Prvo svima zelim Sretnu Novu 2006. godinu ... e pa da sad krenem odma sa zeljama da svima bude sto vise zdravlja, srece, ljubavi, dobrih provoda, i sve sto ide uz to naravno. Svi mi imamo velika ocekivanja kad docekujemo novu godinu, no u rijetkim slucajevima se ta ocekivanja i ostvare. Posebno se to odnosi na novogodisnje odluke. Eh koliko smo takvih mi dali, a koliko smo ih ostvarili?! Mozda jedan mali dio, nekih 2-3% od svega sto smo sebi, a i drugima obecali cemo i ostvariti. Tako je svake godine, totalno nevazno koje, no ajde ipak se osjeca odredeni pomak sto smo stariji. Valjda smo ozbiljniji u nekim stvarima, ocekujemo sami od sebe da cemo se pridrzavati odluka i obecanja. Ove godine si nisam nista posebno htio obecavati, mozda jedino neke stvari oko kojih zelim poraditi na sebi, te rijesiti obveze na faksu. Nikada nisam ta novogodisnja obecanja shvacao ozbiljno. Radije necu sam sebi nista obecati, pa onda necu se ni gristi kad ih ne napravim, nego da si obecam brda i doline, pa na kraju nista ne napravim.

Kad smo vec kod toga da smo stariji, za mjesec dana otprilike cu imati 19 godina. Nekako mi je to totalno sve cudno, do prije nekih 2-3 godine neke stvari sam smatrao totalno drugacijima nego sto ih gledam sad. Neke stvari koje sam prije shvacao kao glupe, sad shvacam totalno suprotno. Ista je stvar sa onime sto sam prije shvacao zabavnim ... valjda se napokon i meni dogada da cu polako postati ozbiljniji nego prije, tko zna :). U ovih godinu dana kako sam punoljetan nisam osjetio nekakve posebne promjene, valjda se to sve dogada da ja i ne primjetim. No ajde dosta ljudi mi govori da sam ozbiljniji, valjda onda i jesam, upisao sam faks, uspio dat i jedan ispit cak, sad samo tak treba nastavit. Nije faks nesto posebno tezak, zato ove godine planiram na ljeto upisati jos jedan, najvjerojatnije pravo. Naravno bit ce malo teze onda to sve uskladiti, ali probat cu :).

Neki od mojih frendova u mojim godinama vec imaju odredene ideje i razmisljanja koja ja osobno mislim da nebi trebali imati. Mozda zato jer vecina njih vec radi, pa razmislja drugacije od mene kojemu je jedini posao ovih dana ucenje za faks, zajebavanje po netu i kavice. No neke od njih nikako nemogu shvatiti, mislim znam da je super imati vlastite novce, ali to je super sad, kad si jos mlad, sa 2500kn se provesti cijeli mjesec. Ali sto za 5-10 godina, sa zenom, djecom? To je ipak premala placa, ma koliko god oni bili dobri radnici, koliko god oni dobili vecu placu, nece nikada moci imati onakvu kao recimo netko sa zavrsenim faksom. Najgore je kad mi govore da im se nije dalo ic na faks ili tak nekaj slicno. Ajme tesko je bit kod nas doma u Bjelovaru, otic na predavanja vikendom, zajebavat se tamo, slusat to, malo ucit, otic na ispite. Ima i ljudi naravno koji nemaju novaca za takvo nesto, pa moraju ici raditi, ali velika vecina ih sjedi doma i drka qrac, neda mi se ic radit, neda im se na faks, ono totalno ono kaj nebi trebali.