Most



Jedan je to od najpoznatijih mostova u našem gradu. Spomenik-most. Most koji vodi od nikud prema nikud. Sam projekt je nekad davno imao dobru namjenu i svrhu no, ona se izgradnjom autocesta izgubila...ako nekog baš zanima, napisat ću ja sve o njemu, mada je već puno rečeno pa mislim da nema smisla ponavljati. Stoji grdosija tamo preko rijeke, do kad će - ne zna se.
A ja volim taj most bez obzira na sve. volim ga jer je na njemu uvijek mir i tišina, prazan je, ispod njega je bistra rijeka, u daljini grad, neki osjećaj slobode me obuzme...poželim plesati na njemu...pa zato hvala onom tko ga je dao napraviti, mada se 50 mil. kn moglo i drugačije potrošiti.















nedjelja, 25.01.2015. u 23:11 ][ 11 ][ P ][ # ][ ^ ] [


Šuć-muć pa proli'

Švrljam po naslovnici Bloga.hr i naletim na priču o babi, pročitam i...evo me u editoru sretan

Kad sam tamo one davne 2007. počela pisati blog jedna od ideja što ću zapisati su bile izreke moje babe (da, i ja sam svoju/svoje tako zvala, mada, kad sad o njima pričam, uvijek kažem 'baka', zaista mi 'baba' nekako ružno sretan).

Ja sam imala tri bake, jedna je mamina mama, pekla je najbolju pogaču na svijetu, imala kuću tako urednu da niti slučajno nisi smio ući obuven u sobu (u kuhinju jesi, ali nije bila presretna), pod u sobi je bio zlatno-žut (ne znam kako je uspijevala) a na krevet ni slučajno nisi smio sjesti jer je ona to ujutro napravila 'po špagi' i tako je moralo biti cijeli dan... Ona me naučila štrikati, ona je, dok smo ona, mama i ja pile kavu pitala: 'a jel bi ti jednu zapalila?'...bilo je to prvi put da sam zapalila pred mamom, kako je znala da pušim tajna mi je i dan danas rolleyes

Baka mog muža (nju smo zaista i zvali 'baka') je bila baš kao baka iz priča, baka-kvočka, koja je najsretnija bila kad su sva njena dijeca, unuci i praunuci bili uz nju, skupili smo se za njezin 90. rodjendan, bila je presretna. Najdraže joj je bilo kad netko 'slatko' jede ono što ona skuha, a kuhala je jako fino, pa je tako i ljude pamtila...npr. moju tetku Milu - 'tetka Mila, to je ona čiji unuk je onako slatko jeo juhu?'roflUdovoljavala je svima, kuhala posebno za nekog jer on/ona ne voli ono što je za ručak. Nakon što me prvi put vidjela komentirala je: 'Dobra je, samo ništa trbuha nemarofl' Ja drugi put došla sa trbuhom, nije baš bila oduševljenarofl, ali, voljela mesretan Kad sam odlazila u bolnicu roditi, izljubila me i poželila sreću, tada baš i nisam shvaćala zašto i zašto ima suze u očima....shvatila sam nekoliko sati kasnijerofl.

E, a moja treća, tj. prva baka, ona koja me čuvala, hranila, ona sa kojom sam spavala kad bi bila posvađana sa dedom, otprilike 6 mjeseci godišnje a ponekad i duže, ona je ta koja je imala izreke koje mi, što sam starija sve više znače. Bila je legenda, vesela, vedra nasmijana mada je imala malo razloga za smijeh... Nje se, ustvari najslabije i sjećam, umrla je kad sam imala 10 godina, 4 mjeseca nakon što je moj tata poginuo. Bila je dijabetičar, 13 godina na inzulinu, no, šok smrti sina jedinca nije mogla podnijeti, imala je 53 godine.

Uh, raspisala sam se oko uvoda, koliki će ovo post ispasti!?

Dakle:

'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'

Govorila mi je to jer sam uvijek htjela što brže obaviti ono što mi je rekla, npr. donijeti drva, pa bi natrpala toliko da mi je bilo preteško, samo da ne idem dva putabelj

'Okolo kere pa na mala vrata'

Dugo nisam znala što to znači, jer nisam shvaćala što je to 'kera'...

'To ti je sve šuć-muć pa proli'


Naravno da se sad ne mogu sjetiti svih, zato sam ih i htjela zapisati...nakon ovog posta, stavit ću ih u box pa ću dodavati kako se koje sjetim. A sad najjača:

'Neće mu puknut kurcu rebra!'

Oprostite na prostakluku, ali, ako se ne kaže u originalu, nema jačinu rofl


utorak, 13.01.2015. u 23:23 ][ 25 ][ P ][ # ][ ^ ] [


Bez komentara


On je iz Maribora (Slovenija) došao u Mostar (Bosna i Hercegovina) da bi glasao za predsjednika/cu Republike Hrvatske!!!

(Jedan od onih koji su 7 sati čekali na biračkim mjestima u Mostaru)



I ovo ide u kategoriju koje nema - nenormalno.

nedjelja, 11.01.2015. u 22:28 ][ 9 ][ P ][ # ][ ^ ] [


Zijev ...zjev...zev...ze....hrrrk!

Nemam nešto posebno za napisati, inspiracija - nula bodova. Nego sam sjela za komp i svim silama se nastojim zadržati ovdje. Sad se sigurno pitate koji mi je sad...
Naime, stvar je ovakva, već dugo, otkad je Buntovnik odrastao, Lav i ja, ako ikako ima vremena, a nađemo ga mi, volimo poslije ručka malo odrijematizijev. Nije to loše, svi kažu da je to dobro za zdravlje, no, malo je to prešlo granice, čini mi se.
Nekad je to bilo 15-20 minuta pa se produžilo na pola sata, a sad, kako smo na godišnjem, imamo vremena, to 'drijemanje' je preraslo u spavanje od 2 sata, ponekad čak i više. Posljedice su naravno, grozne, nema spavanja po noći, pa onda zaspeš oko 2-3 pa spavaš do 7-8...ma, užas, prespavamo cijeli dan!
To je totalno gubljenje vremena! Ponajprije, imamo mi i posla bez obzira na GO, kad imaš kuću, uvijek imaš posla, zatim, nikud nam se ne ide jer dok se mi probudimo i razbudimo i popijemo kavu, prelistamo fejs...eto ti večeri, i kud onda?

A stvarno to volim! Neki ljudi volje jesti, neki šetati, neki igati igrice...a ja, ja najviše volim kad se pokrijem dekicom po glavi, gledam nešto na TV-u i....utonem u sansretan

Kako vi stojite sa popodnevnim drijemanjem? zijevzijevzijev


Kategorija - nenormalno, doduše, povuklo me ovo 'hobi' rofl


petak, 09.01.2015. u 14:18 ][ 6 ][ P ][ # ][ ^ ] [


Naslov? Ne možeš ovom dati jednostavan naslov...


Ono kad čuješ da je netko mlad i obrazovan dobio posao bude ti baš drago...nek je i za 1600 kn, opet je bar nešto, ne sjedi doma besposleno u depresiji, nešto će zaraditi, bit' će roditeljima i njemu lakše...i baš mu onako od srca čestitaš...

I onda, nakon nekog vremena shvatiš kako je dobio posao. Preko politike. I više ne znaš da li ti je drago ili nije.

Pa ti druga mlada osoba kaže: 'a dala sam bratu osobnu da me učlani u Stranku, muka mi je kad vidim tko sve dobiva posao, pa idem i ja probati, nemam izbora'...

Pa ti treći kaže: 'krenuo sam u politiku...nije baš da se slažem sa Njima, ali...'
Pa četvrti....pa peti...

I bude ti muka, dođe ti da vrisneš, da plačeš, pa psuješ... Gledaš te mlade ljude na početku života a oni - bez volje, bez sjaja, bez ideja i ideala, rezignirano sliježu ramenima... i zaista ti dođe da vrištiš!
To, što vrištiš 'u sebi' je nekako normalno u tvojim godinama, ali, tko je ubio Mladost??? Tko je u njima ubio ideale, buntovništvo, revolt? Tko im je uzeo nadu u budućnost? Budućnost bez stranačke pripadnosti.

I zaista ti bude žao ove zemlje i ovog svijeta...

nedjelja, 04.01.2015. u 18:26 ][ 12 ][ P ][ # ][ ^ ] [


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (5)
Studeni 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (12)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (5)
Srpanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (4)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (4)
Studeni 2011 (3)


komentari da/ne


...


Stara adresa, prvi blog



piskaranja jedne (informatički polupismene) mame teenagerakissludburninmad i supruge pre(ne)zaposlenog mužakissgreedy........(ovo je bilo napisano prije prvog posta, dakle 26.02.2007. neka tako ostane mada......teenager to odavno više nijesretan)



"POSAO NIJE PIMPEK,
MOZE STAJATI I DVA DANA "

...iliti, kako bi rekla Mayday:

''Blog nije fejs
post može stajati i dva dana''



Ispričavam se svima koji pišu poeziju što ih ne komentiram. Nemam vremena za kvalitetno čitanje i komentiranje, a da vam pišem reda radi ......wave.



Djeci dajemo dvije stvari- korjene i krila.



Prijatelj- to je onaj koji zna sve o vama, a ipak vas voli.


Uspjeh nije nikada ne pasti, već podići se svaki put kad padnemo

(Konfucije)


Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

('ukradeno' sa bloga Afrika )

Image and video hosting by TinyPic
sretan


Volim skoknuti na "čašicu" razgovora kod:


slatko grko i obratno
slonic
ista
eurosmijeh
nitko nije otok
Pjesma
sacher
otkucaj
čiovka
pegy
kikicarodjkica
kenguur
koraljka
MiniMaxine
zaštita bilja
grintavac
Rib@rnica
zvrk
catcher
carla_bruni
dona
sanja
7dana
salvetna tehnika
Katja
gustirna
dordora
kora
bellarte
Wish
neni
nacugivara
smotani
bedwilka
svijet je lopta šarena
kojotica
brod u boci
mamish
cistiliste
piton007
slatka paprika
Decy
Gajo
kizzy
superžena
mayday
mecabg
valcer
fra gavun
da ti kažem
modrina neba

Dnevnik.hr
Blog.hr


...i ovo sam ja (rječju i notama)



Vatra i vrag ja sam andjeo u paklu
i donosim spas, vatreni znak
kada letim putem zvijezda
osjecam strast

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ne znam za poraz pobjedjujem sve ljubavi imam za cijeli svijet

Oaze snova me cekaju
tihi trenuci srece koji me opijaju
munje i grom zadrzat' cu zvjezdanim nebom svoje snove zagrlit' cu

Kad nesto zelim dobijam to
kad zelim dobro pobjedjujem zlo
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

(Oaza
snova - Denis&Denis)






Mudrosti moje babe...


'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'

'Okolo kere pa na mala vrata'

'To ti je sve šuć-muć pa proli'

'Neće mu puknut kurcu rebra!'

'I pas legne dok se jelo slegne'


te divne osamdesete

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se