...nešto paralelniji od ostalih...
utorak, 19.06.2007.
Zamislite si slijedeću sliku....
Predgrađe urbane provincije. Radni dan, kasno prijepodne. Nesnosna vrućina. Kroz maglicu toplinskog vala koja isparava iz užarenog asfalta glavne ceste naziru se dvije prilike. Ona i on. Skladni, zaljubljeni. Ona, trendi djevojka savršeno izblajhane kose, "nemarno" svezane u rep sa izrastom koji pokriva trendi sunčanim naočalama. Pažljivo i jednakomjerno nanesen "bronze efekt" na bucmaste obraze, bikovski vrat, sitne uši, obješene od trendi-alkica koje joj pokrivaju pola profila, i bujan dekolte, pomno usklađen sa više nego savršeno nakvarcanim tenom. Piercing na bradi. Diskretan, jednostavan, tek toliko da naznači njenu životnu filozofiju. Preko ramena ležerno prebačena torbica "za na kavu", a na nogama tanašne petice, iskrivljene pod težinom popunjenih traperica, ubitačne vrućine i cool stava. Pokrivena oblakom skupog parfema, hoda uz svog dragog, steroidnog mišićavog lika, narogušene glave, ni po čemu različite od biljarske kugle s naušnicom. Raskošne mu nadlaktice obilato krase stilizirani religijski simboli nekog samozvanog majstora tetovaže. Zbog hipertrofičnosti nije u stanju hodati kao većina ostalih ljudi, već su mu, da li iz navike, poremećaja ili namjere, ruke uvijek pod kutem od 45ë u odnosu na tijelo. Ista je situacija i sa nogama. Još ne možemo dokučiti da li je John Wayne njegov osobni idol, da li je u pitanju fizička nemogućnost normalnog hoda ili je to samo pohotno prizivanje razularenih ženki na odaziv najstarijim nagonima.
Simpatičan dvojac, samopuzdano ispunjavajući nogostup koji odvaja zamračene kuće od teških šlepera na sparnoj cesti, kreće prema špici provincije. Odjednom, zastoj. Na jednoj je zamračenoj kući predgrađa zaostala trgovina tehničke robe. Kroz prašnjavo, musavo staklo, mogli su se nazrijeti ostaci strojeva, za običnog provincijskog građanina zagonetne namjene. Jedina donekle prepoznatljiva stvar bili su vijci, zahrđali i razbacani svuda uokolo. U izlogu nabacani komadi starog željeza, a na staklu još uvijek stoji izlizani natpis «prodavaonica tehničke robe». Negdje između natpisa, kroz smeđe tragove krpe koja je površno prošla površinom stakla, nazirao se dvojac. Nervozno su tražili odraze svojih povelikih pozadina u prljavom staklu, očajnički pokušavali pri tome izgledati diskretno i zadovoljno time što vide. Njihovi su pogledi bjesomučno preskakali slova natpisa koji je kvario savršenu sliku njih samih u cjelini. Posve nesvjesno, skakutali su, okretali se poput nekih životinjica koje traže izlaz iz zamke, zavirivali i nastojali dovesti u red svoje ušminkano i utegnuto tijelo. U djeliću sekunde, u komadiću stakla, biljarska kugla postala je prekrivena kapljicama znoja, izblajhana kosa počela se zeleniti od Sunca, tetovaže isparavale zajedno sa skupim parfemima, pozadine prekrile i natpis i ono između, puder curio na rubu egzistencije, a sandalice ljudski zaudarale. Zamusani izlog davao je zasljepljujuće bolnu istinu. Bolniju od vrućine, istinitiju od stvarnosti.
Nakon što je temeljito ispitao stanje stvari u odrazu, dvojac je sinhronizirano odobravajuće kimnuo glavom, a onda je biljarska kugla s naušnicom, onako džonvejnoski nonšalantno, pravilnom kretnjom pod određenim kutom pružila ruku prema svojoj savršenoj trendi ljubimici. Ova ju je sa točno odmjerenom dozom dragosti i hladnokrvnosti primila. Nastavili su svoj zvjezdani put prema centru, a iza njih je ostajala zvjezdana prašina satkana od najfinijh niti skupog parfema, glamura, šminke, hrđavih vijaka i zamusanog izloga…
