...nešto paralelniji od ostalih...
petak, 22.06.2007.
Dogodilo se u predgrađu
Daleko na kraju grada, u malenoj, žutoj, postarijoj zgradi sa tek šest stanova živjela je složna zajednica stanara. Želite li ih upoznati? Krenimo na malo putovanje…
U prizemlju su stajala stara vrata rasklimane kvake. Na njima selotejpom nalijepljen zgužvani papirić na kojem je nervoznim rukopisom naznačeno ime stanara: Intelektualac. Intelektualac živi sam. Njegov stan prekriven je hrpama papira i bezbrojnim starim i novim knjigama. Zbog toga je povremeno na meti ostalih stanara; naime, knjige predstavljaju potencijalnu opasnost od požara. Intelektualac se uglavnom slaže sa svima jer manje-više ni s kim ne razgovara. Stoga se njegov glas ubraja pod glas većine. Svjestan je da u istoj zgradi, na posljednjem katu, živi i Sitni Mafijaš. Često ga izbjegava na stubištu i u kvartovskom dućanu jer mu je ovaj davno posudio novce za Povijest grčkih spjevova koje sad želi natrag. Sa zelenim kamatama. Ali, pošto Intelektualac već treću godinu daje instrukcije iz Krležinih kvalitativnih drama Mafijaševom vanbračnom sinu, nisu u lošim odnosima.
Točno iznad Intelektualčevog stana nalazi se cijela artiljerija stare krame, novina iz doba kralja Aleksandra, crvotočinom nagrizenih polica… Na vratima je ugravirani natpis nekog pokojnog klesara: Penzići. Penzić i Penzićka su glas zgrade; ukoliko Mafijaša nema doma, vode sjednice zgrade i zbrajaju glasove važnih odluka. Iznimno su ponosni na svoj mali vrt ispred zgrade, uvijek lijepo okopan, sa stazicama poput šahovske ploče, između kojih raste domaća mrkvica i salatica.
Iznad Penzića su bijelo oličena vrata s malim triciklom ispred. Iznutra se čuje dječji smijeh i cika. Friško nalijepljena pločica kaže: Građanska obitelj. Građanska obitelj ponajviše je zaokupljena svojim jedinim djetetom koje je izgubilo prostor za igru otkad se na javnom sastanku izglasalo da u široj okolici zgrade mora biti mir 9-19 te 19-07. Sastanak su vodili Penzići. Pošto su se oba roditelja morala vratiti na posao, čuvanje djeteta povjerili su susjedi, gospođi Šljaker. Njen muž, gospodin Šljaker radi na «baušteli». Gospođa Šljaker svaki se dan penje kat više, do Građanske obitelji, kako bi tamo čuvala dijete jer njezin stan ima odveć zadah po alkoholu i dimu cigarete. Gospođa Šljaker po zanimanju je domaćica, a osim čuvanja djeteta, poslove joj tu i tamo priskrbi Sitni Mafijaš, uglavnom konobarenje po privatnim tulumima obitelji Mafijaš.
Sitni Mafijaš ima u planu obraditi Građansku obitelj kako bi im prodao svoj stan za velike novce. Postoji za to dvostruka korist: on će pronaći sigurnije obitavalište, a rastuća Građanska obitelj dobit će više životnog prostora. Naravno, Građanska obitelj nema novaca, pa će Sitni Mafijaš angažirati i svog prijatelja Zelenaša da pomogne Građanskoj obitelji s financijama. Kako bi nagovorio Građansku obitelj na suradnju, Sitni Mafijaš joj obeća da će srediti gradnju dječjeg igrališta ispred zgrade. Da bi to uspio, mora nadglasati tvrdoglave Penziće i srušiti «zakon» o miru ispred zgrade. Oni su pod svoju kapu uzeli i osamljenog Intelektualca, gurnuvši mu tu i tamo skuhani ručak ispred vrata ili ga počastivši zelenom salaticom iz vlastitog vrta. Na strani Penzića je i Šljaker. Doduše, njegova žena bi za to dijete dušu dala, jer sama ne može imati djece, ali kako muž, koji samo očekuje Tv, Žuju i mir poslije posla, vodi glavnu riječ u kući, oni glasaju protiv igrališta. Ali čekajte! Ostaje nam još jedan stanar. Preko puta Intelektualca, točno ispred ulaznih vrata stoje požutjela vrata prekrivena paučinom. Na vratima stoji jedva čitljiv natpis: Starica -----. Ime je od starosti izblijedjelo. Stanari bi se sjetili da tu netko živi tek kada bi malena, zgurena starica «zanovijetala», tražeći da se zatvaraju ulazna vrata jer joj «vuče propuh» u kuću.
Sazvan je sastanak svih stanara zgrade. Po prvi put okupili su se u tolikom broju. Građanska obitelj htjela je pravo na igralište za svoje dijete. Sitni Mafijaš htio je prodati stan i «zbrisati» jer mu je policija bila za petama. Penzići su htjeli istjerati svoju volju i održati poziciju «big bossa» u kući. Intelektualcu je bilo svejedno, ali uživao je u povremenom toplom obroku i zelenoj salatici i Penzićkinog vrta. Šljaker nije htio da mu neka dječurlija skače po glavi dok gleda HNL. Došli su svi osim Starice -----. Poslije glasovanja, rezultat je bio izjednačen (Sitni Mafijaš uspio se izboriti da se njegov glas računa kao dva) Što sad? Nije im preostalo ništa drugo nego da odu po Staricu -----.
Pozvonili su, njih osam njoj na vrata. Zvonce je čudno odjeknulo među usijanim glavama stanara. Iznutra nitko nije odgovarao. Stanari su uznemireno gunđali. O tome ovisi njihov budući život! Tek nakon nekog vremena, vrata su se polako otključala i sa škripom otvorila. Pred njima je stajala sitna starica, zbunjeno škiljeći na neobičnu družinu. Bila je sva omotana u debele šalove ispod kojih je dopiralo tiho, uporno kašljucanje. Vjerojatno joj je propuh naškodio. Bez pitanja i predumišljaja, stanari su nahrupili u njezin stan i u isti čas ju napadali, svaki sa svojom verzijom priče. Starica je prestrašeno uzmicala, prihvaćala se za komade namještaja, dobro se snalazeći u svom malom, skladno uređenom stanu. Dok su joj stanari, primajući je za ruke i tresući joj ramenima žučno objašnjavali zašto mora glasati baš za njih, ona ih je izbezumljeno promatrala, teško disala, posrtala, sve teže održavala ravnotežu. U jednom trenutku, primila se za srce, zaljuljala i srušila.
U sobi je nastao muk. Svi su se naglo odmaknuli od Starice -----. Svojim tupim, jednakim, odrvenjelim licima promatrali su njeno beživotno tijelo. Stajali su tako neko vrijeme kao okamenjeni, a su se onda odjednom, kao da su se osvijestili, počeli odmicati kao da na snose nikakvu odgovornost za to što su učinili. Netko se dosjetio: «Zovite Hitnu!» Iako je već bilo prekasno, rotirka je dolelujala do njihove zgrade, a stanari su složno dogovorili verziju smrti u povukli se u svoje stanove. Svatko je otišao za svojim poslom.
Napomena: Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima svakako je slučajna.
