te divne osamdesete

...
Stara adresa, prvi blog



piskaranja jedne (informatički polupismene) mame teenagerakissludburninmad i supruge pre(ne)zaposlenog mužakissgreedy........(ovo je bilo napisano prije prvog posta, dakle 26.02.2007. neka tako ostane mada......teenager to odavno više nijesretan)



"POSAO NIJE PIMPEK,
MOZE STAJATI I DVA DANA "

...iliti, kako bi rekla Mayday:

''Blog nije fejs
post može stajati i dva dana''



Ispričavam se svima koji pišu poeziju što ih ne komentiram. Nemam vremena za kvalitetno čitanje i komentiranje, a da vam pišem reda radi ......wave.



Djeci dajemo dvije stvari- korjene i krila.



Prijatelj- to je onaj koji zna sve o vama, a ipak vas voli.


Uspjeh nije nikada ne pasti, već podići se svaki put kad padnemo

(Konfucije)


Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

('ukradeno' sa bloga Afrika )

Image and video hosting by TinyPic
sretan

Volim skoknuti na "čašicu" razgovora kod:
slatko grko i obratno
slonic
ista
eurosmijeh
nitko nije otok
Pjesma
sacher
otkucaj
čiovka
pegy
kikicarodjkica
kenguur
koraljka
MiniMaxine
zaštita bilja
grintavac
Rib@rnica
zvrk
catcher
carla_bruni
dona
sanja
7dana
salvetna tehnika
Katja
gustirna
dordora
kora
bellarte
Wish
neni
nacugivara
smotani
bedwilka
svijet je lopta šarena
kojotica
brod u boci
mamish
cistiliste
piton007
slatka paprika
Decy
Gajo
kizzy
superžena
mayday
mecabg
valcer
fra gavun
da ti kažem
modrina neba

Dnevnik.hr
Blog.hr

...i ovo sam ja (rječju i notama)

Vatra i vrag ja sam andjeo u paklu
i donosim spas, vatreni znak
kada letim putem zvijezda
osjecam strast

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ne znam za poraz pobjedjujem sve ljubavi imam za cijeli svijet

Oaze snova me cekaju
tihi trenuci srece koji me opijaju
munje i grom zadrzat' cu zvjezdanim nebom svoje snove zagrlit' cu

Kad nesto zelim dobijam to
kad zelim dobro pobjedjujem zlo
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

(Oaza
snova - Denis&Denis)





Mudrosti moje babe...
'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'

'Okolo kere pa na mala vrata'

'To ti je sve šuć-muć pa proli'

'Neće mu puknut kurcu rebra!'

'I pas legne dok se jelo slegne'

10.12.2012., ponedjeljak

Kako vratiti adolescenta na pravi put?

Moja prijateljica zvat ćemo ju Ana) je iz ružnog braka izašla prije 10-ak godina sa djecom od 9 i 6 godina koja su nakon službene rastave 'pripala' njoj. Nije bivši niti tražio skrbništvo jer je barem toliko svjestan da zna da nije u stanju odgajati djecu. Da bih bila potpuno iskrena moram reći, mada mi je ona kao sestra, da nijedan novčić sam ne zvoni, barem u ovom slučaju. Nisu oni bili jedno za drugo.... U medjuvremenu je našla pristojnog muškarca sa kojim živi. Ok je on, osim što je ....strog (ne mogu pronaći odgovarajuću riječ). Kod njega je sve 'po špagi', sve ima svoj točan redoslijed, zna se tko koga mora slušati, šta tko mora raditi....itd. Ista 'pravila kuće' vrijede i za njegovih dvoje djece i za njene.
Njena kći je kao vrlodobra učenica završila srednju školu, nje upisala željeni faks pa pauzira godinu, odselila sa k dečku. I njegova djeca su se odselila/oženila.

Ostao je Karlo (izmišljeno ime).
Eh, Karlo! Karlo je priča za sebe. On voli tatu i baku i svaki slobodni vikend je provodio kod njih. Nikad mu to Ana nje niti branila, jer, božemoj, djete voli oca i zašto ne bi provodio vrijeme sa njim? I znala je ona da on kod tate ima puno više slobode nego kod kuće. Ustvari, dijete je išlo iz krajnosti u krajnost - kod kuće je mogao biti točno 20 minuta na internetu npr., a kod tate nitko ne bi ni pitao za njega cijeli dan.
I problemi su počeli još u osnovnoj školi - loše ocjene, tučnjave...završio je nekako tu osnovnu, upisao srednju, nije mogao baš puno birati s obzirom na ocijene. Nakon 3 tjedna Anu zove razrednik i kaže da Karlo nije bio u školi cijeli tjedan... šokirala se jer on uredno svaki dan odlazi, on do detalja prepričava događaje iz škole, čak i uči! U međuvremenu su se dogodile još neke 'sitnice' kod kuće, pa je bio kod tate a nitko nije znao gdje je 24 sata što se slučajno saznalo jer je njegova teta koja sa svojim sinom ima problema već 2 godine pitala za njega......
Rekao je da on ne želi ići u tu školu jer 'se nije snašao'. Pa su ga preselili u drugu. Obećao je da će sad redovito ići. No, problemi su se ipak nastavili. Ne znajući više šta da radi, od razgovora sa ocem ništa, on je reako samo 'ja ga mogu ubiti', Ana odlazi na Centar za socijalni rad, nadajući se da će tamo dobiti neki savjet. Najprije su se čudili kako to da je sama došla, zar ju nije poslala škola, i svi su ju slali nekom drugom. Uglavnom - ništa. Baš ništa!
Nakon što je iz kuće nestalo 1400 eura, nakon što su se saznale još neke šokantne činjenice, opet ne znajući šta da radi, Ana odlazi na policiju. Naime, shvatila je da je upao u loše društvo koje se bavi tko zna čime. Želeći njega spasiti a ipak ne i optužiti, moli policiju za pomoć, ali, oni 'ne mogu ništa jer nema nikakve prijave'. Prijavu su od nekog dobili nakon mjesec dana i na razgovorima su završili i Ana i Karlo. Krađe, provale, droga....cijela ekipa je starija od njega, neki imaju i 20 godina, naravno, iskusni, optužili su Karla da je on bio 'mozak operacije'. Sad čekaju.

Opet je bila na Centru za socijani rad pitajući šta da radi. Jer, vrijeme ide, ništa se ne mijenja a ona kaže da ga ne može mirno gledati kako ide u propast. Nešto se može napraviti, pa on ima samo 15 godina, nije on okorjeli kriminalac! Samo kako? Šta reći, kako se ponašati? Svi smo mi pametni i imamo milijun savjeta, no, kad dođeš u takvu situaciju, kad ne možeš doprijeti do djeteta, to je jako teško. I morale bi postojati neke institucije da ti pomognu. A nema ih. Jedna ju je u pol rečenice prekinula i rekla: 'znate, meni je sad pauza, ja moram nešto pojesti, dođite drugi put'! Kad je pitala da li postoji mogućnost nekog dnevnog ili poludnevnog boravka u Centru (znamo da to postoji i mnogima je pomoglo) rekli su joj: 'a, jel, sad bi vi još i trošili novac poreznih obveznika?!'

I tako, što se Sustava tiče, Karlu nema pomoći. Završit će u Popravnom domu i tu je kraj. Ne znam da li se itko od tuda vrati 'poravljen'.

Oni krive roditelje. Možda i jesu krivi. Zasigurno snose dio odgovornosti. No, starije dijete je krenulo pravim putem. Zašto ovo mlađe nije?

I zašto nema nikog tko bi joj mogao pomoći savjetom?


Oznake: adolescent, Pomoć


- 15:01 - Komentari (19) - Isprintaj - #