Mama44 se ne da !!

I opet nasilje u školi...na žalost

Matulji. Mjesto iznad Opatije. Osnovna škola "Andrije Mohorovičića".
Sinoć sam gledala vijesti na kanalu Ri, opet sam osjetila gorčinu i nemoć.
Dijete, učenik 5. razreda, dečko koji živi sam sa ocem, iz čista mira napao je svoje suučenike iz razreda...navodno je imao i nožić, koristio se kišobranom, ali ravnateljica to demantira.
Škola je evakuirana, pozvana je Policija,kažu da je čak i jedan profesor koji je pokušao obuzdati dečka zaradio hematome... u ponedjeljak opet nema nastave jer je sazvan veliki sastanak sa svim strukturama...roditeljsko vijeće, učiteljsko vijeće, razne pedagoške strukture, na nivou općine i županije....

ALI.

Obzirom na to koliko se sličnih objavljenih i neobjavljenih stvari vuče po školama, na žalost, rekla bih - ništa novo. Međutim, ovo je slučaj koji se vuče od 2004. godine.
Možda se neki sjećaju, tada je isto to dijete, tada polaznik 3. razreda, sustavno maltretiralo djecu i odrasle..i nitko nije tome mogao stati na kraj iz jednostavnog razloga - kažu - što mu je otac, samohrani, usput, davao podršku.

Dijete, koje očito ima veliki problem, ide redovito u školu i tu nitko ništa ne može. Ne vjerujem da nije bilo incidentnih situacija i u međuvremenu, samo vjerovatno ne ovakvog intenziteta.

Sjećam se da su i o njegovom ocu pisali kao o agresivnom čovjeku, koji ne da da se na njegova sina pokaže prstom.

S druge strane, dečka iz naše sredine, o kojem sam jednom pisala, socijalna služba po slovu zakona, poslala je ipak u odgojno-popravni dom. Prije toga, roditelji su mu bili pod paskom...sve po redu i redosljedu.
Uspoređujući sa slučajem u Matuljima, naš malac je divno dijete.

Treća stvar, moj razvod.
Otvoreno mi je rečeno pri Centru za socijalni rad da su djeca, iako povjerena meni na odgoj i čuvanje, pod strogom paskom te službe, jer, eto, situacija je takova da ako dođe do bilo kakvih promjena u njihovu ponašanju, ja bivam pozvana na odgovornost...da ne pričam o mogućim konzekvencama...praktički su mi se zaprijetili.

Sad, pošto svi živimo u istoj banana-držani, pantagana-državi, čak i u istoj Županiji, pitam se ja tko je tu opet zakazao?
Za koga vrijede zakoni, tko vodi brigu o bilo čemu, kako se može uopće dozvoliti da jedno dijete živi sa samohranim roditeljem koji očito nije u stanju to biti? I to neskriveno, jer sredina je mala, zna se što se događa i što bi se moglo dogoditi.

Znam da sve ovo već ulazi u sferu nekih drugih odlučivanja, promatranja, psihologije, pedagogije, raznih opservacija, i moglo bi ispasti da pričam stvari na pamet...

Ali logično-naivno mi se nameće pitanje:
kako je dijete, za koje se zna da godinama ima problema u komunikaciji i prilagođavanju, moglo biti ostavljeno u školi i roditeljskom domu, a ovo drugo, za koje je trebalo samo malo napora i volje, spremljeno je u dom?