|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...neopisiv blog..ili sto je autor htio reci :))..
....ajme koliko vrsta,koliko boja i glasova,krikova i cvrkuta..koliko velicina i sara,ma koliko ptica od kojih one najvece tako nezgrapne da ne moru niti letit a postanu simbolom citava otoka (emu..)
.Sjetih se najprodavanijeg romana cija je ekranizacija postala shablona za sve naredne sapunice i serije..Ptice umiru pjevajuci roman je australske spisateljice Colleen McCullough i upravo ta mini serija postala je druga po gledanosti svih vremena u SAD..
U seriji srz zapleta bila je zabranjena ljubav svecenika i prekrasne Meggie za razliku od ovog vruceg australskog ljeta kad crnobijele magpie ptice u plodovima dozvoljenih ljubavi, cuvaju svoja gnijezda i toliko su strazarski nastrojene da morate cuvati svoju glavu (posebno oci) jer su spremne skociti na vas i nemilosrdno kljucati vase lice..
.U pozadini velike ljubavne price nalazi se vjeran,naturalisticki portret teskog zivota australske obitelji sto podsjeca na ovdasnje velike crne pticurine nalik gavranima sto svakodnevno prljaju vase terase,aute a svo tek posijano sjeme raznesu ili tek sazrilo voce nacmu svojim kljunima...Golubovi su prava posast..samo sreca je da ih ne zateknete na svojem stolu dok kafeisete a nakon sto odete pozobaju sav prosuti secer i prevrnu ono malo soka u casama...
Papige u duginim bojama sepure se po igralistima,skakucu i dosadjuju po vrtovima,one sive sa crveim krijestama nonsalantno secu po trotoarima a one male are stanovnici su svake krosnje ...Ptice se doimaju veoma zivahno i nemaju namjeru 'umrijeti pjevajuci' vec jos mnoga jutra buditi me cvrkutom ili dosadnim graktanjem...
Ipak najdrazu uspomenu bude one ptice koje mozda i neznaju pjevati no koje prskaju morski vali dok secu po pijesku,dok se obazrivo okrecu na stijenama,dok izmedju trske i algi nakupljenim uz obalu traze ostatke hrane .
.Galebovi vrebaju ribu koja dolazi uslijed visokih temperatura na povrsinu mora i potpuno jednako kao i u moru ,tako i oceanu trpaju ih u svoj kljun :)))..
Gledam ocean i te ptice kojima i neznam ime i necujem glasa,no znam da negdje ovi valovi razbiti ce se o moju obalu tamo gdje jedan bijeli galeb mirno stoji na svojoj groti i ima svoje ime,ima svoj krestavi glas kojeg cu opet cuti...
...jos uvijek je ljeto..mada i ne znam kako cu znati da pocinje jesen...mozda po liscu koje ce promijeniti boju iako susa mijenja boju i sada,mozda po tome sto ce potpuno opasti,mada vjetar i sada ga raznosi a mozda ipak po temperaturi koja nece vise prelaziti 30 stupnjeva...uglavnom snaci cu se no 'ljetnu australsku uniformu' necu spremati ...japanke su ovdje ne samo sluzbena obuca vec kao nekakav simbol...ne statusni..ono..casual :))pozz moj narode
