Jednostavno, volim te

Nitko drugi nije kao ti. Ti si svojevrstan, jedinstven, posve originalan i neponovljiv. Ne vjeruješ to, ali nitko drugi nije kao ti - odvijeka dovijeka. I svaki čovjek koga voliš nije nikakav običan čovjek. Iz njega zrači neobična privlačna snaga. I ti po njemu postaješ na neki način drukčiji. Možeš mu čak reći: Što se mene tiče, ne moraš biti nepogrešiv, bez greške i savršen, jer - ja te jednostavno volim.

Phil Bosmans




Korak naprijed ...

19.12.2006., utorak

Who would have thought
That you could hurt me
The way you've done it?
So deliberate, so determined

And since you have been gone
I bite my nails for days and hours
And question my own questions on and on

So tell me now, tell me now
Why you're so far away
When I'm still so close

You don't even know the meaning of the words "I'm sorry"
You said you would love me until you die
And as far as I know you're still alive, baby
You don't even know the meaning of the words "I'm sorry"
I'm starting to believe it should be illegal to deceive a woman's heart

I tried so hard to be attentive
To all you wanted
Always supportive, always patient
What did I do wrong?
I'm wondering for days and hours
It's here, it isn't here where you belong

Anyhow, anyhow
I wish you both all the best
I hope you get along

...


- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.11.2006., subota

Ja bi obitelj

24 su mi i majčinski instinkt mi ne da mira. Imam još milijun ambicija i stvari za napraviti prije što budem uopće imala uvjete za obitelj i klince, ali vraga ... što mi svi ti planovi vrijede? Pere me depra pri samoj pomisli ... ovako, u subotnje jutro, kad sjedim na trosjedu u trenirci i najudobnijem džemperu koji sam ikada imala - bijeli, vuneni ... tako bi htjela da još jedno srce kuca ispod moga ... tako bi htjela ...





When the lights are down
And the stage is bare
And no more magic's in the air
There's not a friend in sight to care
Your tears no one will share
I'll be your comfort through your pain
I'll be your shelter in the rain

When your sad is bad and your bad is worst
And there's no who to turn to first
When you've done everything you can
No one's there to take your hand
I'll be you comfort through your pain
I'll be your shelter in the rain

When you've looked around
And haven't seen me anywhere
Though when you were down
I lifted you up from there
There isn't a thing you can ask of me
I won't do
Just you put your trust in me
My love will see you through

When the final candle's flickered out
"Why me" is all you can think about
When all your joy has disappeared
Your future isn't clear
I'll be you comfort through your pain
I'll be your shelter in the rain

When all the odds say there's no chance
Amidst the final dance
I'll be you comfort through your pain
I'll be your shelter in the rain
I'll be you comfort through your pain
Yes, I'll be your shelter in the rain, rain
I'll be your shelter,
Be your shelter, be your shelter in the rain


- 14:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.02.2006., ponedjeljak

Goodbye My Lover

... sama sam ... nakon 7 godina ...

... vrijeme je za neki drugi blog ...

... vrijeme za neki novi dnevnik ...

... vrijeme za neki novi život ...

Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your head.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I am a dreamer but when I wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bare my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.
I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.

- 13:11 - Komentari (11) - Isprintaj - #

27.12.2005., utorak

Badnjak u našoj kući

Sjećam se osnovne škole, osobito dana nakon blagdana ili ljetnih ferija. Redovito bi nas učitelji maltretirali pitanjima poput gdje je tko bio, što je kod koga tradicionalno, što se kod koga doma radilo itd. I redovito su me ta pitanja nervirala. Nikada nisam bila sramežljiva po pitanju obiteljske tradicije i rado sam prepričavala zgode i nezgode ali isto tako sam uvijek osjećala da sam "drugačija". Nije mi to nikada smetalo. No, kad sada, više od 10 godina kasnije, razmišljam o tim pitanjima i odgovorima, ne samo da pomislim kako nisu najbolje pedagoško sredstvo za upoznavanje s učenicima i kulturama već pomislim još i na to kako su učitelji većinom nesposobni poštovati različitost pojedinaca i ostalima pokazati kako različitost može biti samo bogatstvo u ovom svijetu i nikako nešto na što bi pokazivali prstom. Na žalost, mojim učiteljima u osnovnoj školi to nije pošlo za rukom i divim se ljudima koji paze na te, možda detalje, ali pojedincima itekako bitne "sitnice". Također se divim onim učiteljima, profesorima, koji uspijevaju biti na svoje ponosni, ali u svakom trenutku i bezuvjetno poštivati tuđe i u tom istom duhu odgajati generacije za koje su odgovorni.
Moja sreća je u tome da imam debelu kožu... osnovna škola mi naime nije poljuljala ponos na to tko sam i gdje su moji korijeni. Na tome imam prvo zahvaliti roditeljima pa onda još i fratru koji me prati već cijeli život, odgaja me, usmjerava i savjetuje - koji mi je poput oca. Iz te sreće proizlazi moja želja da vam kažem kakav je Badnjak u našoj kući ...
U jutro su nas redovito budile dvije stvari - mamin glas i pjesma (to je posljednjih godina zamijenio katolički radio :) ) te miris, koji miluje nosnice, iz kuhinje. Kao djecu to bi nas probudilo uvijek prerano. I iako je danas to uspomena koja zlata vrijedi, kao djecu to bi nas nanerviralo jer sve što smo tada željeli je bilo samo još koji sat sna. Doručak i ručak su bili lagani jer se očekivalo "ono pravo" za taj dan - večera. Nakon što se okiti bor i postave jaslice, sprema se za večeru, vrhunac dana. Naša badnja večera uvijek je bila drugačija. I dan danas nisam upoznala nikoga tko bi imao tradicionalnu badnju večeru - nešto, što se jede samo na Badnjak i ni jedan drugi dan u godini ... Mi jedemo "kore", kiseli kupus i gibanicu. Da objasnim: "kore" su na tvrdo pečena pogača, narezana i složena u najljepšu zdjelu u kući te prelivena kuhanim grahom. Slaže se jedan red pogače, malo graha, red pogače, malo graha i to je to ... Taj grah mora biti kuhan na najjednostavniji mogući način - grah, voda i sol ... Tome slijedi kuhani kiseli kupus i gibanica. Što je kiseli kupus valjda svi znate :)) A gibanica - lisnato tijesto koje mama sama valja, peče i suši, razlomljeno na manje komade, nakvašeno u toplu i slatku vodu te slagano red po red, a između posuto sa mljevenim orasima i šećerom. Čovjek bi pomislio da je to presuha stvar, ali kako to mama sočno napravi, bolje je od bilo kakve kreme.
U čemu je zapravo fora takve večere ... simbolizira siromašnu štalu u kojoj je tu noć rođen Krist, tvrdu slamicu na kojoj je povijen. Također svi sastojci večere mogli su se naći kod svakog seljaka i svaka obitelj si je mogla u stare dane to priuštiti kao nešto "svečanije". S obzirom na to, taj nas običaj također podsjeća na obitelj, odakle dolazimo i iz koje loze stasamo.
Koliko god me pratio pečat "različitosti" i koliko god me kroz život pratio prst poruge osnovnoškolskih "prijatelja", nikada se neću odreči Badnje tradicije. I iskreno, jedva čekam svoju obitelj, svoju djecu i novu generaciju kojoj ću prenijeti običaj mojih pra-...-djedova!

- 13:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

27.11.2005., nedjelja

1. adventna ...

Sve se nakupilo. Znam, da sam pisala "na vrijeme" ne bi vas sad opterećivala sa milijun tekstova, ali na sreću - ipak ih nije milijun ... samo dva ;)
Danas je počeo advent ili došašće. Za sve one koji ne znaju što bi to točno bilo, za sve one koji znaju ali su po malo zaboravili i za sve one koji točno znaju - za one prve neka sljedeći tekst bude poziv, za one druge podsjetnik a za one treće prilika za traganje za greškama ;) koji god bili - uživajte :)

S nedjeljom Krista Kralja (prošla nedjelja) završava "stara" crkvena godina i 1. nedjeljom došašća započinje nova. Tako je najjednostavnije reći da je došašće ili advent vrijeme u crkvenoj godini. No, ono što istinski obilježava to vrijeme i što ujedno i sama riječ "advent" znači jest dolazak. U tom razdoblju kršćani se pripravljamo na Božić i istodobno očekujemo Kristov dolazak na kraju vremenâ (Sudnji dan). Potrebno je istaknuti riječ "očekivati". Jer, ne radi se samo o (pasivnom) čekanju već je napose bitno iči u susret Onome, koji dolazi. I mi smo dužni prići Mu. Ne samo čekati da On dođe do nas. Ruku koja je pružena, potrebno je i prihvatiti.
Smisao, sadržaj i bit adventa lijepo simbolizira i adventni vijenac. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije, na TV ekranu i u ilustriranom časopisu. Postavlja se na stol ili vrpcama objesi o strop. Može ga načiniti svatko sam, što je najbolja varijanta, ali i kupiti u cvjećarnici, na tržnici. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim vrpcama i - najvažnije - u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. Ipak, adventski vijenac nije samo lijepi "cvjetni aranžman" u ogoljeno zimsko doba. Svaki od "sastojaka" vijenca ima duboko i bitno značenje koje se, na žalost, prečesto zaboravlja. Tako je krug simbol vječnosti, beskonačnosti; zimzelene grančice simbol života i nade; svijeće su simbol vjere koju svatko od nas treba nositi u srcu, srca koje poput svijeće izgara za druge i Drugog; postepeno paljenje svijeća je znak očekivanja, približavanja dolaska Kralja nad kraljevima; plamen nam govori o toplini i svjetlu koje dolazi te koje i mi sami trebamo nositi drugima i tako širiti drugima.
Također, vijenac bi trebao okupljati ukućane, podsjećati ljude da netko i nešto dolazi.
Bojim se da se sve ovo sve više gubi. Taj "gubitak" sama primjećujem ponajviše u tome što ljudi više uopće ne znaju smisao tih "detalja" koji su mnogo više od samo toga - detalja. Naime, sve je teže pronaći ljubičastu boju svijeća na vijencu i skroman, ne kičast, vijenac. Teško je pronaći mjesto gdje ne stoji jedan takvih "ukrasnih" vijenaca, na kojem se svijeće ne pale već stoji samo kao ukras. Priznajem, sama još nisam kupila vijenac. Možda nisam stigla, možda mi se nije dalo, možda... nije bitno... ali razmišljajući (neki će reći "tražeći opravdanje") shvatila sam da nije vijenac taj koji ovo vrijeme čini "adventom" već je to srce. Koliko je ljudi kupilo vijenac a danas nije bilo na misi? Koliko je ljudi kupilo vijenac jer im se svidjelo "to nešto" što prodaju tete na tržnici? ... Ne, nemam (još) vijenac, ali prva svijeća mi definitivno gori u srcu ...

- 20:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Sv. Katarina

Malo kasnim, ali ipak ... 25. studenog, sv. Katarina ... mama mi je uvijek govorila kako su kod njih na selu rekli "Sv. Kata - snijeg za vrata" ... godinama sam čekala da na sv. Katarinu padne prvi snijeg i ove godine se to dogodilo prvi put. Tocno na sv. Katarinu, na vecer izmedu 20h i 21h pale su prve pahulje. Donosim tekst o omiljenoj mi, svetici :)

Poznata svetica imenom Katarina živjela je u 3. stoljeću u egipatskom gradu Aleksandriji. Stoljeća su njezin životopis prenijela u legendu. Bila je plemićkog roda i izvanredne ljepote. Neki ju je kršćanski pustinjak poučio u kršćanstvu i pokrstio. Živeći na carskome dvoru, odvažila se poći caru Maksenciju i protestirati što progoni kršćane. Car je bio zapanjen temeljitošću kojom je izlagala vrednote kršćanske nauke. Stoga sazove najglasovitije filozofe Carstva da je pobiju, ali Katarina razumnošću i razložnošću svojeg izlaganja filozofe pridobije za kršćanstvo. Car nije sebi mogao dopustiti poraz. Filozofe daje smaknuti, a Katarinu strpa u tamnicu, moreći je glađu. Drama se nastavlja, kad Katarina iz zatvora uspije kršćanstvu privesti carevu ženu i njezinu pratnju. Oni su je, naime, što iz radoznalosti, što iz samilosti, posjećivali. Katarina se osobito štuje kao zaštitnica djevojaka i djevičanstva, zatim sveučilišta (mudrost), tiskara, knjižničara, filozofa, pravnika, znanstvenika, teologa, učitelja i učenika; svih zvanja koje rade s kotačima ili s noževima (gledom na njezino mučeništvo), majki koje doje djecu. Preporučuju joj se oni koji boluju od migrene i bolesti jezika, oni koji traže utopljenika i oni koji misle na sretan i kršćanski pripravan smrtni čas. Likovni je umjetnici redovito prikazuju s nazubljenim (izlomljenim) kotačem u ruci ili do nogu, s krunom na glavi i s knjigom ili križem u rukama; katkad s prstenom. Ponekad su tu i mač, oruđe mučeništva i palma, znak pobjede u mučeništvu.

- 20:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Htio bih vam reći najdublje riječi,
ali se ne usuđujem.
Bojim se vašeg smijeha...
Htio bih vam reći najiskrenije riječi,
ali se ne usuđujem.
Bojim se da mi nećete vjerovati...

R. Tagore

Nekad sam mislila da sve mogu sama.
Da u dugim noćima, u tišini sobe,
uz mene nema nikoga.

Mišljah da moje planove ometaju ljudi,
da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije.
I to sve sama.
Potpuno.

Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava
kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi.
A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali
čvrste ovojnice stajao Gospodar.

Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem.
U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti.
Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo.
Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje.

Ali Ljubav nije mogla bez mene.
Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni.
Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti,
da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi.

Željana Kovačević

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se