Već i ptice na grani znaju da ja volim brda i šume i da koristim svaku priliku za šetnju šumom. Jednom prilikom sam neplanirano završila u šumi u čizmicama na visoku petu. Ok, peta je bila puna i 'visoka' cca 6cm (to je za mene vrtoglavo visoko ), no, to ipak nije obuća za pentranje po šumi. Mislite da sam odustala? Jok! Da sam uništila čizmice? Jesam. Jel mi žao? Nije. . Baš sam tražila razlog za kupovinu novih. E, slično je bilo i ovaj put. Posao kojim smo išli smo obavili iznenađujuće brzo, na pitanje kamo ćemo na kavu ja sam odgovorila: Muljava nije daleko! A ni na Petrovoj gori, premda mi je zaista blizu, nisam bila više od 30 g. 'Mali' problemčić su bile sandale. Jer, ne idem valjda u šumu zaista samo popiti kavu? Doduše, zbog njih smo na Petrovac išli autom. No, idemo redom... Ekološki ražanj u Muljavi kojji je ovaj put bio prazan... A onda Petrovac... Spomenik... (sa kojeg je nekad pogled bio fantastičan - do Zagreba, Slovenije, Bosne...a danas se ja nisam usudila penjati se na vrh jer je sve puno stakla, betona, vise dijelovi... a tom pogledu sam se veselila jer nigdje drugdje nema uređenog vidikovca) Pa malo kroz šumu... ...do Pavlinskog samostana... ....pa zagrli drvo... ....nigdje nisam uspjela saznati šta je ovo, ako netko zna - bit ću zahvalna... ...ovo me žalosti ma koliko šumari pričali da je sječenje šume neophodno, meni se ovo čini pretjeranim, ali, šta ja znam? I, na kraju 'škola' - Suncokretice, kamo god da ideš, ubaci tenisice u auto!... Kavu uopće nismo popili P.S. Bila je to podnevna, kratka šetnja, slike su malo 'blještave', uvijek imam malo vremena i za fotkanje i za obradu. |