Mama44 se ne da !!

četvrtak, 26.04.2007.

NEMAM VREMENA...

.....relativno je dobro, djeca su sasvim OK, što je potvrdio i psiholog, dapače. Jednom ću pisati o tome.
Zagušljivi je još doma, u svom zaleđenom, sjedećem, niškoristi položaju, ja jedva čekam kraj mjeseca da završi ovo bezumno, dvokratno veselje.
Pozdravljam vas svih ponaosob, jednostavno ne stignem do blogova.



Što se mog starog bloga tiče, neke stvari se odmotavaju....

- 07:02 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.04.2007.

EVO KAKO JE TO IŠLO - NAIVNOST JEDNE BLOGERICE...

Promjena servera
Šalje: Blog.hr
Prima: mama44
Datum: 5. tra 2007. - 15:38
Postovani/a korisnice mama44
Blog.hr mijenja server i zato nam je potreban backup (postupak pohranjivanja podataka) svih blogova.
Molimo vas da se javite nasem administratoru kako bi vas blog ostao vazeci.
Nuzno je administratoru dati vase korisnicko ime (username) te lozinku (password) kako bi on napravio backup.
Nakon sto primite obavijest putem e-maila da je vas blog pohranjen, slobodni ste promijeniti svoju lozinku zbog sigurnosti.
Za vise informacija, nazovite naseg mreznog operatera ili se obratite administratoru.

Ovo je automatska (jednosmjerna) poruka, poslana od servera.
Molimo vas da ne odgovarate na ovu adresu.

Broj operatera: 060501501 cijena poziva 6,23 Kn + PDV
Adinistrator: uniqu3@net.hr

Zahvaljujemo na suradnji:
http://www.blog.hr
date: xx.xx.xxxx


**********


Ovo je bio mail koji sam primila 5. travnja...Pored svega što mi se usput događa, nije čudo što sam samo ovako prešla preko toga, nisam se obazirala na napisano...

Nakon toga stiže obavijest da je mail hakiran...sa ove adrese, ali tekst više ne mogu naći, sadržaj maila, mislim - nikako...ne kužim se toliko baš u informatiku, ali ne mogu shvatiti da netko tko je poslao mail, može taj isti na neki način "povući", a izgleda da se baš tako dogovdilo, jer ja, koliko se sjećam, nisam brisala poruke...ne činim to nikada...
ne kužim kako bez lozinke i ostaloga...



5. 4. rijeka sakrij detalje
za uniqu3@net.hr
datum 5.4.2007. 17:32
naslov blog mama44.blog.hr
poslano-od gmail.com




Eto, tako....ako Vam netko nekad pošalje nekakav mail sličnih bljuvotina, jednostavno - ne znam...oglušite se...ili napravite nešto pametnije od onoga što meni ne pada na pamet...

- 14:39 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.04.2007.

DA

Da idem pisat bilo šta, nema smisla, bio bi to još jedan od mojih crnjaka, vjerovatno najcrnjih do sad.
Ne kužim samo šta to Onaj gore ima protiv mene, da mi na trenutak da, da pomislim kako je konačno krenulo i kako je dobro, pa onda brže bolje pošalje nekakav bumerang, što li, udarac, koji tako prizemlji da je to ne bolno, nego neizdrživo. A rekao je da neće nikom dat da nosi više nego što može...
Ne znam...ja mu i dalje vjerujem. Recimo...
Vaga je pokazala -7...nikakve UN-ovke, nikakve dijete, samo život.

Usput, komp ipak nije pokvaren, jučer je cijelo naseje imalo problema sa ADSL-om...tek toliko...

Umjesto nastavka, jedno poslijepodne....
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Je, bio je 17.travnja 2007., ja nisam bila toliko hrabra...ipak ću pričekat do 1.maja:)

- 13:31 - Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 18.04.2007.

CRKOTINA

Krep'o je.
Panika me hvata.
Ne gledam TV, ne zanima me većmjesecima.

Tek sad kad ga nema, vidim koliko mi fali:(((

PC, milsim...

Al' se snađem, k'o i obično....

- 19:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 13.04.2007.

Petak, 13:))))

Opet:)

Dakle. Igramo prljavo, do kraja. Ali neka. Obično učenici na kraju budu bolji od učitelja.

I dalje se rade stvari iza leđa, ali neka i to.

Bitnije je to da, kako kaže Mima u komentaru, ne ulažem previše emocija u to. Doduše, bilo je nekako ružnjikavo, ma, šta ružnjikavo, bilo je poprilično stresno...ali, bolje je.Puuuuno bolje. Zahvaljujući nekim divnim ljudima sa strane.

I hvala Vam svima.
Nepoznatima, a naročito onim poznatima koji troše puno vremena na mene i moje raspoloženje

Radim, nema posla, jer nema ni turista, koliko god pričali o nekakvim + postocima u predsezoni. Šipak.
Potrošnja - sve lošija. Deja vu...

****
ONA
Poznajem tu mladu ženu već godinama, radi u kafiću. Kad sam je upoznala, bila je debeljuškasta, zgodna, vesela cura.
Nakon nekoliko godina, došlo je do promjena. Udala se, i dijete je došlo. Tu je, iz ove naše sredine, muž, obitelj, ne znam, ne mogu procijeniti, ali po viđenom - nekakav prosjek, ne previše produhovljen. Osim nje.

I vidim ja već godinama ona samo mršavi...mislim, fino, kad je netko karakter pa može...Moji jo-jo efekti već su nadaleko poznata stvar, 10 kila gore-dolje tokom jedne godine...nije za pohvalit se, znam..

Međutim, ugledam je danas, nakon dva tjedna otkad smo se zadnji put srele.....Žena suha, košćata, samo kosa i viseće hlače na njoj...pitam je, oprezno, da li je opet na dijeti, nešto mi govori u izrazu njenih očiju da tu nešto ne valjda..."Ma," kaže"nisam...". Pitam je je li sve u redu, a ona će odjednom o tome "kako stalno misli da je predebela, kako već godinama nikako ne može to istjerati iz glave..."Tužna je, usporena, bezvoljna, vidim.

Probala sam igrati na kartu razumijevanja,na emocije njenog trogodišnjeg malenog djeteta, ali sam tu dobila odgovor koji me prestravio..."Ma, lako za nju, ima ona tatu koji će se brinuti o njoj, ona i onako jako voli tatu, više nego mamu..."
Zazvonilo je zvono za uzbunu!!
Probala sam joj reći kako svi imamo problema, svoj sam joj još malo uvećala na brzinu, a ona je na to odgovorila kako joj ljudi svašta govore o njenoj mršavosti...Ah, ljudi, uopće nemaju osjećaja kad nekome nešto, možda i bezazleno kažu, samo da, eto, kažu, a nemaju pojma kako će to utjecati na drugoga...

Mislim na nju, na njeno dijete, na njenoga muža koji vjerovatno ne kuži o čemu se radi...vidim da nema podršku.
A niti samoj sebi priznaje da ima problem...

Očito je nekakva anoreksija u pitanju...a kako izgleda i kako kopni, sve mi se ružno čini..


I kako da ja njoj pomognem??
Nakon što sam je vidjela i popričala s njom, ne mogu jednostavno okrenuti glavu i praviti se da me se to ne tiče, ili raspredati s nekim o tome sablažnjavajući se.

Moram nešto učiniti, a ne znam kako i ne znam što.

Nismo prijateljice, jedva poznanice. Al' mi je muka od toga, jer znam što bi se moglo dogodit...


Pomagajte, pametni ljudi, molim savjet, iskustvo.


***

ANĐELI
Anđeli postoje, vjerujte mi. Nisu to mali bijeli prozirni ljudi dječjeg lika, sa krilima i aureolom oko glave.
To su ljudi oko nas koji ponekad izrone iz mase.
Stvore se niotkuda, a čini vam se kao da ih znate oduvijek.
S njima je sve jednostavno i ide samo od sebe, normalno.
Kažu lijepu riječ, razumiju, vole.

A dolaze upravo onda kad su vam najpotrebniji.
Samo ih treba prepoznati.
I zahvaliti. Duboko i od srca.

I naučiti kako biti anđeo.

Ponekad su ti anđeli ovdje samo kratko, jedva toliko da nešto izreknu, ono nešto što će vas prosvijetliti, nešto razriješiti, pomoći da ne odustanete.

Ponekad su tu duže, traju onoliko koliko vam je potrebno.


I ima ih.

Puno više nego što to mi mislimo.

- 14:03 - Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 10.04.2007.

STROGA TETA SA NAOČALICAMA

Ama, cijelo jutro na iglama. razgovori s Bogom, ili sa samom sobom, kako se uzme.Uvjeravanja, razuvjeravanja, pitanja odgovori....a posla ni za lijek, k'o za vraga...

Zapravo je žalosno u što se pretvore neki međuljudski odnosi...prolaziš pored čovjeka kojeg si nekad jako volio, imaš s njime dvoje djece, a moraš se svim silama trudit da ga bar iz prostojnosti pozdraviš...i procijediš ono jedva čujno " 'dan" kroz zube...jer ga ne možeš mimoić, a nikog osim njega u tom trenu tamo nema...

I prozvaše nas. Nekako mi ružno izgleda ono "tužena"...ružno se osjećam, kao da sam nešto nekom napravila...ah, pravo.Totalno nehumana znanost. Naročito u rukama vještih odvjetnika.

U stvari, kako sada teče razvod?

Onaj tko želi rastavu, taj tuži. Nakon toga, podnosi se tužba direktno Općinskom sudu, koji određuje ročište, a na istom se utvrđuje činjenično stanje, traži se od stranaka da potvrde, prihvate ili odbace prijedlog rješenja, a nakon toga ih se šalje Centru za socijalnu skrb, gdje će se provesti pokušaj mirenja. Baš.

E, ali neki nikako da shvate što se to na Sudu radi. Pa blate, pljuju, iznose najintimnije gnjusne stvari,izvlače pretpotopne stvari, ali u drugom ruhu i lažu do bola, teme koje su se i te kako mnogo puta mogle doma raspraviti, a ne šutjeti.

U glavnom, izgadio me Tužitelj Zagušljivi, proglasio najgorom raspikućom, personom kojoj je jedina životna zadaća i cilj života s njime, oteti mu što više novaca koje on zarađuje. Uz to sam i najpromiskuitetnija osoba na kugli zemaljskoj, jedva čekam da mu vidim rep, pa da bar trojicu dovedem doma.

E puko mi je film, pitala sam da li imam što za potpisat, a i šta da potpišem kad je i tužba na klimavim nogama. Naime, u njoj piše "radi narušenih emocionalnih odnosa", ali po izrečenom, mislim da bi trebalo stajati "radi novaca koje ne dam". Da zapisnik nije bio gotov, lijepo bih se išetala, jer to meni uopće nije potrebno.

O djeci - niti riječi. O stanovanju - još i manje. Sve isključivo na temu - novac.Koji sam ja potrošila. Mo'š mislit.

Usput, njegovi odvjetnici opravdali su nedolazak smrtnim slučajem, inače se Zagušljivi ne bi bio niti pojavio. Pa bi mi sudili ljudi koji su valjda živjeli s nama 18 godina, koji su mi i djecu napravili.
K'o da sam najgori kriminalac.

Otišla sam u Centar za socijalnu skrb, ostavila rješenje, idući tjedan ide mirenje - čitaj: pljuvačina, 2.dio.
A za tamo imam već dvije, samo dvije pripremljene rečenice.
***
Ma. Prvi dio sam preživjela. Suočila sam se, što bi psiholozi rekli. Druga klapa sapunice bit će puno lakša.

A dalje, vidjet ćemo.

Priznajem, mučno mi je od toga. Toliko da ne mogu jesti. Obično, kad se loše osjećam, to popravljam hranom, slatkišima. No, kad je situacija panična, onda ne mogu jesti.
Valjda zato jer se usput nagutam govana.

I naravno.

Osim što u ovih nekoliko dana, očekivano, Tužitelj nije prozborio niti jedne jedine riječi na bilo koji upit u vezi sa "sporazumnim" razvodom braka, ponaša se kao da je i dalje moja dužnost posluživati jelo, prati robu, praviti krevet, čistit njegov svinjac. E, pa druže moj - neće ići.Ne više, niti u bunilu.

Lijepo si je on to zamislio. S jedne strane iza leđa će odašiljati tužbe, istovremeno me tražiti usluge, a doma živjeti kao da se pod milim Bogom ništa ne događa, usput me na Sudu gaditi, a za stol će bez ikakvog pardona sjesti i jesti...najveće porcije kao i obično. I onda spavati. I sjediti. I ni sa kim pričati. Opet kao i obično.

Mislim, ne znam što da mislim.

Usput, doma je već danima. Kao i uvijek, uopće ne sudjeluje ni u čemu, samo sjedi na fotelji ili na balkonu, pali, kao i obično, cigaru na cigaru...onda odluta u vražju mater, ne pitajući da li djecu treba pogledati dok mene nema...

Ni u bunilu ne bi nešto pripomogao, o ručku da ne pričamo...nije to nikad ni pokušavao, mada se na sva usta hvali kako je izvanredan kuhar i kako jaaaaako voli djecu...

Nikome ne polaže rečune, kamo ide i kad će se vratit...Nikoga ne pita da li mu šta treba...ne vodi brigu ni o čemu, žaluzine se i dalje raspadaju, kupaona više ne, jer je totalno raspadnuta...

Valjda čeka da me izbaci iz kuće, pa da se uhvati posla...

Hm, da...živi bili pa vidjeli.

Eto. Nepovezano, nabacano, tako mi je i u glavi. Ljuta sam na sebe, jer se još uvijek iščuđavam stvarima na koje sam odavno trebala biti naviknuta.

Zapravo, ljuta sam što te Zakon ne može zaštititi...što će neki tamo ljudi po nekakvime nebuloznim paragrafima i nespretno složenim pravilima, donijeti odluku o tome da djeca idu meni, da je meni dovoljno toliko i toliko novaca, a usput će mi reći da se svakako moram i zaposliti.Jer sam razmažena, zločesta ženturača koju treba kazniti i lupiti po prstima jer je bila loša do bola...c c c , mama, mama:((

I još će me gledati s visoka, kao što je to činila teta sa naočalicama na vrhu nosa, onima za čitanje, ledeno-voštanog izgleda i još ledenijeg pogleda. Teta sutkinja.
Koju u žvotu nisam vidjela, najmanje kad sam se udavala za Zagušljivog i spavala s njim u krevetu.

E, baš ona je ta koja će donijeti presudu o tome kako ću ja i dalje.

On će i dalje hodati okolo sa novčanikom koji puca od onih zelenih novčanica, europskih...koji će se cinično smijati kad kažem da sam bez love...koji će jednostavno okrenuti leđa kad ga pitam kada je zadnji put kupio nekom od djece nešto za rođendan ( NIKADA !!!)
Jer, najvažniji je novčanik...sa zelenim papirima. Koji, kao slučajno, nadmeno rastvara kada plaća svoju kavu...

Koju ipak NEMA s kim popiti.Čak ni sa djecom.

Ali to on ne primjećuje.

- 14:03 - Komentari (26) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2007.

Uh!

Mama je očito precijenila svoje mogućnosti. Fizičke. Ili nema kondicije.

Dvokratno nisam radila godinama.Dakle, te godine su prošle, točnije, nakalemile se na leđa.
Ili je zima bila zoliko neinventivna, da jednostavno nemam snage sad odjednom toliko trčati i spavati po par sati.

Ono, kad dođeš s posla, odradiš svoju satnicu, onda znaš da si za taj dan gotov, i to je to...Međutim, kad znaš da to nije završeno i da još moraš jednom sve to ponoviti u istom danu.....brrrrr:((

Ha, svako jutro idem s mišlju: "Ma dobro mama, evo, još jedan dan manje...".To bi mi trebala bit kao nekakva utjeha...Autosugestija...

No, ima i nešto dobro u svemu tome...kilice padaju. I bez UN dijete i bez čarobne juhe i ostalih čudesa. Ako ovako nastavim - eto idealne težine za manje od dva mjeseca:). A bome, daleko je do idealne....


Dakle, kako to izgleda? Ujutro dozanje oko 5 i pol, sređivanje zaostataka od jučer, priprema ručka, bar do pola...Usput i mašina šarenog veša...Onda jurnjava na posao, 22 km - 12 do 15 minuta....znam, znam, pazim!

Na povratku dućan, pa dovršavanje ručka, pa redom sve što ide poslije toga, pa djeca....pa onda malo komp, fala Bogu...

I već je 5 popodne. Start iz 1. direktno u 5....i opet sve isto. Do 9 i pol navečer. Dok dođem doma, klinci su već u komi, ništa od druženja...Jedino sa Zagušljivim, zapravo, sad ima novo ime: Tužitelj...a toga nikad nije bilo, pa ne računam ni sada na to.Niti želim...ipak sam dovoljno velika cura da biram s kim ću se družit...

Sutra imam veselje u pauzi između dvije smjene. Čeka me Sud, neki nepoznati ljudi koji zastupaju Tužitelja...Da mi je svejedno - nije, jer ne znam što me čeka, nisam imala prilike ovako obavljati stvari...Da se premišljam - ne, ni u kom slučaju.

Samo me progoni nelagoda.

I smušenost.

Što se vidi:)


Drž'te mi palčeve, fige, šaljite dobre vibracije, osmjehe...da mi bude lakše:)


Voli Vas svih

mama44

- 12:49 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 07.04.2007.

SUPERMAMA...

....Vam svima od svega srca želi lijep Uskrs...i onim dobrima i onima malo manje dobrima...ovim potonjima, a...neka je Bog na pomoći....

Image Hosted by ImageShack.us

- 00:29 - Komentari (33) - Isprintaj - #

ARHIVA......HVALA MAGIČNOJ NOĆI:)))

LAŽRodimo se neiskvareni i naivni.
Najmanje što znamo je pretvaranje i laganje.Radimo i mislimo sve onako kako nam dođe, ne razmišljajući, ne znajući da to ponekad nije dobro.
Ili je?
Vremenom, učenjem od svoje bliže i dalje okoline, imitacijim u glavnom, naučimo dobre i neke malo manje dobre stvari. Naučimo da u pojedinim situacijama neke stvari treba jednostavno prešutjeti ili ih jednostavno prikazati drugačijima.

A onda kako smo rasli, i sami smo počeli na vlastitoj koži iskušavati rezultate tuđih laži.
Vidjeli smo koliko to boli, koliko nas dovodi do toga da počinjemo gubiti vjeru u ljude.

Sami biramo ljude prema kojima ćemo biti potpuno iskreni, a bez imalo grižnje savjesti lažemo onima drugima. Kad smatramo da je to potrebno.

Zašto lažemo?
Kad smo djeca, lažemo naivno i bedasto, da bismo se spasili eventualnih kazni, sankcija. Onda čujemo od roditelja onu famoznu: "Neka je istina i najgora na svijetu, samo mi je reci...ljutit ću se, ali ćemo barem ostati u povjerenju jedno prema drugome..."

I to, recimo, funkcionira. Ne uvijek i ne nužno.

U međusobnim odnosima lažemo iz velikog broja razloga. Neki vole reći da ne lažu, nego da ne kažu sve ili da uljepšavaju istinu.
Hm, da. Varijacije na temu.

Lažemo da bismo se prikazali u boljem svjetlu. Ili barem mislimo da ćemo to postići. Lažemo, da bismo se domogli nekakve koristi, u većini slučajeva.
Neke od nas peče savjest radi toga, neki uopće ne osjete nikakvu grižnju.

Lažemo se kako god stignemo. U obiteljima, u školama, na radnim mjestima.

Najgore je kad te lažu dragi ljudi.
U koje si stekao nekakvo povjerenje, mislio da su ona mala oazica u koju se možeš skloniti, kad je sve oko tebe zlo i naopako.
Čini mi se da je tih ljudi nagore doživjeti laž.

Svatko od nas ima neko čulo, zovu ga šestim.
Senzore, što li. Jednostavno osjetiš kada te netko laže.Vidiš to po očima, mimici, nekoj gesti, boji glasa, načinu na koji izgovara nešto što nema veze sa istinom. Po onom nečem.

Kako vrijeme prolazi, stječeš sve više iskustva u komunikaciji s ljudima, znaš dobro prepoznati iskrenost, a bogme i ono drugo.

Puno puta jednostavno ne možeš ljudima objasniti taj osjećaj, to nešto što ti kaže da nešto nije u redu. Ne možeš čak ni dokazati da su te lagali. Ali svejedno im na neki način pokažeš da znaš da nisu iskreni.

I to se onda događa?

Neki ljudi uhvaćeni u neistini, se ljute, na sve načine pokušavaju dokazati suprotno, čak pokušavaju tebe proglasiti paranoičnim, nekim tko vidi nešto čega nema. Drugi pak šutke prelaze preko sumnji, ne reagiraju, dajući ti do znanja dvije stvari: ili su stvarno bili neiskreni, ili tvoju sumnju uopće ne smatraju nečim o čemu bi se trebalo raspravljati.

Kako se osjeća onaj tko shvati da ga je netko lagao?
Ružno. Povrijeđeno. Ponekad, na trenutak, izbezumljeno. Postavlja si samo jedno pitanje: zašto?
Posramljeno pred samim sobom, jer je vjerovao, a možda je trebao biti oprezniji. Sam je u svojim očima ispao glup, naivan i bedast. Naročito ako je sam bio iskren do kosti.

Zašto nije lakše i jednostavnije reći istinu? Iz kukavičluka? Iz straha? Iz bojazni da se neki odnosi ne poremete, ne uzimajući u obzir činjenicu da se laž kad tad otkrije, pa odnosi, ne da se poremete, nego postanu i katastrofalni?

(Rekla bi moja pokojna nona: "E, ćerce moja, di laž ruča - ne večera!")

Jer, sa laži dolazi neminovno i nepovjerenje. Jednostavno ne vjeruješ više djetetu, roditelju, osobi, prijatelju, postaješ oprezniji i pušeš i na hladno.
Kad se povjerenje jednom naruši, teško ga je ponovno sagraditi. Jako teško.

Jer se bojiš onog osjećaja povrijeđenosti, izbezumljenosti, posramljenosti, gorčine, koje si doživio kad su te lagali.
Bojiš se boli, normalno.

Ne znam koliko je to dobro, ali ne lažem nikada. Dogodilo mi se da sam nekad nešto slagala, a onda bi se, radi svoje bedaste naivnosti, brže bolje izlajala. Bože, sramote, osjećaja "zemljo, otvori se!"

I to mi nije potrebno.Kažem ono što mislim i ono što jest, pa kud puklo.

Naročito ne lažem djeci. Jer se to vrati kao bumerang, kad - tad. Jedino doziram informacije, ovisno o uzrastu. Kako stasaju, tako dobivaju cjelovitiju informaciju.

I, vrlo interesantna stvar: gdje god se okreneš, po raznim anketama, ispitivanjima, pisanjima ljudima o sebi, uvijek svi, kao po pravilu, naglašavaju kako ne vole neiskrene ljude i laž.

Da li lažu?


- 07:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #
U sridu!!! (ljelja 05.04.2007. 08:23)

ja sam zaključila da je to vrlo jednostavno.
Ako me lažeš ne lažeš mene. Lažeš sebe.
Jer se nisi u stanju suočiti sa istinom.
A istina te čeka. Doći će kad tad.

Pa te laži ne uzimam više srcu kao prije.
Uvijek si pomislim : ti još nisi sazrio/sazrela.
Ti još uvijek živiš u nekoj "svojoj" istini jer
za pravu još nisi spreman/spremna.
Pa se maknem. I čekam. (levant 05.04.2007. 08:37)

@ljelja :.a, da, točno tako:))
@ levant: istina, pravo zboriš:)) Samo, treba to živit...treba doć do tog osjećaja:) (mama44 05.04.2007. 09:00)

Ja sam još uvijek jedno veliko dijete pa kad lažem lažem neiskvareno, i bedasto... I treba mi se oprostiti ;) (Danči 05.04.2007. 10:21)

Mislim da je malo naivno vjerovati da laž uvijek izađe na vidjelo. To su nas zatrovali bajkama pa nekako mislimo da dobrota uvijek pobjeđuje. Možeš misliti. Gledajući oko sebe, ja sam zaključila da je svijet prepun praktičnih i vrlo lukavih ljudi. Na lažima se grade veze, prijateljstva i poslovna carstva... (mrtva priroda 05.04.2007. 10:32)

znaš šta? ja ti znam kad neko laže...imam neko čulo... ([piskinja] 05.04.2007. 12:16)

@levant- bravo komentar, niti sama bolje ne bih rekla :)
@mama44- dobro razmatranje, meni je niz gadnih zivotnih dogadanja ukorijenio tesku skepsu i nepovjerenje prema svima - jer kad su me oni za koje sam mislila da su najblizi lagali ... uvijek je mogucnost da to mogu ciniti nepoznati ljudi i veca. Stekla sam uvjetni refleks NE VJEROVATI NIKOM. Lose. Polako se lijecim od toga. MOzda bi trebalo imati povjerenja malo vise u ljude. A sad prakticni dio stvari - sama nastojim ne lagati - mrsko mi je pamtiti sto treba kad lazes, pa ako prokliznes ispadnes bena. Zato mi je jednostavnije i daleko ugodnije ne lagati. Osim toga imam problem - duboko sam uvjerena da NE MOGU SAKRITI kad nastojim nesto smuljati, tako da se i ne trudim. Cemu ? Sto se tice moralne strane stvari - ne cini ono sto ne bi volio da drugi cine tebi. Nastojim tako zivjeti koliko god mogu. MIslim da je to jedino posteno i pravedno. Ali vidjela sam ljude koji LAZU BEZ DA TREPNU I GLEDAJU TE RAVNO U OKO s pravilnom mimikom lica i SVE PET. I redaju jednu laz na drugu tako virtuozno da vam se vrti u glavi od tog plesa - i sve detalje pamte. Nevjerovatno ! I naravno - s takvima se ne mozete nositi - ja moram priznati da sam par puta bez rijeci okrenula leda zgadena i - ne stidim se reci - porazena... MOja istina je bila daleko tisa, neuvjerljivija i manje raskosna od njihove lazi - preostalo mi je samo da amortiziram posljedice i otpisem gubitke. (tyche 05.04.2007. 13:12)

A Pinokio, Pinokio ... bez laži život ipak ne bi bija zanimljiv. Non-stop bi se svađali. Da nije onog "ajme, kako jutros krasno izgledaš" svi bi mi bili loše raspoloženi, iako znaš da te laže ko ti to kaže.
Znači, mala, dozirana laž, da samo malo uljepša svakidašnjicu. Ka i sve drugo, nikad ne valja pretjerivat ...
A ča se tiče dice, tu stvarno nastojin ne lagat. Kažen nastojin. Ne uspije mi uvik ...
Pozdrav iz Kaštili. (umorno_oko 05.04.2007. 14:13)

U lazi su kratke noge! Stara i dobra izreka, vjerujem u nju! (Varosanka 05.04.2007. 14:48)

..........da istina je tako dosadna i laž je pobjedi ,pa se odmaknem od takvih ljudi jer su maheri u baratanju riječima jer prazne riječi zvone a argument ostaje nečujan i onda se osjećam poniženo i nemoćno.........i kao što neko gore napisa sa lažima se ostvaruju veze, napreduje u životu.......i moje životno iskustvo mi govori da u laži nisu kratke , ni duge noge- nebitne su......laž je postala gospodar uspjeha........ (katrida 05.04.2007. 17:33)

srijeda, 04.04.2007.
VOLOSKO...KUĆA, MORE...





Bome, bilo je lijepo tamo. Doduše, sa nešto manje barki i auta, ali i danas je doživljaj vratiti se.


- 16:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #
o da, i ljeti s puuno manje turista... (seoska idila 04.04.2007. 18:12)

Ako ćemo iskreno, cjeli naš Kvarner je lijep, ali ovo tvoje je vjerojatno osobno. (Maškarada 04.04.2007. 18:30)

joj što tamo ima jedan krasan restoran Amfora - papica prva liga (almost Poznata 04.04.2007. 18:38)

.........danas 4. 4. pada kiša, po staroj poslovici tako će biti i sljedećih 40 dana........samo da znaš, radi planiranja vijađa......... (katrida 04.04.2007. 20:23)

...volim Volosko...uvijek mu se rado vraćam...živi u nekom svom snu; drago mi je za posao...makar i sezonski...možda je to samo početak nečeg dobrog :-))) (Vitae... 04.04.2007. 22:07)

Volosko je predivno mjesto, a rijetko imam prilike uživati u primorskim mjestima van sezone. Onoliko malo koliko jesam, bilo je mnogo intimnije i bučnije.
Kako vidim, stižete u Đurđevac, prolazit' ćete kraj mene, Đurđevac je od nas 27 km - prema Slavoniji.
Pozdrav :))) (fanny7 04.04.2007. 23:32)

Želim Ti krasan dan....pozdrav od lady (pegica 05.04.2007. 06:36)

Imam tako na karti Hrvatske nekih bijelih mjesta. Nadam se da ću ih prije odlaska popuniti:)))
Jako se radujem tvome zaposlenju!!! (ljelja 05.04.2007. 06:47)

utorak, 03.04.2007.
A CAPPELLA...NASTUPI, KONCERTI, MIĆI BODULI...
Ha, nakon brda pohvala u Pazinu, još u petak, već jučer su klinci nastupali u Rijeci, u Guvernerovoj palači.

Čarolija glazbe, ljudi moji, treba vidjeti s koliko entuzijazma i ljubavi djeca i njihovi voditelji rade svoj posao. Neovisno o tome kako su kasnije ocijenjeni od stručnjaka.

Elem, nakon prošlogodišnjih neprilika i sitnih nepravdi, ove godine su Mići boduli stekli pravo sudjelovanja u Varaždinu na Državnom natjecanju. Idu tamo negdje polovicom svibnja.

Koliko su dobri, reći će činjenica da su skladbe koje izvode stvarane na istarskoj ljestvici, da su višeglasne, a pjevaju se a cappella. I da ritam i intonacija ostaju od početka do kraja izvedbe isti.

Za dva tjedna zbor putuje za Đuđrevac, na festival "Kukuriček".

Dolazi i ljeto, nastupi, koncerti, jedva čekam!




Usput, počinjem raditi. Ma, naravno, stiže sezona, pa je i posao samo sezonski. Dvokratno, za početak, ali u Krku...što znači...a, da. U pauzi između dvije smjene, biti ću šole profić:)

No, što se mora, kažu da nije teško.


- 08:32 - Komentari (22) - Isprintaj - #
Drs se misko, nek se radi ... sretno ! (tyche 03.04.2007. 09:05)

Baš lijepo da ćeš raditi. (levant 03.04.2007. 09:15)

Lijep dan želim (skaska 03.04.2007. 10:09)

.......šole profić - nerazumin taj izraz , a sretno sa radnim mistom........i dobar ti dan mama44....... (katrida 03.04.2007. 10:50)

Ma bila ja jučer do mora. Ovo u Zagrebu je užas jedan, to nije život. Inače i ja sam ti jako vezana za tvoj kraj...Šteta je što više nemam dolje nešto uporabljivo, a s ovoliko djece teško me i u tramvaj primaju. Al kad je bilo uporabljivo da viš familije. No, već sam rekla da mi moraju, kad ponovno umrem, pepel prosut po liniji: Velebit-Bribir-Krk. (skaska 03.04.2007. 11:38)

Cijelu godinu ne radiš pa ti daju posao u sezoni kad je najbolje. To se zove sreća. Šalim se samo ti radi. (dayafterday 03.04.2007. 11:42)

Svaka čast Mićim bodulima, stvarno su super. Lijepo je raditi pa makar i samo sezonski. (Maškarada 03.04.2007. 11:44)

Forza "Mići boduli"! A neka ni mamama ne bude loše :-)
Pozdrav iz Mašograda (umorno_oko 03.04.2007. 12:43)

coool blog (DinamoZagreb 03.04.2007. 12:46)

ostavi mi malo komentara (DinamoZagreb 03.04.2007. 12:46)

ajd bok pozzzzzzz (DinamoZagreb 03.04.2007. 12:46)

Pocinje se raditi, bas mi je drago!Vidim da uzivas sa djecom, ajde neka.Dolazi ljeto, nadam se i
sa njim malo nekog zivota u tebi! (Varosanka 03.04.2007. 14:18)

Hvala na posjeti .....kažeš da je dobar disagn....mogla bi vidjet blog pegico...al dobijem novi disagn..još bolji....znaš da sam se več pitala šta je, da se ne javiš više...jel ti znaš da sam ti ja ostavljala komente pod linkom pegica....to sam bila ja....aha....sada imam opet nazad lady66...znam, pod tom imenom se nas dvoje bolje poznamo....Želim Ti sve ljepo pa se čitamo dalje.....poljubček mama! (pegica 03.04.2007. 17:51)

lijepo:))..i sretno!!...i u pravu si što se mora uopće nije teško:))..topli pozdrav (gugo 03.04.2007. 20:22)

ej ejjjjjjjjjjjjjjjjjjjj............svaki cigo(ispričavam se Romima) svoga konja hvali!
znam jako dobro koliko djeca i malo veca djeca entuzuijazma i volje i želje i svega onog što nama fali danas(nekima;) unesu u ono što rade i vole i još imaju veliki talent za to.

Ljuta sam na puno stvari u drzavi,a evo sad kad spominjes glazbu i pjevanje i taj žar,na to pogotovo,jer kad malo odrastu,neki se razočaraju,pjevaju po kući po cijele dane,tako teske pjesme i ne znaju di da odu i ispusu taj svoj nagon.

Moja je dobila ponudu,da pjeva u grupi.
Prvo su joj rekli :a bit ces ti prateci vokal,a nisu je bili još čuli(bio neki rođendan)a ona njima,(iako se jako srami)ma kome će te vi prateći i istjera tu noć sve iz sebe što pjeva i ponavlja satima svaki slobodan trenutak.

Bila je tišina,a usta otvorena.Bilo ih je oko 20.
Ostali bez teksta.....................sad je havle na sva usta,ali svjesna sam ja mnogih poteskoca koje mogu nastati ili činjenice da li ce to uopce krenuti...............ali nije vazno.
Glavno da ona bude sretna u zivotu,ko i sva tvoja djeca.
Pusaaaaaaaaaa! (neki me zovu anđelom.... 03.04.2007. 20:42)

Djeca ne znaju za kalkulaciju, oni kada vole, vole, zato oduvijek tvrdim da se od djece da puno toga naučiti, jer malo smo sebe zaboravili. Pusa :) (amarcord 03.04.2007. 23:27)

Ajde fala Bogu da bar netko može naći posao, pa sretno onda kada počneš. Inače lijepo je vidjeti djecu na nekom natjecanju, puni su snage i volje... (kisica 04.04.2007. 02:21)

ajd bravo. i sezonski je dobro. idem i ja na more za ove praznike. u kućicu s vrtom. yeaah ([piskinja] 04.04.2007. 08:42)

Super za male Bodule! Znam kako je biti ponosna mama, jučer je moja najmlađa imala koncert s glazbenom školom tek je prvi razred a već je nastupala tri puta, učitelj je hvali da je nadarena, a ja sva cvatem hihihi. Dobro da si našla posao pa makar samo sezonski. Puuuuno pozdrava iz Istre :))) (mama u minusu 04.04.2007. 10:43)

Djeca me uvijek oduševe. A ni Krk nije tako daleko, ali ipak nezgodno za dvokratno. Pozdraw (gogo0 04.04.2007. 12:37)

nadam se da je posao bolji od prošlogodišnjeg hrđavog kioska... i za više para!! (seoska idila 04.04.2007. 16:35)

Drago mi je za Bodule, bili su i na televiziji, prije par godina, slučajno pratim jer mi je muž radio za jedan zbor. Varaždin je uvijek bio centar za ta natjecanje zborova. Djeca to vole pa nek uživaju. Drago mi je za posao. Pozdrav! (nitko nije otok 04.04.2007. 18:52)

petak, 30.03.2007.
OMV - VRATA JADRANA, JUG
Mjesto radnje: OMV d.o.o. Zagreb
BS VRATA JADRANA, JUG

Nalogoprimci:
NAFTA-RUT d.o.o. UMAG
MB 1413201

Vrijeme radnje: 30.03.2007. oko 13,15 h
...neposredno nakon što su, nakon "cca 10 min pauze radi primopredaje", u smjenu stigli odmorni i za rad spremni prodavači...Njih trojica. Od kojih su dvojica imala prikačene iskaznice sa imenom DENIS, a treći se zvao, valjda OMV, i nikako drugačije. Gle koincidencije!

A,zapravo, bili smo ujutro u Pazinu. Busom. Mići boduli i mame u pratnji. Djeca su sudjelovala na "Malom kantu", bili su i opet odlični...no, kao i uvijek.

Pri povratku, mora se negdje i kavica popiti, djeca malo protegnu noge, a jedino adekvatno mjesto je benzinska postaja "Vrata Jadrana".

Inače, ta OMV-ova benzinska postaja je pravi ulaz na Jadran za sve koji dolaze sa Zapada...prije Rijeke, nalazi se na riječkoj zaobilaznici, a time je povezana sa cestama prema Zagrebu i Splitu...


Tako. Piju majke kavicu, dolazi jedinac i žica lovu za sladoled..Dajem mu 10 kuna, računam "Snjeguljica je" u dućanu 4,00, ovdje nek je skuplja, dosta mu je...Vraća se pokunjeno, kaže, fale mu 2 kune..


6 kuna Snjeguljica? Ma, idem ja to vidit...Na frižideru od "Leda", na samom dnu, kompjutorski ispisani cjenik...a znam da "Ledo" ima svoje cjenike...

i piše: "Snjeguljica" 4,99..
Uzmem dvije, odem na istu blagajnu na kojoj je ljubimac bio i jedan od dvojice Denisa kaže: "12 kuna!!"

Dajem 12 kuna, ali pitam:
"Oprostite, a zašto na cjeniku piše 4,99?"
Čovjek demonstrativno ispušta iz ruku čitač kodova, izlazi iza pulta i ode do frižidera...

"Stvarno...Da, ali mi smo noćas mijenjali cijene, od ponoći su nove cijene na snazi!!"

Mislim, trebalo ga je čuti i vidjeti mu izraz lica "upravo mi pade na pamet!"!....Pa čovječe nije to benzin da mu mijenjaš
cijenu od pola noći, a nisam ni ja baš totalno glupa iako sam žensko...

I sad slijedi:

Denis I:"Dobro, dobro, dajte 10 kuna, JA ću vam poklonit 2...!!" sa izrazom "ajde baba skini mi se s q*****

Mama:"Ma, ne radi se o dvije kune..."

Denis I:"...a nego o čemu?!?"

Mama:"...o principu i načinu ophođenja..." ma, ne da mi doć do riječi!.A i djeca su oko mene, ne svađa mi se niti diže ton...želim ostat fina:)

E, moglo je ostat na tome, ali nije...odjednom paljba sa tri strane, upleo se DENIS II, sa druge blagajne i onaj OMV koji je brže bolje krenuo prepravljati Ledov cijenik...

E, taj OMV iz čučećeg položaja, bio je najglasniji, zapravo najarogantniji...

OMV "Šta?! Šta sad hoćete? Vratite robu, uzmite lovu i gotovo! Šta hoćete?"

Denis II :"Šta tu glumite, šta?!" (hmm, hrabrih li mužjaka!)

Mama:" EEEEJ, dečki polako, šta je ovo? Koordinirani napad sa tri strane? Koji vam je? ?Oćete me još i tuć zato što sam se usudila pitat!?"

Čučeći OMV:"Nije mi jasno šta vi uopće hoćete?!?!", već vidno bijesan ali i ohrabren podrškom kolega...

Mama: "Gospodine dragi, samo lijepu riječ i pristojan osmjeh..."

Kiselo se nakezio, Denis I i Denis II više nisu imali ništa za dodat...čudna mi čuda...

Kasnije sam ušla još jednom sa curama...dečki imaju neki čudan običaj zaokruživati iznose, mada su redovito na računu izraženi u lipama...nemaju nekoga strpljenja, malo su izgleda krivo postavili uloge...nekako se čini da smo mi, kupci, tamo radi njih, a ne oni radi nas...

Mislim, ovo što se dogodilo, vjerovatno se često i na puno mjesta događa.
Ali, ne znam kakvu sliku ostavlja o nama na Vratima Jadrana, kad dođe, recimo, neki stranac...


I, naravoučenije: NIKAD NE PITAJ KOLIKO KOŠTA ONO ZA ŠTO DAJEŠ SVOJU LOVU...MOGLO BI TE KOŠTAT!


- 22:47 - Komentari (26) - Isprintaj - #
strašno. i još se kurče jer su u grupi. čisto mi žao što nisam bila tamo s tobom ja ili neka ovako lajavija, pa da vas vidimo onda kad je broj ravnopravan. denis & denis bi ti jeli iz ruke :-P (Wanda 30.03.2007. 23:00)

tebi svaka cast ali ovo je jedna od situacija kada meni pocne izlaziti para na usi !!!! (Promatrač-Dogodilo se... 30.03.2007. 23:13)

Nevjerovatno, a opet...jako poznato! I pitam se gdje je tu inspekcija??? kod nas na placu su non-stop i zahtjevaju cijene i deklaracije i ne znam ti šta sve( ma, znam, kad platim kaznu), kao mi ćemo prevarit kupce i državu za 500 kn godišnje, a ovi veliki nisu bitni...jer oni rade s veeeelikim ciframa!
A ljubaznost...sramota! Valjda primaju preveliku plaću, pa da bi se još i morali truditi oko kupca...eto, sad sam se naljutila, a treba ići spavati...
Pozzzz! (suncokretić 30.03.2007. 23:32)

"Lijepa je naša puna odlikaša..." (Ima jedan svijet... 30.03.2007. 23:35)

...a jesu bodulici ipak dobili taj sladoled, znam da je post o nepravdi i ruznom ponasanju zaposlenika, no meni je najdrazi redak u postu : "...bili su i opet odlični...no, kao i uvijek.",
pozdravljam male pjevace , njihove mame, lijepi otok i tebe posebno (feby 31.03.2007. 00:14)

Ma super za ovaj post, i ovo je način da se dozna, makar bi ja njima zakuhala naknadno, od njihovog šefa pa na više,laku noć (nitko nije otok 31.03.2007. 00:19)

Bila si i prekulturna s tim lopinama. Kad već muljaju s cijenama, mogli su i taj cjenik prepraviti.
Činjenica je da su na moru jako bahati prema domaćim ljudima, tako je bilo i prije 20 godina. Sjećam se jednom smo iz štosa (bila sam 20 godina), u Dubrovniku skužili da ćemo doći na red u restoranu, kad smo zinuli na engleskom. Konobar je odmah dotrčao. A jednom sam u kampu u Malom Lošinju, u trgovini, slušala kako se Švaba objašnjavao za neku sitnu razliku u cijeni - jednu su mu cijenu naplatili, a druga je bila na polici. Tako da ni stranci baš nisu svi ovčice koje se daju veslati. I treba tako, za svoje nopvce biram što ću i gdje kupiti i po kojoj cijeni.
Pusa mamek i divim ti se na načinu ophođenja, ja obično na bezobrazluk reagiram - još gorim bezobrazlukom ili bi najblaže rečeno izišla.
Pusa i čuvaj živčeke :) (fanny7 31.03.2007. 00:25)

Tipično za muške, krdo je zakon. A i krađa. Jer to je krađa. Uredno čekam i tražim da mi vrate lipe. Ja sam ih zaradila, nisu mi poklonjene. Jer moja plaća iznosi 400.000 lipa!!!!! (ljelja 31.03.2007. 07:04)

Dobro da ja tamo nisam bila jer ja bi digla takvu paniku da bi još na kraju i zatvorili benzinsku.Mislim ja takv bezobrazluk ne toleriram i amen.Super si se snašla...kisssaaa (maxfactorica 31.03.2007. 11:06)

A nisu jedini... (ZG dnevnik 31.03.2007. 11:08)

.........ja sam se juće iznenadila u dućanu da snjeguljica košta 4 kn, jer je lani bila 3........poskupljenje od 33% i o pokupljenjima se ne govori, ali tako je sa svim stvarima, hranom, sve je poskupilo više od 20%, a ni riječi o tim poskupljenjima.......... (katrida 31.03.2007. 15:11)

mi cemo jos vjerojatno i reci "ajd, nema veze", ali sto ako se takvo nesto desi Talijenu, Austrijancu... pa pocnu siriti pricu o tome kad se s godisnjeg vrate doma. OMV vjerojatno nije jedino mjesto gdje se takve stvari dogadjaju. A kako su se ponijeli prema tebi, to je strasno. (LittleMissG 31.03.2007. 15:18)

A često tamo točim benzin..nekad i čekam neke nebulozne smjene dok se oni možda cerekaju unutra...dobro da si rekla, neće me više vidjeti...sad ću u Osječkoj tankati.... (Vitae... 31.03.2007. 21:57)

heh...super si se snašla (AGLOCO zarada 31.03.2007. 22:35)

Rijetko kupujem kod njih, osim benzina, jer su brezobrazno skupi, uprkos tome što 'Ledo' čak i u malim trgovinama ima svoje cijene. Jedno vrijeme su izdavali račune na slovenščini, ne znam da li je to po našem zakonu dozvoljeno, kod njih znam da nije na tujim jezicima. Nekad su me takve stvari nervirale, sad samo kažem hvala i okrenem se (nek oni pate). Pozdraw (gogo0 31.03.2007. 23:29)

Ma nije to nista... naspram onog kad ledo sladoled prodaju na plazi, pa naplate macho 20kn, a snjeguljicu 10... (KLonZ 01.04.2007. 00:41)

kissssss.... (MM 01.04.2007. 11:51)

uh... po tome bi nas se prepoznalo i na marsu, na žalost. tebi pozdrav i pusa. nadam se da si dobro. (u ime... 01.04.2007. 16:58)

ustvari - oni i jesu s marsa :))) zar ne? (u ime... 01.04.2007. 16:58)

Ja sam otkrila savršen recept za takve. Samo stojim, pitam i nedam se smetati. Mirno ponavljam pitanje dok na njega ne dobijem odgovor. Trepnem očima i to je sva mimika koju radim. Ostalo je sve u stavu kamene gromade..:))
Nit se svađam, niti govorim, samo ponavljam pitanje. Pa tko će duže..:).
Budući da sam ja obično spremna, oni posustaju.
Probaj drugi puta tako. Samo mirno ponovi pitanje. Ako treba i 100 puta. Nervozni su oni a ne ti, znači očito je da nešto tu ne štima. I što više ispituješ to više im dižeš tlak jer su i sami svjesni da to što rade nije ok.
Ja sam zvala tržišnu inspekciju i ispitala sve. Njihov broj nosim sa sobom u novčaniku. I više se nedam zajebavati.
Ovi tvoji su digli cijene, ali roba im nije nova. Dakle, taj sladoled su morali prodati po staroj cijeni. TI SI BILA U PRAVU!
Pitala sam tržišnu inspekciju da li ih mogu nazvati u bilo koje vrijeme kada mi se nešto ne sviđa ili mi je sumnjivo. Rekli su da da!
Dakle, nisi nemoćna. Nazovi tržišnu svaki puta kada osjetiš da nešto ne štima. Pitaj ih za svoja prava, jer zato su tu.
I reci mirno, jasno i glasno da ćeš zvati tržišnu inspekciju. Nek se svi denisi ovog svijeta jebu, meni ih je dosta i ja sam im odavno najavila rat.
Opet sam se zanijela..:))
Čovječe , ja kad krenem pisati..... (levant 02.04.2007. 09:02)

Tipčno! Treba najmanje TRI (tobože) mučkaraca da bi verbalno svladali jednu ženu i oped na kraju ostanu budale. Sad čemo morati pratiti barel sladoleda na svijetskom tržištu da bi znali koliko šoldi dat djeci kad idu po sladoled. Ovaj post bi trebalo objaviti u 24SATA nek cijela nacija zna. Pozdrav draga :))) (mama u minusu 02.04.2007. 10:02)

kad ovo čitas imam osjećaj kao da neki vic čitam.... nažalost naša stvarnost! (doroti-iva 02.04.2007. 13:42)

Pa to je nepravda!Trebalo bi to odmah sa otkazom pocastiti.Nece se nauciti biti ljubazni, makar silom, ako ne dobiju otkaz.Potpuno pogresno razmisljanje, kao da su kupci tu zbog njih, a ne oni zbog kupaca! (Varosanka 02.04.2007. 13:57)

Doživjela sam i ja takvih gadosti od nazovi trgovaca da ti se smuči uopće ići u trgovinu ili gdje god......U Baumaxovom katalogu ima slika-ormarić ispod lavaboa u kupatilu(baš mi takav zatrebao) i cijena 129kn. Super,misslim ja i pošaljem svog mužića jer valjda s jednom stvari neće bit problema. Opišem mu gdje je i sve tako. To je nekih 10-15 min vožnje lagane. I meni zazvoni taj što bi rekla mama u minusu prokleti telefon iliti mobitel.......i kaže čuj draga, onaj ormarić po 129 nema ni ladicu,ni magnete za zatvaranje vrata, ni ručke,ni.....i kad je pitao prodavača pa kak sad to, to ne piše u katalogu da je neispravan, ovaj je samo slegnuo ramenima i ponudio mu ispravan za 240kn i ŠTA SAD pita moj muž, ma kupi ga sad kad si već
itd.........i još stotinu takvih ali u principu ja vratim stvari nazad ako ne odgovaraju izloženoj cijeni,bez pardona......ajoj što sam ti oduljila pusaaaaaaaaaaaaaa (...~°~...:LoV3 !s My R3L!G!on:...~°~... 02.04.2007. 16:43)

I onda kažu Kupci su uvijek u pravu. Ovim dečkima očito ne treba posao kada se ni ponašati neznaju. Jesi to prijavila kome? (kisica 02.04.2007. 23:10)

pozdravček za Dobro jutro............. (pegica 03.04.2007. 05:29)

četvrtak, 29.03.2007.
Dobro jutro
TO MY CHILD
"Just for this morning, I am going to smile when I see your face and laugh when I feel like crying.
Just for this morning, I will let you choose what you want to wear, and smile and say how perfect it is.
Just for this morning, I am going to step over the laundry and pick you up and take you to the park to play.
Just for this morning, I will leave the dishes in the sink, and let you teach me how to put that puzzle of yours together.

Just for this afternoon, I will unplug the telephone and keep the computer off, and sit with you in the backyard and blow bubbles.
Just for this afternoon, I will not yell once, not even a tiny grumble when you scream and whine for the ice cream truck, and I will buy you one if he comes by.
Just for this afternoon, I wont worry about what you are going to be when you grow up,or second guess every decision I have made where you are concerned.
Just for this afternoon, I will let you help me bake cookies, and I wont stand over you trying to fix them.
Just for this afternoon, I will take us to McDonalds and buy us both a Happy Meal so you can have both toys.

Just for this evening, I will hold you in my arms and tell you a story about how you were born and how much I love you.
Just for this evening, I will let you splash in the tub and not get angry.
Just for this evening, I will let you stay up late while we sit on the porch and count all the stars.
Just for this evening, I will snle beside you for hours, and miss my favourite TV shows.
Just for this evening when I run my finger through your hair as you pray, I will simply be grateful that God has given me the greatest gift ever given.

I will think about the mothers and fathers who are searching for their missing children, the mothers and fathers who are visiting their childrens graves instead of their bedrooms.
The mothers and fathers who are in hospital rooms watching their children suffer senselessly and screaming inside that little body
And when I kiss you goodnight I will hold you a little tighter, a little longer. It is then, that I will thank God for you, and ask him for nothing, except one more day............"

***
Ovo sam dobila jutros, FWD...
Kako je život u biti jednostavan.



- 07:51 - Komentari (14) - Isprintaj - #
........dobar ti dan mama44.... (katrida 29.03.2007. 08:28)

hello, mama, this is louis, mama.... ([piskinja] 29.03.2007. 11:18)

Mama...kao i ja,sviđa mi se kako razmišljaš,tak je stvarno,nemam sad ništa drugo pametno za reći a i nemam više vremena,eto neka ti ovaj dan bude lijep i sretan (Foreznika i provincija 29.03.2007. 11:58)

u pravu si, najbolje stvari su tako jednostavne.... i zato ih cesto znamo i promasiti.
pozdrav i ugodan dan :o) (Promatrač-Dogodilo se... 29.03.2007. 12:06)

have a nice day, every day not just this morning (skalonja 29.03.2007. 12:29)

Mamica, ja mnijem da smo mi u rodu. Tj. sigurna sam!!! (skaska 29.03.2007. 13:00)

To my grandchilde:))) (ljelja 29.03.2007. 13:14)

Nema nisa vece od majcine ljubavi!Da sam mladja, odlucila bi se na jos jedno dijete... (Varosanka 29.03.2007. 13:34)

Oh, ovo dira ravno u srce. Pozdrav! (Pjesma o jednoj mladosti 29.03.2007. 17:54)

Prekrasno! Idem provest popodne sa Buntovnikom! (suncokretić 29.03.2007. 18:09)

Kako reče Peomatrač-dogodilo se ... sve lijepe stvari su jednostavne ... mi zakompliciramo ...
Pozdrav šaljem. (promatram, razmišljam 29.03.2007. 18:49)

Hvala na ovome, baš mi je trebalo da me malo trgne iz svakodnevne kolotečine, posao kuhinja spavača posao kuhinnja spavača, i u toj kolotečini mislim sutra ću posvetiti popodne klinkama, a kad sutra samo još ovo pa samo još ono pa još ovo itd. Thanks :) (mama u minusu 29.03.2007. 19:24)

obično ne volim forvarduše.. no poneka upali! (seoska idila 29.03.2007. 19:39)

slično ili isto(moram provjeriti)sam dobio prije par mjeseci od jedne slovenke...topli pozdrav!! (gugo 29.03.2007. 22:04)

srijeda, 28.03.2007.
NET KOMUNIKACIJA
Ma, net je divna stvar...stalno se vrtim oko iste teme...Ali! Normalno, niti jedna stvar koju je čovjek izumio na dobrobit svoju i svojih istovrsnika, nije bez mane.
Ne možeš dočarati boju glasa, ton, umiljatost, ljutnju...uzalud svi smajlići, točke, dvotočke, zarezi, zagrade i ina čuda...kratice, LOL, WTF, BTW i ostalo...
Događa se da nešto kažeš, napišeš, pače, a da te protumače krivo. I teško je onda pronaći način na koji možeš uopće shvatiti što je ona druga osoba iza onog drugog ekrana razumijela...i nastaje ta famozna rupa u komunikaciji...ja to volim nazivati "gluhim telefonom".

Ne jednom mi se dogodilo, doduše zadnje vrijeme sve manje, da sam komentirala nešto na svoj način, pokušala biti vedra i raspoložena, odobrovoljiti nekoga nekakvim svojim humorom, a ispalo bi sasvim nešto deseto. Ponekad mi se događa da prepravljam komentare ili napisano upravo radi toga što ništa nije onako kako na prvi pogled izgleda..

Nekad i doustanem od pisanja nečega, jer se uhvatim da mjerim riječi, važem težinu onoga što želim reći...a ako važem, onda više to nije to...

Ooooo, ljudski rode!!


- 20:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #
A i meni se desi da napišem komentar a onda ga obrišem i napišem nekaj ni pol dobro.. (ZG dnevnik 28.03.2007. 20:40)

ako se uvjek vrtiš oko iste stvari (silent hill4 28.03.2007. 21:03)

promjenije (silent hill4 28.03.2007. 21:03)

nevjerojatno, sve potpisujem što si napisala, i neću ništa dodavati (nitko nije otok 28.03.2007. 21:37)

Hej, a ovo:ooooooo ljudski rode!..s kojim naglaskom je to bilo? :))))
Šala. Stvarno je teško, pogotovo u komentarima gdje nema smajlića.....
-osvrt na jučerašnji post: dijete ti je jako talentirano!!!!! (suncokretić 28.03.2007. 23:28)

@@@@ LJUDI BLOGERI, vi možda ne možete vidjeti moje fotografije, ali ja ne mogu otvoriti ničije komentare osim svojih...I tko je sad zakinutiji?:(( (mama44 28.03.2007. 23:43)

Da tako je. A što sad? Svako misli što mu drago! (Maškarada 29.03.2007. 06:58)

pa i u direktnoj komunikaciji je isto. Kažeš nešto vedro, ali druga osoba je nabrijana iz nekih svojih razloga. Pa dobiješ po nosu.
Ja mislim da treba krenuti od sebe i biti dosljedan. Ako nešto misliš onda to i kažeš ili ne kažeš, ali kad kažeš ne prepravljaš.
I u RL moraš promišljati. Tu smajlić, u RL osmjeh, ali tvoj osmjeh može biti protumačen svakako ovisno o raspoloženju onog drugog.
Rijetko se događa da naiđeš na "srodnu dušu". Onoga ili onu koja će prepoznati tvoju jezgru jer i sama ima sličnu. Pa te razumjeti.
Sve ostalo je hodanje po jajima.
Ljudi se u stvari boje jedni drugih. I samih sebe također :).
Čovjek je čovjeku vuk.
Na žalost to je za sada tako.
Ah..opet sam se zanijela..:). (levant 29.03.2007. 09:21)

ponedjeljak, 26.03.2007.
"PROLJETNA VRATA" by ljubimica

Uhvatila sam kvaku i lagano ih otvorila, a iza njih...krilo se proljetno buđenje.
Buđenje veselih cvjetića, leptirića i procvjetalih pupova,puno šarenih kućica, razigranih životinja, djece, boja i travkica.
Čarobno proljeće!

Te sve čarobne boje su me umorile. Veselih koraka došla sam do stabla, legla sam na proljetni jastučić, te usnula divan san.



Hm...moje dijete, koje inače ne govori puno. Koje zna biti narogušeno i ljuto. Za koje ponekad moraš biti pravi maher, da bi ga oraspoložio...Ali, ipak.....

Zadan je bio početak prve rečenice...drugo je došlo samo od sebe.


Ma, ljubav mamina!







- 12:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #
NE VIDE SE SLIKICE, POZDRAV (goantoni 26.03.2007. 13:05)

Ma proliće samo na papiru..a di su slikice (grintavac 26.03.2007. 14:05)

@@na slici je grana voćke, procvala...stvarno ne znam zašto se ne otvara... (mama44 26.03.2007. 16:33)

mogu reći samo: Wou...:) (seoska idila 26.03.2007. 17:18)

Ma slikice se stvaraju u glavi kada je super napisano. Pozdrav :o) (Promatrač-Dogodilo se... 26.03.2007. 20:01)

Zbilja krasno, jes da mogu dočarat tu granu u glavi, ma bi je isto voljela viđet. (slatko grko 26.03.2007. 21:54)

ma čista petica!!! (tonkabest 26.03.2007. 22:04)

Imati i biti je velika razlika. Imati može lako nestati, biti, puno teže. Pametni, lijepi, vrijedni, uporni, dobri ljudi bi trebali biti u velikoj prednosti da ono što im je Bog poklonio iskoriste na radost i svoju i svih oko sebe, ali i kod mene je isti problem kao i kod mnogih, sve znam, ali često ne učinim ono za što znam da bi trebao učiniti, volim leći pod stablo i usnuti san, a vrijeme ide, da sam dijete, lako bi bilo, jer cijeli je svijet i vijek pred njima, ja bi već morao biti malo racionalniji, i ako negdje želim stići, trebao bi se probuditi i krenuti. Pusa :) (amarcord 26.03.2007. 23:32)

Proljetna vrata, kao da je pisa ili pisala pravi profesionalac. 5 Bravo
A sliku ne vidimo još. (mama u minusu 26.03.2007. 23:33)

Prolazi noć tamna, a zora daleko,
Elegiju čitam staroga poete...
Setim se odjednom da je tužan neko,
Maknem knjigu dragu, sa teretom sjete ,
pozzz ti ostavljam (dan u zivotu obicne zaposlene zene 27.03.2007. 10:45)

nije samo mamina ljubav nego i mamina kčer, genetika je to, lijepo jako lijepo (nitko nije otok 27.03.2007. 12:26)

zlato mamino....kušlek u čelo........... (GAJO THE PLJUC 27.03.2007. 15:08)

to su najsladje uspomene, sačuvaj to. Ja imam jedan mali papirić kad je moja mezimica bila 7 g.
Za 8.mart mi je nacrtala cvjetić,srce i napisala MOJA MAMA JE NAJLJEPŠA i VOLIM TE. Ppozdrav ti proljetni ostavljam (...~°~...:LoV3 !s My R3L!G!on:...~°~... 27.03.2007. 18:26)

Mama, pročitah te na Vdovićevom blogu, jedan komentar mi dao ideju:
oboje ne volimo političare, al´izgleda da je došlo vrijeme da nas dvoje osnujemo stranku protiv svih stranaka. Danas mi reče jedna kolegica po struci (samo malo više kotira, al´nema veze) da sam uistinu, uzalud mi godine, ostao bolesno naivan!!!!!! Pa neka sam!
A je i dobra ideja? Možda bismo osvojili više glasova nego neki što su se, evo, razvikali na sve strane, i o svemu i svačemu, ne zna raja za kim da glavu povije!!!!
Ne znam kako da ti pošaljem e-mail izvan ovog komentiranja na blogovima, u nekim forumima to je moguće, a ovo - nisam toliko potkovan.
I, ne zamjeri, poslije ću u miru objasniti i na svom blogu, ili čitajući tvoj, što se to sa mnom zbilo da sam "nestao sa scene", a bilo mi je počelo biti lijepo! (ja i narod vičemo 27.03.2007. 22:09)

Lijepo je to vidjela i opisala, a i na proljetnom jastuku se sigurno ugodno sniva. Pozdraw (gogo0 28.03.2007. 00:18)

..........prekrasno.. (katrida 28.03.2007. 19:13)

..Prije ili poslije dobit ćemo još jednu nadarenu blogericu...
topli pozdrav proljetni (Vitae... 28.03.2007. 19:40)

nedjelja, 25.03.2007.
MRVICE - pitanja bez odgovora...

Koliko je, i da li je uopće potrebno u životu pristati na mrvice?
Mrvice života, u bilo kojem obliku. Mrvice tuđih poslova, tuđe naklonosti, garderobe na rasprodaji, ljubavi...Sve ovako, đuture, strpano u isti koš.
Da li je stvarno ljudska odlika miriti se sa malim, biti skroman, ne zahtijevati više, zapravo, znati da nećeš ni dobiti više?
Usput samoga sebe natjerati da stvarno misliš kako je dobro biti zadovoljan s malo...
I pecnuti se po mislima kad krenu putem razmišljanja : a zašto drugi imaju više?
Da li je zbilja vrlina biti skroman, preskroman?
Ili je to odraz unutarnjeg stanja koje kroz skupljanje mrvica vrišti : "za mene niti nije drugo!"?
Što, zapravo, čovjek ima od toga?
Da li je to samo rezultat slabosti i linije manjeg otpora?
Nesposobnosti za borbu na bilo kojem planu, straha od poraza ili...?
Da li se čovjek boji zagrabiti nešto veliko samo radi toga da ne bi ostao i bez ičega? Pa ide na sigurno, principom "bolje vrabac u ruci, nego golub na grani"?
Koliko takvih ljudi ima?
Zašto se čini da drugi bolje prolaze tražeći uvijek više i igrajući uvijek na veliki dobitak?
Da li moraju više uložiti da bi više i dobili?

Ili je tu samo puka sreća u pitanju...

Životna sreća.




- 15:41 - Komentari (13) - Isprintaj - #
mudrost malih pitanja: trebalo bi na njih odgovoriti mudroscu malih odgovora, ali takvih nema, nazalost, ne malih, nego nema mudrih odgovora, a svatko o svemu uvijek ima svoj stav, voljela bi reci da sam od skromnih osoba koje su zadovoljne mrvicama (tako zgodno zvuci), ali nisam, ja otvaram usta da bi progutala veliki zalogaj, moj zivotni stav je takav, ako nesto ne mogu dobiti posvema necu se zadovoljiti mrvicama, radije gladujem nego se zavaravam (feby 25.03.2007. 16:20)

Mene su pametni (i imućni) ljudi učili (da li i naučili?) : TKO MALO ŽELI, MALO I DOBIJE!!!!!
Mislim,ako malo želiš, sigurno malo dobiješ, ako puno želiš dobit ćeš više....
Eto, tako ja mislim. A u životu želim samo normalan posao, 7 dana godišnjeg ljeti (na moru), auto da je pouzdan za otići na more, i eto tako da, ako poželim, mogu kupiti čizmice od 900 kuna jer mi se jako sviđaju....:)))))))))) (suncokretić 25.03.2007. 16:51)

biti skroman.... skupljati mrvice.... nisam bas siguran da su to jednaki pojmovi... i skromni ljudi se bore za svoje.... samo pri tome ne misle samo na sebe
Pozdrav :o) (Promatrač-Dogodilo se... 25.03.2007. 17:59)

pa sad, stvar je da si čovjek mora u realnim okvirima postaviti ciljeve i granice.. glupo bi bilo cijeli život provesti u sanjarenju kako je biti princeza, bez financijskih problema ili da će ti baš sutra nepostojeća teta iz amerike ostaviti bogatsvo.. ima ljudi koji stalno žive život tamo neki, onaj iza ugla, koji nikako da dođe... a sad, šta je u tvojoj priči realno, a šta nije.. ili mojoj - to treba znati prepoznati!! (seoska idila 25.03.2007. 18:13)

Svi imamo snove, želje, potrebe ... gdje su granice, da li razmišljamo o mogućnostima ili se zanesemo i, patimo.
Da li smo spremni prihvatiti realnost i reći, ne nisu to mrvice, to je golub ... (promatram, razmišljam 25.03.2007. 19:06)

nije ni meni bas neki dan... ubija me sparina... ali probajmo... po meni biti skroman znaci ne teziti za necim samo zato sto to imaju drugi ili zato sto je to hit ili zato da bi bio bolji... ali biti skroman ne znaci ni zadovoljavati se sa skupljanjem mrvica... biti skroman ne znaci pristati na malo... biti skroman znaci pristati na ono sto ti je potrebno... i ne odustajati od toga... biti skroman samo je osjecaj za mjeru... i osjecaj pravih vrijednosti....
ne pronalazim bas prave rijeci... vrijeme je da zavrsim... biti skroman, po meni, znaci poznavati granicu izmedju borbe za vlastiti boljitak i izrabljivanja drugih, a to, vjerujem, nema veze sa skupljanjem mrvica (Promatrač-Dogodilo se... 25.03.2007. 19:13)

Što znači pristati na mrvice?
Ponekad nam život nudi više, a ponekad manje. Ne valja se uspoređivati s drugima. Svaki pojedinac je priča za sebe. Nemamo svi iste uvjete i mogućnosti... zato je uzaludan posao uspoređivati se s bilo kim na ovom svijetu.
Osobno mislim da se čovjek mora naučiti veseliti malim stvarima... svakoj sitnici tj. mrvici u danu. Tako je lakše živjeti. Ako uvijek patimo za onim nečim većim... nama nedostižnim cijeli život provedemo u nezadovoljstvu. Treba si postavljati velike ciljeve jer tada ćemo dio od toga i ostvariti... ali u ostvarenju toga ne treba biti nesretan nego se treba veseliti onom što imamo... ono što u tom trenutku možemo imati. Bitno je od sebe izgraditi pozitivnu osobu... a pozitivna osoba i od mrvica može načiniti čudo... te mrvice učiniti posebnima i drugačijima... ne zato što one doista jesu posebne... nego zato što su sastavni dio posebne osobe koja ih zna prihvatiti i njima se veseliti. ;) (Ima jedan svijet... 25.03.2007. 19:31)

Skromnost je oduvijek bila vrlina, kažu, a mrvice, pa prva asocijacija mi je jedna pjesma: ne, ni od čega ne želim polovine, želim nebo cijelo, zemlju cijelu, mora, rijeke.................., I sviđa mi se kako je to opisao Promatrač (nitko nije otok 25.03.2007. 20:29)

Ovdje znaju reci da sve dolazi od gore! Sudbina! (http://borut.blog.hr/ 25.03.2007. 20:41)

Ma možda izlizano zvuči, al nije stvar mrvica ni gromada. Stvar je u sreći koja se događa putem do njih. Samosažaljenje je mrvica koja nam se stalno događa. Treba je odgoditi za sva vremena i nikad se ne uspoređivati s ničim i nikim osim sa samo svojim ciljem (s moralnim zakonima ili bez, to je stvar osobnog izbora). A kaj se tiče garderobe na rasprodaji...Pa kaj nije super kad imaš isto kao netko sam to dobiješ duplo povoljnije. Mene to totalno razgali. (skaska 25.03.2007. 21:54)

@skaska: haha, garderoba je trebala bit u smislu one skroz totalne rasprodaje, budibognizašto, kad samo što ti ne plate da uzmeš...jer je već totalno demode:)))
Ma nije mi neki dan, sprtljala sam taj post, a nisam nešto oduševljena...
@Borut: ma ne kažu to samo tamo gdje si ti...znaš to i sam:))
@ Nitko nije otok:i meni se sviđa Promatračevo objašnjenje...iako kaže da ni njemu nije neki dan:))
@ Ima jedan svijet:zato pišem svoje misli ovdje...jer me ovako nagnaju na razmišljanje tuđe misli...hvala:)
@ promatram, razmišljam: jako, jaaako dobro:))
@rudarka:praktična kao i uvijek:)) prepoznati, da...malo je teško
@suncokretić: i to su me učili...haha, na moru - srećom - živim, auto...ah:) a čizmice...
@feby: odlučno i čvrsto:)) (mama44 25.03.2007. 22:43)

dobar post mislim da je stvar u nama zato jer smo svi prepošteni što se tiče kraja posta ja mislim da je uz novac i sreća presudni karakter da dobiješ nešto što želiš svrati do mene (anonimus1988 26.03.2007. 02:42)

Da, i meni odmah dolazi u sjecanje stih NI OD CEGA NECU POLOVINE... znamo ga svi jos iz srednje skole - i to je istina-jedino ispravno u zivotu je UVIJEK stremiti ka visem i boljem, svako odustajanje je korak nazad u ispunjenju vlastite svrhe postojanja. I nije za svakog isto - moram priznati - i svaciji su prioriteti drukciji. Poznajem neke osobe koje su nesretne - vazda nesretne, i nije bitno sto su zdrave, pametne, u dobroj materijalnoj situaciji, ljudi ih vole, imaju jedan pristojan zivot - nikad NIJE DOSTA ! Za jednu mogu reci da joj ormari pucaju od odjece - uvijek je gladna krpica - vise i vise... Ormar se puni, neke stvari se obuku samo dva tri puta i zaborave, ali JOS ! Prevelika je to glad i neka strasna rupa koju nista ne moze zatvoriti. Meni je recimo odjeca gotovo nebitna stvar - naravno da i ja volim imati lijepu krpicu, ali me ne muci je li ima na njoj potpis ili ne - dobre levisice i par majica me mogu nositi niz zivot dok se ne raspadnu, i uz to par odijela za sluzbene i malo finijih krpica za neke posebne prigode su saaaasvim dostatno ... Znam jednog gospodina koji je natprosjecno imucan - ali ne znam koliko automobila ima u garazi - izgubila sam racun nakon nekog vremena. Znam da je izmedu 5 i 10. Uvijek sam se pitala gdje ih vozi - ja shvacam da njega RADUJE imati to, kao nekog drugog zbirku leptirova koju pokazuje - ali ...zasto sam uvijek imala utisak iz njegove price da mu to nije dovoljno ? Zasto sam ga par puta cula ceznutljivo i sa sjetom pricati o malim simple stvarima koje su odavno nestale iz njegovog zivotnog vidokruga kao predmet zelje? Znam jednu jako zgodnu zenu koju drze kao malo vode na dlanu i muz i obitelj, izgleda deset godina mlade od svoje kronoloske dobi, novca se ima do te mjere da svatko od njih u kuci vozi svoj auto, imaju puno prijatelja koji im dolaze i kojima oni odlaze, ispunjen i uspjesan poslovni zivot ; kad god sam pricala s njom uvijek je silno razocarana svim i svacim - nezadovoljna je svojim zivotom i nesretna - ne zna bas do detalja definirati sto joj to smeta, ali svjesna je i nakon prituzbi o svom zivotu kaze s uzdahom - ma lako je za sve to, eto, zdravlje je najvaznije... Imam poznanika koji je uvijek zelio biti prihvacen od ljudi, znala sam mu nekad reci nek prestane ljude vuci za rukav - siroce - bio je spreman napraviti doslovce sve, samo da ga netko uvazava, da se nekom svidi i da mu netko povladuje. Ja sam pak od osoba koji pomno filtriraju druzenja i NIKAD nisam imala problem te vrste. NIkad nisam doduse niti imala tako veliku potrebu PRIPADATI nekoj grupi, pa mozda ne shvacam bit te silne potrebe kojoj sam mogla svjedociti. Neki ljudi su kao zdjela bez dna - koliko god u njih sipas uvijek ostaje prazno - i zbog tog su nesretni - ta se glad nicim ne moze zatomiti - SVE sto im je u zivotu dano su za njih mrvice.
Isto tako poznajem covjeka koji ima troje djece i cijeli zivot je naporno radio, jedno od te troje djece je imalo problem u porodu i ostat ce cijeli zivot na mentalnom nivou djeteta od jedva deset godina. Uvijek se tesko zivjelo s malo novca, ali s puno ljubavi. Nakon trideset i sedam godina braka, on jos uvijek zagrli svoju zenu kad sjedaju pred televizor piti kavu, oni su jos uvijek toliko bliski medusobno i s djecom, sve ove godine ga NIKAD nisam cula zanovijetati i NIKAD nije mislio da uzima samo mrvice od zivota - njegov zivot je prekrasan i ispunjen, oko sebe siri samo pozitivno i dobro, i nema tog problema koji ga je IKAD uplasio do te mjere da posumnja u temeljne ljudske vrijednosti. Ja od takvih rado ucim, takvima se divim. Dakle - jeste li od onih koji se vazda dozivljavaju kao konzumenti mrvica u zivotu, ili ste mozda od onih koji mogu progutati ogroman komad kolaca i jos uvijek biti gladni ... ili ste mozda od onih koji su SRETNI i ne vazu, svjesni koje su zapravo najvaznije stvari u zivotu - biti sretan i imati osjecaj cjelovitosti i punine je zapravo stvar prioriteta i percepcije. (tyche 26.03.2007. 10:16)

četvrtak, 22.03.2007.
TRENUCI LUCIDNOSTI
Pa, dobro, ne mogu vjerovat!
Otkrila sam jedan predivan novi blog, ostala i opet zapanjena.Stihovima, jednostavnošću misli. Sličnim razmišljanjem, sličnim temama koje,vidim, puno nas tište, muče, uveseljavaju, rastužuju.

I onda se pitam:
dakle, gdje su svi ti ljudi? "Gdje je nestao čovjek?" Zašto ovoliko iskrenosti, lijepih riječi, otvorenih srca, ljudi koji imaju potrebu pomoći drugome, nema u stvarnom, nevirtualnom svijetu?
Zašto mi se čini da je nemoguće na cesti, u restoranu, kafiću, na radnom mjestu, naći ljudsko biće koje može ovako komunicirati, kao ljudi na blogu? Ili općenito na netu?
Ili je to samo moja percepcija, nesigurnost, odbijanje?

Imala sam fazu u početku pisanja bloga, vjerujem da je svatko ima, kad pomiješaš na tren virtualu i zbilju ( uvjetno rečeno "zbilju")...pa sam sa ljudima oko sebe razgovarala na način na koji komuniciram na blogu, otvoreno, srdačno, sa osmjehom..nije mi bilo teško, takva sam i inače, možda iskustvom mrvicu opreznija...I što se znalo dogoditi?
Neki su otvoreno pitali što se to sa mnom događa, kao, jesam li i ja pukla...dakle, ako si veseo i otvoren, onda si nužno i puknut?
Neki su zaključili da se sa mnom nešto događa, kad sam tako sretna (sa dozom aluzije na nekakve veze i nova poznanstva, muška naravno...jer čovjek, po nekima, može bit sretan jedino ako nađe nekoga za servisiranje, kad moram bit prosta i gruba!).
Neki su se odmakli od mene, jer valjda osmjeh i otvorenost nalažu i sugovornicima da se tako ponašaju, barem dijelom, a dosta njih to jednostavno nije u stanju.

Nisu u stanju pojednostavniti,olakšati si život.

Ja nisam odustala od takvog načina razgovora, komuniciranja...lakše mi je, sretnija sam, zadovoljnija...

***

Ne razumijem. Čak sam se jako dobro naučila u zadnjih godinu dana kaniti sukoba, razjašnjavanja, ljutnje na situacije, soljenja pameti drugima...Naučila sam ignorirati zajedljive primjedbe ljudi do kojih mi nije stalo (osim kad je Zagušljivi u pitanju, jedino me on može još izbacit iz kolotečine brzinom svjetlosti!), uopće se ne obazirati na "negativne komentare", blogerskim riječnikom rečeno.
Kad sve skupim, stavim na vagu, dolazim do zaključka da mi je ovdje ipak zericu bolje nego "vani". Mada je upitno koliko je zdravo.
Ili nije upitno.

Jer: nema podozrivih pogleda, nema procjene ličnosti po izgledu, kilaži, opuštenosti, zapuštenosti, boji kose ili noktiju.
Nema zajedljivosti niti sukoba.
Ako ih se i nasluti, već se inicijatori sami maknu. Zakon funkcioniranja u svemiru.

Nema jala i ljubomore. Nema spački i podmetanja. Nema gledanja u tuđi tanjur, do te mjere da gledatelj zna bolje što je u njemu nego ti koji si ga pripravio. Nema ogovaranja.

Ali zato ima puno pozitivnoga.
Lijepih riječi. Podrške. Stihova. Uvažavanja čak i od mlađeg naraštaja, koji prirodno puše na starije.Savjeta. Rečenica koje ti otvore neke nove poglede, tjeraju na razmišljanje.
Daju ti rješenje za naizgled nerješive probleme.

Aj' ti probaj izać van, do dućana, pa reć :" 'benti, dobila sam tužbu za razvod..." U najmanju ruku, teta će odšutit, reći ti "a ča ćeš, događa se...", ali čim okreneš leđa, već će sa pola mjesta oblajat, dodat, oduzet, poboljšat okus informaciji...iz čiste pakosti, jer ja nemam drugog objašnjenja. Neće te utješit, neće ti dat podršku, neće se ponovno vraćat tebi i pitat kako si...neće te uopće slušat dalje od onoga što joj zapne za uho. Ne, nije to konkretna osoba, to je puno ljudi opisano u toj jednoj osobi.
Muški kobci vidjet će u toj izjavi idealnu priliku da ponude svoj način utjehe jadne upravo napuštene žene...Na blogu to nisam doživjela.

Upravo na blogu shvatila sam da nisu baš svi muškarci prasci...A to je kod mene bio veliki problem, stvarno uvjerenje i nepogrešiv zaključak.
Tek ovdje sam se zapitala gdje su to rasli takvi, normalni muškarci, dok sam ja birala. Netko mi je rekao u šali da "sam hodala po krivim vrtovima!". I dodao da nikad nije kasno.

Pa, to su stvari koje čine život. Dobra nakana, lijepa riječ, ono nešto što će te dignuti iz nekakve rezignacije i letargije.
A još ljepše je to što sve to dolazi od ljudi koji te ne poznaju, ne vide, ne čuju...a isto kao i ti imaju potrebu da pomognu kako znaju, ali i da se njima pomogne kad im je teško.



I, na kraju, ajmo si zamislit kako bi dobro svijet izgledao da čovjek, koji je negdje usput nestao, opet dođe ovakav, jednostavan, dobar, ljubazan, iskren...bez ustručavanja da pokaže svoje dobre strane - jer, očito je to veći problem, nego izgadit nekoga na cesti - eeeeeee, koliko bi svijet bio ugodnije mjesto za život...unatoč svim usputnim nedaćama...


- 13:26 - Komentari (22) - Isprintaj - #
svi smo mi pomalo čaknuti, ja barem za sebe priznam, ali imaš pravo s onom rečenicom kaj su je i majke pjevale: gdje je nestao čovjek! (GAJO THE PLJUC 22.03.2007. 14:02)

Istina, slazem se s tobom u svemu, imala sam slicna iskustva, naravno ;). I jos uvijek se pitam gdje je nestao covjek,i u reali, i u virtuali... same story, cast izuzecima. (lorraine 22.03.2007. 14:11)

Mama, mislim da i oko nas ima dobrih ljudi (nije baš da ja znam gdje su) ali teško ih je pronaći. Ovdje smo između nekih 100 000 ljudi izabrali njih nekoliko koje čitamo i komentiramo. Ja sam do sad pronašla nekih desetak ljudi. Između sto tisuća! A u mom gradu živi samo 50 tisuća ljudi, znači oko pet prijatelja!!!!! Pitam se imam li ih toliko?! Mislim...pravih.
Tužna je to statistika. Poražavajuća.
Slažem se da je blog divan, o tome sam već pisala. Pozzzzzz! (suncokretić 22.03.2007. 17:51)

I meni se blogosfera strašno sviđa, a tek istražujem. Nekako mi se čini da ću i ovdje češće navraćati... a sada moram nešto i o starim postovima jer... pa prvi put sam ovdje :o)
Prvo... Sretan ti blogo rođendan, malo kasnim ali bolje ikada nego nikada
Već viđeno.... užas, prošao sam i ja plavu kapicu i crvenu maramu i tada mi je bilo dobro, ali sam nakon toga trebao par godina za pročišćavanje mozga. Nemojmo to raditi našoj djeci, ona se trebaju igrati!!!!
Plava koverta... :o(((( ... što da ti kažem... bilo bi glupo reći da znam kako se osjećaš kada ne znam. Sa Mojom Jedinom sam već 25 godina... nije uvijek bilo med i mlijeko, ali ja sam još uvijek zaljubljen... ne, ne još uvijek.... to je nemoguće... ja se stalno zaljubljujem u Nju... to je točnije. :o))) Ne razumijem kako neko može tako podlo napasti? Kako je to moguće ako je ikada postojalo i zrno ljubavi?
Savjet? Molim te nemoj ovo pogrešno shvatiti, ne želim te nagovarati na bilo što, ali kada me nedaće pritisnu sjetim se da "Postoji određeno vrijeme za sve. Ima vrijeme za svaki događaj pod nebom-vrijeme kad se rađa i vrijeme kad se umire; ..." ; Propovjednik 3: 1-8. Bože, koji mi je.... danas sam sav u religiji
Greška na ženi.... To sam već poslao Jedinoj, kao i osmomartovsku čestitku ženama (Femina3). Što se tiče greške... pa ja mislim da je moja uloga kod Moje Jedine upravo stalno ispravljanje te greške... kako bi me inače voljela? I stvarno.. zašto se tako često podcjenjujete???
Što sam uradio 14. ožujka.... Veliku stvar, otvorio sam blog :o)))) (Promatrač-Dogodilo se... 22.03.2007. 19:27)

Ja sam u blogo svijetu kratko vrijeme... no cijelo desetljeće sam provela na forumima razmijenjujući razmišljanja s drugim ljudima.
U virutali sam uz puno predivnih ljudi također srela i zlobu, jal, zavist, podmetanja i svaštanešto ružno. Jedina razlika između virtualnog svijeta i realke koju ja vidim je veća iskrenost ljudi u virtualnom svijetu.... Ljudi puno iskrenije pokazuju svoje dobre strane, svoje slabosti... ali isto tako i one loše. Virtuala je isti taj svijet u kojemu živimo.... samo što smo više skoncentrirani na riječi i misli drugih ljudi jer nema lica, odjeće, pokreta i drugih čudesa koja bi nam odvukla pažnju od onoga što nam ljudi pišu.
Ja sam u realki puno teže probavljiva jer sam iskrena kao i ovdje, ali kad imam napad iskrenosti oni koji me mroaju slušati nemaju prilike pritisnuti iksić u desnom kutu i isključiti me. Ako se borimo za ono u što vjerujemo... ako se borimo protiv onih koji narušavaju slobode i prava drugih ljudi (slabijih od sebe) i opći interes tada ponekad moramo i prozivati i moralizirati.... moramo ponekad biti i drski.... ali prije svega toga vlastitim primjerom moramo pokazati način ponašanja za kakav vjerujemo da je ispravan.
I ja sam jedno vrijeme imala osjećaj da je sve otišlo kvragu... osjećala sam se kao da sam se rodila u pogrešnom stoljeću.... no u zadnje dvije godine doživjela sam toliko toga... imam osjećaj da sam ostarila 10 godina... osjećam se pomalo umorno, ali srela sam ljude koji su očito poput mene izabrali pogrešno vrijeme i vratili mi nadu u borbu za dobro.... i dokazali mi da ima ljudi koji vjeruju u iste stvari kao i ja.... naučila sam više no u zadnjih deset godina... i prilično sam proširila i nadopunila svoj smisao života. (Ima jedan svijet... 22.03.2007. 21:20)

ma da, ispada da u real life živimo u nekom ružnom paralelnom svijetu.. ili svi muljaju i lažu na blogu (što se i dokazalo tu i tamo, ako je vjerovat nekima koji su ostali...) sve je relativno... (seoska idila 22.03.2007. 22:03)

Mislim da je lakše biti iskren i otvoren, dok misliš da te ionako nitko ne pozna. Možda je neke stvari lakše reći ako nekog ne gledaš u oči. Onako, mislim, u stilu, ne vidim reakciju, pokrete, ne čujem glas, pa se automatski, možda i sve drugačije i doživi. Ne znam, možda! Ja osobno više volim oči u oči, ono, lakše mi je kad odmah istresem što mislim. Pa kome krivo, kome pravo! (Maškarada 22.03.2007. 22:06)

Nije čovjek nestao nega se sakriva, a zašto se sakriva, da ne bude povrjeđen, ranjen i slično. (slatko grko 22.03.2007. 23:25)

...mamy...pusaaaaaaa...covjeka cemo potraziti u fijuku vjetra, u duboko sakrivenoj skoljci...tamo su ga spremili oni manje dobri ljudovi...spoznaja i osjecaj da je jos uvijek tu mene veseli... :) (Nanny000 23.03.2007. 00:01)

Lijepo si to napisala :) (Jana 23.03.2007. 09:16)

ja vise nikom od poznanika nista ne govorim, kad je netko jednom prilikom spomenio mene i blog, smijali su se i šprdali, i kad god je netko novi došao u tu kuću bilo je ono u stilu.... daj odi da vidis sto ...... piše...ha ha haha. za poluditi ne znam jel to zavis ljubomora ili nešto drugo???? pa ja sam uvijek sretna ako je neko pored mene sretan i zadovoljan i rijetko kad osudjujem naglas tudje postupke.... (doroti-iva 23.03.2007. 10:57)

Vise se ne zamaram cinjenicom zasto je to tako.Sretna sam da sam ovdje nasla jednu prekrasnu prijateljicu sa kojom mogu biti ja do kraja, rekla bih odsjaj moje duse.Sve moje boli, veselja mogu podjeliti sa njom.To je neprocjenjivo blago, zahvalna sam Bogu na njoj, jer ne znam kako bih izdrzala svaki dan ovdje da nije bilo nje... (Varosanka 23.03.2007. 13:05)

..i ja se to ponekad pitam, baš isto kao i ti, ali zaključak nam je dala Varošanka... ne mari...važno je da smo otkrili mjesto gdje je nebo modrije, sunce toplije, ljudi dobrohotni i prijatelji... (Vitae... 23.03.2007. 16:48)

Istina je da smo ovdje opušteniji nego u svom realnom okruženju (osim s najbližima, naravno). Nekako smo se našli, pa ako ti paše, dolaziš, ako ne, ne dolaziš na blogove... Lakše se otvaramo. Ja sa svojom susjedom nisam bila na kavi danima, a tu sam na blogu - svaki dan. No, najbitnije je kako to na nas utječe - ako se osjećamo dobro, onda je to najbitnije. Iako je jadno, da nam je neki puta bolje nego u "face to face" komunikaciji.
No, tako je to svuda, u svijetu su ljudi postali otuđeniji mnogo prije. Valjda je to danak tehnike ili jednostavno - ponestajanje ljudskosti u realnom svijetu. Pozdrav :))) (fanny7 23.03.2007. 20:49)

Drago mi je da je područje vjere područje na kojem se razumijemo.... i drago mi je što si mi to napisala... jer često sam se u životu osjećala sama i drugačija zbog svog načina razmišljanja na tu temu.
Pozdrav.... ;) (Ima jedan svijet... 23.03.2007. 22:19)

gdje je nestao čovjek, najdraža mi Baretova pjesma, upravo radi teksta. A u životu, ma možda i nije nestao, ali pravih prijatelja je stvarno malo. Svi žive neke svoje živote, komunikacija je površna ili je nema, svak nešto glumata, i svi su kao na oprezu. A ovdje je stvarno sve lakše, prilaziti nepoznatim ljudima, komunicirati jer to zaista želiš, upoznavati se, stvarati neka nova prijateljstva, biti iskren. Možda je to radi toga što imamo nadimak? Pozdrav. (nitko nije otok 23.03.2007. 22:54)

Tri su ključne greške: strah, neznanje i očekivanje uzvraćanja, a tek jedna krucijalna istina: ljubav kao smisao i svrha života. I Bog i ljudi su oduvijek tu, pravo je pitanje: "Gdje smo mi?", ali taj je dio ponekada pretežak, ma koliko se opravdavali vlastitom ispravnošću. Od najboljih se ne očekuje prosječnost, a laskanje je prejednostavno, ali i potpuno neučinkovito, možda je šutnja ipak primjerenija. Puno sam ti puta rekao da govoreći tebi zapravo više govorim sebi, tako ti je to. Da si mom srcu draga, to znaš. Pusa :) (amarcord 24.03.2007. 12:50)

često u sarajevu sretnem sad već starca koji zna reći;eh, da nam se vratiti u ratna vremena. tada smo bili ljudi,ljudski se odnosili...danas smo vukovi. vuk-vuku...nekad, u ona vremena, prodao je novčanike po 2 km kako bi u neboderu isplatio dio potreban za kupovinu zajedničke peći. danas u istoj zgradi, neki drugi stanari, ne vide ga & ne pitaju ga ima li što za pojesti...za, ovo smo se borili...a, što se tiče blogosfere, ovaj prostor pokazuje koliko ima "pacijenata"...o, usamljenosti neću govoriti...govorit ću zaista o velikom broju "psihića"...društvo je "bolesno", a to znači da postoji nemjerljiv broj bolesnika...blog može pomoći mnogima, ali ne treba polagati velike nade u njega & njegovu terapeutsku ulogu...to, je samo manji prostor & okruženje u kojem se može čovjek ugodno osjećati & trenirati stupanj tolerancije & razumjevanja za sve ono što po prirodi je teško prihvatljivo...
od života se ne može pobjeći...izađite u društvo, među "ljude"... (leo news 24.03.2007. 19:38)

mislim da je blogosfera lijepo mjesto jer tu nitko nikoga (ili rijetko) kritizira, prigovara i ispravlja... a to je, nažalost, tako često u našem svakodnevnom životu, bilo doma ili na poslu. upravo te navike ubijaju naše odnose. opet ja po istome :)))). pusa (u ime... 25.03.2007. 08:42)

COVJEK se sakrio u nama.
Vecina nas nije izgubila ljudskost samo su se kao kameleoni privikli na nastalu situaciju i u skladu sa okolinom:))) (®Kenguur 25.03.2007. 11:18)

usporedba ovog i stvarnog svijeta i nebi bila moguća,ipak ovdje u 90% slučajeva smo mi "izutra"..otvoreni nepoznatome a zaštićeni klikom tipkovnice,sigurni..ono kroz prozor je nešto sasvim drugo....piši i čitaj ono što ti paše,svoj gospodar u ovom svijetu smo samo mi...topli pozdrav:) (gugo 25.03.2007. 14:20)

Kako si mi lijepo čitala misli ... i, neću dalje, samo ću te citirati ... Dobra nakana, lijepa riječ, ono nešto što će te dignuti iz nekakve rezignacije i letargije.
A još ljepše je to što sve to dolazi od ljudi koji te ne poznaju, ne vide, ne čuju...a isto kao i ti imaju potrebu da pomognu kako znaju, ali i da se njima pomogne kad im je teško.
Pozdrav. (promatram, razmišljam 25.03.2007. 19:17)

srijeda, 21.03.2007.
ODE GODINA......

Ma, prošla je već prije par dana, ali ovaj blog službeno postoji od 21.03.2006.
Prošetala majka konačno arhivom...pa izvela neke zaključke, malo za promjenu je i opet - što? - razmišljala...c c c c

No: od početnog crnjaka, preko nekakvih euforičnih i ovisničkih trenutaka, koji su, srećom, vrlo kratko trajali, na kraju se iskristalitziralo nešto....ne znam što. Ali lijepo.

U glavnom, budimo ozbiljni, ne znam kako fenomen bloga utječe na druge ljude. Ja mogu slobodno reći da je meni pomogao, jako. Iskreno, samopouzdanje je poraslo.Vjera u sebe samu konačno je izašla na površinu, mada ponekad i nije baš na visini...radi se na tome.Naučila sam štošta, pročitala nekoliko fantastičnih knjiga.Našla ljude koji razmišljaju na istoj valnoj dužini kao i ja, i to me nevjerovatno usrećilo.Jer u realnom svijetu samoj sebi sličim na čudaka i samotnjaka.
Ima tu još puno stvari, kojih zasigurno ne bi bilo da nije bilo ljudi, blogera, predivnih osoba zahvaljujući kojima sam shvatila da ne treba puno da bi se nekome rekla lijepa riječ. I mislim da je ta riječ najiskrenija, jer ako nigdje drugdje,a ono baš ovdje niti jedan pojedinac nema razloga lijepo komunicirati s nekim isto tako nepoznatim iz ama baš nikakvih pobuda, osim želje za iskrenošću i prijateljstvom. Pa makar i virtualnim.

Tako.
Hvala Vam ljudi na podršci, lijepi riječima, utjesi, podijeljenom veselju.




- 00:05 - Komentari (23) - Isprintaj - #
bravo mama44 stvarno si legenda samo tako nastavi dalje pisat zanimljive postove, uvijek mi je zadovoljstvo procitat ih!!! Pusa (anonimus1988 21.03.2007. 00:52)

Čestitam na godišnjici bloganja, istina pronašli smo se tu pa i onda kad nam nije bilo dobro, vjerujem u ljude, vjerujem u tebe, sve će bit bolje.Za par dana je i moja godišnjica a čini mi se da sam juče otvorila blog. Poljubac za još puno postova a najviše zadovoljstva i mira u duši. (slatko grko 21.03.2007. 09:59)

...........pozdravić mama 44 od "čudakinje", haha..........kao da sam ja napisala post..... (katrida 21.03.2007. 11:32)

pozdrav (GAJO THE PLJUC 21.03.2007. 12:51)

Imam dojam kao da si duže na blogu, mislim da sam tad i "navratio" kod tebe. Danas se lijepo vidi Krk i Učka. Čestitka na godišnjici. (gogo0 21.03.2007. 13:08)

Vezano za blog, blogere i blogiranje, ne jednom sam se pitao "što zapravo želim", ali još nisam točno otkrio što želim, a čak nisam siguran ni što ne želim. Žao mi je što ti je situacija složena i sve samo ne ružičasta, ali tko zna, iz bola se ponekada rađaju najljepše pjesme. Uistinu ti želim bar onu mrvicu sreće koju si već toliko preplatila. Ja vjerujem da Bog dobre ljude ipak čuva, već na neki način. Sretno i pusa :) (amarcord 21.03.2007. 16:52)

HEjjjjjjjjjjjj suuuuuuuuuper blog!!!!! (My n@me ple@se.. 21.03.2007. 17:59)

posjeti me nekada................boooooook (My n@me ple@se.. 21.03.2007. 17:59)

a tko je izmislio blog? svaka mu čast... (almost Poznata 21.03.2007. 18:42)

sve je dobro kad se dobro zavrsi.
Bok (moja-sudbina 21.03.2007. 19:07)

Drago mi je da si prošetala mojom virtualnom Opatijom, prisjetila se lijepih trenutaka provedenih baš tu... i čestitam ti od srca ... godina...nije malo! (Vitae... 21.03.2007. 21:02)

Čestitam na godišnjici! (Vražja posla 21.03.2007. 23:08)

čestitam na godišnjici bloganja i svako dobro ti želim (nitko nije otok 21.03.2007. 23:57)

Sretan ti blogo rođendan.... :x
Želim ti još puno, puno godina bloganja... nadam se da ćemo se još dugo sretati i razmjenjivati mišljenja..... (Ima jedan svijet... 22.03.2007. 00:06)

Čestitam!
I još mnogo godina blognja :))) (ljelja 22.03.2007. 06:42)

SRETAN TI BLOĐENDAN! Ne znam kako ti je u stvarnom životu ali tu ti karijera ide samo na bolje, već si i na "almost cool" listi, po mojem trebaš biti na "cool blog listi". Tvoj blog je jedan od prvih što otvorim kad surfam. Samo tako nastavi. :))) (mama u minusu 22.03.2007. 09:06)

.....znaš da su moje misli uz tebe.........život mi je pokazao da u trenucima, kad mislim da sam dotakla dno, izgubila svu snagu u borbi sa životom, pojavi se nešto ili neko i vrati me u život.... (katrida 22.03.2007. 09:31)

Vezano uz tvoj prijašni post o razvodu (tek sam ga sad pročitala). Isprintaj taj post na papir i predaj ga sudu ili posredovatelju, za ročište si napiši mali šalabahter da ne zaboraviš reći nešto bitno, popij si nešto za smirenje i smireno ali odlučno traži svoja prava a prvenstveno prava tvoje djece. A ono GOVNO nemoj štedjeti jer ako je takav kako što si napisala on tebe neće štedjeti. Neka ti da stan i alimentaciju i onda neka se goni. (sorry na grube riječi). Jedino bitno u životu sada ti trebaju biti tvoja djeca i ti i bori se do zadnjeg daha za sebe i njih. Pozdrav (mama u minusu 22.03.2007. 10:00)

Opet večeras lažem očima
da će sutra svanuti vedrije jutro
i da će doći Vrijeme koje me neće
plašiti svojim prazninama
opet večeras dušu poklanjam
samo za djelić sna........ (dan u zivotu obicne zaposlene zene 22.03.2007. 10:06)

Čestitam na blogogodišnjici! (Pjesma o jednoj mladosti 22.03.2007. 10:29)

Čestitke! I tek sam te otkrila pa te želim čitati još dugo, dugo! (Maškarada 22.03.2007. 10:50)

Čestitam na blogogodišnjici i želim ti ih još puno puno, i nama, pozzz...... (...~°~...:LoV3 !s My R3L!G!on:...~°~... 22.03.2007. 11:41)

Znam da ti je sada jedan izrazito tezak period zivota.Zelim da sto prije sve bude iza tebe.
Nije lako sve to prolaziti.Ali svako zlo je za neko dobro.Tako ce i tebi doci i zasjati sunce.
Neces vise morati udisati zrak zagusljivog, a on neka trazi drugu ludu da mu pere gace i carape.
Uskoro ces si moci organizirati zivot onako kako je tebe volja.Snaci ces se, sigurna sam u to,
majka priroda se za to uvijek pobrine.Zelim ti neka vedrija i radosnija vremena! (Varosanka 22.03.2007. 13:29)


<< Arhiva >>



Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 06.04.2007.

LUDA BIJESNA ŽALOSNA + UPDATE 21:45

U Cetvrtak, u 23 sata i 47 minuta, Blog.hr server bio je hakiran i privatnost korisnika bila je ugrozena. Netko je uspio zlouporabiti infrmaciju o promjeni servera i upao u vas blog prije nego su nasi administratori uspjeli pohraniti podatke. Nazalost, duznost nam je obavjestiti vas da bi vracanje bloga u stanje u kakvom je bio moglo potrajati i vise od mjesec dana. Vrlo nam je zao zbog neugodnosti koju ste pretrpjeli i molimo vas za strpljenje.
Vas http://www.blog.hr/




OVO JE MAIL KOJI SAM JUTROS UGLEDALA ZA DOBRO JUTRO.jER KAD ME NE IDE NEK ME NE IDE I OVDJE


MADA ČISTO SUMNJAM DA JE TO TEK TAKO, VJEROVATNO SE NETKO UPUSTIO U PRČKANJE PO MOM BLOGU IZ NEKIH NE ZNAM KOJIH RAZLOGA!


BIJESNA SAM, LJUTA SAM, OVO NISAM OČEKIVALA....


PUSA SVIMA, IPAK



UPDATE 21:45

A, eto. Hvala Vam svima. Mislim, ne znam, žao mi je svih onih riječi, ipak je to nešto moje, nekakva kronologija zadnjih godinu dana.
Što dalje vrijeme prolazi, to mi se sve više čini da se netko gadno nameračio na mene, ili pak da je sasvim slučajno odabrao baš mene. Što ne bi bilo čudno, obzirom na to da sam poznati srećković u životu...i ne pretjerujem, vjerujte:))

No, dobro. idemo dalje.

Kopam, tražim, pitam...Darius me ne šljivi ni koliko je crno ispod nokta...help@blog isto tako....na Forumu.hr mi Desiree pokušava pomoći, svaka joj čast (mu?)Međutim....ne znam.

Ah! Kažu da za prolivenim mlijekom ne treba plakati...
Ma, ne plačem, nego sam malo u šoku, jer ni sama nisam bila svjesna koliko mi taj blog znači.Eto.

- 21:52 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (12)
Listopad 2007 (15)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi






  • Avatar:

    http://blogexpertavatari.blog.hr/

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se