|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...neopisiv blog..ili sto je autor htio reci :))..
Rekla sam da necu to jesti,rekla sam (boze mi oprosti) da smrdi,rekla da necu jesti ono sto ne znam sto je...rekla - porekla...Teppanyaki je nacin pripreme hrane ispred gostiju na ugrijanoj ploci gdje netom sto je hrana majstorski i uz pokoje zonglerstvo spremljena,dobijete je u male tanjurice,male zdjelice i nabadate (uspjesno ili ne) stapicima.Tabel -cooking popularan je kod japanaca ciji restoran NE smrde, cija hrana je JESTIVA, cije porijeklo namirnica MOZE prepoznati :))..
Shot at 2007-06-25
Japanski minimalizam u uredjenju prostora odise feng shui postavkama,japanke koje obucene u tradicionalna kimona s izuzetnom ljubaznoscu i prepoznatljivim akcentom na naucenom engleskom,docekuju vas i pripremaju za vas objed.Kuhar ulazi u svoju arenu i pocinje "bacati" hranu na uzarenu plocu.Akrobatstvo kojim cisti skampe i mene je iznenadilo,no za umak ispred sebe znala sam da treba pitati kakva je okusa:))
Shot at 2007-06-25
Konverzacija sa kuharom je nesto genijalno i stalo ga mozete zapitkivati o tome sto i cime prelijeva hranu koja je cekala u keramickim zdjelama,no kad je isti rekao da od sada hranu pocinjemo "hvatati" malo sam se zabrinula..naime komade palacinke od jajeta i povrca trebalo je hvatati ustima,rizu sa povrcem trebalo je hvatati u male posudice..smijehu nije bilo kraja no nismo se osramotili kao susjedni stolovi..ipak kao prave izjelice pohvatali smo sve nase male porcije:))
Shot at 2007-06-25
Iako smo od pribora imali prepoznatljivu zlicu i vilicu,posluzeni su naravo i stapici - nama poznatiji kao kineski.U Kini ih nazivaju k'uai-tzu, što u prijevodu znači "nešto brzo", dok se u Japanu nazivaju hashi, što znači "most". Mozda izgleda lako,mozda ste i svladali nekada tu vjestinu,no meni nakon desetak minuta bilo je zabavno jesti sa njima..nekako autenticno hehehe Ako ikada imate priliku otici u takav jedan restoran evo vam nekoliko savjeta da se mozete praviti vazni,ili barem nekad iznenadite svoje prijatelje pripremajuci im neko od japanskih ili kineskih jela.
Stapići obično se izrađuju od različitih vrsta drva ili bambusa.
Dugi su 25–30 cm, vrh im je u obliku kvadrata dužine 8 mm i blago zaokružen na kraju, s dijametrom 3–5 mm.
Shot at 2007-06-25.Za prihvaćanje jednog štapića koristite palac i četvrti prst, a za uzimanje hrane i usklađeno držanje drugim štapićem kažiprst i srednji prst.
s"/>
Shot at 2007-06-25
Shot at 2007-06-25
Dakle, štapiće držite između 1., 2. i 3. prsta.
Uhvatite ih blizu vrha i onda ih otvorite pomicanjem palca i kažiprsta.
Shot at 2007-06-25
Kako biste uhvatili komadić hrane, gornji štapić podignite koristeći kažiprst i srednji prst.
Shot at 2007-06-25
Kada ste podignuli hranu, pritisnite jedan od štapića palcem i kažiprstom kako biste ih skupili.
Mozda se i nisam najela kao kad bi 'mezila" nesto od hrane sa Kengurova bloga ( napominjem jer znam kakav ce biti njegov koment hahah..ali vjerujte nista ne moze zamijeniti burek,cevape,hr rostilj..)
no malo zabave,malo drukcijeg okusa iste hrane pripremljene sa sojom,sa klicama,sa tko zna s cime..nije lose..cak sam i prepecene glave rakova jela kao cips..:))
Shot at 2007-06-25
I jos nekoliko informacija zasto bas Japanci zive dugo,zasto su tako tanani..:))
Tipična japanska ishrana siromašna je mastima (9 % su manje zastupljene masnoće nego u američkoj ishrani), a izuzetno je “siromašna” holesterolom, mastima i kalorijama. To sve i nije tako čudno, s obzirom da je većina jela bazirana na rizi i morskim plodovima.
Prehrambeni rituali Japanaca svoje korijene imaju još u 6.st. Prihvacanjem budizma, postalo je zabranjeno konzumiranje mesa ptica i "četvoronožaca". U želji da, ako već ne mogu pošteno napuniti svoje trbuhe, nahrane bar oči, Japanci su obroke počeli pripremati kao da su umjetnička dela. Uz vizuelni utisak tradicionalnih japanskih obroka, prisutno je i veliko poštovanje prema hrani, sve prema drevnim budističkim principima: "jelo treba biti duhovno iskustvo koje pruža trenutak spokoja tokom dana".
Pre nego što zaista počnete sa konzumiranjem hrane, morate u njoj uživati "očima". Oči su velike kao i želudac - to je japanski način ručanja. Hrana i posuđe smatraju se djelom umjetnosti, i zaista možete uživati u umjetničkom ukusu i ljepoti izložene i aranžirane hrane, kao i u izboru posuda u kojima se hrana servira. Ukus sezone, osećaj za prirodno i osećaj za boju vješto su integrirani u umjetnost serviranja.
U praksi to izgleda ovako: jesti ćete sašimi – svježa riba fino narezana i servirana u maloj posudi za umakanje u soja sos; suši - svježa riba servirana na rizi; tonkatsu - pržena svinjetina servirana u soja sosu sa rizom odzgora; jakitori - pileći ražnjići i povrće (najčešće serviran kao međuobrok); togaraši - jelo začinjeno paprom i čilijem; misoširu - miso-juha sa tofuom (servira se gotovo uz svako jelo); zeleni čaj (koji se servira na kraju obroka); udon - mekani, masni rezanci; somen - tanki rezanci (koriste se najčešće kao dodatak juhama); sukijaki - tanko isječena govedina kuhana sa povrćem, tjesteninom i tofuom u umaku; tempura - plodovi mora i prženo povrće... Pije se, naravno, sake - japansko nacionalno piće, vino od rize ili šoču - piće od slatkog krompira, pšenice i drugih baza sličnih onima iz kojih se pravi votka.
I to sve mogu vam reci nije nimalo jeftino - table cooking predvidjen je za najmanje dvije osobe,i iako izgledaju sitne porcije su zasitne i ima ih dovoljan broj tako da i ako nesto vam se ne dopada zasigurno dodje i nesta vama finog i poznatog - biftek,piletina,riza,povrce,riba filet,skampi..ili vanili sladoled :))
Pa u slast i vama jer meni je rucak prosao...