državi. Izvor: Opća bolnica Karlovac
Nova istraživanja otkrivaju njezin način djelovanja, koji nam je dugo vremena bio nepoznat. Koristi se u kombinaciji s dijagnostičkim tehnikama u liječenju neuroloških, reumatskih, alergijskih i mnogih drugih bolesti. Iako je dočekana sumnjičavo, njezinih pristaša je iz dana u dan sve više. Kineski medicinari postavljaju dijagnozu na temelju anamneze, te fizičkog pregleda. Pri uvodnom razgovoru s pacijentom su vrlo strpljivi i raspituju se i o zdravlju roditelja, braće i sestara, te predaka. Fizički pregled obuhvaća dijagnosticiranje pulsa na objema rukama pri čemu također razlikuju 12 vrsta ( 3 duboka i 3 plitka na svakoj ruci); pregled jezika koji svojim oblikom, bojom i mrljama odaje stanje probavnog sustava; pregled očiju tzv. iridologija...Akupunktura se koristi u Kini najčešće pri anesteziji, pa danas od zapadnih doktora upravo anesteziolozi imaju praksu proučavati tu tehniku. Tamošnji medicinari njome liječe i zarazne bolesti. S vremenom je zamijećeno da pomaže pri mnogobrojnim neurološkim bolestima, kao što su glavobolje (cephalgie), myalgie, multipla skleroza, paralize i dr. Odnedavno se sve češće primjenjuje u liječenju ovisnosti. (Izvor: mojdoktor.hr)

Nema tu nikakvih tajni, osim čovjekovog neznanja. Sve nefizikalne pojave kad se objasne, postaju fizikalne' (Nikola Tesla)

Nazdravlje! :)

(možda se nastavlja)



(Post je objavljen 19.11.2011.)


23.06.2012. u 15:31 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

ZNANSTVENA FANTASTIKA - 2. DIO


Koliko je hrvatska Wikipedija tanak izvor informacija, opisuje sljedeći primjer:
Utipkate li riječ „malarija“, ili „kinin“ dobit ćete vrlo slabu predodžbu tko je uisitinu otkrio kinin kao lijek protiv malarije. Zato radije koristite englesku verziju, dobit ćete (općenito) puno više informacija.

Naime, većim dijelom ljudske povijesti nije postojao djelotvoran lijek ili preventiva za malariju.
Kada su Europljani sa sobom donijeli malariju, Americi nepoznatu bolest, Indijanci su ubrzo otkrili da jedna od njihovih tradicionalnih lijekova, Peruanska kora, ublažava simptome. Ta kora davala je kinin, aktivan sastojak klorokina (tablete protiv malarije).
Uvođenje kinina označava početak moderne farmakologije.
Prije toga liječnici Starog svijeta imali su različite napitke, meleme, čudne oblike kirurgije, pijavice. Nije bilo lijeka protiv velikih boginja, gube, tuberkuloze, kuge, malarije ili bilo koje bolesti koja je ubijala stotine tisuće ljudi u periodičnim epidemijama.
Prije širenja kinina Quechua Inke s Anda dobro su razumjeli medicinska svojstva mnogih biljaka, ne samo onih koje su rasle na Andama, već i onih iz amazonske džungle.
Peruanska kora na Quechua jeziku je kora nad korama – tj. "quina quina" i odatle dolazi naziv quinine (kinin).
Kora je vjerojatno uvezena u Europe oko 1630. i već je 1643. spomenuta u belgijskom medicinskom tekstu.
Europljani nisu upotrebljavali riječ „quinine“ sve do 1820. Kada su pariški znanstvenici Joseph Pelletier i Joseph Caventou konačno izlučili aktivni sastojak iz kore i supstancu nazvali po izvornoj Quechua riječi.
Tek u 20. stoljeću britanski liječnik Sir Ronald Ross otkriva etiologiju bolesti – u ljudski krvotok prenose ju komarci.
1902. ovo otkriće priskrbilo je dr. Rossu Nobelovu nagradu za medicinu, 300 godina nakon što su Quechua Indijanci svijetu darovali lijek protiv malarije – za što, naravno nisu dobili nikakvo priznanje.
Ovaj obrazac ponovljen je više puta za mnoge patentirane medikamente spravljene od indijanskih medicinskih pripravaka: npr. amebsku dizenteriju, smrtonosnu crijevnu zarazu, Amazonski Indijanci liječili su lijekom od korijenja, tzv. IPECAC.
Sve ovo ilustrira opću superiornost indijanskog medicinskog znanja i farmakologije.
Stari svijet također je obilovao biljkama kojima su se mogle liječiti mnoge bolesti, ali ih je zapadna znanost ignorirala sve dok Indijanci nisu pokazali njihovu korist.
Inke su npr. očito znale spriječiti gušavost (koristili su kelp iz Tihog oceana), skorbut (opisano u prošlom nastavku).
U to doba medicina najvećeg dijela svijeta još je bila na razini čarobnjaštva i alkemije (pijavice i zmajeve kosti!) i europski su liječnici prepoznali da Indijanci drže ključ svjetske najsofisticiranije farmacije – rafinirali su kompleksan skup aktivnih lijekova koji su kod pacijenta izazvali fiziološke učinke. To izobilje novih farmaceutskih sredstava postalo je baza moderne medicine i farmakologije.
Primjerice, kora grma Rhamnus purshiana najčešće je rabljeni laksativ, iznimno blag i bez ikakve neugode za pacijenta (liječnici ga nisu uspjeli laboratorijski sintetizirati). Curare otrov, za razliku od otrova Starog svijeta, uzrokuje tihu, blagu i brzu smrt. U malim dozama je odličan relaksant (mišića). Crijevne gliste tretirali su ružičastim korijenom. Kora jablana djelovala je kao aspirin. Također su koristili mnogo „ženskih lijekova“, npr. za regulaciju menstruacije, ublažavanje bolova pri rađanju, itd.
Rane su premazivali mastima i melemima kako bi pospješili njihovo ozdravljenje (Kanadski balzam, Peruanski balzam).
Poznavali su tinkture za iščašenja i ogrebotine. Vazelin (uporaba nafte!) je indijanski izum, njime su štitili rane, stimulirali zacjeljivanje i održavali kožu vlažnom.

Domorodački liječnici također su se razumjeli i prakticirali operaciju mozga, tzv. trepanaciju (naročito na Andama). Kirurg bi izbušio rupu na lubanji, obično na desnoj tjemenoj kosti, i onda ublažio pritisak koji se stvorio zbog nekog oblika potresa mozga, naročito ako su nastali oštrim udarcem u glavu tijekom borbe. Arheolozi su iskopali lubanje koje su pokazivale da su pacijenti preživjeli čak i po pet trepanacija.

Nasuprot ovome, šturi odlomak s Wikipedije ne informira (tko, gdje, zašto?), prije bi se reklo da dezinformira: „Iskopani kosturi pružaju uvid u pretpovijesno medicinsko liječenje. U postupku zvanom trepanacija, prvi liječnici bušili su lubanju pacijenta, pretpostavljajući možda da će tako bolest izaći. Arheolozi su pronašli lubanje koje su djelomice zacijeljele, tako da nisu svi pacijenti umrli nakon operacije.“

Azteci su razvili osobito sofisticiranu medicinsku organizaciju s različitim specijalistima: za dijagnozu, tretman, spravljanje lijekova (internisti, „babice“, kirurzi, apotekari, distributeri lijekova).
Opsidijanski pribor asteškog kirurga može nadmašiti samo laserska zraka. Igle su bile od kostiju, a kao konac koristili su ljudsku kosu. Za oblaganje koristili su gumu, smolu ili kaučuk.
Poznavali su klistiranje gumenim cjevčicama, koristili žaruljaste štrcaljke („kruške“) npr. za ispiranje ušiju. Europski liječnici brzo su usvojili gumenu cjevčicu i štrcaljku i rabe ih još i danas.
Indijanski iscjelitelji lancetom su rezali gnojne čireve, otklanjali tumore, amputirali udove, propisivali nožne proteze, vadili zube, poznavali su kastraciju, razumjeli načelo isisavanja zmijskog otrova.
Spravljali su kožne masti, pazušne deodorante, zubne paste i osvježivače daha.

Azteci su imali vjerojatno najtemeljitije razumijevanje ljudske anatomije, identificirali su sve organe kao i današnja znanost, razumjeli su ulogu srca i krvne cirkulacije prije nego li je Englez William Harvey (1628.) predložio svoju teoriju krvne cirkulacije.

Ono čega su se doseljenici iz Starog svijeta gnušali, te sistematski osuđivali i kažnjavali (vjerujući da voda slabi tijelo i uzrokuje strašne bolesti!), a što su Azteci naširoko koristili bilo je kupanje.
Imali su naviku dnevnog kupanja, koristili su složena medicinska kupanja (terme), parne kupelji (pacijent je udisao dim različitih kombinacija biljnih lijekova), poznavali su tjelesnu masažu – sve te tehnike koristili su za opću tjelesnu i mentalnu higijenu.

Na žalost, s Europljanima došle su dotad nepoznate bolesti za koje Indijanci nisu imali ni imunitet ni lijek – velike boginje, kuga, tuberkuloza, gripa, čak i europske dječje bolesti, pa se računa da je 90% indijanske populacije umrlo unutar prvog stoljeća nakon dolaska Europljana u Ameriku.

(Izvor: Jack M. Weatherford: Indijanski darovatelji)


23.06.2012. u 15:28 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

PRIGODNO O DEMOKRACIJI



Riječ demokracija, kao što smo učili u školi, dolazi od grčkih riječi demos i kratein (vladavina naroda). Unatoč idealnoj vladavini koju je skicirao Platon u svojoj Državi i različitim ustavima koje je analizirao Aristotel u svojoj Politici, Stari svijet ponudio je malo demokratskih modela vladavine.
Demokratska vladavina nije imala nikakvo ozbiljnije uporište u Starom svijetu.
Za Grke je demokracija bila više nešto što se krši nego izvršava. Grci su o demokraciji pjevali rapsodije, ali su rijetko otišli dalje od retorike stvarajući demokratske institucije.
Da, neki gradovi, primjerice Atena, povremeno su pokušali uspostaviti sustav koji je nalik demokraciji, no ti su gradovi funkcionirali kao robovlasnička društva koja nisu bila ni egalitarna, ni demokratska.

O demokraciji u njenom pravom smislu možemo govoriti tek nakon otkrivanja Novog svijeta. Tek su se utemeljitelji SAD praktički pozabavili demokracijom. Danas se Vlada SAD prikazuje se kao izvedenica europskih prethodnica, a Amerikanci onima koji su Indijancima dali civilizaciju. No, sveta je istina da su europski doseljenici malo znali o demokraciji. Englezi su zapravo došli iz države kojom su vladali monarsi "kojima je Bog udijelio pravo na vladanje", a Francuska je besciljno lutala pod ekstravagancijama niza raskalašenih kraljeva pod imenom Luj, koji su redovito ugnjetavali, eksploatirali i izgladnjivali svoje podanike.


(harrold.org)

Međutim, američki Indijanci već stoljećima prije dolaska Europljana nisu imali taj problem. Između 1000. i 1450. utemelji su Savez Iroquisa (Veliki Zakon Mira) - pod tim savezom ujedinjeno je pet (kasnije šest) glavnih indijanskih nacija - Mohawke, Onondage, Senece, Oneide i Cayuge. Svaka nacija imala je delegate (sacheme) koje su izabirala plemena te nacije. Delegati su tvorili veliko Vijeće saveza u kojem je sjedilo zajedno svih 50 delegata, a svaki delegat je imao jednak autoritet i privilegije. Delegatova moć ovisila je o njegovoj govorničkoj moći nagovaranja.
Delegati svoje položaje ne stječu nasljeđivanjem, nego izborom.
Delegat nije mogao biti ratnik (odvajali su civilnu od vojne vlasti).
Ako bi stanovništvu izgledalo da je ponašanje njihovog delegata nedolično ili u bilo kojem smislu neodgovarajuće, pa time izgubio povjerenje izbornog tijela, žene njegovog klana tražile bi njegov opoziv i službeno ga izbacile iz tijela, nakon čega bi žene izabrale novog delegata.
Na političkim sastancima istodobno je bilo dopušteno govoriti samo jednoj osobi (što je u suprotnosti s britanskom i općenito europskom tradicijom). Iroquoisi nisu dopuštali prekidanje i vikanje. Na kraju svakog govora postojao je kratak period šutnje u slučaju da je govornik nešto zaboravio reći ili želio razraditi ili promijeniti nešto od rečenog.
Svrha rasprave u indijanskom vijeću bila je nagovarati i obrazovati, a ne sukobljavati se.
Cilj je bio postići sporazum kompromisom.
(Usporedimo to s današnjim europskim frakcijskim borbama, nebo i zemlja!).
Delegati nisu posjedovali zemlju i nisu primali financijsku kompenzaciju za svoj rad - bili su iskreno predani općoj dobrobiti.
Indijanskim plemenima vladala su vijeća, a uloga poglavice bila je više ceremonijalne i religiozne nego političke ili ekonomske naravi.
Vijeće se sastajalo ujesen barem jednom u pet godina, ili po potrebi češće.
Taj model od nekoliko suverenih jedinica ujedinjenih u jednu vladu upravo je pružao rješenje za probleme s kojima su se sučeljavali autori ustava SAD.
Benjamin Franklin prvi je koji je indijanski sustav uzeo kao potencijalno važan model po kojim bi naseljenici mogli oblikovati novu državu.Srećom je njegov posao uključivao publiciranje zapisnika i govora različitih indijanskih skupština i pregovaračkih ugovora, što ga je intuitivno nagnalo da počne proučavati indijansku kulturu i institucije. Franklin je postao doživotni pobornik indijanske političke strukture i zagovarao da je Amerikanci usvoje.
Jefferson, autor Deklaracije o neovisnosti predložio je sustavno etnološko proučavanje Indijanaca kako bi se "skupile njihove tradicije, predaje, zakoni, običaji, jezici i druge potankosti".
Većina je demokratskih i egalitarnih reformi u prošlih 200 godina u Americi potekla na granici (u dodiru s indijanskim utjecajem), a ne u naseljenim gradovima istoka. Granične države odbacile su vlasničke i religijske uvjete za pravo glasa, i prve su proširile pravo glasa na žene.
Washington DC nikad nije priznao ulogu Indijanaca u pisanju Ustava ili stvaranju političkih institucija koje su jedinstvene američke.
Negdje u pričanju moderne povijesti i sastavljanju udžbenika izbrisan je doprinos Indijanaca, a moderni svjetski poredak počeo se gledati kao proizvod europske povijesti.
Zapravo obratno, izvješća iz Novog svijeta izazvala su u Europi mnoga filozofska i politička pisanja.
Thomas More u Utopiji 1516. uključuje materijale iz tih izvješća, zamislivši utopiju kao jednakost bez novca.
Michel de Montaigne specifično navodi nepostojanje magistrata, oružanih snaga, bogatstva, siromaštva i nasljedstva - tehnološki jednostavni Indijanci obično su živjeli u pravednijim, nepristranijim i ravnopravnijim društvenim uvjetima.
Baron de Lahontan temeljeći svoje pisanje na boravku među Huron Indijancima u Kanadi 1683/1694. zapisao je da su Huroni živjeli bez društvenih klasa, bez privatnog vlasništva, u uređenom društvu koje nije imalo formalnu vladu iz koje bi takav red proizlazio na temelju prisile.
Isusovac Lafitau 1724. izdao je Običaje američkih divljaka... natuknuvši da bi "u stvari Indijanci mogli biti potomci izbjeglica iz trojanskog rata koji su u Ameriku uspjeli prenijeti svoje grčke ideale".
Europsko prosvjetiteljstvo uvodi pojam "plemeniti divljak" - čovjek slobode koji živi u prirodnom stanju.
Moderna demokracija kakvu je danas znamo jednako je baština američkih Indijanaca koliko i britanskih doseljenika, francuske političke teorije ili svih neuspjelih pokušaja Grka i Rimljana.
Otkriće novih oblika političkog života u Americi oslobodilo je maštu mislitelja Starog svijeta zamišljajući utopije, socijalizam, komunizam, anarhizam i dr.
Poput američkih biljaka koje su se raširile diljem svijeta i zauvijek promijenile ekonomske, socijalne i demokratske obrasce svijeta, također su se proširili i indijanska ljubav prema slobodi, neovisnosti i individualnosti - kod njih su one dostigle najviši kulturni razvoj - bolje i rječitije negoli u pisanjima Painea, Rousseaua, ili Thoreaua.

(Izvor podataka: Weatherford - Indijanski darovatelji)


23.06.2012. u 15:24 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

SVEZNALICA

Danas smo se prisjetili jedne obiteljske sveznalice, pa eto zgodne teme za post.

Dakle, što smatram pod pojmom „sveznalica“?

Sveznalica je posprdan izraz za osobu koja navodno i naoko „sve zna“.
Na primjer, sveznalica moguće nema djecu, ali zna baš sve o odgoju i vrlo rado će vam nabiti na nos kako svoju djecu odgajate loše.
Suđe se pere samo na njezin način. Određeno jelo samo onako kako ga ona spravlja.
Njezini izrazi su jedini ispravni (iako ih možda nikad niste čuli ili pročitali), a vaši (iako ih koristi većina) nisu i gotovo. Nema razgovora, nema rasprave. Što se nje tiče, to je uklesano u kamenu.
Zna bolje od vas što osjećate i mislite, odnosno što biste trebali osjećati ili misliti.

Ukratko, ona 100% ZNA je li prvo bila kokoš ili jaje.

To je osoba s kojom se ne može ugodno i konstruktivno razgovarati jer je ona svakom loncu poklopac, a nema te krpe kojoj ona ne može biti najbolja zakrpa.

Što se može učiniti protiv takvog njenog ponašanja?
Apsolutno ništa. Lijeka nema.

Moramo shvatiti da se iza tog sveznanja skriva iskompleksirana osoba, s tko zna kakvim životnim iskustvima. U najbolju ruku možemo ju razumijeti, a u najgoru ignorirati, žaliti ili – što najčešće činimo – iza leđa slatko tračati s drugima. Što možemo opravdati time što sveznalica može biti jako, jako uvjerljiva, naročito s neiskusnijim žrtvama, pa je razmjenjivanje iskustva ponekad jedini način da se zbog ispiranja mozga od strane sveznalice ne osjetite kao da ste u "zoni sumraka"

Kvragu, nitko nije savršen.Osim, naravno, sveznalice


(Post je objavljen 06.02.2010.)


23.06.2012. u 15:23 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

NA RASKRIŽJU





Jedan je starac sjedio na raskrižju seoskih putova. Sjedio on tako i pušio lulu. Naiđe putnik, pozdravi starca i upita ga o selu koje stoji na tom putu, kakvo je, jer je on krenuo u svijet da nađe mjesto gdje bi volio živjeti.
Starac njega upita kakvo je bilo selo iz kojeg je došao. Putnik mu reče kako su tamo ljudi bili zli i loši, kako je selo bilo na lošoj poziciji i još puno ružnih stvari o svom bivšem selu.
Starac promisli nekoliko trenutaka pa mu reče kako je i ovo selo na lošoj poziciji i da su ljudi zli i da ni ovo mjesto nije dobro za njega.
Putnik ode dalje.
Sjedi tako starac kad naiđe drugi putnik s istim pitanjem: kakvo je selo koje stoji na putu jer on namjerava da nađe novo selo gdje bi živio.
Zapita starac i ovoga drugog putnika kakvo je bilo selo iz kojeg je on došao, a putnik odgovori da je selo bilo lijepo, ljudi dobri, ali da je dobio želju upoznati još sela i još ljudi i da je zato krenuo u svijet.
Starac ne razmišljajući ni časka reče putniku da je ovo selo lijepo i da su ljudi dobri i da će mu u i ovom selu biti lijepo živjeti.

"Ono što nosimo u sebi ne možemo promijeniti selidbom na drugo mjesto.
Promijenimo li svoj stav, promijenit ćemo i svoju stvarnost."


(Post je objavljen 25.05.2010.)


23.06.2012. u 15:21 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

RETROGRADNA VENERA

Venera simbolizira s jedne strane novac, vrijednosti općenito, sigurnost, a s druge strane, ljubav, partnerstvo, veze, sklad, smisao za lijepo...


photo: socialchangediva.com

Retrogradno kretanje uvijek je signal za razmišljanje i analizu, a kada je u to upletena Venera, signal je za mudrovanje o tome tko smo i što zapravo želimo, koga i što volimo, koje vrijednosti podržavamo u sebi i drugima...

Kad nam se već na neki način priljev sredstava usporava, ovo je i razdoblje za preocjenu zarade i potrošnje.

Pametno je odgoditi velike kupovine i novčana ulaganja (npr. preuređenje kuće).

Ne preporučuje se drastično mijenjati izgled (frizuru, šminku, odjeću - piercing i tetovaže), naročito ne u nepoznatom i novom salonu.
Bilo kakvo eksperimentiranje mudro je odgoditi za vrijeme kad Venera opet kreće direktno! No nekako čisto sumnjam da će vam tada biti do toga

(10.10.2010.)


23.06.2012. u 15:19 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

RETROGRADNI MERKUR

kada je Merkur retrogradan, možemo očekivati probleme u komunikaciji, prometu, sastancima, dogovorima, ugovorima, trgovini, i tsl.

Osobe koje rade posao vezan za poštu, prodaju, marketing, transporte, komunikacije odnose s javnošću, kompjutere, naročito će osjetiti njegovo retrogradno kretanje.

U ovom razdoblju možete očekivati:

- kašnjenje na sastanke, promjene, ometanje i usporavanje planova, gužve u prometu,
- problemi s rezervacijom na putovanju, gubitak prtljage,
- problemi sa hardware-om i software-om, gubitak pošte, gubitak dokumenata,
- kupovina automobila, tehnike i sl. nije baš zadovoljavajuća,
- nesporazumi i zastoji u komunikaciji, problemi s ugovorima...

Dakle, ako je moguće, ne potpisujte ugovore i dokumente, ne pokrećite nove projekte, odgodite važne odluke, pažljivo pospremajte dokumente, uključujući i one u PC-u (napravite backup!).

Za što možete iskoristiti ovo razdoblje?

Razmislite i preispitajte prethodne odluke, dovršite stare projekte, pozabavite se sređivanjem papirologije. Reorganizirajte postojeći posao.
Posvetite se starim prijateljima, starim poslovnim partnerima.
Ovo je razdoblje kada možete pronaći davno izgubljene stvari itd itd.

REDOVITO PUNITE BATERIJE SVOM MOBITELU (jel' tako, T. ? )

Kužite smisao, jelda?:)

(Post je objavljen 04.09.2010.)



23.06.2012. u 15:18 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

OTKUD DOLAZE SNOVI?

Navodno se u vrijeme Rimskog carstva senat okupljao kako bi analizirao i interpretirao snove, osobito u kriznim situacijama. Od ogromne je važnosti bilo protumačiti što „bogovi prenose“ generalima prije neizvjesnog vojničkog pohoda.
U mojoj obitelji proročki snovi normalna su pojava. Otac često priča kako je točno znao koji će ispit na fakultetu proći, a koji će pasti „kao kruška“. Na takve na posljetku više nije ni izlazio :)
Čak se i meni dogodilo da sam dvaput sanjala ono što se na vlas ponovilo u stvarnosti, tako da iz prve ruke modu potvrditi da je to moguće.

Snovi su također čest izvor podataka vezanih za umjetnost, bussiness i znanost. Dakle, može se reći da su snovi medij kojim se odnekud – iz čista mira – pojavljuju kreativne ideje i fantastične inovacije.
Povijesni dokumenti obiluju zapisima o snovima i pokušaju njihovih objašnjenja, od Biblije do indijskih svetih spisa, američkih Indijanaca, Grka... Freuda i Junga.

Otto Loewi, njemački farmakolog, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, otkrio je da mu je san pomogao otkriti eksperiment kojim je dokazao teoriju kemijske transmisije živčanog impulsa.

Friedrich August Kekulé godinama bezuspješno pokušavao otkriti molekularnu strukturu benzena. Jednoga dana je zadrijemao i sanjao atome kako u obliku zmija formiraju različite strukture i lance. U snu je vidio kako zmija grize svoj rep, formirajući tako prstenastu strukturu. Probudio se uzbuđen, shvativši kako je struktura benzena zapravo ZATVORENI prsten. Ovo revolucionarno otkriće i njemu je donijelo Nobelovu nagradu.

Elias Howe šivaći stroj izumio je 1845. Bilo mu je jasno da stroj mora imati iglu koja će prolaziti kroz tkaninu, ali nikako nije mogao smisliti kako bi to točno trebalo izgledati. A onda je jedne noći sanjao kako je zarobljenik grupe domorodaca koji su plesali oko njega sa kopljima koja su imala rupice na vrhu. Probudio se i shvatio rješenje svog problema sa šivaćim strojem. Ostalo je povijest.

Srinivasa Ramanujan iz Indije, jedan od najvećih matematičkih genija, teoreme beskonačnih nizova, određenih integrala, kontinualnih razlomaka i elemenata teorija brojeva dobio je u snu, od „božice Namakal“. "Promatrao sam kako odjednom ruka počinje pisati po ekranu...“

Madame C.J. Walker, osnivačica uspješne afro-američke kozmetičke kompanije koja ju je učinila milijunerkom. 1890. patila je od infekcije koja je prouzročila gubitak kose. A onda je usnila san koji je riješio njen problem, i ne samo to:
„Velik crnac rekao mi je što da utrljam u kosu. Neki od tih sastojaka rasli su u Africi i poslala sam po njih, izmiješala, stavila na glavu i nekoliko tjedana kasnije kosa se počela oporavljati. Isprobala sam na prijateljima, pomoglo im je. Onda mi je palo na pamet da to prodajem.“

Za razradu periodnog sustava elemenata ruskom kemičaru Mendeljejevu je trebao ogroman broj podataka o svojstvima elemenata i njihovih spojeva, koje je u to doba bilo vrlo teško prikupiti. Za svaki je element Mendeljejev podatke napisao na karticu i kartice složio po atomskim težinama, ali iz tog materijala nije mogao dokučiti periodni zakon, i to zato što su mnogi podaci bili pogrešni, a velik broj elemenata još nije bio otkriven. Kako je sâm pričao, nakon mnogih uzaludnih pokušaja tijekom tri dana i tri neprospavane noći čvrsto je zaspao i sanjao o periodnom sustavu. Probudivši se, opet se prihvatio posla i vrlo brzo složio prihvatljivu tablicu periodnog sustava.

Sanjate li korisne snove? :)


(Post je objavljen 22.10.2011.)



23.06.2012. u 15:16 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  lipanj, 2012  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2012 (9)

Komentari da/ne?


Opis bloga

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se