ŽENA BEZ IČEGA
Jutro.
Djeca bunovno bauljaju po kući. Kava je skuhana odavno...Iz svog brloga izlazi Zagušljivi.
Bez ikakvoga pardona ulazi u kuhinju, uzima šalicu, toči kavu...uzima cigarete i kreće na balkon...pali cigaru na cigaru, i tako 4,5 puta u petnaestak minuta.
????????????????
"Pa, dobro, rastaješ se od mene, ne želiš apsolutno razgovarat ni o čemu, ali uredno ispijaš kavu koju sam JA skuhala...uredno bacaš robu na pranje koju misliš da ću JA oprati...mislim, tko je tu lud??"
Ništa.
Nema teksta.
Ne postojim.
Ne postoji ni moj glas.
"Slušaj, gospodine. Tamo imaš kavu, vodu i šećer pa si kuhaj. I utuvi u glavurdu da ja ne želim tebe ni gledati,a kamo li da ti kuham perem i održavam te..."
Ode u vjetar.
Opet me je muško napravilo volom....idiotom?
*******
Jutros.
Scena ista, buđenje, kava, djeca....Zagušljivi izlazi iz brloga, ulazi u kuhinju, uzima šalicu....
********
U 10,30 imam, ako Bog da, zadnje ročište.
DODATAK, 12.42
Eto, ima već sat vremena da sam sretno razvedena.
Bilo je naporno, odvjetnik iz suprotnoga tabora baš je - odvjetnik. Likom i oblikom.
Ali    ...nisam mu ostala dužna....kako sam zločesta...
I, usput, naslov nije točan.
Nisam žena bez ičega.
Imam ja tikvice koje me drže na površini ove misterije zvane život.
Anđeli moji, hvala.
Anđele moj, hvala Ti.
DODATAK 2
Čarobno jutro.
Nekako sam puna entuzijazma krenula na ratište.
I onako nemam što izgubiti.
Jedini koji gubi u cijeloj priči je - Zagušljivi - samo je previše zaokupljen sobom da bi mu to ikada došlo do mozga. A pitanje je uopće da li bi mu imalo do čega doći.
Sastav prisutnih poznat meni od ranije, redovita sam bila na ročištima, dakle sutkinja, njena vježbenica, zapisničarka, socijalni radnik i njegova pomoćnica, a gle čuda, tu se stvorio i Zagušljivi sa svojim odvjetnikom, koji se, konačno, udostojio pristupiti.
Nedugo prije ulaska u dvoranu, sjedila sam sama u hodniku. Dva neprijatelja stigla su u paru, naravno, Zagušljivi u garderobi koja me ostavila otvorenih usta, sve sami morski psi po njemu, hodajuća parfumerija, sa poslovnom torbom punom prljavoga veša kojeg, na njegovu nesreću, nije uspio rasprostrti pred nazočnima.
Gospodin odvjetnik, inače rodom i prezimenom iz jedne od Draga podno Karlobaga,kao i Zagi, mentalitetom i ponašanjem očito genetski iskrivljen isto kao i Zagušljivi (krv definitivno nije voda!!), čovjek ogavno raspljackanoga trbuha, masnoga podbratka, rijetke, ali duge kose koja prpošno-masno pada po crvenoj ćeli...sitnih očiju, stroga pogleda, zgužvanog odijela, malo prekratkih nogavica, sa masnom flekom ispod lijevog džepa hlača...
Prođoše ljudi (?) pokraj mene k'o pored turskog groblja, ali drugo nije bilo ni za očekivati....sve se pitam kako je samo nanjušio tog odvjetnika,jer osim po školi, ni po čemu drugom se ne razlikuju...Sjeli tako njih dvojica na drugi kraj hodnika, pa pita Zagušljivog odvjetnik "koliko su mu djeca stara"...aaaa, super, mislim ja, budala ni ne naslućuje da mu je lik uzeo lovu, a da predmet nije ni taknuo od veljače, kada je sve pokrenuto...A Zagušljivi pobožno gleda u njega, kao u svoga spasioca i glasnogovornika, jer opće je poznata stvar da Zagušljivi - ne govori...
Prije sam mu glasnogovornik, zaštitnik, slušatelj za sve nepravde ovoga svijeta, mama za sva vremena, bila ja...no mama je rekla da više neće biti mama i psihoterapeut, a odonda je krenulo zlo i naopako...pa sada Zagušljivi ima tatu u obliku gore spomenutoga nazovi-odvjetnika, koji ga voda za rukicu i ulijeva mu sigurnost.
"Dobar daaaan" dreknem ja za njima....čovjek me prostrijelio pogledom, a ne kužim zašto, pa nisam NJEGOVA žena....
I tako....njih brdo, ja sama.
Bez mame.
I bez tate.
Ali sa anđelom u srcu.
Priznajem, tresla sam se kao prut na vodi.
I uza svu autosugestiju, nisam uspjela smiriti ruke.
Kad sam vidjela da se to i vidi, bilo je gotovo. Kočnice su popustile.
Kočnice su popustile kada je odvjetnik počeo govoriti u stilu u kojem mora, znam to, jer je opunomoćenik drugoga majmuna, a to ide otprilike "MI smo ovo, MI smo ono..."...ni jedan sud niti zakon na ovome svijetu neće me spriječiti da graknem na to. Ne tiče me se i ne zarezuje me. Iz jednostavnog razloga što to nismo MI.
Kočnice su još više popustile kada se odvjetnik meni počeo obraćati bahatim, bezobraznim riječima i optužbama, NE GLEDAJUĆI ME PRI TOM U OČI!!!
A kad mamu netko napada, govori bilo što, a ne gleda u oči, e onda mama popi***, jer zna da ima sa govnima posla, daprostite na izrazu.
Tim više što joj ta govna kroje sudbinu...I još se drže visoko, a Zagušljivi se cinično podsmjehuje i pobjedonosno zabacuje glavu...
Sutkinja, koja je razvela mali milijun brakova, pravi se nemušta, upozorava me na ton glasa, a odvjetnik ukazuje na moju CIVILIZIRANOST!!!
CIVILIZIRANOST, stoko jedna nepismena?????
Kaže odvjetnik: "Da je bilo civiliziranosti, da se vi niste tako ponašali, MI sada ne bismo bili ovdje!". I ostade živ!
Pa kako da ja tom mamlazu objasnim da njegov štićenik nikada, nikada, nikada nije htio sa mnom ni o čemu razgovarati???
Kako da mu objasnim da mi je Bog svjedok da sam probala na sve moguće načine??
Nikako.
Osjećam samo bijes i nemoć.
Vjerujte mi, ljudi, nisam mu ostala dužna ni jednu...od toga da "nisam s njim djecu pravila, pa da nema tu što on komentirati", preko toga da "je prost i neuk na sramotu struke koju obavlja", do onoga da mu se ispričavam, eto "po treći put, ali da je zbilja istina ono što o njemu pričaju njegovi kolege odvjetnici, a to je da je - prasac!"
I još sam mu rekla da je seronja.
Eto.
Ne kužim šta oni hoće od mene, kada sve što kažem proglase irelevantnim, a sranja i laži koje Zagušljivi iznosi, potpomognut svojim zaštitnikom, su i te kako relevantna i kao takva ulaze u zapisnik.
Ma, lako za zapisnik, nego što se to uzima kao činjenica koja meni kroji sudbinu...
MEĐUTIM!
Gospodin Zagušljivi, koji usput sluša lavež morskih pasa Paul Shark (jel' se tako piše?), koji je kupio već N-ti mobitel, nekakvo čudo tehnike, pa je sad sav važan sam sebi...e, taj...on IMA.
Ima, Zagi, i privilegiju da zarađuje, i privilegiju da zajebava...da se inati time što mi ne da da dišem i da mi omogući par kvadrata...jer, naglasio je, to je NJEGOV stan...Ima privilegiju da laže kako nije govorio ženi da je kurva, alkoholičarka i narkomanka....kako joj nije prekapao po stvarima....kako je predivan otac, ali mu, ja, eto, ne dam da to bude....kako me nije godinama sustavno zanemarivao...kako nije istina da me ostavio da se sama gombam kada sam bila bolesna...
Ima on tih privilegija..
Ali, nema nešto drugo.
Nema djecu.
Osim na papiru.
Mada njemu djeca služe samo za pokazivanje poput prije spomenute grderobe i mobitela.
Nema prijatelja.
Ljudi ga izbjegavaju.
Jer je glup i dosadan.
Jer vodi priče u stilu " ja, pa ja, pa ja, pa moje, pa ja...".
Nema s kim popit kavu.
Nitko ga ne zove na te njegove mobitele.
Nitko ga ne traži.
Nitko ne želi njegovo društvo.
Njega nitko živ ne voli.
A ja?
Nemam love.
Nemam posao.
Nemam, realno, di stanovat.
Ne znam što će biti sutra, ali to ni nitko drugi ne zna.
Ali imam djecu.
Imam svo blago ovoga svijeta.
Imam ljubav svoje četvero potomaka.
Imam njihovu pažnju.
I osmjeh.
I povjerenje.
I imam svoga anđela.
A Zagušljivi nije svjestan toga da je ovim svojim predstavljanjem danas ulio u mene TOLIKO snage i volje, da se to valjda vidi iz aviona.
Jer mi se zadnjih dana desilo u više navrata da su mi ljudi u nevezanim razgovorima dali do znanja kako sam jaka i borbena.
Pa sam se zamislila.
I rekla - "istina, mama, ti to možeš!"
Šteta da nisam zla, jer ovo što sada osjećam dalo bi razloga za reći - Zagušljivi, čuvaj se, mama je popiz****!
I nema tog zakona i te sile koja će mami naložiti da radi protiv koristi svoje djece.
Prvo takvo bilo bi kad bi dozvolila da Zagi bude nasamo s njima duže od minute.
Jer pogubno djeluje na njih.
Smućuje ih.
Priča im stvari, koje, u nedostatku odraslih slušatelja, nema kome reći, pa njih tlači bedastoćama koje niti razumiju niti su za njihov uzrast...Raspituje se kod 10-godišnjakinje da li "zna da li se u mjestu prodaje kakva nekretnina?" ????????????????????
Ili: "Samo vi recite što vam treba, sve će vama tata kupiti!" Većina razgovora je na temu kupovanja i imanja....a onda se poslije žali da ga djeca traže lovu...Čovječe, pa zar ti nije jasno da si si sam to napravio???
Bože, idiota!
Ma, ne, naravno da sam ja za to kriva, kao i za sve drugo! I na ovo sam djecu nagovorila...
Vodi s djecom nekakve razgovore , u biti sluša samog sebe kako je pametan, a klinci ga ne kuže koliko je crno ispod nokta...pogledavaju se međusobno, pa se cerekaju...a i što će drugo, kad ovaj vodi političke debate sa neadekvatnim sugovornicima...
Pa sam, prisluškujući jedan takav "dijalog", doznala i sljedeće:
"Tata, kad sam bio u Italiji, sve je bilo sinhronizirano na talijanski..."
A eto Zagija, dig'o brk, naš'o temu za razgovor: "A znaš zašto je to?"
"Zašto?" pita sin..
"Zato jer ti u Italiji ima puno nepismenih ljudi, pa dase ne muče sa prijedvodima..."
E, čekaj, stani malo....pa ne možeš djetetu govorit TAKVE stvari...JA ne mogu dozvolit takovo zatupljivanje...jedno je kad kažeš da "lavica ima grivu, ali se ne vidi", i ustraješ pri tome, ali nemoj mi blesavit dijete...osramotit će se negdje!!
Ne mogu dozvolit da ih negdje odvodi jer sam se puno puta uvjerila da ih nije u stanju niti zaštititi jer je kukavica...dogodilo se da je jedan čovjek vikao bez razloga na maloga pred nama, a ova velika muškarčina, ružnog pogleda i opasnoga brka, zvana otac,šutila je ko pizda, jer nema drugog izraza...skočila sam na tog čovjeka, nisam razgovarala s njim mjesecima, a otac, okrenuo glavu i pravi se da ništa ne vidi...UVIJEK okreće glavu i ništa ne vidi, jer je tako najlakše riješiti s bilo kakvog problema i odgovornosti...
Ni mene nije bio u stanju zaštititi.
Ni pomoći.
Čak ni pitati kako sam.
Niti me zvati po imenu - NIKADA. Razlog - "ne mogu prevaliti to ime preko usta!" (???????????)
Popustile su mi kočnice na sudu.
Jer me boli nepravda.
Jer je sutkinja došla do zaključka da sam ja dominantna pa se on jadan prestrašio i povukao u sebe, pa, eto, nije, jadničak, od šoka od žene-zmaja svih 19 godina mogao prozboriti niti jednu riječ.
Osim ružne.
Uvredljive.
Proste.
Čekajte malo, pitam ja, pa zar sam JA odgovorna za nježnu dušicu osjetljivoga bića koje inače želi sebe prikazati kao muškarčinu?Zar ja trebam voditi računa o njegovim nesigurnostima? Tko vodi računa o mojim nesigurnostima i osjetljivosti?? Još ih se debelo i koristi i upotrebljava kao oružje protiv mene???
Pa nisam mu ja mama!!!!!!
Boli me to što mi tamo neki nepoznati prasac premazan svim mastima popuje i pljuje me k'o da me zna oduvijek. Bez srama.
Jer je netko pogazio 19 godina mojeg života vjere i nekakve ljubavi.
A sada nema nikog da me zaštiti.
Nema ljudi niti institucije koja bi mi rekla, kad se već podrazumijeva da se "i dalje brinem o djeci" - kako da to radim sa kakvom-takvom sigurnošću u sutra?
Jer mi stalno visi nad glavom onaj osjećaj da sam u nepovoljnom položaju samo zato što sam žena.
Pa se svatko tako prema meni može i odnositi.
I tu nema zakona.
Ni za mene, ni za druge moje supatnice.
U zraku stalno visi rečenica : "Tko ti je kriv, mogla si paziti, sada se snađi kako znaš i umiješ!"
Ne daju mi doć do riječi.
Optužuju me da ispadam iz takta i da se neprimjereno ponašam.
Da se tu "ne govori o emocijama i ljubavi, nego o činjenicama"!!!
Hladno, neljudski, kao da sam stvar, a ne čovjek.
Pitam - a što mislite zašto ispadam iz takta i neprimjereno se ponašam???
Jel' vam uopće jasno koji sam pakao prošla sa ovim telcem?
Jel' vam jasno da sam se i razbolila radi života s njime?
Jel' vam jasno da nemam kamo i s čim????
Odgovora - nema.
Ljudi i ovdje okreću glavu.
Guraju je u pijesak.
I vidi se da im je neugodno i da nemaju što reći. Neki.
Neki uopće ne osjećaju, ne razumiju o čemu pričam. Odvjetnici.
Kad nemaju što reći, onda završavaju raspravu ili okreću temu.
Sebi u korist.
A onda ja kažem odvjetniku seljačini da je seronja.
I stojim iza toga.
Zauvijek.
A djecu ne dam.
Ni pod koju cijenu.
Makar morala kontaktirati kompletnu hrvatsku žutu štampu.
Idem dalje.
Samo da prespavam ovu noć, tijelo mi je fizički iscrpljeno od ovog ratovanja danas.
Idem misliti na lijepe stvari.
A njih imam.
Jer se Bog za to pobrinuo.
I zahvalna sam na tome, neizmjerno.
***
Ako ovo sve i zvuči možda malo samosažaljevalački (meni da, iskreno!), ne dajte se zavarati.
Prihvatila sam to sve kao dio života. Kao nešto što se dogodilo, a sa nekim razlogom. Iskreno vjerujem u to, znam da je tako.
I nekako sam zadovoljna.
Sama sobom.
|
