Ja sam vam od onih žena kojima nije problem bacati pijesak i cement u mješalicu, ložiti vatru, očistiti zaštopane odvode, ja znam šta je 'šerafciger' (odvijač), znam koja kliješta su 'kombinirke' a koja 'cvikcange' (ona za rezanje žice), znam kositi travu sa trimerom a bome i sa pravom kosom, čekićem baratam izvrsno a ni sjekira mi nije strana. Miša se ne bojim, vozim solidno, auto i kombi, traktor više nemamo a vozila sam i njega, šoping mrzim iz dna duše, novce trošim racionalno...sve u svemu potpuno odskačem od slike tipične žene. Ali....uvijek ima neki 'ali'! Onda se pojavi obični mali, dobro - malo veći crv...treba ga uzeti i baciti, uništiti. A ja zovem Lava. On dođe i sav u čudu gleda malo mene pa crva pa mene pa crva...i nikako mu nije jasno zašto sam ga zvala! 'Ja to ne mogu uzeti u ruku!'.... -'Zašto???' .... -'E, pa ne mogu, gadi mi se!' Lav je još uvijek u šoku |