|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...neopisiv blog..ili sto je autor htio reci :))..
..ovako to izgleda...pa ko voli nek izvoli....prvi macici ipak se ne bacaju u vodu :))))
Ali da mi je netko prije deset godina rekao da ću letjeti avionom,da ću putovati gotovo 26 sati i sletjeti podno ekvatora u drugo godišnje doba,na kontinent veličine Europe,u grad koji broji stanovnike kao i cijela Lijepa naša – rekla bih mu da nezna što govori i da mi je Australiju lijepo i krasno vidjeti na nekom od satelitskih programa gdje tada koale lijeno se šepure po granama a krokodilske nemani vrebaju svojim staklenim očima u mraku.
Davno sam pročitala Morganin 'Tihi zov Australije' no ne tako davno,točnije prije deset mjeseci,nepredvidivi zov sudbine doveo je i mene ovdje gdje u jednom danu promijene se četiri godišnja doba,gdje more ne miriše jednako i gdje neznam ime vjetru koji gotovo uvijek puše.
NAVIKAVANJE ILI PRILAGODBA
U Australiju dolazilo se brodom,dolazilo se trbuhom za kruhom,dolazilo se u vremena kada su počeci stvaranja nova života daleko od rodne grude bili veoma teški,dolazilo se iz ovih ili onih razloga ali privikavanja su uvijek jednako teška.Jednako prepuna nostalgije koja je najopasnija i neizlječiva 'bolest' ukoliko se uvijek osvrćete natrag.Prilagodbe započinju od samog silaska na ovo kopno okruženo morem,od engleskog jezika koji je potpuno drukčiji od onog što smo učili u školama,od vožnje po lijevoj strani ceste sa komandama u automobilu na lijevoj strani i mnoštvom prometnih znakova koji su još dodatno popraćeni pisanim objašnjenjima.Pomalo neobično je gledati u veoma slikovit prometni znak sa nacrtanim čovječuljkom koji u rukama ima lopatu te izričito kazuje da se radi o nekakovom poslu na cesti pa onda to još i čitati uredno ispisano na znaku ispod znaka...Već toliko obavijesti duž samih prometnica govori vam koliko su Australci neskloni zabunama i koliko će tek pozornosti dati onome što čini svakodnevicu koje se uvelike razlikuje od one naše,'stare'...Steći nove navike,učiniti da neki novi ritam prati vaš bioritam nije lako no uz malo sreće,uložena truda i velike želje da se sve to objedini,život na australskom otoku može učiniti i veoma zanimljivim,sadržajnim i bogatijim za joše jedno životno iskustvo.
CARSTVO MULTIKULUTRALNOSTI
Za svako socijalno-društveno prilagođavanje najvažnije je poznavati jezik,komunikacija.Tako je i moja desetogodišnja djevojčica radi brže prilagodbe u novoj sredini iako sa temeljnim znanjem engleskog jezika krenula u Blackbourne školu u kojoj se u programu naglašava učenje engleskog jezika.To je bio naš prvi dodir sa multikulturalnošću ove zemlje i to među redovima onih generacija koje to najbolje i najbrže savlađuju.Djeca iz Kine,Japana,Libanona,tamnoputa djeca Sudana,Gane,tek poneko dijete iz Bjelorusije i Europe..zajedno uče,zajedno se igraju i zajedno nasmijanih lica nepoznaju nacionalne prepreke i jedino što imaju u sebi je dječja iskrenost u koju se usađuju neke nove vrijednosti koje ne poznaju nacionalne mržnje i netrpeljivosti.Australia koja je mnogima destinacija kao zemlja budućnosti gradi svoje multikulutralno društvo na vrlo vrijednim temeljima.Baš kao što i krenuvši u hrvatsku školu pri HKC Clifton Hill,u čijoj je satnici i vjeronauk te priprema za sakramenat Sv.Pričesti i Sv.Krizme,započinje druženje i sa djecom australskih Hrvata koja iako znaju cijele tekstove Thompsonovih pjesama sa pomalo smiješnim naglaskom govore hrvatski jezik.Donekle je i razmljivo jer predstavljajući već treću generaciju hrvatskog pokoljenja na australskom tlu,imaju tek bake i djedove za koje neki kažu da 'dok gledaju australske vijesti mora biti potpuna tišina iako ne razmiju baš sve' te ih jedino oni nauče govoriti njihovim materinjim jezikom na kojem svi razumiju što znači – slanina,vegeta,burek i sarma.Psovanje na hrvatskom jeziku nikako nije dozvoljeno no kojekakva engleska prosta riječ omakne se mnogima...uz pravdanje da je to tek – poštapalica.Sada nakon deset mjeseci našeg boravka ovdje u Melbournu u šetnjama gradom nije nam više neobično naići na Indijca sa turbanom.
IZ BISERA JADRANA DO ZELENOG KONTINENTA
Opatija je turističko središte sa stoljetnim hotelima,prekrasnim plažama,botaničkim vrtovima i nacionalnim parkovima prirode što je okružuju,morem koje niti jedno more ne može zamijeniti.Grad koji prepoznajemo na vijestima po statui djevojke sa galebom i crvenoj kameliji uvezenoj davnih dana iz Japana u park Angiolina gdje su nekoć svoje ljetnikovce izgradili grofovi te ljetovali mnogi velikani.I danas je Opatija kraljica turizma i 'stara dama' koja uživa naslov biser Jadrana.Moje iznenađenje bilo je ogromno posjetivši Royal botanički vrt gdje na 36 hektara zemlje u samom centru grada posađeno je 52000 vrsti biljaka i 10 000 vrsta zelenila sa svih strana svijetaokruženo jezerima i uređeno u paviljonima nalik na pravu zelenu bajku.Među uređenim kamenjarima ugledala sam desetke vrsta kamelija,cvijeta kojeg sam u svom gradu smatrala jedinstvenim i izuzetno rijetkim dok ovdje gotovo svaka okućnica ima nekoliko stabala rascvjetale kamelije.Ni velika suša nije umanjila trud ove institucije koja s velikom pozornosću brine o svojoj flori te s pramo nosi ime zelenog otoka.
Veliki stupanj kulture pokazuje i čistoća ulica,šetačkih staza gdje vlasnici svojih ljubimca uredno ih šetaju na povodnicima zajedno sa malim vrećicama.Naravno da se odmah sjetim lungo-mara (šetališta uz mnore) gdje morate oprezno hodati da ne nabasate na pseće kakice...Rijetkost je naići na razbijenu autobusnu čekaonicu,razbijenu telefonsku govornicu u kojoj postoji i telefosnki imenik,što je odlična ideja ali vjerujem da je nemoguće realizirati je na našem području gdje su vandalske 'igre' još uvijek,nažalost, jedan od popularnih običaja zabave mladih koji u svojoj dokolici tada razbijaju klupe,bacaju ih u more i petardama izazivaju spaljivanja palmi u parkovima koji predstavljaju male zelene oaze koje tada ostaju kao ruglo.Ovdašnja pirotehnika pepuštena je velikim vatrometima i dimnim bombama navijača na nogometnim utakmicama.
PARADE ŠARENILA I ZABAVE
Ponekad se čini da iako australski dolar 'pada' a cijene 'rastu' ,još uvijek postoji velika želja naroda da paradira,ili jednostavno je dovoljno 'kruha i igara'..I dok bi u našoj zemlji neki rekli da je veliki kirvaj ovdje je to Moomba što na jeziku domorodaca koji su obitavali na području Melbourna,i znači narodni sabor.Tako da radni narod željan slobodnog dana,produženog vikenda, može uživati u spektakularnim priredbama poput ove ili Melbourne Royal Showa gdje tada u masama slijevaju se lunaparcima,šarenim štandovima prepunih plišanih igračaka i gurmanskih delicija,kada se može uz veliko rasipanje tjedno privređenih dolara uživati i u mnogim izložbama kao što su one sa životinjama,umjetničkih djela,originalnih manufakturnih predmeta,mode...
Ipak iako oduševljeni veličinom 'sajmišta',najveći doživljaj nosimo sa australskog intenacionalnog avio showa gdje su elitni australski timovi avio postrojbi Royal Australian Air Force Roulettes okupile gotovo 300 000 ljubitelja avio akrobacija na aerodromu Avalon.Probijanje zvučnih barijera i naših bubnjića donijelo je uživanje u širokopaletnoj izložbi avio industrije,avio transporta,posmatranju letećih formacija i prolaske mustanga,cessne i ostalih letećih mrcina koje smo do tada mogli vidjeti samo u nekom ratnom filmu.No najveći ponos i osjećaj pripadnosti jednoj maloj zemlji velikog dostojanstva,zemlji koju smo tek nedavno napustili ponijevši je u svojim srcima,osjetili smo na 12. svjetskom prvenstvu u vaterpolu kada je naša reprezentacija pobijedivši osvojila zlato.Tek tada znate zašto ste obukli hrvatski dres i namazali se bojama hrvatske trobojnice.
ŽIVOT U HRVATSKOJ ZAJEDNICI
Raditi ono za što ste se školovali i ono što volite velika je sreća i ispunjenje vašeg dana koji tada čine vaš život bogatijim i sadržajnijim.Moja je sreća što sam upoznala velikog čovjeka kao što je bio g. Tomislav Starčević,koji mi je omogućio ne samo surađivanje sa listom koji gaji hrvatsko slovo već i upoznavanje života u hrvatskoj zajednici na jedan drukčiji način.Onaj kada iako razgovarajući poslovnim zadatkom,sa ljudima koji je čine, dobijate jedno novo iskustvo,jednu novu sliku o životu kojeg su oni započeli ovdje daleko od svojih korijena,učinivši Australiju svojom novom domovinom ne zaboravljajući onu iz koje su potekli.Odlazeći tako na organizirane priredbe folklornih skupina,premijere hrvatskog filma,izbora za hrvatsku njaljepšu djevojku,na nogometnu utakmicu Melbourne Knightsa,na večeru u hrvatske domove i restorane ili jednostavno na Sv.misu pri hrvatskim crkvama,mogla sam uvidjeti kako se naš hrvatski narod okuplja i druži,kako velikodušno sudjeluju u humanitarnim akcijam koje potpomažu potrebitima u našoj domovini a i šire,kako zajedno grade domove,mjesta gdje će se okupljati i nastaviti čuvati svoju tradiciju,običaje,jezik..
Zajedništvo koje nas čini posebnima,koje ne zaboravlja žrtve dane za svoj dom i koje nastavlja u jednu lijepu,sigurnu budućnost.
Svoja nova prijateljstva dijelim sada sa ljudima koji su puno prije mene došli ovdje i započeli ono što ja sada počinjem – stvaranje svoje obitelji koja moja najveća podrška i iz koje dolazi sva ljubav i snaga koja će ublažiti nostalgiju i dati novi smisao našim životima u kojima smo okrenuli jednu novu stranicu pod naslovom – kako je počeo moj život u Australiji...A počeo je lijepo..ima već deset mjeseci..
...aj priznaj nije lose ....ili recimo slijedeca ce biti jos bolja :)))cya moj narode...voli vas vasa Sun...