ponedjeljak, 07.03.2016.
Poželjeni
Poželiš li me dotaknuti, stisni šaku i jagodicama prstiju oslikaj mi svoj dodir.
Poželiš li me omirisati, duboko udahni, zadrži dah i punim plućima zamrzni vrijeme.
Okusiti me možeš čvrsto stisnutih zuba, okusnih pupoljaka razasutih vlažnokišnim asfaltom ulice.
Poželiš li me čuti, samo dobro začepi uši i poput šuma mora u školjci, slušat ćeš me kako dišem.
Poželiš li me vidjeti, stisni vjeđe i širom zatvorenog pogleda prebroji mi zvijezde u očima.
Poželiš li me sresti, svuci sa sebe sva očekivanja i pretpostavke i razgolićenim bićem sjedni preko puta mene, slučajno ćemo se doticati nasmiješenim koljenima dok žličicama u kavi miješamo slutnju nadolazećeg proljeća.
Poželiš li želju, poželiš li da je čujem, samo je svojim najljepšim glasom odšuti.
