ples - i sve što to donosi sa sobom...© https://blog.dnevnik.hr/suvremeni

ponedjeljak, 20.08.2007.

dan 3
ponedjeljak, 20.08.2007.

Polako se gubim u moru svakodnevice koja nije moja. Nisam napravljen da sjedim. Plesnu dvoranu (ikakvu dvoranu) nisam posjetio već duže vrijeme, ima više od mjesec dana... i imam crve u guzici. Poslje posla presvučem se iz fine odjeće i uskačem u nešto domaće i zatim se bacam po dnevnom boravku pazeći pritom da nogom ne srušim koju sliku sa zida ili da rukom ne polomim predmete koji vjerno čekaju poglede na prozorskoj dasci. Od jutra do sutra u glavi sam na pozornici. Nove ideje, o projektima koji vjerovatno nikada neće biti ostvareni, jednostavno zato što ih je previše, frcaju mi iz sekunde u sekundu i sve oživljavaju na pozornici moje mašte. Zatim se, što je neodgovorno od mene, potpuno ne zagrijan i nespreman, bacam u najteže tehničke sheme koje mi padnu na pamet i uživam u okusu vjetra u koji liže moju kožu dok se tako vrtim u ionako malenom prostoru.
Istovremeno imam neopisivu želju da prenesem znanje na nekolicinu znatiželjnika koji bi se bacali dvoranom skupa samnom. Imam želju plesati s potpunim neznancima na sredini glavnom gradskog trga, na nasipu uz Savu, na stepenicama ispred Nacionalne Knjižnice.
Uživam u tome što mi nikada nije dosadno kada razmišljam o jednom i jedinom načinu izricanja koji poznajem i koji me dosad nikada nije iznevjerio. Volio bih kada ne bih to trebao skrivati od znatiželjnih pogleda koji samo osuđuju. Žalosno mi je da se svaki put, ovdje u Zagrebu, gotovo sramim kada počnu razni pogledi sa svih strana. Znate li kako je kada sjedite u kafiću i ljudi sa susjedih stolova šapuću i gledaju u vas? Znate li kako je voziti se u tramvaju kada čujete razna šaputanja i znate da se odnose na vas? Znate li kako je prepoznavati ružne riječi i vidjeti kako lete vašem licu, vašem tijelu, vašem srcu? Kako da ne budem tužan, preplašen, kada hodam kući i prvi put u životu poželim da mogu već sad biti doma, samo da me netko ne izlema u komadiću mraka koji me čeka, točno metar pred mojim koracima?
A sve samo zato što neizmjerno volim bacati svoje tijelo po zraku, po podu i samo zato što se to ne bojim pokazati. Samo zato što nisam stereotip? Mene nije briga ako muškarci ne smiju ovo ili ono? Nije me briga jer si ne želim staviti granice do kojih smijem u nekom pogledu ići. Naravno, jedan dan ću izgledati kao normalan primjerak muškog roda, hlače, košulja, ništa napadno... no drugi ću, s istom glavom na ramenima, u šarenoj majici i kariranim hlačama vrtiti piruete po Mirabell platzu.
Zašto se ovdje, u Zagrebu, skrivam? Zašto poželim da me nitko ne vidi? Zašto poželim da me bar jednom ne gledaju kao smeće na ulici... ili da barem šute i prave se da im nisam predmet za ismijavanje? Volim da smo svi drugačiji, no bih li se trebao u jednom društvu prilagodit autoritetu većine (a cijeli život imam problema s istim, autoritetom i većinom)? Bih li trebao potisnuti sve one ideje koje izlaze i naučit biti normalan?
Ili mi ipak dopuštate da živim na svoj način i da lebdim po svojim oblacima, NORMALAN, kao i svi vi...

20.08.2007. u 23:18 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

evo me opet.

volim pisati. trenutno sam preinspiriran. bit će i faza (a možda i ne) kada neću biti tako inspiriran, ali... radujmo se dok traje, ne?!

unaprijed - hvala na pažnji!

linkovi

za znatiželjne:

(meni je balet samo strast, a ovo su neka djela koja su mi jako draga)

the swan lake
sylvie guillem, jonathan cope


william forsythe: in the middle, somewhat elevated
sylvie guillem (solo)


matz ek: smoke
sylvie guillem (solo)


(moje područje je bliže ovom...a zapravo između ovog gore i ovog dolje)

angelin preljocaj: le sacre du printemps
nagisa shirai (the chosen virgin)


pina baush: le sacre du printemps
malou airaudo (the chosen virgin)


wim vandekeybus: blush
ultima vez (company)

obitelj
Nina
Meggy
Lina
Tea
Elizabeta
i prijatelji
Jura
Coco
Zahir
Pink*kniP

also se me at:
mojprostor
- za međunarodnu komunikaciju

knjiga lica
- za još malo međunarodne komunikacije

ovo slušam sada...

amy winehouse


damien rice


anthony and the johnsons


hairspray