kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (9)
Srpanj 2007 (10)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (9)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (7)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Image Hosted by ImageShack.us

...neopisiv blog..ili sto je autor htio reci :))..

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


četvrtak, 10.08.2006.

pročitaj jednom..možda i dvaput

Ima jedna priča o malom priljepku;nalik na dječju pjesmicu i kratku basnu.Jednom napisana,jednom objavljena,jednom čak i svojom jednostavnošću - nagrađena.Od onih koji su je razumijeli, od onih koji su se osmjehnuli i prepoznali ljepotu malog priljepka i snagu želje čvrste stijene.
Sada dok čitam, vidim da nedostaju dijelovi priče a koje bi voljela pročitati.Jednom bijah poput priljepka,jednom poput stijene.

Bio jednom priljepak mali,
crvene kose i bosih nogu - svi su znali.
Nalik na djevu gipka tijela,
lijepih riječi i krasnih djela.
Glasa čista dok bistro gleda,
priljepak svoju dušu nikom ne da.
I tako dok je priljepak u svom malom životu rastao,
u neobično je stvorenje stasao.
Drag i mio,
svaki put je nježan bio.
Stalno se smiješio,slušao i gledao,pisao i slikao,
ronio dubinama i toliko se davao svima,
da ne vidje kad naiđe plima.
Bilo je to strašno,
i priljepak padne na dno mračno.
Sam bez snova,
izgubi sav sjaj čvrsta kova.
U hladnom dnu izgubi snove,
da nikad više ne pomisli na radosti nove.
I prođoše dani,mjeseci i ljeta,
i čvrsta stijena u njegov život ušeta.
A stijena mila da ne može draža biti -
odlučiše oni zajedno kavu piti.
Podigne stijena priljepka mala,
sred burna mora zagrli, poljubi - nije šala.
Mali se priljepak toliko stijeni svidio,
da nikakve mane nije vidio.
Jer stijena već priljepka ima...
Već neko vrijeme ta ljubav ne štima.
Ali vrijeme nedaće nosi, i stijena pomalo toj ljubavi prkosi.
Stijena uzme priljepka malena i svaki dan poda mu svog čarobna plamena.
Stara veza polako nestala i kao da je svaka ljubav prestala.
Priljepak mali zbunjen stao - netko mu malo srce ukrao.
Čvrsta stijena nije znala,maznom stvorenju sloboda se dala.
Da odluči kome će dušu dati, priljepak je samo jedno htio znati.
Može li stijena nositi ljubav cijelu,
dati sebe ovom malenom tijelu.
Što vapi za njim, cjelov mu daje,
ne mari za svijet,za bogatstva ne haje...
Hoće li stijena prepoznati vrijeme, ostavit se laži..
uzeti njega i istinske draži.
Jer bez ljubavi priljepak sam stoji,
samoće svoje on se ne boji.
Boji se grube i kvarne riječi,
dok njegove oči suzu liju,
a zli jezici podlo se smiju.
No kakva je stijena ako čvrsta nije,
zar priljepak zbog drugih da suzu lije?
Ta tko bi izgubio ovakav svijetli znak,
ta tko bi se vratio u crni mrak.
Ostavi stijena svu prošlost svoju,
ponese samo uspomenu koju.
Povede sebi priljepka draga,
i nitko zao ne prijeđe više tog praga.
Ljubav je snaga što priljepak nosi,
u srcu,očima,crvenoj kosi..
Nema dana da riječi se gube,
stijena i priljepak sada se ljube.
I tako prođu morski dani..vjerujte mi -
sretni su sami.
Sve priče imaju neki kraj,
ali ova neće još znaj.
Dok priljepak snove boji,
stijena svoju sreću kroji.
Na snovima sada čitaj što piše,
zasluži onog tko voli te najviše.
Kad jednom osjetiš ljubavi plamen,
ostani čvrst,postojan ko kamen.
Budi stijena što željeti hoće,
ne kradi uvijek zabranjeno voće.
Ono je slatko dok ga usnama ljubiš,
al pravu sudbinu lako izgubiš.
Priljepak budi kad želiš jako,
voli samo,bar to je lako.
Ne glumi stijenu ako stijena nisi jaka,
ljubavi svojoj postat ćeš raka.
Bol koja slijedi uzet će maha,
ostavit ranu i život bez daha.
Jednom imaš priljepka svog što ljubav ti daruje,
jednom si stijena što ljubavlju caruje.
Zato ne griješi jer vrijeme ode,
baš kao što djecu ne donose rode.
Nosi ih nešto što zovu čuda,
i onda sreća ne zna krenuti kuda.
Nek nađe put tvojoj sreći,
samo onda u srcu si veći.
Stijena i priljepak,...priča ne nesta.
Ljubav je sebi tu našla mjesta.






| komentari (11) | print | # |

Sljedeći mjesec >>